Nakon višemjesečnih ushita svaki put kada bi netko kategorički ustvrdio da „hrvatsko ratno zrakoplovstvo ostaje“, konačno je izašlo na svjetlo dana da se „mamuzanje mrtvog konja“ nastavlja. Odluka je priopćena saborskim zastupnicima na 8. sjednici Odbora za obranu, održanoj 27. studenog u 11 sati. U sklopu prve dvije točke dnevnoga reda – Prijedlog državnog proračuna Republike Hrvatske za 2013. godinu i Projekcije za 2014. i 2015. godinu, stavku po stavku obrazlagala su se proračunska davanja za sektor obrane u narednim godinama. Obrazlagateljica prijedloga obrambenog proračuna pred, za obranu matičnim radnim tijelom Sabora, zamjenica ministra obrane Višnja Tafra, rekla je i ovo:
“…ovih dana donesena je odluka da se ide u remont borbenih zrakoplova, za što smo predvidjeli 80 milijuna kuna. Znači, riječ je o remontu MiG-ova 21, odnosno o remontu i nabavi do punog broja od 12 komada koji bi činili eskadrilu. Za iduću godinu, predviđeno je u tom dijelu remonta polovina potrebnih sredstava”.
——————————————-
——————————————-
Tako je na mala vrata donesena odluka koja to zapravo i nije. I koja bi, kakve li simbolike, lako mogla HRZ-u biti poklonjena uoči njegovog Dana, obljetnice koja pada na 12. prosinca.
Sapunica o borbenim zrakoplovima
Trakavica o borbenim zrakoplovima u Hrvatskoj traje već godinama, a posljednjih je mjeseci podgrijana do ključanja. Radi se tu o odluci od koje su bježale barem tri Vlade i barem pet ministara obrane. Pri tome, budući se u nas zapravo nije ozbiljno ušlo u promišljanje dileme – podzvučni ili nadzvučni borbeni zrakoplovi – tema se od početka vrtjela tek oko one skuplje i kompleksnije varijante – nadzvučnih borbenih zrakoplova. A ni tu nije nedostajalo opcija – kupiti nove zrakoplove i skupo, ali temeljito riješiti problem za idućih više desetljeća, kupiti jeftinije rabljene zrakoplove i opet skinuti stvar s repertoara na duže, ukinuti Hrvatsko ratno zrakoplovstvo pa nadzor zračnog prostora plaćati strancima, ili pak nešto četvrto.
S istom smo dilemom bili suočeni i prije 10 godina, kada se RH odlučila upravo za ovo četvrto – za odluku koja to nije. Odlučilo se brigu prebaciti za neku buduću garnituru političara, te su 2003. godine hrvatski zrakoplovi MiG-21 poslani na remont u Rumunjsku. Time je kupljeno nekoliko godina uporabe, što je onda napravljeno tako traljavo da su oni lošiji zrakoplovi slani u prvoj turi, dok se od idućih ciklusa tog remonta odustalo – pa su oni naši bolji primjerci propali na otvorenom, čekajući najavljeni remont do kojega nikad nije došlo. A vrijeme je neumoljivo išlo.
Dobre su godine prošle u politiziranju i otezanju, a onda je počela i kriza. Od negdašnjih nekoliko ponuđača, ostajalo ih je sve manje – koncern EADS od Hrvatske je praktično pa odustao krajem 2011. godine, a u ozbiljnoj su prodajnoj igri ostala tek dva vidljiva igrača – ruski Rosoboronexport i švedski Saab. Oba ova ponuđača nudila su opsežne tehnološke pakete – zrakoplove, obuku, ponekad i oružje za te letjelice, otplate na rate, posudbe i prodaju prijelaznih rješenja, te uzvratne poslove u velikim postocima vrijednosti originalnih poslova pribavljanja zrakoplova. A Hrvatska?
Monopoly na hrvatski način
Hrvatska je plesala po žici, neobavezno kontaktirala sa svima, i kalkulirala bez kraja i konca. No, dok se neozbiljno glumilo da u nas i dalje traje 2006. ili najkasnije 2008. godina, posljednjih su se mjeseci stvari tu ipak nekako pokrenule. S jedne se strane, uz konstantne kontakte s oba preostala ponuđača modernih zrakoplova, sve češće čulo o mogućnosti novog kupovanja vremena – o nekakvom remontu postojećih Migova, sa ili bez dokupa još tih muzejskih zrakoplova. S druge strane, stvorio se dojam da je riječ o vrlo važnome pitanju za ukupnu Republiku Hrvatsku i njen sektor obrane – pitanju koje je toliko važno da ga se može riješiti jedino na najvišem rangu državnih sastanaka o obrani, na Vijeću za obranu. U tim je dvojbama proteklo ljeto i dobar dio jeseni ove godine.
I tu smo već u listopadu, mjesecu kada su predstavnici švedske Obrambeno-sigurnosne izvozne agencije (FXM) u Zagrebu, po tko zna koji put, predstavili još jednu ponudu – na izričit zahtjev hrvatske strane i uz poštovanje uvjeta koje im se postavilo. Na omanjoj konferenciji za tisak, koju su povodom tog predstavljanja 10. listopada organizirali ljudi iz tvrtke Saab, bili su i predstavnici portala Obris.org. Tad se od Jerrya Lindbergha, predstavnika FXM čulo:
“Ja sam ovdje da bih potvrdio kako je danas švedska Vlada, putem FXM-a, predala obnovljenu ponudu hrvatskom Ministarstvu obrane – ponudu za 8 Gripen-zrakoplova, njihove najnovije C/D varijante, verzije koju danas koriste svi Gripen korisnici. Vrlo smo sretni zbog dijaloga koji smo imali s hrvatskom stranom i nadamo se da će to dovesti do jednog sjajnog partnerstva. U ponudu je uključeno sve – stvarno sve – sami zrakoplovi, ostali nužni sustavi oko zrakoplova, obuka – oboje, i tehničara i pilota. Također, tu smo uključili i model financiranja ovoga posla, putem švedske Vlade – što znači, vrlo dobre kamatne stope tijekom otplata, koje su same raspoređene tijekom perioda od 10 godina. I naravno, kao odvojen ugovor – vezan sa svim ovim – industrijska je suradnja, koju provodi Saab“.
Tom je prilikom upozoreno da, budući je protekla ponuda bila istekla, Hrvatska zapravo neko vrijeme i nije imala na stolu aktivnu ponudu iz Švedske. No, to se promijenilo, i podnijet je prijedlog s rokom važenja do 31. siječnja 2013. godine. Uslijedilo je još nekoliko tjedana službene šutnje, prekidane tek glasinama iz obrambenoga sustava – glasinama da se opet razmatra kupovina vremena, remont u inozemstvu možda dopunjen i nekakvom nabavom dodatnih primjeraka zrakoplova MiG-21, iz ovoga ili onoga izvora. O sjednici famoznog Vijeća za obranu nije se čulo ni riječi, kao ni o ikakvom službenom očitovanju po tom pitanju.
Vijeće za obranu – što je to?
Ni ovoga puta, u slučaju kada je donesena odluka koja bi barem na koju godinu trebala produžiti radni vijek hrvatskih borbenih zrakoplova, Vijeće za obranu nije se sastajalo. Ili možda je, ali daleko od javnosti, koja je do sada već nebrojeno puta iščekivala tek neslužbeno najavljivane sjednice Vijeća. Ako je odluka o remontu donesena bez Vijeća, postavlja se pitanje same svrhe njegovog postojanja i modalitet koordinacije vrhova državne vlasti. Ako je, pak, sjednica Vijeća za obranu i održana, nije u potpunosti jasno zašto se na ovu „epohalnu odluku“ čekalo od ljeta, ako ne i ranije. Još u svibnju ove godine, u intervjuu za Obris.org ministar obrane Ante Kotromanović izjavio je da se čeka da Predsjednik države sazove Vijeće za obranu. Osim toga, ispada da su tu, barem djelomično, i glasine bile u pravu – ako se uopće i radilo o glasinama, a ne o curenjima klasificiranih informacija iz pojedinih zakutaka obrambenoga sustava. Kako bilo da bilo, nakon gotovo 6 godina igre, bilo kakva kupovina odgođena je na barem 3 do 5 godina, koliko bi možda ti “osvježeni” zrakoplovi MiG-21 još mogli držati. A onda sve iznova. Ili ipak ne, bude li po onoj narodnoj “operacija uspjela, pacijent mrtav“.