Vlada je na jučerašnjoj 43. sjednici dala zeleno svjetlo za nastavak angažmana OS RH u borbenoj skupni Europske unije pod talijanskim zapovjedništvom. Tako će za tjedan dana, nakon što se okonča stanje pripravnosti u EUBG 2017-1, Hrvatska nastaviti sudjelovanje i u EUBG 2017-2.
Pisci obrazloženja ove odluke nisu imali puno posla, budući je njen prvi dio potpuni „copy/paste“ obrazloženja kojeg je u studenom prošle godine izrekao ministar obrane Damir Krstičević o angažmanu OS RH u talijanskoj borbenoj skupini u prvoj polovici ove godine. Ostaje potpuno nejasno zašto tekstopisci smatraju da je i 10 godina nakon oformljavanja europskih borbenih skupina potrebno objašnjavati što su one i čemu služe, i to još u trenutku kada Bruxelles razmišlja o modalitetima promjene cijelog tog koncepta. Upravo danas i sutra (22. i 23. lipnja) na sastanku Europskog vijeća, kojem prisustvuje i hrvatski premijer Plenković, razgovarat će se i o nedavno lansiranoj ideji o novom načinu financiranja borbenih skupina EU, ne bi li se time barem malo privuklo zemlje-članice EU na deklariranje svojih oružanih snaga u borbene skupine EU. No vratimo se mi na jučerašnju odluku hrvatske Vlade.
Obrazlagatelj ove točke dnevnoga reda, državni tajnik u Ministarstvu obrane Tomislav Ivić, jedinu bitnu stvar rekao je u posljednjoj rečenici:
„Pojedine postrojbe ili namjenski organizirane snage iz OS RH mogu biti deklarirane multinacionalne snage za odgovor, koje se organiziraju u sklopu Zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU. Europska unija uspostavila je borbene skupine kao mehanizme brzog odgovora na krize, kojima se izravno pridonosi jačanju kapaciteta i sposobnosti EU za upravljanje krizama kao dijelu Zajedničke sigurnosne i obrambene politike. Budući da je odluka Predsjednice RH o deklariranju snaga u borbenu skupinu EU pod vodstvom Talijanske Republike na snazi do 30. lipnja 2017. godine, ovom se odlukom predlaže da će Republika Hrvatska za angažiranje u borbenu skupinu EU pod vodstvom Talijanske Republike biti u stanju pripravnosti od 01. srpnja do 31. prosinca 2017., stavljanjem na raspolaganje kontingenta veličine do 25 pripadnika OS.“
Potom je Ivić, baš kao i Krstičević prije 8 mjeseci, pozvao kolege ministre da usvoje ovu odluku kako bi bila proslijeđena Predsjednici RH na konačno donošenje, što su članovi Vlade bespogovorno i učinili. Osim hrvatskih Oružanih snaga, od 01. srpnja novu borbenu skupinu EU činit će i oružane snage Italije, Španjolske i Portugala. Time će dosadašnju regionalnu borbenu skupinu (Italija, Hrvatska, Austrija, Mađarska i Slovenija) zamijeniti jedna gotovo pa mediteranska skupina.
Za razliku od prošle godine, u ovogodišnjem popratnom Vladinom materijalu ne otkriva se koje će to snage biti u pripravnosti, ali se najavljuje nova politika prema EU-skupinama:
„Namjera je Republike Hrvatske pridonositi borbenim skupinama Europske unije sa značajnijim snagama (do 250 pripadnika OS RH) svake 3 do 4 godine, te u međuvremenu pridonijeti pojedinim borbenim skupinama, u skladu sa svojim interesima, te razmatrajući eventualni angažman od slučaja do slučaja, na simboličnoj razini.“
Prema dokumentu Europskog vijeća iz 2015. godine, Hrvatska je ionako prijavila svoj naredni angažman tek 2020., kada bi u drugoj polovici te godine sudjelovala u borbenoj skupini zajedno s Danskom, Austrijom, Češkom, Irskom i Nizozemskom. Prema tome, možda bi ovo aktualno angažiranje snaga u „talijanskoj“ borbenoj skupini više spadalo u spomenute angažmane „od slučaja do slučaja, na simboličkoj razini“ – što bi zasigurno bilo značajno bolje od povratka u okvire hrvatske prakse iz nekih davnih dana, kada se jedan-na-jedan balansiralo ekspedicijska djelovanja s Njemačkom i Italijom.
