U četvrtak, 25. svibnja poslije podne, Bruxelles je bio mjesto održavanja svojevrsnog mini-summita čelnika država NATO članica (format šefova država i vlada). Iako se po službenim fotografijama dolaska delegacija, a onda i po materijalu s dobroga dijela protokolarnog programa, moglo dobiti dojam da je ondje Republiku Hrvatsku zastupala samo Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, put Belgije je zapravo krenulo i ponešto šire nacionalno izaslanstvo. Dok se premijer Andrej Plenković u Zagrebu bavio sjednicom Vlade, udrugama i posjetom kutinskoj Petrokemiji, njegova su dva potpredsjednika (ministar obrane RH Damir Krstičević, te ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier) ipak krenula put Belgije te susreta NATO i američkog predsjednika Donalda J. Trumpa. Upravo je za Trumpa u pitanju bio njegov prvi međunarodni put u svojstvu predsjednika, gdje se nakon Saudijske Arabije (kamo je stigao 20. svibnja), Izraela (stigao 22. svibnja) i Vatikana (23. svibnja), famozni političar zatekao u Bruxellesu navečer 24. svibnja, prije niza EU i NATO sastanaka, te odlaska na jug Italije – gdje je u petak (26. svibnja) sudjelovao na G-7 sastanku.
Svečano otvaranje dvaju spomenika – padu Berlinskog zida, i aktiviranju članka 5 nakon 11. rujna 2001. godine
Umjesto normalnog rasporeda radnih aktivnosti, tipičnog za ovakva NATO sijela, program ovog mini-summita bio je ponešto čudan – prepunjen protokolarnim i svečanim točkama. Nakon dolaska sudionika (bez pozivanja ni partnera, a kamoli država s kojima NATO surađuje u nešto širim organizacijskim okvirima), iza 16 sati svečano su otvoreni spomenici padu Berlinskog zida (kao simbolu napretka demokracije, s ponešto neugodnom referencom na najavljeni Trumpov zid prema Meksiku), te 11. rujnu 2001. godine (do sada prvom i jedinom aktiviranju članka 5 Washingtonskog ugovora), da bi onda bilo odrađeno svečano fotografiranje, razgled novog upravnog središta NATO saveza i ceremonija njegove predaje iz ruku Kraljevine Belgije NATO-korisnicima (iako radovi navodno još nisu okončani). Sve su te ceremonije onda okončane ranom radnom večerom, zakazanom za 17:45 – koja je po prvi put spojila svečani obrok s boravkom u radnoj dvorani oko okrugloga stola za sastanke. Nije za zanemariti ni činjenicu kako su tijekom večere svi uzvanici dobili pravo govora, koje je doduše bilo radikalno skraćeno (prema zlim jezicima, da bi sve bilo prihvatljivije gostu iz SAD koji je ovdje po prvi puta prisutan na NATO skupu).
Svečana večera i radni program za konferencijskim stolom
Teme radnih razgovora ponešto su različito doživljene u Europi i u Sjedinjenim Američkim Državama. Dok je za SAD radni naglasak bio na suradnji u borbi protiv Islamske države i terorizma, a tek usput je Trump po planu ošinuo većinu prisutnih i oko njihovog nedovoljnog izdvajanja za obranu – Europa je prvo doživjela kritike o svojim vojnim proračunima, a tek usput je ustanovljeno da bi se NATO trebao više aktivirati i protiv islamista (gdje većina država članica ionako već sudjeluje, ali pojedinačno, na bilateralnoj osnovi). Upravo je ta bilateralna osnova suradnje većeg broja NATO članica bila i neizrečenim problemom jučerašnjeg sastanaka. Nije tajna kako SAD i Njemačka teško nalaze zajednički jezik, dok je Velika Britanija tek krenula upozoravati gosta iz Washingtona na privremeni prekid razmjene dijela obavještajnih podataka – nakon što su pojedini tajni detalji velike istrage o terorističkom napadu u Manchesteru završili iz ruku američkih obavještajaca na stranicama američkih novina. No, dok se za prijetnje oko proračuna našlo mjesta u govoru Donalda Trumpa, tu nije ujedno bilo za čuti i izričito prihvaćanje obveza iz spomenutog članka 5 – one kolektivne sigurnosne garancije koja je temelj NATO saveza, za koju je tijekom proteklih mjeseci izgledalo da je Trump (kao prvi takav predsjednik SAD ikad) doživljava ne kao nešto čvrsto i neupitno, već gotovo kao uslugu koju od SAD članice kupuju svojim obrambenim izdvajanjima u skladu sa odlukama Saveza.
Zanimljivo je da se od Hrvatske malo čulo o izdvajanju 2 posto BDP za obranu, a bitno više o svim dugim temama. Tako je Kolinda Grabar Kitarović podržala aktivnu borbu protiv terorizma, uključivanje NATO saveza u “Globalnu koaliciju protiv ISIS” – a da je raspodjela tereta obrambenih izdvajanja “točnija i objektivnija” ako se radi po kanadskom modelu kroz sagledavanje ukupnog doprinosa Savezu (ne samo (1) ukupno izdvajanje za obranu, nego i (2) doprinos u operacijama, te (3) popunjavanje nedostajućih sposobnosti). Ovo je pristup stvarima koji smo već spominjali na portalu Obris.org, kao alternativni pokušaj ublažavanja tereta američkih zahtjeva bez direktnije konfrontacije s idejama iz Washingtona.
Ujedno spomenimo i činjenicu kako je NATO skup u četvrtak bio i prva prilika da Crna Gora potpunije sudjeluje na ovakvome događanju, bez obzira što se njeno puno formalno zadovoljavanje članskih uvjeta očekuje tek početkom lipnja – kad bi konačno na snagu trebala stupiti i nizozemska parlamentarna ratifikacija protokola o pristupanju, koja je obavljena ali još ima i žalbeni rok prije stupanja na snagu. Nažalost, i po pitanju Crne Gore, države čije je članstvo Hrvatska srdačno pozdravila (i koja se u postupku prilaska teško usuglasila oko okretanja leđa Ruskoj Federaciji i susjednoj Republici Srbiji) – Donald Trump je uspio odigrati neslavnu simboličku ulogu, gotovo pa pregazivši crnogorskog premijera Duška Markovića u trci prema prvome redu za slikanje. No, prije kraja ćemo se osvrnuti i na još neke tehničke detalje spomenute u kontekstu jučerašnjega sijela u Bruxellesu, bez obzira na realnu skepsu koja vlada oko njihove prave zastupljenosti u razgovorima oko večere/radnoga stola.
1. Borba protiv terorizma
Novi administrativni kompleks NATO u Bruxellesu
Aktivnosti koje NATO poduzima protiv terorizma koncentrirane su na nekoliko odvojenih, ali povezanih kriznih žarišta. Kao prvo, tu je Afganistan, država u kojoj Savez djeluje od 2003. godine, i u kojoj se zadnjih mjeseci sigurnosna situacija primjetno pogoršava. U takvim okolnostima NATO članice su suglasne da se produži trajanje tamošnje obučne misije (Resolute Support), koja danas broji oko 13.450 ljudi iz ukupno 39 nacija. No, budući da je u vojnim i političkim strukturama SAD u tijeku revizija sudjelovanja (temeljem spomenutog pogoršanja stanja), vjerojatno će ondje do kraja godine biti odlučeno o bitnijem povećanju snaga, kako samih SAD, tako i šireg kruga NATO saveznika te partnera. Do provedbe ovih mjera, NATO će nastaviti jačati lokalne sigurnosne snage, s naglaskom na specijalne snage i širenje djelokruga vojnih akademija.
U Iraku NATO pretežito radi sa snagama iračke vlade u Bagdadu, dok pojedine članice obučavaju i pomažu još i kurdskim snagama na sjeveru države. Uz dugotrajniju obuku Iračana po pitanju improviziranih eksplozivnih naprava i pomoć u provođenju vojne operacije oko Mosula, tu treba spomenuti i jačanje snaga na širem području djelovanja “Globalne koalicije za borbu protiv ISIS” – kojoj će uz dosad svih 28 država NATO-a sada postati član i sam Savez. Dodatno angažirane AWACS letjelice, koje se i dopunjava gorivom u zraku, trebale bi olakšati koordinaciju djelovanja – iako je prilično jasno da tu pristupanje NATO-a u koaliciju ne znači i raspoloživost nekih dodatnih postrojbi za direktne borbe.
2. Obrambena izdvajanja
Kisela lica vođa europskih NATO nacija, tijekom govora Donalda Trumpa
Polagan porast obrambenih izdvajanja članica Saveza misli se dodatno potaknuti uvođenjem instrumenta Godišnjih nacionalnih planova za dostizanje financijskih obećanja zadanih 2014. godine (na NATO summitu u Walesu). Ti bi planovi trebali pokrivati tri sadržajna područja: (1) gotovinu (kako dostići investiranje od minimalno 2 posto BDP za obranu, od toga 20 posto za kapitalnu opremu i naoružanje), (2) sposobnosti koje se dogovore, te (3) doprinose misijama, operacijama i ostalim aktivnostima Saveza. Prvi takav Godišnji nacionalni plan trebao bi se dogotoviti do prosinca ove godine, tako da ih u veljači 2018. mogu razmotriti i ministri obrane na svome sastanku, ne bi li se time pokrio manjak obrambenih izdvajanja kojeg je Trump u svome govoru procijenio na oko 119 milijardi USD u 2016. godini.
Hrvatski stav je tu dobro sažela predsjednica Grabar Kitarović u svojoj izjavi danoj uoči NATO sastanka, kada je naglasila: “Do kraja ove godine imat ćemo planove za postizanje toga cilja. Bit će nekoliko varijanti. Mislim da je najranije što možemo postići 2024. godina, međutim to će ovisiti o tome kako će rasti sam BDP jer veći rast BDP-a će zapravo neutralizirati i veća izdvajanja za obrambene sposobnosti“. Za razliku od Hrvatske, Rumunjska će 2 posto za obranu dostići još ove godine, a Litva i Latvija tijekom naredne, dok je posebno istaknuta i činjenica kako novi proračun SAD misli predvidjeti 40 posto povećanja za američke snage u Europi. Doduše, pri svemu tome se treba nadati da i dalje vrijedi ideja da se gleda samo buduće dostizanje 2 posto BDP za obranu, a ne ujedno i obračun razlike sredstava između odvajanog i za Trumpa minimalnih 2 posto – kao nekog duga koji bi trebalo dodatno isplatiti. Iako su mnogi promatrači ovu ponešto skuplju varijantu obračuna iščitali iz dosadašnjih izjava američkoga predsjednika o “dugovanjima zemalja članica“, izgleda da od njene primjene neće biti ništa.
3. Nevidljivi slon u sobi
Glavni tajnik NATO Stoltenberg na večernjoj konferenciji za medije, 25. svibnja 2017. godine
Uz sve priče o terorizmu i novčanim odvajanjima za obranu država članica Saveza, relativno je malo javne pažnje završilo posvećeno temi koja ipak očigledno brine mnoge u NATO. Ruska Federacija jedva da je našla spomena u javnim obraćanjima Donalda Trumpa, ali se nije mogla potpuno izbjeći u vezanim konferencijama za tisak. Tu je glavni tajnik NATO Jens Stoltenberg napomenuo kako se i Savez i nadalje misli kretati dvostrukim kolosijekom – jakim odvraćanjem s jedne strane, i dijalogom s druge. Iako su pojačane ruske aktivnosti posljednjih godina otežale komunikaciju, pa i na dvije godine odgodile sastanke Vijeća NATO-Rusija, te su aktivnosti sada navodno obnovljene.
Predsjednik Trump, Sergei Lavrov i Sergej Kislijak u Ovalnom uredu, 10. svibnja 2017. godine
Teme razgovora su tu prilično jasne – Ukrajina, Gruzija i Moldova, transparentnost, smanjivanje rizika sukoba, obrambeni postav i provođenje vojnih vježbi. Sve to prate i konkretne aktivnosti na terenu – raspoređivanje nove oklopne brigade SAD u Europi, više NATO vježbi, nova infrastruktura, te prepozicioniranje dodatne vojne opreme za slučaj neuspjeha svih tih mirnodopskih aktivnosti. Sve te raznolike aktivnosti na istočnim granicama NATO saveza provode se proporcionalno te defanzivno, vodeći računa i o novim ruskim mjerama branjenja pristupa i zatvaranja prostora (Anti-Access and Area Denial – A2AD). Svi ti potezi Saveza, naravno, ipak stoje u sjeni neuobičajenih odnosa njegove najveće te najmoćnije članice, Sjedinjenih Američkih Država, i Ruske Federacije – odnosa koje posljednjih tjedana u Washingtonu aktivno razvija novi američki predsjednik Donald J. Trump.
