Nakon što su zapanjeno gledali brodolom sastanka G7, viši dužnosnici u sjedištu NATO saveza sa strahom iščekuju domaćinstvo idućeg summita Zapadne obrambene alijanse, koje će u Bruxelles dovesti razbješnjelog Donalda Trumpa. Daleko od pokazivanja transatlantske sloge i odlučnosti, njihov je strah da bi se 24-satno okupljanje vođa saveza 29 nacija, zakazano za oko mjesec dana, moglo pretvoriti u drugu rundu svađe iz Quebeca, s predsjednikom SAD-a u navali na Europljane i Kanađane oko njihovih navodnih trgovačkih suficita i malih vojnih izdvajanja, ostavivši NATO u ruševinama.

Potpuno je legitimno da Sjedinjene Američke Države pritišću NATO članice oko većeg plaćanja njihove vlastite obrane. No Amerika ipak treba prijatelje i saveznike s kojima dijeli poglede, a Trump si ne može dopustiti da prema njima postupa kao prema rivalima ili prijetnjama američkoj nacionalnoj sigurnosti. Pa ipak… Samo pogledajte što se dogodilo na kraju skupa G7. Da bi SAD povukle svoj potpis s usuglašene zajedničke izjave vođa sedam vodećih svjetskih ekonomija – čin je bez presedana. Da bi predsjednik SAD javno optužio svog domaćina, kanadskog premijera Justina Trudeaua, da je “vrlo neiskren i slab“, a svoje partnere da pljačkaju američke radnike, je zapanjujuće.

Financijska tržišta su prihvatila G7 šok u hodu, naizgled ih nije potresao ovaj upad reality-TV taktike u globalnu ekonomsku diplomaciju. Bez obzira na rizike izbijanja rastućeg trgovinskog rata započetog carinama koje su SAD objavile na uvozni čelik i aluminij, s prijetnjom daljnjih kaznenih nameta na automobile, mnogi investitori i dalje vjeruju kako je Trumpov ekonomski lavež još uvijek glasniji od njegovih stvarnih ugriza. Pa ipak, raspad NATO summita, zakazanog za 11. i 12. srpnja ove godine, mogao bi imati teže strateške implikacije, posebno ako time ohrabri države kao što su Rusija, Kina ili Iran da pokušaju iskoristiti podjele Zapada, s potencijalnim opasnim posljedicama po rat i mir u svijetu. Na kocki je budućnost saveza koji je očuvao stabilnost i prosperitet Zapada tijekom posljednjih sedam desetljeća, kojeg je Trump kao kandidat okarakterizirao “zastarjelim”.

Za razliku od mrmljanja na skupovima Europske unije, gdje je postizanje konačnih sporazuma često upitno, a vođe imaju interesa podigravati poteze i u interesu domaćih publika, na NATO se uobičajeno moglo osloniti da će uspješno koreografirati pažljivo uvježbane skupove, prepune mogućnosti za slikanje transatlantske solidarnosti i donošenja unaprijed pripremljenih izjava ispunjenih svečanim “ispunjavanjima najava”. U NATO okviru europski vođe većinom se drže konstruktivnih točki razgovora, željni zajedničkog zalaganja u okviru ujedinjene transatlantske obitelji zajedničkih vrijednosti pod vodstvom “predvodnika slobodnoga svijeta”, kako se predsjednika SAD-a običavalo nazivati. Nepredvidivi Trump je kao bagerom pregazio takvu koreografiju prošle godine, odbijajući se pridržavati svoje uloge kroz namjerno zaobilaženje izricanja privrženosti kolektivnoj obrani iz članka 5 Washingtonskog sporazuma, koju su njegovi pomoćnici upisali u pripravljeni govor, te je umjesto toga navalio na Europljane po pitanju njihovih slabašnih obrambenih izdvajanja.

“Skratili smo sastanak za njega i uredili smo seriju ‘pobjeda’ po pitanju obrambenih izdvajanja, kontraterorizma i cyber-sigurnosti“, kazala je osoba uključena u pripremu prošlogodišnjeg susreta s Trumpom. “On je jednostavno pokupio ustupke, nije spomenuo članak 5, i ipak je udario po saveznicima“. U nastojanju da idućeg mjeseca izbjegnu još jedan takav razdvajajući spektakl, NATO je pripremio novi skup “pobjeda” za koje Trump može preuzeti zasluge:

– uzlazan trend obrambenih izdvajanja kod gotovo svih saveznika,

– veći udio predviđen za modernizaciju opreme i unapređivanje spremnosti, s time da se po prvi put i EU proračun koristi za financiranje vojnih istraživanja i razvoja,

– EU inicijativa olakšavanja “vojne mobilnosti” kroz uklanjanje administrativnih prepreka i unapređivanje cesta, mostova i željezničkih pravaca ne bi li se pomoglo NATO savezu u prebacivanju tenkova, kamiona, postrojbi i zrakoplova širom Europe, prema istočnim granicama u slučaju krize,

– započinjanje provedbe NATO programa u Bagdadu, ne bi li se Iraku pomoglo uvježbavati sigurnonse snage za borbu protiv Islamske države.

Ipak, skup osoba u Bruxellesu je uvelike isti kao što je bio i u Kanadi, i tada nakupljena zla krv iz La Malbaie je još svježa. Trumpovo nekontrolirano ponašanje – i njegova opsesija povezivanjem trgovačkih tokova s obrambenim izdvajanjima – pokazuje da nema te količine priprema koja može zaštititi Savez od štete koju je sposoban izazvati američki poglavar.

Velika debata u europskoj javnosti koja se bavi strategijom sada se vrti oko načina odgovaranja na situaciju kada vaša supersila čuvar krene “po svom” – ne samo po pitanju pravilima regulirane trgovine, nego i zanemarivanjem savezničkih gledišta i samostalnog postupanja oko Irana, izraelsko-palestinskog sučeljavanja, klimatskih promjena i Ujedinjenih naroda. Glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg, čiji je posao i sprečavanje transatlantskih lomova, poziva saveznike da se fokusiraju na “tri C” (“Cash”, “Capabilities” i “Commitments”; gotovina, sposobnosti i preuzete obveze) – da pokažu kako doprinose zajedničkoj obrani i preko zacrtane granice od 2 posto Bruto-društvenog proizvoda. No, izgleda da Trump mari samo za gotov novac, i jako je ljut, posebno na bogatu Njemačku. “SAD plaćaju gotovo pa sve troškove NATO – štiteći mnoge od istih onih država koje nas ‘gule’ kroz trgovinu (one plaćaju samo mali dio troškova – i smiju se)“, zazivao je on na Twitteru ovoga tjedna.

Suočeni s američkim predsjednikom koji Mercedese na 5. aveniji smatra prijetnjom nacionalnoj sigurnosti SAD, ali nije voljan kritizirati rusku vojnu intervenciju u Ukrajini, Europljani su podvojeni između poriva da uzvrate – riskirajući daljnje trganje euroatlantskih odnosa – i instinkta koji im kazuje da se nasmiju i otrpe, budući da i dalje trebaju Ameriku da ih štiti. Francuska, Njemačka i Britanija se u principu slažu da treba uzvratiti čvrsto ali pristojno na trgovinsko zlostavljanje iz SAD, i da se treba nastaviti pridržavati nuklearnog sporazuma s Iranom. No, tu ima i potencijala za razdor među Europljanima, budući da su populističke vlasti u Italiji i Poljskoj sklone nastojanjima ishođenja nacionalnih koristi kroz ustupke Trumpu.

Nakon što su propala nastojanja francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da zavede Trumpa, Pariz vidi prostor za promoviranje europske “strateške autonomije” – sposobnosti da se, ako je to nužno, vojne operacije provode i bez podrške SAD, te izgradnje naoružanja bez korištenja tehnologije iz SAD. No, mnogi Europljani, posebno oni koji su zemljopisno blizu Rusiji, vide tu ideju “strateške autonomije” kao opasnu iluziju, i protive se slanju ikakvih signala koji bi Trumpu mogli dati opravdanje za izlazak iz Atlantskoga saveza. Njemačka kancelarka Angela Merkel je među onim opreznima, bez obzira na njeno zagovaranje da bi Europa trebala svoju sudbinu uzeti u svoje ruke, budući da njena država ima mnogo za izgubiti na trgovinskome planu, a i nije se baš voljna upuštati u vojne akcije.

Dužnosnici iz Sjedinjenih Američkih Država i NATO saveza pozivaju Europljane da pokušaju gledati dalje od objava Donalda Trumpa na mreži Twitter – prema onome što njegova administracija radi u praksi. “Slijedite novac“, savjetovao je ministar obrane SAD James Mattis svoje NATO kolege tijekom nedavnog sastanka. Sjedinjene Američke Države su više nego udvostručile svoje proračunske rashode za Europsku inicijativu odvraćanja (European Deterrence Initiative), rasporedile su tenkove natrag u Europu po prvi puta od okončanja ratova u Jugoslaviji tijekom 1990-tih, reaktivirale su mornaričko zapovjedništvo za Atlantik, i prepozicionirale su opremu u Istočnoj Europi. Bez obzira na Trumpovu nevoljkost da kritizira predsjednika Vladimira Putina, SAD su ojačale i sankcije prema Mokvi nakon trovanja bivšeg ruskog špijuna nervnim otrovom u Britaniji.

Sve su to dobri znakovi. No, održavanje uspješnog obrambenog saveza također traži i da se ne puca u vlastite saveznike. A samo četiri tjedna prije NATO summita u Bruxellesu, uopće nije sigurno da toga neće biti.

* Ovaj tekst je autor Paul Taylor objavio 14. lipnja 2018. godine na europskome izdanju portala Politico (https://www.politico.eu/), pod originalnim naslovom „Trump’s next target: NATO“. Članak je u izvorniku dostupan na internetskoj adresi: https://www.politico.eu/article/will-donald-trump-wreck-nato-summit-too-g7/