Nakon prošlog tragičnog tjedna za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ne stišava se interes za razloge pada helikoptera OH-58D te rasvjetljavanje pogibije dvojice iskusnih pilota. Tim su povodom jučer, u nedjelju 02. veljače, u emisiji „Točka na tjedan“ (TNT) televizije N1 gostovali zapovjednik HRZ-a, brigadni general Michael Križanec, i umirovljeni zapovjednik HRZ-a, general Viktor Koprivnjak. Bila je ovo ujedno i prilika da se zapovjednika HRZ-a pita o ukupnoj situaciji u njegovoj grani, ali i o trenutnoj nabavi novog borbenog aviona. Ne pamtimo da je tijekom posljednjih 10 ili više godina  ijedan zapovjednik HRZ-a na tu temu izrazio tako jasne stavove kao što je to zapovjednik Križanec napravio jučer na N1, no krenimo redom.

Istraga u tijeku

Urednica emisije Nataša Božić Škarić započela je razgovor upitom o tijeku istrage pada OH-58D, i eventualnim novim elementima. Križanec je potvrdio da je istraga u punome jeku:

„Državno odvjetništvo je, ja mislim, i ovaj vikend na poziciji gdje se nalazi olupina helikoptera. Ono što smo mi pokušali i uspjeli je stupiti u kontakt i dogovoriti suradnju s američkom Kopnenom vojskom, s njihovim laboratorijem za ispitivanjem tih memorijskih kartica iz ‘Flight Data Recordera’. Javili su nam se i iz tvrtke Rolls Royce – i oni nude određenu pomoć u smislu skidanja podataka s elektronskog regulatora motora, tako da će glavni vojni zrakoplovni istražitelj i svi oni koji sudjeluju u istrazi imati sve one objektivne pokazatelje iz kojih će izvlačiti određene zaključke“.

Tzv. „crna kutija“, odnosno u ovom slučaju „Flight Data Recorder“, u sebi sadrži mnoštvo podataka koji bilježe parametre leta, pojasnio je Križanec: „(…) od brzine, visine, podešavanja motora, korištenja snage, položaja određenih komandi za upravljanje helikopterom. Znači, sve ono što u principu može ljudima koji će radit analizu pomoći da donesu jedan objektivan zaključak“. Praktički odmah nakon nesreće od vojnog vrha se moglo čuti da pomoć nude i Amerikanci – znači li to da mi u Hrvatskoj ne možemo izvući i protumačiti podatke iz „crne kutije“?

„Imamo tehnologiju, ali upravo iz razloga da se ukloni bilo kakva sumnja u transparentnost u istrazi tražili smo i dobili mogućnost da to za nas naprave naši saveznici, i ono što je ključ je da u principu svi podaci će biti dostavljeni samo na jedno ime, na jednu adresu u RH, a to je daleko od Ratnog zrakoplovstva. To će biti Državno odvjetništvo ili glavni vojni zrakoplovni istražitelj“,

odgovorio je general Križanec.

Izjava glavnog zrakoplovnog istražitelja, pukovnika Marija Počinoka, da bi istraga o padu OH-58D mogla trajati i do godinu dana u javnosti nije baš primljena s velikim odobravanjem. No tu treba uzeti u obzir niz parametara, pojasnio je zapovjednik Križanec:

„Znači, glavni vojni istražitelj je rekao koliko to može trajati. Predviđanje toga je stvarno nezahvalno jer, evo, imate priliku i čitati – ovaj udes koji se desio u Americi s Kobeom Bryantom, jel… I tamo je predviđanje do 18 mjeseci. Znači, to su vrlo, vrlo složene situacije u kojima postoji niz čimbenika koji se moraju uzeti u obzir ako se želi odgovoran zaključak. Špekulacije ili nešto preko koljena to je nedopustivo, jel.. i ono što je general Koprivnjak u miru rekao, ni jedna nesreća nije… ne postoji glavni uzrok, postoji kaskada događaja koji dovedu do nečega. Drugim riječima, da su se oni našli na većoj visini ili da su bili iznad kopna drugačiji bi bio ishod“.

Što je brišući let?

Sljedeći set pitanja odnosio se na sam let prije pada helikoptera OH-58D. Prošloga tjedna čulo se da se radilo o obuci tijekom koje je rađen i navigacijski brišući let, ali i o dijelu vježbe tijekom kojeg se vršio prelet iz Zemunika u Loru. „Je li neosporno utvrđeno da je zrakoplov bio u manevru brišućeg leta iznad vode?“, pitala je Božić Šarić, a Križanec potvrdio:

„Pa prema izjavi njegovog pratitelja, znači helikopteri su bili u paru, da, oni su bili u brišućem letenju, jel. Pratitelj je bio po standardnom postupku u nadvišenju i na određenoj udaljenosti iza njega, to je bilo planirano, i ja se sa punom odgovornošću mogu odrediti prema tome da je to prirodno okružje pilota Kiowe“.

Koja je minimalna visina na kojoj se leti u manevru brišućeg leta, pitala je dalje urednica emisije. „Od nula do 100 metara. Od nule do 100 metara“, odgovorio je general Križanec, nastavljajući odmah i s odgovorom na upit je li ovakav brišući let bio planiran po rasporedu obuke.

„Je, bio je planiran, i zadaća ovog leta je bila preletjeti iz Zemunika u Loru po planiranoj ruti na zadanoj visini. Posade su, naravno, napravile prethodnu pripremu, izdašnu pripremu, ispunile su matrice rizika, donijele zaključak da je to izvedivo sukladno meteorološkim uvjetima, ispravnosti tehnike, svoje osposobljenosti, osposobljenosti i trenaži svojih kopilota i nikakvih sumnji nema da je bilo rađeno sve po planu i u skladu sa svim propisima i sa onim za što su bili uvježbani“,

rekao je zapovjednik HRZ-a. Piloti Klarin i Baturina ovaj manevar već su izvodili, potvrdio je dalje Križanec, objašnjavajući da se u HRZ-u provodi i drugačija tehnika u letenju:

„I u prirodi letenja helikoptera, svih helikoptera, je to da budu na manjim visinama od aviona, da koriste reljef i teren za svoje maskiranje i kad pogledate – svaki helikopter mora moć sletjeti na bilo koju površinu koja mu to omogućuje. Znači prirodno okružje tih pilota, prirodno okružje tih helikoptera je mala visina. Iz tog razloga mi koristimo i drugačije tehnike u letenju, gdje je npr. obavezno kad se smanji visina ispod 50 metara, da niti jedan od pilota… da onaj koji leti, koji drži komande, mora gledat van. Znači, ne može mu bit pažnja usredotočena na radio stanice, na opremu helikoptera, jedan mora gledat van“.

Obuka više u teoriji nego u praksi

Jesu li i u kojoj mjeri piloti osposobljeni za izvlačenje iz mora u slučaju pada, bilo je neizostavno pitanje u emisiji TNT, koje će se vjerojatno provlačiti i tijekom istrage. Zapovjednik HRZ-a Križanec je objasnio na koji način se piloti pripremaju:

„Znači, ono što je činjenica koju nitko ne može osporiti da kroz samu teoretsku pripremu za obuku na nekom helikopteru, znači kroz tehničku učionu koja traje do mjesec dana, ljudi prolaze kroz sve one postupke koje će u budućnosti morat demonstrirat na stajanci ili eventualno u slučaju nužde, ili prinudnog slijetanja, ili bilo kojeg drugog izvanrednog događaja. Također, periodički prolaze kroz usmene i pismene provjere poznavanja izvanrednih i redovnih postupaka. Ono što smo mi dalje nastavili i na što nadograđujemo njihovu obuku je tzv. obuka za izvlačenje iz helikoptera koji se nađe u vodi, ‘helicopter under water escape training’. Uveli smo i obuku za korištenje određenih sustava za disanje pod vodom, međutim preduvjet za sve to je da je posada uspjela preživjeti prvi udar. Znači, onda tek sve te tehnike dolaze i imaju smisla“.

No bez obzira što su poginuli piloti prošli kroz ovakvu obuku za izvlačenje iz helikoptera, način pada nije im davao šanse za preživljavanje.

„Ono za što su oni bili definitivno uvježbani je korištenje sve opreme koju su imali, znači od pojasa za preživljavanje i za spašavanje, znači pojas koji se automatski napuhuje povlačenjem određene ručice, bili su osposobljeni za izlazak iz helikoptera koji ima poseban sustav veza gdje se jednim pokretom odvezuje 4 pojasa koji ih drže za sjedalo… Znači, za to su bili uvježbani. Evidentno je da, bez obzira na svu uvježbanost, i na sve ono što su mogli radit prije, ne bi im pomoglo“,

rekao je brigadni general Michael Križanec.

Stanje u HRZ-u

Stanje tehnike u posljednje vrijeme sve više utječe na broj osposobljenih i obučenih ljudi u HRZ-u. Broj sati naleta u određenim situacijama ovisi i o zadaćama, no zapovjednik Križanec uvjerava da nitko ne kreće na zadaću ako nije dovoljno osposobljen:

„Ono što vam ja odgovorno mogu reć je za sebe i sve meni podređene kolege, i ljude koji upravljaju, ali i ljude koji zapovijedaju sa našim pilotima, s našim sustavom održavanja zrakoplova, je da niti jedan pilot neće krenut na zadaću za koju nije osposobljen i utreniran. Te zadaće mogu biti širokog spektra, u širokom spektru uvjeta, ali mogu biti one osnovne namjenske zadaće. Upravo tako. Gdje nam dopuštaju mogućnosti u smislu raspoloživih resursa, raspoloživih mogućnosti da povećamo taj nalet, tamo je taj nalet i veći. Tako ljudi koji su… moje kolege piloti u Zemuniku lete i do 200-300 sati naleta godišnje, al se bave s aspektom zadaća obuke mlađih kolega. Ljudi na operativnim letjelicama, na transportnim helikopterima, na lovačkim avionima, na kanaderima, imaju nešto manje naleta. Ali recimo kod kanadera je evidentno da ne može imati više naleta nego što ima požara. Koliko god bi mi htjeli više letjet u ovom slučaju bi to bilo nelogično“.

Isto vrijedi i za pilote MiG-ova, rezolutan je bio zapovjednik HRZ-a:

„Znači kod borbenih aviona, znači kod MiG-ova 21, ja vas uvjeravam da niti jedan pilot neće sjest na dežurni borbeni dvojac i bit u spremnosti za provedbu zadaće ‘air policinga’ ukoliko nije osposobljen i uvježban točno za tu zadaću“.

No osposobljavanje ljudi za provedbu zadaća traje:

„Recimo, zadnji moj kolega koji je sad još uvijek u procesu obuke za dežurni borbeni dvojac… godinu i pol dana mu traje obuka. Da imamo više mogućnosti onda bi ona bila gotova za 6 mjeseci. Ali ne dopuštamo i ne radimo onaj ‘cut corners’, ne umanjujemo osposobljenosti i ne krademo tamo gdje ne smijemo, nego tek kad bude – bit će“.

Nabava aviona i sve izgledniji NATO air-policing

Nakon propale nabave F-16 Barak od Izraela, sve je manje nade da će do isteka resursa postojećih MiG-ova u RH stići novi borbeni avioni. No ništa još nije izgubljeno, smatra Križanec:

„Pa vremena ima, međutim sve ga je manje, i bit ćemo prinuđeni na nekakve… na nekakva rješenja koja će brzo davati rezultate. MiG-ovima definitivno produžetka životnog vijeka ili raspoloživih resursa nema. Ništa nije nemoguće, pitanje je cijene koju ćete platit da biste neku sposobnost vratili ako ste ju izgubili“.

„Pribojavate li se nekad da bi mogli biti posljednji zapovjednik HRZ-a s borbenim zrakoplovima u svojoj floti?“, pitala je urednica TNT-a Nataša Božić Škarić nedavno imenovanog i do sada najmlađeg zapovjednika HRZ-a. „Pa nije to strah“, rekao je Križanec odmah nastavljajući:

„Mene je više strah da nekoga ne izgubim na tom putu, a ono što odgovorni u ovoj državi moraju učiniti je da donesu svoje odluke na svojim razinama. Ono što ja moram napravit, ako mi se da povjerenje, da tu sposobnost počnem graditi i da ju izgradim do traženih razina – e tu je moja odgovornost“.

Na pitanje „koliko vremena ima politika za donijeti odluku?“, general Križanec odgovorio je jednim primjerom:

„Znači, ovisno o tome kakve ćete kandidate ponudit strani koja će vam radit obuku. Ta obuka može trajati od dvije godine do 10 mjeseci. Znači, može bit dulja i kraća. Ovisno o tome što ćemo mi ponudit da uđe u proces obuke i koja nam je zadana razina ambicije. Ukoliko nam je zadana razina ambicije da inicijalno dostignemo sposobnost samo za ‘air policing’ – to će trajati kraće i bit će izvedivo. Međutim, budemo li zadali sebi jednu drugačiju razinu ambicije, to će trajat duže, bit će bolnije, al’ će opet bit dostignuto. Daleko iza kraja mog mandata, međutim nećemo odustat. Nećemo posustat’!“.

Deadline za odluku, po Križancu, ne postoji, nego postoje mehanizmi za premošćivanje rupe, rezolutno je završio razgovor zapovjednik HRZ-a.

„Mi možemo čak i uć’ u nekakve procijepe, mi smo članica Saveza, tu nekakvo… Imamo mi mehanizama kao i druge članice Saveza koje nemaju tu sposobnost. Ja ne želim prejudicirat da će to bit tako, ali ukoliko je cijena nekakvog silovanja rješenja to da ja odlazim udovicama na vrata – ja to prihvatit’ neću. A vjerujem da i drugi, meni nadređeni, su svjesni toga da sve je dostižno, samo je pitanje cijene. Ako je cijena neprihvatljiva, pa ne trebamo to činiti. Zemlja je slobodna, u miru smo, u Savezu smo, možemo polako graditi svoje sposobnosti da bi naši građani bili sigurni u idućih 20-30 godina“.

Kao što smo rekli u uvodu, ovo je prvi puta da je neki zapovjednik HRZ-a izrekao jasan stav oko nabave novih aviona, posebno uzme li se u obzir i u zadnje vrijeme opet najavljivano donošenje odluke o izboru aviona već do kolovoza ove godine, odnosno prije parlamentarnih izbora. No ono što je zanimljivo je to da je ovo u svega 15-ak dana druga izjava jednog od čelnika vojnog vrha o ne samo promišljanjima, nego i razrađivanju scenarija o prihvaćanju NATO air-policinga nad Hrvatskom, barem kao privremenog rješenja. Podsjetimo, prvi je to izrekao viceadmiral Robert Hranj, direktor GS OS RH i supredsjedatelj Međuresornog povjerenstva za nabavu aviona, u HTV-ovoj emisiji „Tema dana“ 16. siječnja ove godine. Hranj je, kao i Križanec, najavio izlazak MiG-ova iz operativne uporabe od 2023. godine, te najavio da postoje i drugi načini kako riješiti pitanje nadzora našeg neba. „Mi kao članica NATO-a imamo određene opcije na raspolaganju“, rekao je Hranj, te nakon upita novinarke pojasnio:

„Pa to su opcije – kada vam države NATO-a, u dogovoru s vama, pružaju pomoć. Znači, ima nekoliko država u NATO-u koje su primijenile taj model. To su, recimo, u našem susjedstvu Slovenija, Albanija, vjerojatno sutra Crna Gora, gore na sjeveru baltičke zemlje, Island, i slično. Svi ti modeli su malo različiti. Možda bi zahtijevalo puno vremena da sad kroz svaki model prođemo. Ali, postoje modeli, i ja se samo nadam da to neće biti dugotrajno rješenje, jer… da ćemo u međuvremenu riješiti pitanje aviona za Hrvatsku“.