Desetak dana uoči 25. summita NATO-saveza u Chicagu, James Foley, veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj, održao je na HVU predavanje o dosadašnjim postignućima i novim ciljevima Saveza. Podsjećajući da je osnovni smisao NATO-a stvaranje i jačanje zajedništva, Foley je istaknuo da će se o tome – kroz 3 osnovne teme – razgovarati i u Chicagu. Danas, kada summit ulazi u svoj prvi radni dan, nalazimo prigodnim kroz govor veleposlanika Foleya podsjetiti koja će se to pitanja razmatrati ova dva dana (20. i 21. svibnja 2012. godine).
1. Afganistan
Usprkos početnim uspjesima, rat u Afganistanu potrajao je duže od očekivanja. No posljednje tri godine, smatra Foley, došlo je do određenih preokreta – slomljena je talibanska inicijativa i desetkovano je vodstvo Al Qaide. Paralelno s time, započet je jedan vrlo važan proces – izgradnja jakih afganistanskih sigurnosnih snaga. Na NATO-summitu u Lisabonu, u studenom 2010., dogovoreno je da zemlje-članice Saveza, zajedno s partnerskim zemljama i na čelu s Afganistanom, podrže proces prijenosa odgovornosti za sigurnost u toj zemlji – s koalicijskih na afganistanske snage. Dogovoreno je da tranzicija započne 2011. (i to se zaista dogodilo), te da joj je cilj da afganistanska vlada preuzme odgovornost za sigurnost u zemlji do kraja 2014. Na summitu u Chicagu definirat će se tri kritična dostignuća – (1) definiranje prijelazne kontrolne točke u 2013. godini – kada će afganistanske snage biti proglašene vodećima u borbenim operacijama, a misija ISAF će se okrenuti prema podršci i obuci, (2) definiranje plana djelovanja NATO-a (pomaganje Afganistanu) za razdoblje nakon 2014., i (3) definiranje sporazuma o održavanju afganistanskih nacionalnih snaga sigurnosti u periodu nakon 2014. Tijekom tog procesa tranzicije, američke i ISAF snage nastavit će biti potpuno borbeno spremne i, prema potrebi, provodit će borbene operacije. Budući da se očekuje daljnji napredak tranzicije, doći će nužno do smanjivanja i rekonfiguriranja NATO-snaga, o čemu će se opširno razgovarati u Chicagu, baš kao i o planu za buduće održavanje afganistanskih nacionalnih snaga sigurnosti, za koje će SAD nakon 2014. dati više od 2 milijarde dolara, uz nadu da će se međunarodna zajednica isprsiti obvezom davanja ukupno dodatnih milijardu eura.
2. Nastavak reforme NATO-sposobnosti
U Chicagu se očekuje daljnje “dotjerivanje” novog Strateškog koncepta NATO, usvojenog na summitu u Lisabonu 2010. godine. Taj bi daljnji razvoj trebao obuhvatiti reviziju savezničkog postava snaga – u obrani i odvraćanju – ne bi li se osiguralo da NATO ima odgovarajuće sposobnosti, potrebne za odgovor na nove sigurnosne izazove s kojima se susrećemo, uključujući tu i cyber-napade, terorizam, proliferaciju nuklearnog oružja te nadolazeću prijetnju raketnim oružjima. Upravo kada je ovo posljednje u pitanju, još je u Lisabonu odlučeno da se započne izgradnja savezničke anti-raketne sposobnosti, koja bi štitila europski teritorij, stanovništvo i vojske od prijetnje koju predstavlja širenje dostupnosti tehnologije balističkih projektila. Na summitu u Chicagu očekuje se daljnje unapređenje implementacije prijelaznog sustava protu-raketne obrane, nazvanog „European Phased Adaptive Approach“, kojemu je temelj u zajedničkom – od NATO saveza financiranom, izgrađenom, posjedovanom i kontroliranom – sustavu zapovijedanja i nadzora. Prva od ukupno 4 njegove faze već je operativna – Poljska, Rumunjska, Španjolska i Turska pristale su biti domaćinima njegovih kritično važnih elemenata. U doba krize, traže se nova, inovativna i kreativna rješenja za održanje jake obrane, uz podjelu ograničenih resursa.
Prema inicijativi „Smart defence“ Generalnog sekretara NATO-saveza, Savez je napredovao u objedinjavanju pojedinih nacionalnih resursa, u sklopu „Defence capabilities package“ okvira, kojeg će razmotriti i podržati svjetske vođe u Chicagu. Prošlogodišnja operacija u Libiji pokazala je da NATO ipak treba obnoviti neke svoje sposobnosti, posebno u nekim obavještajnim stvarima, sposobnostima nadzora i izviđanja. U Chicagu bi se trebalo odlučiti da NATO napravi korak dalje oko savezničkog sustava nadziranja tla (Alliance Ground Surveillance – AGS), koji se koristi nenaoružanim bespilotnim letjelicama za osiguravanje ključnih obavještajnih, nadzornih i izviđačkih podataka za snage Saveza. Okupljanjem resursa („pooling“) i diobom tereta troška (“sharing“) svakoj se od savezničkih zemalja može pružiti viša razina sigurnosti uz nižu cijenu. U Chicagu će se ocrtati vizija o tome kako će NATO održavati neophodne sposobnosti uz maksimaliziranje obrambenih poslova i resursa. U tom smislu vrlo je značajna odluka NATO-a o produženju programa „Baltic Air Policing“ – radi se o zemljama-saveznicama koje ne mogu održavati veliki program borbenih zrakoplova, potreban da bi vlastitim snagama nadzirale svoj zračni prostor. Kroz NATO, tom se izazovu prilazi na regionalnoj bazi, kroz osiguravanje zrakoplova i drugih resursa, koje si te zemlje same ne bi mogle priuštiti. Ovakav bi model mogao biti primjenjiv širom Saveza.
3. Daljnji razvoj partnerskih odnosa
S obzirom na iskustva u okviru Arapskog proljeća i NATO-djelovanja u Libiji, očekuje se stavljanje posebnog naglaska na daljnje sudjelovanje s partnerima iz šireg Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Iako ovih dana neće biti novoga proširenja, u Chicagu će se potvrditi daljnje provođenje politike otvorenih vrata – iako zemlje koje teže članstvu (Gruzija, BiH, Makedonija i Crna Gora) još uvijek nisu spremne za članstvu u Savezu, dat će im se jasan znak ohrabrenja. Makedonija je ispunila ključne uvjete, doprinosi regionalnoj i globalnoj sigurnosti, a pokušava naći i obostrano prihvatljivo rješenje spora s Grčkom oko imena, kako bi ispunila uvjete s NATO-summita u Bukureštu. Crna Gora poduzima reformske napore, pa i putem uklapanja američkog obrambenog savjetnika u svoje Ministarstvo obrane. Postizanjem dogovora o vojnoj imovini BiH je napravila značajan korak prema aktiviranju Akcijskog plana za članstvo – bude li ta imovina propisno registrirana, BiH će se ove jeseni omogućiti podnošenje prvog godišnjeg nacionalnog plana za članstvo.
Posebno ulogu u izgradnji partnerskih odnosa dala je i Hrvatska, kao nova članica NATO-saveza. Kao predvodnica u projektu škole vojne policije afganistanske nacionalne armije u Kabulu, Hrvatska je u okviru A5 i Jadranske povelje otvorila prostor za svoje susjede u regiji da se pridruže ovoj misiji, i da služe rame uz rame s hrvatskim snagama. To se, prije svega, odnosi na vojno-policijske trenere iz BiH, Makedonije i Crne Gore, ali i iz dvije zemlje-članice Saveza – Slovenije i Albanije. Hrvatska bi, zajedno sa svojim A5-partnerima, mogla identificirati i druge pravce za suradnju, kao i planove kojima bi se unaprijedili odnosi koje je ova misija stvorila. To bi, u konačnici, dovelo i do što skorijeg širenja NATO-saveza u Jugoistočnoj Europi.