U općem raspadu geopolitičke strukture Europe i svijeta koja se događa pred nama, situacija na Zapadnom Balkanu te Bosni i Hercegovini također se „usijava“, a u cijelu priču mogli bi se uključiti i navodni pripadnici ruskih tajnih službi. Za te ruske obavještajce se govorilo još  krajem prošle godine da su organizirali ilegalne kampove za obuku u Republici Srpskoj. Prema tekstovima što regionalnih a što međunarodnih medija i portala od četvrtka 20. veljače, ruski obavještajac Aleksandar Bezrukovni uhićen je u BiH i izručen Poljskoj. Ministar odbrane BiH Zukan Helez za DW kaže da je Bezrukovni imao podršku određenih „pojedinaca i grupa u Republici Srpskoj“.

Tako je još u studenom 2023. godine ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez izjavio da u entitetu Republika Srpska postoje kampovi za obuku specijalaca i obavještajaca i tako izazvao buru u tamošnjoj javnosti. Godinu dana kasnije, uhićen je Bezrukovni, osumnjičen za diverzije, terorizam i obuku proruskih snaga u BiH. Nakon uhićenja u Bosanskoj Krupi, BiH ga je izručila Poljskoj, što je na društvenim mrežama potvrdio i premijer  Donald Tusk, gdje ga vlasti terete za koordinaciju napada protiv Poljske, Sjedinjenih Američkih Država, Njemačke i drugih zapadnih saveznika.

Zukan Helez (u sredini) na vojnom sajmu IDEX 2025 (Photo: MO BiH)

Prema pisanju Dnevnog  Avaza, taj Rus je u okolini Banjaluke obučavao grupu Moldavaca za nasilne akcije protiv proevropske vlasti u Moldaviji, radi sprječavanja njenog puta ka Europskoj uniji. Uhićenje i izručenje Bezrukovnog ministar Helez vidi kao potvrdu svojih ranijih tvrdnji. “Tada sam (2023.) pretrpio strašne verbalne i medijske napade iz RS-a, ali i od dijela medija iz Federacije BiH, koji su tvrdili da takvih kampova nema. Međutim, sada svi šute, kad je opasni terorist, koji radi za interese ruskih službi, uhićen u BiH i izručen Poljskoj. Aleksandar Bezrukovni je već djelovao u Poljskoj i planirao terorističke akcije u zapadnoj Europi i SAD-u“, izjavio je Helez za DW. Dodaje da „BiH nije slaba karika u borbi protiv ruskog utjecaja, ali je mrlja bačena na rad domaćih sigurnosnih agencija jer su, navodno,  moldavske službe prije bosansko-hercegovačkih institucija otkrile obuku proruskih elemenata u BiH“. Prema njegovim riječima, Bezrukovni je u BiH stigao iz istočne Europe i imao je podršku određenih „pojedinaca i grupa u RS-u”.

Moldova je učestalo na meti ruskih obavještajaca

Sarajevski profesor obrane i sigurnosti Nedžad Ahatović ocijenio je za kaže da je Bezrukovni bio dio mreže ruske Federalne službe sigurnosti (FSB), koja je uspostavila „logističku bazu za obuku i slanje diverzanata na različite destinacije“. „Diverzanti, koji su obučavani u BiH, Moldovi i drugim mjestima izvodili su različite zadatke, uključujući prelete dronova iznad baze Ramstein u Njemačkoj i sabotaže na postrojenjima namjenske industrije i njihovih kooperanata“, rekao je Ahatović. Prema njegovim riječima, uhićenjem i izručenjem Bezrukovnog „presječen je jedan od logističkih koridora za financiranje subverzivnih aktivnosti“, ali ostaje pitanje koliko još takvih ruskih centara postoji u Europi. I glasnogovornik policije Unsko-sanskog kantona Abdulah Keranović naglasio je da je Bezrukovni uhićen u suradnji s bosansko-hercegovačkom Obavještajno-sigurnosnom agencijom (OSA) – od njih je došla informacija da se na području Bosanske Krupe nalazi strani državljanin koji u BiH boravi ilegalno i za kojeg postoji sumnja da posjeduje krivotvorene dokumente.

Također je i veleposlanstvo SAD-a u BiH ocijenilo „uznemirujućim izvještaje o Rusima, povezanim s privatnim vojnim grupama, koji su upravljali kampom u RS-u i obučavali pojedince za ometanje demokratskih procesa u Moldovi“. Prema navodima Radija Slobodna Europa, postoje i dokazi o lokacijama u BiH i Srbiji na kojima su mlade obučavale osobe povezane s ruskim privatnim vojnim grupama Ferma i Wagner. Slučaj Bezrukovnog pokazuje, ocijenio je ministar Helez, da BiH ostaje meta djelovanja stranih obavještajnih službi, posebno susjednih zemalja i Ruske Federacije.

U međuvremenu situacija u RS i dalje se komplicira, naročito nakon najava da predsjednik RS, Milorad Dodik, planira donijeti zakone kojima će u tom entitetu zabraniti djelovanje Suda i Tužiteljstva BiH, kao i sigurnosnih agencija na državnoj razini, ako on bude proglašen krivim i osuđen na zatvorsku kaznu. Dodiku i direktoru Službenog glasnika RS-a Milošu Lukiću 26. veljače Sud BiH izreći će presudu po optužnici koja ih tereti za nepoštovanje odluka visokog predstavnika za BiH Christiana Schmidta. Budu li proglašeni krivima, mogu dobiti kazne do pet godina zatvora, kao i zabranu obnašanja bilo kakvih dužnosti u tijelima izvršne i zakonodavne vlasti ili u institucijama koje se financiraju iz proračuna. Dodik i njegovi bliski suradnici već danima prijete “radikalnim mjerama” koje će poduzeti bude li presuda osuđujuća, no on je tek u petak pojasnio što bi to moglo konkretno značiti.

Kako navode mediji, u RS-u u očekivanju presude već danima vlada neka vrsta izvanrednog stanja, a Dodik je u petak u Prijedoru okupio vrh svog Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) kako bi razradili svoju strategiju. Šefica kluba zastupnika SNSD-a u Zastupničkom domu parlamenta BiH Sanja Vulić zaprijetila je da će, bude li njen šef osuđen, BiH “prestati postojati kao država u roku od 48 sati“.

Nad vojarnom na sjeveru Njemačke su u siječnju šest puta uočene bespilotne letjelice, a prema njemačkim medijima – to nisu bili „obični“, nego najvjerojatnije špijunski dronovi „neke strane sile“.  Njemačka, naime, istražuje moguću rusku špijunažu nakon što su viđeni misteriozni dronovi iznad vojne baze u Schwesingu, na sjeveru zemlje, gdje njemačka vojska obučava ukrajinske vojnike na sustavima protuzračne obrane Patriot, izvještavaju Süddeutsche Zeitung i portal Deutsche Welle.

Ovi incidenti su se navodno, dogodili između 9. i 29. siječnja, kada su neidentificirani dronovi više puta ušli u zabranjeni zračni prostor iznad baze njemačkog Ratnog zrakoplovstva. Iako su njemačke snage pokušale prizemljiti dronove koristeći elektroničke protumjere poput ometača, nisu uspjele oboriti niti jedan ni locirati njihove operatere. U tekstu se citira povjerljivo dnevno izvješće vojarne prema kojem je od 9. do 29. siječnja zabilježeno 6 preleta dronova kakve ne mogu kupiti obični građani. Također, prema pisanju Süddeutsche Zeitunga, u dnevnom izvješću naglašava se kako su te letjelice drsko i to „s upaljenim  svjetlima minutama lebdjele na mjestu“. List citira i  da su te letjelice naravno pratile što se događa u vojarni. Sve to ukazuje kako to nisu bile obične letjelice, nego dronovi neke strane sile poslane nad vojarnu zbog špijunaže.  Njemačka vojska sada klasificira te incidente kao “potencijalnu špijunažu” te je obavijestila i obavještajne službe. Süddeutsche Zeitung navodi da je njemačka vojska i službeno potvrdila detekciju dronova, ali nije otkrila dodatne detalje. Prema navodima tog lista, vojni dužnosnici vjeruju da su dronovi napredne tehnologije i da nisu standardni komercijalni modeli. Dio sigurnosnih dužnosnika smatra da su možda lansirani s brodova u Sjevernom ili Baltičkom moru.

Dronovi nad njemačkom bazom vjerojatno nisu bili ukrajinski

Zračna baza Schwesing-Husum posebno je važna meta za nadzor zbog obuke ukrajinskih vojnika na sustavima Patriot. Njemačka je već isporučila nekoliko sustava Patriot Ukrajini, gdje igraju ključnu ulogu u obrani od ruskih zračnih napada.

Portal DW navodi i kako je problem za njemački Bundeswehr što je tek u iznimnim slučajevima ovlašten pucati, odnosno zapravo im nije dopušteno oboriti takvu letjelicu. Obzirom da je i prije bilo takvih letjelica i nad njemačkim vojarnama i nad ključnim infrastrukturnim objektima u ovoj zemlji – bilo je preleta čak i nad američkom bazom u Ramsteinu. Njemačka vlada je još u siječnju željela promijeniti zakon i dopustiti aktivnu protumjeru, ali nije izgledno da će to biti promijenjeno u mandatu ove vladajuće koalicije koja traje još 2 tjedna do parlamentarnih izbora u Njemačkoj. Utoliko je i ove slučajeve Bundeswehr tek mogao prepustiti civilnom, kriminalističkom uredu pokrajine Schleswig Holstein kao prekršaj postojećih propisa u zračnom prometu, makar je i u izvješću vojarne navedeno kako nisu mogli utvrditi osobu koja je upravljala takvim dronovima, navodi DW. Prema informacijama iz njemačkog Ministarstva obrane, u bazu u Schwesingu su poslani dodatni sustavi za lokaliziranje i ometanje takvih letjelica, ali one se nakon toga više nisu pojavljivale.

Čiji su bili dronovi nad New Yerseyem?

Inače, misteriozni dronovi nisu novost na nebu članica NATO-a, a popriličnu medijsku buru izazvali su krajem 2024 kada su se pojavili u SAD-u, osobito iznad New Yerseya. Tada još kandidat, a sadašnji predsjednik SAD-a Donald Trump predizborno je obećao da će riješiti taj misterij. Tako je na svojoj prvoj press-konferenciji nova glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt objavila saznanja predsjednika Trumpa. “Nakon istraživanja i proučavanja dronovi koji su u velikom broju letjeli iznad New Jerseya dobili su odobrenje Savezne uprave za civilno zrakoplovstvo  za letenje zbog istraživanja i raznih drugih razloga“, rekla je Leavitt te dodala da je citirala izjavu predsjednika Trumpa. FAA je nakon početne panike u javnosti izdala nekoliko zabrana letova dronovima iznad kritične infrastrukture. To novo objašnjenje nove administracije u skladu je i s objašnjenjem Bidenove, koja je rekla da dronovi nisu opasnost. “Mnogi od ovih dronova također su bili od hobista, rekreativaca i privatnih pojedinaca koji uživaju u letenju dronovima. S vremenom se sve pogoršalo zbog znatiželje Ovo nije bio neprijatelj“, rekla je tada Leavitt.

Mađarska obavještajna agencija navodno je pratila, prisluškivala i hakirala prijenosna računala dužnosnika iz ureda EU za borbu protiv prijevara, objavio je portal Politico pozivajući se na izvore mađarskog istraživačkog medijskog centra Direkt36 i belgijskih novina De Tijd. Naime, Mađarska je zemlja koja trenutno predsjedava EU, a mađarska obavještajna agencija špijunirala je dužnosnike EU-a koji su posjećivali zemlju, pretražujući njihove hotelske sobe i snimajući njihove telefonske razgovore, navodi se u tom izvješću.

Zajednička istraga Direkta36 i De Tijda otkrila je da je Mađarski ured za informiranje (IH), budimpeštanski ekvivalent CIA-e, ciljao na istražitelje Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF), koji su u jednom trenutku istraživali mađarsku tvrtku u vlasništvu Istvána Tiborcza, zeta premijera Viktora Orbána. U izvješću mađarskog istraživačkog medijskog centra Direkt36 i belgijskih novina De Tijd navedeni su primjeri između 2015. i 2017. u kojima su službenici EU-a koji rade za OLAF, i koji su putovali u Mađarsku, fizički praćeni tijekom putovanja automobilom i prisluškivani su im telefoni. U izvješću se dodaje da je uobičajena praksa mađarske špijunske agencije pretraživati ​​hotelske sobe  u kojima odsjedaju izaslanstva EU i preuzimati informacije s njihovih prijenosnih računala. Bertalan Havasi, glasnogovornik Orbánova ureda, rekao je za Politico: “Ne bavimo se lažnim vijestima.”

Zet i punac – Tiborcz i Orban (Photo: Viktor Orban/Facebook)

Budimpešta je dugo bila optuživana za hakiranje telefona novinara, aktivista i ključnih oporbenih političara, a mađarski je zastupnik 2021. godine priznao da je vlada kupila izraelski špijunski softver. Ranije ove godine, europarlamentarac koji je kritičan prema Mađarskoj također je bio meta cyber napada.

Glasnogovornik OLAF-a rekao je da agencija ne komentira konkretne optužbe, ali su naglasili “važnost mogućnosti neometanog provođenja istraga o prijevarama, korupciji i bilo kojim drugim nezakonitim aktivnostima koje utječu na financijske interese Europske unije. Ostajemo predani izvršavanju naše misije, s našim operativnim partnerima, s nepristranošću i uz puno poštovanje vladavine prava“, rekao je glasnogovornik OLAF-a za POLITICO.

Još jedna je to od neugodnih vijesti za mađarskog predsjednika Vlade, Viktora Orbana koji i u samoj Mađarskoj vuče poteze koji izazivaju blago rečeno kontroverze. Orban, dugogodišnji čelnik stranke Fidesz, navodno bi da se parlamentarni izbori u Mađarskoj održavaju ovih danas –  izgubio te izbore. Pobjedu bi odnijela stranka Tisza, ako je suditi prema najnovijim podacima ankete koju je provela agencija Medián. Stranka Pétera Magyara osvojila bi 47 posto, a Fidesz Viktora Orbána 36 posto glasova birača. Iako ima anketa koje tvrde da prednost  ima  vladajući Fidesz, politički analitičari tvrde ne treba odbaciti procjene Mediána, jedne od najtočnijih, ako ne i najtočnije agencije za istraživanje javnog mnijenja u Mađarskoj.

Parlamentarni izbori u nama susjednoj Mađarskoj su tek za godinu i pol i u tom se razdoblju mnoge stvari mogu promijeniti. Primjerice, Orbán može opet promijeniti zakone kako bi zadržao vlast. Ali, razliku od 11 posto ne bi mogla poništiti nikakva količina “gerrymanderinga”, a nedavne ankete također pokazuju da Tisza neočekivano grabi popularnost ne samo u većim gradovima, nego i u ruralnim područjima, tradicionalnim bastionima Fidesza.

Ministar unutarnjih poslova Srbije Ivica Dačić potvrdio je u ponedjeljak srbijanskim medijima da je na području Beograda uhićen “hrvatski špijun” i to “u zajedničkoj akciji srbijanske obavještajne agencije i ostalih policijskih tijela nakon višemjesečnog operativnog rada“. Dačić je novinarima u Palači Srbija u Beogradu rekao da je akciju hapšenja izvela BIA i dodao: “Policija je samo davala logističku podršku.” Kako  navode Večernje novosti, akcija je rezultat višemjesečnog operativnog rada BIA-e i “nastavak suzbijanja špijunskog i destruktivno-subverzivnog djelovanja hrvatske obavještajno-sigurnosne službe SOA-e“. Iako nisu navedene nikakve pojedinosti, imena ili bilo kakve pojedinosti, ta objava izazvala je veliku medijsku pozornost u Srbiji, Hrvatskoj i regiji. Do ponedjeljka navečer nije se saznalo ni tko je uhićen ni zašto.

Tu vijest komentirao je i hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman izjavio je da o uhićenju hrvatskog špijuna još nemaju nikakvih saznanja: “Mi smo u kontaktu s našim veleposlanstvom, Niti znamo tko je uhićen ni zašto je uhićen. Sve ono što smo vidjeli u medijima – to su naša saznanja. Vodimo računa o tome kako bismo izvijestili hrvatsku javnost“, rekao je ministar Grlić-Radman. Hrvatski stručnjaci za sigurnost ocijenili su kako je riječ očito o vijesti za unutarnju potrebu te da je to, kako primjerice tvrdi Ante Letica, dio Vučićeve strategije pogoršavanja odnosa s Hrvatskom i pokazivanja političke snage. Mnogi stručnjaci navode kako  ovo nije prvi put da se iz Srbije objavljuje dramatična vijest o mreži hrvatskih špijuna. I portal Obris.org pisao je o tome još prije 8 godina u tekstu “Afera Špijun-karike koje nedostaju”. I tada sve je objavljeno u dramatičnom stilu koji nedvojbeno podsjeća na „rusku školu“ predstavljanja takve afere svojoj javnosti .

Naime, daleko od nekih špijunskih romana npr. Johna le Carrea ili Jana Fleminga, međunarodno postupanje kod otkrivanja špijuna funkcionira sasvim  drugačije. Tako je sigurnosni stručnjak i bivši visoki djelatnik SOA-e Ante Letica na HRT-u kazao da “kada imate nekog špijuna na svom teritoriju, onda je njegovo uhićenje i procesuiranje zadnji korak u borbi protiv obavještajne djelatnosti stranih službi na vašem teritoriju. To je zadnji korak kojem se pribjegava, ili kada se više ništa ne može ili kada želite poslati poruku nekoj vladi, nekoj državi“, rekao je Letica.

Osim potpredsjednika Vlade Branka Bačića i već spomenutog ministra vanjskih poslova, nitko od viših hrvatskih državnih dužnosnika nije komentirao ovu vijest.

Severina je na društvenim mrežama objavila detalje incidenta na granici

U cijelu priču se, ni kriva ni dužna uplela i hrvatska estradna zvijezda Severina Vučković koju su srbijanski granični policajci više sati zadržali na hrvatsko srpskoj granici. I sam srbijanski ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić potvrdio je da je srbijanska policija na granici zadržala hrvatsku pjevačicu Severinu te da je to učinjeno na temelju popisa verbalnih delikata. “Severina nije ni privedena ni uhićena, niti joj je odbijen ulazak u Srbiju, ali je zadržana zbog kontrole“, rekao je Dačić. Severina je pak u ponedjeljak objavila da ju je granična policija nakon zaustavljanja najprije primorala da čeka u automobilu nekoliko sati, zatim su 45 minuta pregledavali njezino vozilo pa je odveli na ispitivanje o temama poput genocida u Srebrenici, Jasenovcu, njezinoj podršci prosvjedu protiv iskapanja litija, prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, vojno-redarstvenoj operaciji “Oluja” i drugim. U ponedjeljak navečer o Severininom maltretiranju na granici progovorio je i sam Vučić: “Ja sam jutros zvao Dačića, probudio ga, da vidim što se događa sa Severinom. On mi je rekao tako je i tako je, i rekao mi da nije privođena, zadržana je na granici dva sata. I ja mislim da je to jako glupo i nepotrebno. Ne zbog Severine, o kojoj sve najgore mislim. Mi se moramo razlikovati od njih u svemu. Sačuvaj me Bože da vodim državu u kojoj će hapsiti svakoga tko sluša Thompsonove pjesme. Pustite ih sve, i Selmu Bajrami. To što oni mrze Srbiju, govore o sebi. Nećemo biti zemlja koja će uhititi svakoga tko pjeva Thompsona. (…) Nema tko u Srbiji danas nije reagirao od političkih stranaka i takozvane demokratske javnosti. Zato što je ona neka pjevačica, koja kaže da je Srbija genocidna država, i da sam ja diktator, i koja zna da su Srbi zločinci, ali voli novce uzimati ovdje. (…) Severina priča gluposti po cijeli dan, koga briga. Neka priča što hoće…“. Osim o Severini, Vučić je pričao o svemu i svačemu osim o navodnom hrvatskom špijunu koji je navodno jutros priveden.

Vučić i Berić – sve zbog Baje malog Knindže

Cijela priča, koja malo podsjeća na kultni film Yu Kinematografije “Balkanski špijun” dobiva još više zabavno-estradni karakter i zbog tajminga. Naime, u nedjelju srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić objavio je kako u zgradi Predsjedništva Srbije primio odvjetnika Nemanju Berića, kojeg je opisao kao “Srbina kojeg su hrvatske vlasti uhapsile samo zato što je Srbin“. “Nećete vjerovati, proveo je 15 dana u hrvatskom kazamatu samo zato što je u svom automobilu pjevao pjesmu Baje Malog Knindže“, objavio je Vučić na svom Instagram profilu uz fotografiju s Berićem, koji je inače slavu stekao vezama s četničkom pokretom i srpskim ratnim zločincima. “Obećao sam Nemanji i njegovoj supruzi Jani da ćemo na neki od sljedećih koncerata Baje Malog Knindže ići zajedno“, napisao je Vučić u nedjelju na svom profilu.

Dok će još možda nekoliko dana ova špijunsko-estradna priča medijski puniti stupce, od 1. rujna hrvatska SOA – koja se našla kao neki faktor u današnjim srpsko-obavještajnim ppričama – dobit će i službeno novog privremenog čelnog čovjeka. Naime, ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) Daniel Markić još će do kraja ovogat jedna voditi tu agenciju, a nakon toga će preuzeti Obavještajno analitički centar EU (EU INTCEN). Po Markićevu odlasku, SOA-u će voditi njegov sadašnji pomoćnik Hrvoje Omrčanin, koji je bio imenovan zamjenikom ravnatelja te Agencije, do izbora novog ravnatelja.

Na mjesto direktora Markić je odabran na međunarodnom natječaju i od rujna odlazi u EU INTCEN/Bruxelles, a obavještajni izvori tumače kako je riječ o iznimno važnoj funkciji budući da je EU INTCEN jedino civilno sigurnosno-obavještajno tijelo EU. Stoga Markićevo imenovanje ima značajnu težinu u europskim sigurnosnim okvirima, a jedan od ključnih elemenata koji je osnažio njegovu kandidaturu za to mjesto bila je i aktivna pozicija SOA-e proteklih godina u raznim EU sigurnosnim forumima.

Vojna sigurnosno-obavještajna agencija (VSOA) preuzela je u 2024. godini predsjedanje konferencijom ravnatelja vojnih obavještajnih agencija Jugoistočne Europe (South Eastern Europe Military Intelligence Conference – SEEMIC), priopćilo je danas Ministarstvo obrane RH. SEEMIC je format u okviru Vijeća za regionalnu suradnju (Regional Cooperation Council – RCC), krovnog tijela Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi  South Eastern Europe Cooperation Process – SEECP), putem kojeg zemlje članice, Europska komisija i međunarodni akteri zajednički doprinose projektima od značaja za razvoj jugoistočne Europe.

U radu SEEMIC-a sudjeluju: Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Grčka, Albanija, Bugarska, Hrvatska, Moldova, Sjeverna Makedonija, Slovenija, Srbija, Turska i Rumunjska. Proces suradnje šefova vojnih obavještajnih službi jugoistočne Europe, koji je započeo 2009. godine sastankom šefova vojnih obavještajnih službi u Bukureštu, realiziran je na inicijativu Regionalnog vijeća za suradnju (RCC) i pod pokroviteljstvom Vojnoobavještajnog odbora Europske unije. Vijeće za regionalnu suradnju (RCC) posebno ističe kako SEEMIC nudi svoju stručnost (iz vojne perspektive) u procjeni rizika povezanih s najhitnijim sigurnosnim problemima s kojima se regija suočava: (1) migracije, (2) radikalizacija i terorizam, (3) nasilni ekstremizam i (4) cyber sigurnost.

Tijekom svog predsjedanja, VSOA će afirmirati teme od regionalnog obavještajnog interesa gdje će kroz niz aktivnosti integrirati zajedničke napore u razvoju i jačanju suradnje među članicama SEEMIC-a, zaključuje MORH u priopćenju.

Nastavlja se trakavica  oko izbor čelnog čovjeka Sigurnosno-obavještajne agencije, započeta razgovorima o izboru novog načelnika GS OS RH. Predsjednik Republike Zoran Milanović uputio je jučer, u ponedjeljak 11. ožujka, dopis predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću u kojemu mu predlaže da, sukladno njihovim ustavnim i zakonskim ovlastima, imenuju Daniela Markića za vršitelja dužnosti ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije od isteka njegovog mandata 5. svibnja 2024. do izbora novog ravnatelja SOA-e, a najdulje na dva mjeseca. Uz dopis, uputio mu je i prijedlog Rješenja o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja SOA-e.

U priopćenju upućenom premijeru Plenkoviću napominje se da ravnatelju Sigurnosno-obavještajne agencije Danielu Markiću 5. svibnja 2024. godine završava mandat na toj dužnosti:

Daniel Markićje na čelu SOA-e naslijedio Dragana Lozančića

“Imajući u vidu najavu raspuštanja Hrvatskog sabora s danom 14. ožujka 2024. godine, izgledno je da će mandat ravnatelja SOA-e završiti u trenutku, početkom svibnja, kada vrlo vjerojatno još neće biti formirana nova Vlada RH zbog čega se neće moći provesti ni zakonska procedura imenovanja ravnatelja SOA-e. Bez racionalnog objašnjenja odbili ste prijedlog da sada – dok još i Vi kao predsjednik Vlade RH imate mandat, a prije raspuštanja Hrvatskog sabora – imenujemo ravnatelja SOA-e i zamjenika ravnatelja SOA-e, a kao što je to i propisano člankom 66. Zakona o Sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske. Isto tako, niste pokazali ni najmanje interesa da se pristupi izmjenama relevantnih podzakonskih akata kojima bi se poboljšalo funkcioniranje SOA-a i tako izbjeglo ponavljanje „slučaja Turudić“.
Kako bismo izbjegli situaciju u kojoj SOA ostaje bez ravnatelja, a zamjenik nije imenovan,  predlažem Vam da zajedno, sukladno našim ustavnim i zakonskim ovlastima, imenujemo Daniela Markića za vršitelja dužnosti ravnatelja SOA-e od isteka njegovog mandata do izbora novog ravnatelja SOA-e, a najdulje na dva mjeseca. Napominjem da ću u svakom slučaju inzistirati da se, kako to predviđa Zakon, uz ravnatelja SOA-e imenuje i zamjenik ravnatelja. U prilogu Vam dostavljam prijedlog Rješenja o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja
Sigurnosno-obavještajne agencije pa Vas molim, ukoliko ste suglasni, da istu potpišete i vratite je meni na supotpis. Ukoliko pak imate drugi prijedlog ili izmjenu priloženog Rješenja, slobodno mi se obratite.“

Jučer je, gostujući u Dnevniku Nove TV, Ivan Anušić, potpredsjednik Vlade  i ministar obrane, a ujedno i glavni Vladin pregovarač s predsjednikom Milanovićem, rekao:

“Mislim da će to sve biti u redu. U razgovoru s predsjednikom potvrđeno mi je da će za šefa SOA-e biti prihvaćen kandidat kojeg je predložio premijer”.

A premijer, kako je poznato, predlaže novi mandat za Markića, bez ikakvih ograda i uvjeta. Izgledno je da ovaj Milanovićev prijedlog neće proći, pa se očekuje skora reakcija iz Vlade.

Nakon što je jučer u Dnevniku Nove TV javnost saznala za nezakonito trošenje državnog novca u Vojnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji (VSOA), utvrđeno nalazom Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, danas se po tom pitanju oglasio i predsjednik države Zoran Milanović. U priopćenju, koje prenosimo u cijelosti, stoji:

Predsjednik Milanović s čelnicima SOA-e i VSOA-e, Danielom Maarkićem i generlom Ivicom Kinderom, te načelnikom GS OS RH. admiralom Hranjem (Photo: UPRH/Dario Andrišek)

„Nakon što je dobio Izvješće Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS) o Izvanrednom neposrednom stručnom nadzoru Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA) od 19. rujna 2022. godine, a zbog opsega i težine povreda navedenih u Izvješću, predsjednik Republike Zoran Milanović stava je kako ravnatelj VSOA-e, kao osoba odgovorna za funkcioniranje Agencije, ne može više obavljati tu dužnost.

Predsjednik Milanović stoga je uputio dopis predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću kojim je pokrenuo postupak za razrješenje general bojnika Ivice Kindera s dužnosti ravnatelja VSOA-e.

Predsjednik Milanović postupak je pokrenuo u skladu sa čl. 66. st. 5. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske u kojemu stoji kako ‘postupak za razrješenje ravnatelja sigurnosno-obavještajnih agencija mogu pokrenuti Predsjednik Republike, predsjednik Vlade i Hrvatski sabor’“.

Kako je jučer objavila reporterka Nove TV Ivana Pezo Moskaljov, tijekom nadzora je utvrđen cijeli niz prekršaja koji su se sustavno ponavljali: „Oni špijuni koji su boravili na različitim zadacima u vojnim misijama – u Poljskoj, Libanonu, Litvi – pronevjerili su najmanje 2 milijuna kuna. (…) Lažirali su troškove, a višak novca spremali su u svoje džepove“. Upravo zbog toga, dio djelatnika VSOA-e više nije na poslovima koje su obavljali tijekom inkriminiranog razdoblja. Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost puna dva mjeseca pregledavao je i analizirao dokumentaciju, proveden je i unutarnji nadzor, puni razmjer štete tek se treba utvrditi.

Nažalost, ovo nije prvi takav slučaj u vojno-obavještajnoj zajednici. Tako je u prosincu prošle godine Vrhovni sud potvrdio zatvorske kazne za bivše čelnike VSOA-e, Darka Grdića i Ognjena Preosta, koji su pronevjerili gotovo 5 milijuna kuna iz Fonda za posebne namjene. Jednako tako, nije ni prvi puta da je opoziv generala Kindera stavljen na stol. Početkom prošle godine saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost iza zatvorenih je vrata raspravljao o izvješću Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost za 2020. godinu, u kojem se navodi da je u radu VSOA-e došlo do utvrđenih nezakonitosti ili nepravilnosti. Tu se radilo o slučaju jednog časnika OS RH koji je zbog svog ukazivanja na nepotizm i klijentelizam pri napredovanju u sustavu postao predmet nezakonitog praćenja i prisluškivanja od strane VSOA-e, što je gotovo dovelo do njegovog izbacivanja iz službe. Osim toga, nekako u to vrijeme na adrese premijera, predsjednika i saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost stigla je i predstavka anonimnih „zabrinutih djelatnika“ koji su VSOA-u usporedili s mafijaškom organizacijom. Kindera se, među ostalim, teretilo da je potpisao najmanje jedan nalog za provođenje nezakonitih mjera tajnog ndzora, pa je i sam pred saborskim Odborom navodno priznao svoju odgovornost za potpisivanje takvih naloga, što mu i inače potpada u opis posla temeljem „zapovjedne odgovornosti“.

No bez obzira na izvješće Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, premijer i predsjednik navodno su se tada složili da neće smjenjivati ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne službe kako ne bi time potpomogli u to vrijeme uznapredovale obračune među raznim strujama u Agenciji. Štoviše, predsjednik Milanović javno je bio jako rezolutan: „Ravnatelj VSOA-e ima moje povjerenje. (…) Kada govorimo o VSOA-i, treba voditi računa da se radi o vojnicima a ne civilima, ne novinarima, ne profesorima, dakle predmet rada i obrade te službe su vojna lica. Neću komentirati detalje, ne vjerujem nikome dok se stvari ne dokažu“. Nakon nešto više od godinu dana, ispada da je upravo predsjednik Milanović taj koji je konačno izgubio povjerenje u ravnatelja VSOA-e.

General Ivica Kinder jedan je od najobrazovanijih časnika OS RH, i trenutno je ušao u zadnju godinu svog drugog četverogodišnjeg mandata na čelu VSOA-e. S obzirom na dugotrajni sukob između premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića, pitanje je hoće li se Kinderov opoziv ozbiljno razmatrati, ili će premijer ignorirati ovaj Milanovićev potez. No postoji tu i treća mogućnost, a to je da premijer svoj pristanak na Kinderovo razrješenje uvjetuje odlaskom admirala Hranja s mjesta načelnika GS OS RH, što već neko vrijeme otvoreno priželjkuje aktualni ministar obrane.

Kao i lani, i ove godine je Javno izvješće Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) za lanjsku te početak tekuće godine stiglo početkom jeseni. No, sada po ukupno sedmi put objavljen ovakav dokument nosi u sezoni 2020./2021. sa sobom i ponešto strukturnih novosti. Kao prvo, a ne i posebno bitno, ovoga puta je Javno izvješće svojim formatom na papir položeno vertikalno, i ponešto je brojem stranica duže od dosadašnjih – od 43 stranice 2020. stiglo je sada na 48 stranica sadržaja. Osim toga, a kao drugo, uočljive su i određene veće sadržajne promjene, nakon što se struktura ovih dokumenata relativno ustalila proteklih godina. Sada sadržaj Izvješća pobrojava točno duplo odjeljaka, koji su naslovljeni više opisno, a tematski prvo obrađuju teme koje se načelno smatra posebno zanimljivima, da bi tek kasnije na red došla i uobičajena poglavlja s širim pregledima stanja. No, pogledajmo ovaj dokument detaljnije.

Proračun i učinak

Numeracija ovogodišnjeg dokumenta kreće tek nakon nekoliko stranica grafičkih ukrasa i punila, i to Uvodnim obraćanjem ravnatelja Daniela Markića, koji je na čelu Agencije od 5. svibnja 2016. (sada u svom drugom četverogodišnjem mandatu, koji je započeo 6. svibnja 2020. godine). Nakon niza uobičajenih uvodnih predstavljanja sigurnosno-obavještajnog sustava, njegova smisla i ustroja, tek na 10. stranici dokumenta dolazimo do prvih ozbiljnih podataka (“Upravljanje proračunom”, stvarna stranica 10). No, dok se proteklih godina tu kretalo numeričkim navodima o godišnjem radu SOA, pa tek onda o financijama koje su to sve omogućile – za 2020. se krenulo ravno u glavu, iskazom dijela podataka o financiranju SOA i njene djelatnosti u lanjskoj godini, Imajući u vidu proračunske lomove te godine, zapravo iznenađuju podaci kako je Sigurnosno-obavještajna agencija tu prošla relativno dobro – od 398 milijuna kuna u 2019. pala je na 396 milijuna u 2020. godini. No, i ovdje, kao i u nizu drugih državnih institucija, prisutno je određeno igranje brojkama, budući da uvid u prve planove za 2020. godinu pri Ministarstvu financija ipak otkriva da se za potrebe SOA-e prvotno planiralo izdvojiti 414.546.617 kuna, da bi te želje do pred kraj godine stvarno pale na planiranih 395.798.917 kuna – od čega je onda u 2020. godini stvarno bilo potrošeno 394.289.892,87 kuna, što daje razliku od 4,9 posto između prvotnih planova i konačnog godišnjeg izvršenja.

Tek kada se vidi tu razliku prvotnih planova i konačnog izvršenja postaje ponešto jasnija jadikovka sadržana u riječima “Radi potreba rebalansa zbog pandemijskih uvjeta i pada gospodarske aktivnosti, proračun za 2020. godinu je smanjivan te su neki razvojni i modernizacijski projekti odgođeni ili je usporena njihova realizacija“. Ovo stanje stvari ocrtano je i u grafikonu koji pokazuje pad ulaganja u modernizaciju od 22,6 posto u odnosu na 2019. godinu, gdje treba držati na pameti kako su ukupna proračunska sredstava za SOA-u praktično pa ostala na lanjskim razinama, a neostvareni rast ukupnih sredstava iznosio je 5,14 posto proračuna. Imajući u vidu takvo prebacivanje modernizacije na buduća razdoblja, kao i općenitu stagnaciju operativnih aktivnosti izazvanu pandemijom, za pretpostaviti je kako su unutar SOA-e u 2020. godini ponešto rasla kadrovska izdvajanja. No, naravno, ovo je tek nagađanje, budući da se navodi: “Struktura proračuna SOA-e je, slijedom zakonskih odredbi, tajna što je praksa i ostalih država članica EU-a i NATO-a“.

Što se tiče učinka Agencije, neki drugi uobičajeni navodi o njenom radu završili su pred samim krajem ovoga dokumenta (poglavlje “Izvješćivanje korisnika svakodnevna je zadaća SOA-e”, stvarne stranice 42-43). Tu treba napomenuti kako je opseg objavljenih podataka zapravo ostao isti iako je smanjen broj njihovih grafičkih prikaza, budući su ove godine dvije kategorije mjerila godišnjega učinka dane u klasičnoj graf-formi – (1) “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza te izvješća s obavještajnim podacima”, te (2) “Broj provedenih sigurnosnih provjera” – dok su još tri kategorije mjerila ove godine dane u tekstualnoj formi, bez pripadajućih grafova – (3) “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija upućenih korisnicima” kroz godine, (4) “Broj izrađenih sigurnosnih prosudbi”, te (5) “Broj provjera u postupku rješavanja statusnih pitanja stranaca i državljanstava” (koji je opao nakon 2016. i onda rastao proteklih godina).

Pri tome, zanimljivo je da je lani (1) broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza porastao 12, 5 posto (od 1.866 u 2019. na 2.099 u 2020.) dok je lani i 530 analitičkih uradaka bilo otposlano državnom vrhu (predsjednicima RH, Vlade i Sabora). Što se tiče (2) broja sigurnosnih provjera, njih je 2020. bilo provedeno 7,4 posto manje nego godinu ranije (od 6.241 u 2019. do 5.780 u 2020. godini) – navodno zbog manjeg broja zahtjeva kao jednog od učinaka pandemije. Kategorija (3) “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija upućenih korisnicima”, koja je lagano opadala od 2016. godine, lani je imala ozbiljniji pad – 23,8 posto, od 12.200 u 2019. na 9.300 u 2020. godini. Uzrok ove promjene SOA vidi kao rezultat “otkazivanja društvenih, gospodarskih, političkih i ostalih aktivnosti sa sigurnosnim implikacijama tijekom 2020. godine zbog pandemije“. Kategorija (4) “Broj izrađenih sigurnosnih prosudbi” vezanih uz kretanje i boravak štićenih osoba te štićene objekte (koja je lagano rasla nakon većeg pada 2018. godine) opet se strmoglavila – pala je za 46,9 posto, odnosno od 565 u 2019. na 300 u 2020. godini. I ovdje SOA uzrok promjene vidi u posljedicama pandemije. Konačno, kategorija (5) koja se tiče sigurnosnih provjera stranaca i tražitelja državljanstva imala je najveći pad, koji SOA objašnjava zatvaranjima državnih granica tijekom pandemije. Nakon 76.637 takvih provjera 2019. godine, lani ih je napravljeno 75,4 posto manje (18.825 provjera). Zbog općih migracijskih trendova SOA očekuje da će ove vrijednosti ubuduće opet značajnije rasti. Dakle, u grafu su prikazani poslovi čiji je opseg porastao ili malo pao, dok su tri kategorije sa spektakularnim padom opsega posla ostale opisane samo tekstualno.

Ovdje treba sadržajno uvrstiti i segment sa samog kraja Javnog izvješća (stvarne stranice 45 i 46) koji govori o radu u Agenciji te kadru koji ta institucija zapošljava. Iako je ukupan broj SOA-zaposlenika tajan, spominje se kako ondje pretežu službene osobe, uz znatno manji udio  namještenika. Tri četvrtine zaposlenika SOA-e ima neku od razina visokog obrazovanja, oko 40 posto zaposlenih su žene, a ukupno gledano je dob zaposlenika Agencije uglavnom u rasponu od 30 do 50 godina starosti. Za prijam u SOA-u se ne provodi javni natječaj, a najzastupljenije su četiri kategorije radnih mjesta – (1) operativni službenici koji rade na prikupljanju podataka i zapošljavaju se uglavnom u centrima SOA-e na cijelom teritoriju RH, (2) zaposleni na poslovima analize i obrade podataka, (3) zaposleni na poslovima informatike i računarstva, te (4) radna mjesta pravnih, financijskih, administrativnih i sličnih poslova.

Prekretnica zvana Covid-19

U idućim dijelovima Javnog izvješća, na stvarnim stranicama od 11 do 22, slijedi analiza 5 posebnih prijetnji koje je SOA identificirala kao posebno vrijedne spomena u 2020. i 2021. godini. Kao prvo, tu je pandemija bolesti Covid-19 koja je dobila dvije stranice teksta. Uz općenito opisivanje ograničenja kretanja ljudi i roba, zatvaranja gospodarstava, a onda i pada gospodarskih aktivnosti te gospodarske krize, sve je tu općenito – uključujući i “posljedice u vidu nestašice određenih proizvoda, usporenih proizvodnih procesa, poskupljenja repromaterijala i posljedičnih inflatornih pritisaka“. Hrvatsku se poimenice spominje tek kao jednu od EU država pogođenih padom BDP-a od turizma (što se saniralo paketom mjera za oporavak EU članica), te kao posredno polje utjecaja novih informacijskih aktivnosti u geopolitičkom nadmetanju, kojima su “pojedine države koristile medijski prostor za naglašavanje slabosti Zapada u suočavanju s pandemijom, dok su prikrivale vlastite nedostatke“. Područjem poduzimanja ovih aktivnosti dijagnosticiran je i Zapadni Balkan, gdje tek “bliskost južnoslavenskih jezika” omogućava i utjecaj na Republiku Hrvatsku takvih teorija zavjera te dezinformacija oko farmaceutske industrije, porijekla virusa i svrhe cjepiva.

Kao drugo, istaknuta je “Teroristička prijetnja Europi” (a onda time i Hrvatskoj), iako se odmah konstatira i niska razina prijetnje, budući da “Trenutno nema utvrđenih izravnih terorističkih prijetnji hrvatskim institucijama, državljanima i interesima od strane terorističkih skupina/organizacija (neovisno o njihovoj ideologiji)“. Tri strane teksta ovdje obuhvaćaju sliku stanja (57 napada u EU te još 62 u UK i dva vjerojatna u Švicarskoj), s naglaskom na opasnost od radikaliziranih samostalnih pojedinaca. Iako se konstatira bitno slabljenje Islamske države i organizacije Al Qaeda, posebno se navode napadi u Francuskoj te nedalekoj Austriji, prije nego dođe i do spomena Hrvatske. Od domaćih događanja zanimljiv je spomen incidenta s kraja 2020. godine, kada je “psihički bolesna samoradikalizirana osoba bježeći iz psihijatrijske bolnice škarama napala prolaznike i policajce“, da bi se onda pažnju svratilo i na slučaj iz listopada 2020. godine – kad je “samoradikalizirani pojedinac izvršio oružani napad, s obilježjima terorističkog napada, na Markovu trgu na instituciju Vlade RH pri čemu je ranio policajca“. Doduše, ovo događanje se odmah i ublažava navodom kako podaci tu “ukazuju na psihički poremećaj disocijativne/bipolaritetne osobnosti kod napadača“, ilustriran i samoubojstvom počinitelja. Bez osvrta na usporedivo stanje u RH spominju se EU napadi motivirani desnim ekstremizmom (Njemačka, Belgija, Francuska), te lijevim ideologijama (Italija, Francuska) – prije povratka u vode radikalnog islamizma – prvo spomenom napada Islamske države na zračnu luku u Kabulu, a onda i razmatranjem opasnosti od islamista za Republiku Hrvatsku. Izvor takvih prijetnji vidi se u “zapadnobalkanskim zajednicama” sljedbenika terorističkih organizacija, od kojih su se neki vratili s ratišta, dok drugi tek očekuju skore izlaske na slobodu (više od 200 osoba do 2023. izlazi iz zatvora širom Zapadne Europe). Iako je zbog pandemije zastala repatrijacija boraca ISIL-a te njihovih žena i djece u države Zapadnog Balkana, od oko 1.000 osoba s prostora Sirije i Iraka vratilo se njih oko 450, a još oko 300 osoba to čeka u kampovima pod kontrolom sirijskih Kurda. Među njima je navodno i nekoliko osoba koje kao drugo imaju i državljanstvo RH (osim jedne osobe). Opasnost se vidi i u tranzitu radikalnih islamista iz država Zapadnog Balkana pa preko teritorija RH do njihova boravišta u zapadnoeuropskim državama, kao i u mogućnosti terorističke uporabe balkanske migracijske rute za odlazak na Zapad.

Kao treće, spominje se da “Ekstremizam jača u vrijeme pandemije”, gdje dvije strance teksta uključuju i okvir posvećen napadu na Markovom trgu 12. listopada 2020. godine, uz istodobnu konstataciju da “Hrvatska je i dalje društvo u kojem ekstremizam, ni po jednoj osnovi, vjerskoj, ideološkoj ili nacionalnoj, nema značajnije uporište, kao ni potporu u javnosti, a time ni snagu ili potencijal za destabilizaciju nacionalne sigurnosti“. Godine ignoriranja desnog ekstremizma u Hrvatskoj SOA sada dopunjava opažanjima o samoradikalizaciji putem Interneta izoliranih pojedinaca u okolnostima pandemije – priznajući tu ipak stajalište Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 22. srpnja 2021. godine kako se kod napada na Markovom trgu radilo o terorizmu, iako je kaznena prijava bila odbačena zbog smrti napadača. No, dok se ulogu SOA-e pri prevenciji radikalizacije vidi prvenstveno u ranom upozoravanju, odnosno prepoznavanju procesa i nositelja radikalizacije, te izvješćivanju nadležnih – temu se razvodnjava brzim prelaskom na lijeve te anarhističke nasilne ekstremističke skupine i pojedince, doduše i Italiji i Grčkoj, prije spomena internetskog umrežavanja svekolikih ekstremnih pojedinaca. Detektirane su i “aktivnosti malobrojnih osoba s ekstremističkim opredjeljenjem u RH” koje promiču “nasilne neonacističke ideologije iz zapadnih ekstremističkih krugova” i sukobljavaju se (zasad u virtualnom prostoru) s pripadnicima i skupinama suprotnih ideoloških polazišta – uz napomenu da osobe koji objavljuju svekolike ekstremističke sadržaje često ne žive u RH. Opet se ističe i velikosrpski ekstremizam u pojedinim državama susjedstva, kojeg javno izražavaju i pojedine političke i medijske osobe iz susjednih država kroz društvene mreže ili javne nastupe – kao i opasnost od navijačkog nasilja koje ponekad poprima i karakter međunacionalnih sukoba (navijači klubova iz RH i Srbije).

Kao četvrto, napominje se da “Strano obavještajno i informacijsko djelovanje stalno je prisutno”, gdje je RH prvenstveno zanimljiva u kontekstu Europske unije i NATO saveza, te u svjetlu hrvatske politike prema državama Zapadnog Balkana. Na stranici i pol teksta (stvarne stranice 18 i 19), uz pasivna djelovanja (prikupljanje podataka o RH), spominju se i aktivna djelovanja – posebno utjecanje na javno mnijenje, međunarodni položaj RH te domaće procese donošenja odluka. Ističu se i tzv. “informacijska djelovanja”, plasiranje lažnih vijesti, kojima se želi narušiti položaj RH u NATO i EU, te utjecati na destabiliziranje susjednih država – uz poseban spomen (1) plasiranja “zlonamjernih teza o SOA-i i RH pod krinkom znanstvenih instituta” o tome da je Hrvatska “najveća kočnica i faktor ugrožavanja mira na Zapadnom Balkanu“, te (2) lažnih medijskih objavama u kojima se SOA-u i RH optuživalo za naoružavanje terorista u BiH. Napominjući da se obavještajne operacije u pravilu provode u tajnosti, SOA ipak u svom Izvješću za 2020./2021. godinu navodi niz javno poznatih djelovanja ruske vojne obavještajne službe GRU, obavljenih između 2011. i 2020. godine, uz posebnu grafiku posvećenu ukrajinskom hvatanju ruskog špijuna u vlastitim vojnim redovima iz svibnja 2020. godine – koji se navodno sa svojim ruskim nalogodavcima nalazio i na prostoru Hrvatske.

Kao peto, SOA napominje kako “Državno sponzorirani kibernetički napadi sve su zastupljeniji u špijunaži”, čemu se posvetilo tri stranice teksta (stvarne stranice od 20 do 22). Naglasak je prvo stavljen na državno sponzorirane grupe koje održavaju APT (Advanced Persistent Threat) pritisak, uglavnom prema EU i NATO članicama. Republika Hrvatska je zadnjih godina navodno bila ciljem više desetaka državno sponzoriranih kibernetičkih napada, uglavnom usmjerenih na sustave Ministarstva vanjskih i europskih poslova te Ministarstva obrane. Nakon što je SOA 2019. godine uspostavila svoj Centar za kibernetičke tehnologije, on je uporabom sustava nazvanog SK@UT krenuo nadzirati “sigurnosno indikativne događaje” – da bi tijekom 2020. tako bilo potvrđeno 12 državno sponzoriranih kibernetičkih napada na ciljeve u RH. Pojačan pritisak APT grupa objašnjen je hrvatskim predsjedanjem Vijećem EU tijekom prve polovice 2020. godine, kao i iskorištavanje okolnosti pandemije COVID-19, te značajno povećanom vidljivošću nacionalnog kibernetičkog prostora kroz širenje opsega sustava SK@UT. Dok se ubuduće očekuje sve više napada, spomenuti Centar nastoji prepoznati najbolje prakse odgovora na napade te jačati sigurnosnu kulturu i namjenske sigurnosne politike kao sredstvo zaštite. Nakon toga SOA u Javnom izvješću ističe nedavne međunarodne cyber-incidente (slučaj Solarwinds) i slučajeve uporabe ransomware napada – uz više međunarodnih primjera ističući i takav napad na naftno poduzeće INA početkom 2020. godine. U ovom segmentu umetnuta su i dva istaknuta tematska okvira – prvi se bavi problemima atribucije takvih napada, ističući da je EU 2020. krenula napade pripisivati grupama i pojedincima iz Ruske Federacije, Kine i Sjeverne Koreje, uz uvođenje “odgovarajućih sankcija” u pojedinim slučajevima. Drugi okvir objašnjava spomenuti sustav SK@UT, distribuiranu mrežu senzora koju su izgradili SOA i Zavod za sigurnost informacijskih sustava. Ovoj je mreži 1. travnja 2021. Vlada kroz svoju “Odluku o mjerama i aktivnostima za podizanje nacionalnih sposobnosti pravovremenog otkrivanja i zaštite od državno sponzoriranih kibernetičkih napada” navodno omogućila dostup do infrastrukture operatora ključnih usluga, davatelja digitalnih usluga, operatora kritične nacionalne infrastrukture te drugih pravnih osoba registriranih u RH.

Malo reklame kao kratki predah

Segment nazvan “Kibernetička otpornost postaje ključ zaštite nacionalne sigurnosti”, koji slijedi u SOA Javnom izvješću za 2020./2021. godinu, teško je komentirati na ozbiljan način. Naime, riječ je o tri stranice teksta s dvije ilustracije (stvarne stranice od 23 do 25), koje tek uvjetno imaju veze s radom agencije SOA u 2020. godini. Naime, riječ je tu o citatu izlaganju ravnatelja SOA-e održanom 21. travnja 2021. godine na globalnoj konferenciji Cybertech Global 2021 u Ujedinjenim Arapskim Emiratima kojem prethodi tek kratki uvod s objašnjenjem konteksta. Spomenuto izlaganje pisano je neformalno i u prvome licu, a reklamira modernu Agenciju koja je u siječnju 2020. javnosti u Tel Avivu predstavila svoj Centar za kibernetičke tehnologije. Ova je infrastruktura onda iskorištena tijekom predsjedanja RH Vijećem Europske unije – kada je zabilježeno udvostručenje broja državno sponzoriranih APT napada na hrvatski kibernetički prostor. Ujedno se kao buduće izazove spominje nove 5G tehnologije te novi paket EU legislative od 16. prosinca 2020. (Direktiva NIS2, Kibernetička strategija EU, Direktiva o otpornosti kritičnih entiteta). Sve to začinjeno je brojnim doskočicama o tome da SOA ima “mlade i pametne cure i dečke koji su u stanju klikom miša zaštititi nacionalnu sigurnost“.

Pobrajanje još nekih polja rada

Nadalje dolazimo do tri tematska segmenta koji se tiču (1) gospodarske i energetske sigurnosti, (2) suzbijanjem korupcije, te (3) rasvjetljavanjem sudbine stradalih i nestalih u Domovinskome ratu. Istini za volju, uz ove četiri stranice Izvješća (stvarne stranice od 26 do 29) sadržajno treba dodati i još dva kasnija poglavlja – čijih se četiri stranice bave (4) organiziranim kriminalom, te (5) nezakonitim migracijama (stvarne stranice od 36 do 39) – ne bi li zaokružili posebno istaknuta polja dodatnog rada Sigurnosno-obavještajne agencije.

Plutajući LNG terminal u Omišlju pušten u rad 29. siječnja 2021. spaja se na plinovod Zlobin-Omišalj

Nažalost, sve ove segmente prvenstveno karakterizira općenito objašnjavanje rada koji bi se tu trebao provoditi, ali uz vrlo malo ikakvih navoda o konketno obavljenom poslu ili postignutim rezultatima. Tako (1) saznajemo da SOA “prati nacionalne, regionalne i globalne gospodarske procese i kretanja koja mogu utjecati na gospodarsku sigurnost, položaj i interese RH“, odnosno da se “sagledavaju rizici obavještajnog i hibridnog djelovanja protiv hrvatskih ili zajedničkih europskih interesa pod krinkom legitimnih gospodarskih aktivnosti“. Sve to zvuči iznimno dobro i ohrabrujuće dok se čovjek ne sjeti bilo brojnih primjera stranih špekulanata koji su kupovali imovinu u Hrvatskoj ili naznaka političke uloge koju su pojedina strana poduzeća posljednjih godina igrala u financiranju pojedinih velikih stranaka u RH. Jednako je pitanje i ekonomske sigurnosti, gdje saznajemo kako je “SOA uključena i u praćenje procesa u energetskom sektoru“, da bi se tek načelno spomenulo puštanje u rad LNG terminala na Krku 29. siječnja 2021. godine – koje predstavlja značajan čimbenik energetske neovisnosti i diverzifikacije izvora plina za RH, kojem se planira dodati i tzv. “Južnu interkonekciju” za povezivanje s plinskim sustavom susjedne Bosne i Hercegovine. Po pitanju (2) suzbijanja korupcije – čime se u RH primarno bavi čitav niz državnih institucija – saznajemo da i SOA ima načelnu ulogu, da u slučaju pribavljanja podataka kroz operativni rad o tome obavijesti druga nadležna tijela (MUP, DORH, USKOK, Ministarstvo financija, Porezna uprava). Pri tome se spominje i interes za ulaganjem u RH kapitala nepoznatog porijekla (uz rizik da se radi o „pranju“ nezakonito stečenog novca) – iako je jasno da takva događanja u RH na dnevnoj bazi prolaze potpuno neometano, recimo na polju jačanja postojećih ilegalnih kartelnih udruga u pojedinim aspektima domaćih medija. Jednak je slučaj i (3) po pitanju rada na rasvjetljavanju sudbine i mjesta ukopa nestalih osoba. Ovdje se već godinama navodi uloga Sigurnosno-obavještajne agencije, u pravilu bez ikakvog spomena konkretnih rezultata tog rada. Ujedno, ovdje se navodi i rad na “utvrđivanju mjesta boravka osoba za kojima je RH raspisala tjeralice i nalaze se u bijegu od kaznene odgovornosti, a u cilju njihovog procesuiranja pred pravosudnim tijelima” što je posebno živopisno. Naime, niti Hrvatska aktivno goni ikakve ratne zločince, niti je posljednjih godina bilo vidljivo zamiranje običaja da se subjekti većih kaznenih postupaka nesmetano od pravnoga progona u RH skrivaju odlaskom u inozemstvo.

Slična je situacija po pitanju (4) suzbijanja organiziranog kriminala – gdje se prvo opisuje pojavu i njene učinke na EU razuni (prihodi u 2019. iznosili 1 posto EU BDP-a, odnosno oko 139 milijardi eura), da bi se u doba pandemije bolesti Covid-19 posebno istaknulo kibernetičke zločine te mešetarenje deficitarnim robama – među ostalim i raznim medicinskim zaštitnim priborom kojeg je nedostajalo. U regiji Zapadnog Balkana, čije se nevolje prelijevaju i na Hrvatsku, SOA je posebno istaknula srpsko-crnogorske organizirane kriminalne skupine koje se učestalo uvezuju i s pojedinim lokalnim navijačkim skupinama. Uz isticanje Balkana kao glavnog tranzitnog pravca za dopremu heroina put EU, SOA je posebno navela i uspjeh postignut u travnju 2021. godine, kada je policija u Luci Ploče zaplijenila oko 574 kg kokaina dopremljenog u kontejneru banana iz Južne Amerike. Uz to se nije propustilo napomenuti rizike učestalog krijumčarenja ljudi preko granica u regiji, te ilegalnog izvoza oružja (uglavnom iz ratova 90-tih) – kao izdašnih izvora profita za organizirane kriminalne skupine. Što se tiče (5) ilegalnih migracija, konstatira se smanjenje broja nezakonitih ulazaka migranata iz Turske u Grčku, što nažalost nije smanjilo intenzitet nezakonitih migracija u jugoistočnoj Europi – posebno novim pravcima tzv. balkanske rute. Dok se dio migrantskog toka preusmjerio iz Srbije prema Rumunjskoj i dalje prema Mađarskoj, prema zapadnoj Europi – pritok novih migranata i stacioniranje značajnog broja ljudi u Bosni i Hercegovini garantira nastavak pritiska na hrvatske granice. Dok su pandemijske okolnosti dovele do usporavanja migrantskih tokova, SOA napominje i javnozdravstveni izazov kojeg mogu predstavljati ovakva ilegalna kretanja ljudi za zemlje na migrantskim rutama – što je samo dodatak na već prepoznate rizike da ova kretanja iskoriste i terorističke organizacije pri dopremanju svog ljudstva u Zapadnu Europu.

Napokon i pregledi stanja

Iako su u dosadašnjim izdanjima SOA godišnjih pregleda izvidi sigurnosnog stanja na globalnoj razini, u susjedstvu Europske unije i širom regije Zapadnog Balkana spadali na početak dokumenata – u ovogodišnjem Javnom izvješću se njihovih ukupno šest strana (stvarne stranice od 30 do 35) našlo potisnuto na začelje čitavog dokumenta. (1) Globalni pregled karakterizira opisivanje geopolitičkog nadmetanja EU, SAD, Rusije i Kine u okolnostima visoke razine međusobne povezanosti kroz globalnu ekonomiju. Pri tome, i Europska unija (kao i Sjedinjene Američke Države) sve više Kinu doživljava ekonomskim takmacom i sistemskim suparnikom – čije su investicije širom svijeta izvor specifičnih problema. Za razliku od toga, Ruska Federacija je i dalje pod sankcijama nakon agresije na Ukrajinu, a u svojoj se politici i dalje uvelike oslanja na vojnu moć u čiju modernizaciju stalno ulaže značajne resurse uz istodobno ekonomsko okretanje prema Aziji i Kini posebice. Na to sve se u SOA izvješću iz nekog razloga nadovezuje (2) pregled Zapadnog Balkana kao prostora opterećenog “nedovršenim stabilizacijskim procesima” gdje nepovoljni politički i gospodarski uvjeti omogućuju jačanje ekstremnih tendencija te intenzivno iseljavanje. Dok Bosnu i Hercegovinu obilježava politička nestabilnost, kojoj SOA velik dio uzroka vidi u statusu tamošnjih Hrvata te izostanku prilagodbe političkog okvira postavljenog u Daytonu, regiju dodatno tresu sučeljavanja Srbije i Kosova, kao i politički rascjep u Crnoj Gori kojeg produbljuje promoviranje koncepta „srpskog svijeta“ kao nekakvog jedinstva srpskog političkog naroda. Što se RH tiče, SOA tu vidi probleme u osporavanju legitimnosti i zakonitosti “oslobodilačkih vojnoredarstvenih operacija tijekom Domovinskog rata“, kao i sustavno prikazavanje Hrvatske kao države nastale na zločinima te sljednice politike kvislinške NDH iz Drugog svjetskog rata. Za kraj je tu pozicioniran i (3) pregled nestabilnog europskog okruženja – gdje se strpalo sve, od dovršenih sukoba u Gorskom Karabahu i Gazi, preko stagnirajućih ratova u Siriji i Libiji, sve do pitanja učinaka pobjede talibana u Afganistanu i manjinske pobune u etiopskoj regiji Tigraj. Uz to, po nekoliko rečenica je posvećeno i osvrtu na stanja u Ukrajini i Bjelorusiji, kao i na krize u Somaliji te širom Sahela. Za sva ta događanja skupno je tek površno konstatirano kako bi se mogla preliti na Europu, bilo kroz terorizam ili valove migranata.

Završni segmenti

Online konferencija o podizanju svijesti u prevenciji terorizma.u sklopu projekta ABW-a i SOA-e, 19. i 20. siječnja 2021. godine

Za kraj je ostalo tek razmotriti i segmente (1) o međunarodnoj suradnji SOA-e, te (2) demokratskom nadzoru nad radom Sigurnosno-obavještajne agencije. Kao prvo, bitnu temu međunarodne suradnje u NATO i EU kontekstu SOA je u svom Javnom izvješću za 2020./2021. ilustrirala svojim sudjelovanjem u osnivanju Obavještajnog koledža u Europi (Intelligence College in Europe – ICE), postupkom započetim 26. veljače 2020. kroz potpisivanje Pisma namjere o uspostavi u Zagrebu. Ujedno, od aktualnih 23 države članice, baš je Hrvatska putem SOA-e predsjedavala Koledžom tijekom 2020. godine, jednako kao što je u prvoj polovici 2020. bila i na čelu platforme zvane Protuteroristička skupina (Counter Terrorism Group – CTG) koja okuplja sigurnosne službe država članica EU-a i drugih zapadnoeuropskih država. Ujedno spomenuta je i suradnja SOA-e s Agencijom za unutarnju sigurnost (ABW) Republike Poljske – projektu sufinanciranom iz Europskog socijalnog fonda od 2018. do 2020. godine radi osposobljavanja javne uprave za učinkovitije identificiranje i suzbijanje terorističkih te asimetričnih prijetnji. Kao drugo, što se tiče nadzora nad radom Sigurnosno-obavještajne agencije, SOA konstatira da je on unutarnji (kroz posebnu ustrojbenu jedinicu zaduženu za nadzor zakonitosti rada ustrojstvenih jedinica i zaposlenika SOA-e, zaštite tajnosti podataka i protuobavještajne zaštite) i vanjski. Pri tome, zakon nalaže tri oblika vanjskog nadzora (parlamentarni nadzor Hrvatskog sabora, stručni nadzor Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, te građanski nadzor Vijeće za građanski nadzor sigurnosnoobavještajnih agencija), dok si je sama Agencija tu zamislila i “sudski nadzor”, kroz činjenice da Vrhovni sud odobrava mjere kojima se privremeno ograničavaju neka ustavna ljudska prava i temeljne slobode te da je zakonitost rada SOA-e podložna sudskoj kontroli. Nažalost, pri svemu tome u Javnome izvješću za 2020./2021. više nema ni traga aktivnosti koja je godinama bila uobičajena – više nema spomena praksi održavanja godišnjeg komuniciranja SOA-e sa zainteresiranim predstavnicima civilnoga društva u Republici Hrvatskoj kao šireg oblika prakse demokratskog nadzora nad sigurnosnim sektorom te alata dobrog javnog komuniciranja Agencije i građanstva.

Unatoč strogim odredbama i brojnim restrikcijama u korištenju sredstava Europske unije za projekte iz domene obrane i sigurnosti, hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija uspješno je provela svoj prvi EU-projekt. Projekt koji je trajao od 1. srpnja 2018. do 31. ožujka ove godine zvao se „Podizanje osposobljenosti državnih službi sigurnosti, zaposlenika javne uprave i centara za istraživanje i razvoj te jačanje njihove suradnje na području nacionalne sigurnosti“ („Increasing the competences of state security services, public administration employees and scientific and research centers and the development of their cooperation in the area of ​​national security“), a cilj mu je bio pripremiti javnu upravu za učinkovitije prepoznavanje i suprotstavljanje terorističkim i asimetričnim prijetnjama, na bazi međunarodnih iskustava. Projekt pod skraćenim imenom „PO WER“ proveden je u sklopu „Operativnog programa znanje, izobrazba i razvoj 2014.-2020., pod brojem POWR.04.03.00-IP.07-00-002/18“ („Operational Program Knowledge, Education and Development 2014-2020, Priority Axis IV Social innovation and transnational cooperation, Measure 4.3 Cooperation transnational, recruitment number: POWR.04.03.00-IP.07-00-002/18“), koji se sufinancira iz Europskog socijalnog fonda. Ukupna vrijednost projekta iznosila je 6.724.025,25 PLN (oko 1.477.738 eura), od čega su 6.340.083,41 PLN (oko 95 posto) činila sredstva EU, dok je ostatak financirala poljska strana. Republika Hrvatska, odnosno SOA, nije sudjelovala u troškovima projekta.

Nositelj ovoga projekta bila je poljska Agencija za unutarnju sigurnost (Agencja Bezpieczeństwa Wewnętrznego – ABW), koja je kao tzv. „pan-europskog strateškog partnera“ u realizaciji projekta izabrala SOA-u zbog njenih dosadašnjih aktivnosti, mogućnosti doprinosa cilju partnerstva i iskustva SOA-e u međunarodnim projektima slične vrste. Sporazum o partnerstvu u realizaciji projekta potpisali su ravnatelji SOA-e i ABW-a 22. svibnja 2018. u sklopu svečanosti otvaranja Centra izvrsnosti za borbu protiv terorizma (Centrum Prewencji Terrorystycznej – TPCoE) ABW-a, koji je ispred same ABW provodio aktivnost s poljske strane. Projektom je predviđeno da se ciljevi postignu koristeći se nacionalnim poljskim (uglavnom ABW) i međunarodnim (uglavnom SOA) iskustvima, kao i doprinosom međunarodnih stručnjaka. SOA je svoj doprinos projektu dala u prikupljanju i razmjeni praksi te iskustava kroz nacionalne sastanke, sastanke sa stručnjacima i međunarodne sastanke s brojnim stranim službama i institucijama. Poljski partneri su, uz ove aktivnosti, provodili i nacionalne treninge za zaposlenike poljskih državnih te javnih službi.

Sastanak obavještajnih službu na Baliju (Indonezija) zabilježen je i u filmiću koji se može naći na YouTubeu

Na prvom sastanku predstavnika SOA-e i ABW-a, održanom od 18. do 20. srpnja 2018. u Zagrebu, definiran je popis aktivnosti unutar projekta, neki praktični aspekti organizacije nacionalnih i međunarodnih sastanaka, te načela suradnje s nacionalnim partnerima. Tijekom projekta održan je niz međunarodnih sastanaka: s predstavnicima NATO Centra izvrsnosti za protuobavještajni rad (NATO Counterintelligence Centre of Excellence); s francuskom sigurnosnom službom DGSI (Direction générale de la sécurité intérieure) i Koordinacijskom jedinicom za borbu protiv terorizma UCLAT (Unité de coordination de la lutte anti-terroriste); s finskom sigurnosnom službom SUPO, Ravnateljstvom policije, Ministarstvom unutarnjih poslova i Nacionalnim istražnim uredom; s australskim sigurnosnim tijelima: sigurnosnom službom ASIO (Australian Security Intelligence Organisation), Nacionalnim centrom za procjenu prijetnji, Ministarstvom unutarnjih poslova, Graničnom službom, Federalnom policijom i financijskom službom AUSTRAC; s rumunjskom sigurnosnom službom SRI (Serviciul Român de Informații); s mađarskim Centrom za borbu protiv terorizma TEK (Terrorelhárítási Központ); s talijanskom sigurnosnom službom AISI (Agenzia Informazioni e Sicurezza Interna); s direktoricom Europola Catherine De Bolle u sjedištu Europola u Den Haagu, Nizozemska; u SAD-u s predstavnicima Nacionalnog protuterorističkog centra (National Counterterrorism Center – NCTC) i CIA-e, te u Kanadi s tamošnjom sigurnosno-obavještajnom službom (Canadian Security Intelligence Service – CSIS) i Združenim centrom za procjenu terorizma (Integrated Terrorism Assessment Centre – ITAC); s njemačkim predstavnicima Združenog protuterorističkog centra (Ge­mein­sa­mes Terroris­mus­abwehr­zentrum – GTAZ) i raznih institucija zaduženih za unutarnju i vanjsku sigurnost (BMI, BND); sa španjolskom sigurnosno-obavještajnom agencijom CNI (Centro Nacional de Inteligencia), Središtem za suzbijanje terorizma i organiziranog kriminala (Centro de inteligencia contra el Terrorismo y el Crimen Organizado – CITCO), kao i s policijskim tijelima Guardia Civil i Policia National; s predstavnicima sigurnosnih institucija u Republici Sloveniji, Republici Grčkoj i Novom Zelandu; sa sigurnosnim tijelima Indonezije (Nacionalna protuteroristička agencija – Badan Nasional Penanggulangan Terorisme – BNPT, te druga tamošnja policijska, pravosudna i obavještajna tijela). Teme koje su dominirale ovim razgovorima preko pola kugle zemaljske su uglavnom bile iste ili vrlo slične – uloga institucija u prevenciji terorizma i ekstremizma, organiziranog kriminala, te u imigracijskim procesima.

O ishodu zajedničkog EU projekta SOA-e i ABW-a predstavnici SOA-e i poljske ABW razgovarali su 10. prosinca 2020. na sastanku u Gdanjsku, Poljska. Osim što su sumirani učinci zajedničke provedbe projekta, poljska je strana predstavila program obuke iz područja prevencije terorizma za zajednicu javne uprave. Pojedinačne module obuke razvio je poljski Centar izvrsnosti za prevenciju terorizma u suradnji sa SOA-om, stranim službama i stručnjacima, a razgovaralo se i o provedbi programa osposobljavanja na nacionalnoj razini te zajedničkoj organizaciji međunarodne konferencije koja će rezimirati postignuća projekta.

Kao završna aktivnost projekta, od 19. do 20. siječnja 2021. godine, održana je online konferencija o podizanju svijesti u prevenciji terorizma pod nazivom: „Zaštita obukom: Važnost svijesti u prevenciji terorizma“. Domaćin konferencije bio je Centar izvrsnosti za prevenciju terorizma ABW-a, a samom konferencijom predsjedali su zamjenik ravnatelja ABW-a Bernard Bogusławski i Anna Kańciak-Kulińska, ravnateljica tamošnjeg Centra izvrsnosti za prevenciju terorizma. Uvodna izlaganja dali su ravnatelj SOA-e Daniel Markić te umirovljeni američki general Michael K. Nagata, bivši ravnatelj Uprave za strateško planiranje nacionalnog protuterorističkog centra u Washingtonu, dok je jedan od izlagača bio i dr. sc. Dragan Lozančić, savjetnik Predsjednika Republike Hrvatske za obranu i nacionalnu sigurnost. Tijekom 4 radne cjeline, panelisti iz različitih područja, od sigurnosnih službi, znanstvene zajednice do praktičara i donositelja odluka u području medija i prevencije terorizma, raspravljali su, između ostalog, o najboljim praksama u svojim područjima, predstavili moguća rješenja i osvrnuli se na trendove u prevenciji terorizma u medijima, uključujući društvene medije. Posebna tema bila je uloga medija u prevenciji terorizma, odnosno preporuke o učinkovitom korištenju strateške komunikacije u prevenciji i odgovoru na terorističke prijetnje.

U SOA-i su zadovoljni ovim projektom, a posebno svojim sudjelovanjem u njemu, što je prvi puta da jedna hrvatska obavještajna agencija sudjeluje u međunarodnom projektu financiranom sredstvima iz fondova EU. „U tri godine provedbe projekta, njegova međunarodna dimenzija, u kojoj je SOA primarno dala svoj doprinos, pokazala se iznimno uspješnom te su prikupljena vrijedna iskustva i uspostavljena međunarodna suradnja i kontakti u prevenciji i suzbijanju terorizma, koji će pomoći u sagledavanju i unapređenju ove tematike na nacionalnoj i europskoj razini“, smatraju u SOA-i, koja je kroz taj projekt prepoznata i kao agencija koja svojim sposobnostima, znanjima i međunarodnim kontaktima može značajno pridonijeti realizaciji i uspjehu projekta. U SOA-i se nadaju da „PO WER“ neće ujedno ostati i njihov zadnji EU-projekt, te poručuju da su i nadalje otvoreni za korištenje mogućnosti sufinanciranja projekata kroz fondove Europske unije.

Inače, poljski Centar izvrsnosti za borbu protiv terorizma pokazao se iznimno vještim u privlačenju europskih novaca – od svog uspostavljanja u svibnju 2018. do danas uspio je dobiti sredstva za čak 5 projekata koji se bave terorističkim, asimetričnim i hibridnim prijetnjama. Osim već spomenutog projekta „PO WER“, tu je još i (2) projekt „More efficient identification od asymmetric threats – trends, indicators, dependencies“, zatim (3) projekt „EU-HYBNET“ – „Empowering a Pan-European Network to Counter Hybrid Threats“, financiran iz programa Horizon 2020, (4) četvrti je projekt „Prevent2“ – „Procurements of innovative, advanced systems to support security in public transport“, dok je posljednji, peti po redu, (5) projekt „INDEED“ – „Strenghtening comprehensive approach to preventing and couteracting radicalisation based on evIdence-based model for evaluation of radicalisation prevention“.

* Photo: ABW, BNPT

** Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije u okviru projekta „Towards an open, fair and sustainable Europe in the world – EU Presidency Project 2019 – 2021“. Za sadržaj je isključivo odgovorna redakcija portala Obris.org i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.

Za razliku od prošle godine, kada je Javno izvješće Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) za 2018. godinu osvanulo 3. lipnja, ove je godine i taj posao okasnio, te je prenesen na ranu jesen. Pa ipak, i jučerašnja objava, baš na jednakih 43 stranice teksta kao i lani, uvelike se uklapa u standard ustanovljen proteklih godina. Otprilike devet kompletno praznih stranica, te grafički vrlo rastresit dizajn dokumenta s mnogo slika, ipak u sebi skriva i ponešto zanimljivosti – koje bi izgleda trebale obuhvatiti proteklu 2019., ali i dobar dio tekuće 2020. godine. Nažalost, time dosadašnja godišnja Javna izvješća (uz jednaki opseg i strukturu) polagano zapravo prerastaju u dvogodišnje dokumente, što stvarno ne predstavlja dobru novinu. Uz to, iako je ispravljen lanjski nedostatak proračunskog informiranja, tijekom izvještajnog razdoblja potpuno je izostala nekada redovita komunikacija SOA-e s civilnim društvom u Hrvatskoj, što je još jedna loša novina u ovome resoru. No, pogledajmo sada taj dokument i ponešto detaljnije…

Javno izvješće SOA-e za 2019./2020.

Početak Javnog izvješća sačinjavaju dvije stranice uvoda iz pera ravnatelja SOA-e Daniela Markića, koji je ustanovio da je Covid-19 utjecao na čitavu državu, ali je dao i poseban poticaj radu SOA-e, kako u pomoći radu ostalih državnih sustava, tako i na posebnoj zaštiti nacionalne sigurnosti u doba kada je pažnja većine skrenuta na pitanja krize i pandemije. Markić se tom prilikom pohvalio i s dvije posebno važne grane dostignuća SOA-e. Kao prvo, tu je sudjelovanje u osnivanju europskog Obavještajnog koledža, gdje je Republika Hrvatska prva jednogodišnja predsjedateljica ovog projekta koji obuhvaća 23 europske obavještajne zajednice. Kao drugo, tu je pojačani naglasak na cyber-prijetnje, kojima bi se trebalo bolje suprotstaviti i pomoću novoosnovanog Centra za kibernetičke tehnologije SOA-e – kojeg se ponosno predstavilo u Izraelu, na velikoj stručnoj konferenciji Cybertech Global 2020 (održanoj u Tel Avivu od 28. do 30. siječnja 2020. godine).

Nakon tog uvodnog segmenta, u dokumentu “Javno izvješće” na red dolazi 6 stranica segmenta kratko nazvanog “SOA”, koji je gotovo udvostručen prema sličnome segmentu iz lanjske godine. On započinje opisom smisla i rada Agencije, te trostrukog sustava nadzora nad njezinim radom – gdje se uz stručni, parlamentarni i građanski nadzor sada otkriva i dodatan aspekt “sudskog nadzora”, ali se ipak ne navodi ni jedan konkretniji primjer funkcioniranja ijednog od tih nadzornih sustava. Tek se općenito konstatira: “Sva tri nadzorna tijela (UVNS, Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija i Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora) su tijekom 2019. godine obavljala nadzorne aktivnosti te u niti jednom slučaju nadzorna tijela nisu utvrdila nezakonitosti u radu SOA-e“. Nakon toga, na redu je dio “SOA u brojkama” koji zapravo daje osnovne omjere rada i djelovanja sigurnosno-obavještajnoga sustava u prethodnoj godini.

Tijekom 2019. godine SOA je Predsjedniku RH, predsjedniku Sabora, predsjedniku Vlade RH i UVNS isporučila ukupno 440 analitičkih uradaka, što je na godišnjoj razini doduše manje nego 2016., 2017. ili 2018. godine. I dok grafičkog prikaza ovih brojeva u ovogodišnjem Javnome izvješću nema (pa smo ga mi ovdje dodali), njemu je zato dodan usporedni graf za “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza te izvješća s obavještajnim podacima po godinama” – kategoriju koje nije bilo u Javnim izvješćima prethodnih godina, i koja onda pokazuje rast broja takvih skupnih uradaka, “sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza te drugih izvješća s obavještajnim podacima“, te najbolje rezultate u razdoblju od 2015. do 2019 godine.

Uz to, u Javnom izvješću za lanjsku godinu navodi se i da je u 2019. bilo za 3,17 posto manje i dostava podataka i procjena drugim nadležnim tijelima (MUP-u, MVEP-u, Državnom odvjetništvu RH, USKOK-u, MORH-u, Ministarstvu gospodarstva i dr.) nego u 2018. godini – ali je porastao broj provedenih sigurnosnih provjera (za 511 ili 8,92 posto), te sigurnosnih prosudbi vezanih uz kretanje i boravak štićenih osoba te štićenih objekata (za 24 ili 4,44 posto). Ozbiljniji porast zabilježen je i po pitanju sudjelovanja SOA-e pri rješavanja statusnih pitanja stranaca i državljanstava – gdje ih je u 2019. odrađeno 9.284 više nego godinu ranije, što je porast posla od nezanemarivih 13,78 posto.

Za razliku od Javnog izvješća SOA-e za 2018. godinu, sada novost predstavlja i povratak u sadržaj barem ograničenog prikaza proračunskog stanja Sigurnosno-obavještajne agencije u 2019. godini, kao i barem nekakvih navoda o svrsi za koju se trošilo dodijeljena proračunska sredstva. SOA tako navodi da je nakon velikog porasta sredstava u 2018. godini, vidljivog zbog “knjiženja povezanog s velikim infrastrukturnim projektom” (koji god on bio), sada to izdvajanje bitno bliže onima iz ranijih godina. Oko 398 milijuna kuna u 2019. godini potrošeno je tako da “najveći udio čine izdaci za zaposlene, a potom tekući i kapitalni izdaci“. Uz to, posebno se pohvalilo i “razvoj sposobnosti SOA-e“, gdje se osobita pozornost “posvećuje financiranju projekata tehnološkog razvoja i modernizacije“. Dapače, istaknuto je kako se kvotu godišnjih ulaganja u razvoj i modernizaciju od 2012. do 2019. povećalo 6,68 puta, uz to da je gotovo polovica čitavog tog modernizacijskog ulaganja ostvarena 2018. i 2019. godine.

Sigurnosno okruženje

Čak 12 stranica (gotovo dva puta više nego u Javnom izvješću za 2018. godinu) posvećeno je sažetom opisivanju svjetskih trendova po pitanju sigurnosnih ugroza. Naglasak je stavljen na političke i gospodarske sile te blokove, gdje je posebno naglašava događanja u SAD-u i njihove trgovinske sporove s Kinom – državom koja sve više širi svoj utjecaj širom svijeta (što počinje dirati i malu Hrvatsku na marginama Europske unije). Spominje se i Rusku Federaciju, koja hibridnim djelovanjima, plasiranjem lažnih vijesti, te kibernetičkim napadima i dalje “nastoji ograničiti utjecaj NATO-a i EU, kao i njihovo daljnje širenje na jugoistok i istok Europe“. Iako je u Kini bolest Covid-19 po prvi put zabilježena 1. prosinca 2019. godine, da bi je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemijom 11. ožujka 2020. – ova je tema izazvala poseban interes SOA-e, koja napominje ovisnost Europe o zaštitnoj opremi iz Kine, kao i zabilježene informacijske igre s ciljem naglašavanja manjka solidarnosti među državama EU, te širenja sumnje u korisnost proglašenih epidemioloških mjera.

Uz to, naglašava se i sve šira te nezaobilaznija uloga interneta, kao i računalnih infrastruktura u životima svekolikih građana. No, takav je život društva i pojedinaca sve više izložen kako kibernetičkim napadima (često od zlonamjernih aktera iza kojih stoje pojedine države), tako i širenju ekstremističkih ideja i pokreta. Naglašava se da je Vijeće EU 30. srpnja 2020. donijelo uredbu kojom Europska unija po prvi put uvodi i sankcije zbog kibernetičkih napada – usmjerene prema šest pojedinaca i tri institucije iz tri države: (1) Rusije (Glavni centar za posebne tehnologije Glavne uprave GS OS Ruske Federacije – GU/GRU), (2) Kine (tvrtka Haitai Technology Development) i (3) Sjeverne Koreje (tvrtka Chosun Expo). No, EU ima i drugih problema, od kojih SOA posebno ističe BREXIT, usporeno proširenje na jugoistok kontinenta, te energetsku ovisnost o plinu – gdje onaj iz Rusije (147,4 milijardi prostornih metara u 2019. godini) sve više nadomješta LNG kojeg je od ukupno potrošenih oko 108 bcm uvozom stiglo 30 bcm iz Katar, 21 bcm iz Rusije, te 17 bcm iz SAD.

Od tzv. “Pojasa nestabilnosti” oko Europe, SOA posebno ističe sukob u Siriji, gdje je 2019. intervenirala i Turska, te Libiju – u kojoj se od svibnja 2019. godine rasplamsao rat snaga međunarodno priznate vlade u Tripoliju i Libijske nacionalne armije pod okriljem nepriznate vlade u Tobruku, koja doduše kontrolira većinu libijskog teritorija. Dok su se uz pojedine strane rasporedile pojedine države EU, Rusija, Turska i Egipat, to je područje za EU od 25. ožujka 2020. postalo poprištem pomorske operacije IRINI – u čijim aktivnostima nadzora pomorskog prometa sudjeluje i Republika Hrvatska. Dok ne čude spomeni niza klasičnih kriznih žarišta (Iran, Jemen, Afganistan i Irak), pa onda i zamrznutog sukoba u Ukrajini, zanimljivo je stavljanje naglaska i na dvije situacije iz nekoliko posljednjih tjedana – (1) masovne nemire u Bjelorusiji koji traju od kraja svibnja 2020. kao i (2) napetosti na istoku Mediterana koje su nakon početnih koraka krajem 2019. i tijekom prvim mjeseci 2020. dodatno eskalirale u srpnju i kolovozu ove godine. Te dvije situacije ukazuju da su i njima posvećeni dijelovi bili dorađivani vrlo nedavno – dodatno pomičući fokus čitavog ovog Javnog izvješća s 2019. na 2020. godinu.

U svemu ovome nije preskočen ni terorizam – prijetnja koju je posljednjih mjeseci zasjenila pandemija bolesti Covid-19, a prije toga joj je u islamističkoj varijanti zube poprilično razbilo međunarodno vojno djelovanje u Siriji i Iraku, te američko pogubljenje Abu Bakra al-Baghdadija 27. listopada 2019. godine – tako da i SOA konstatira opadanje takve opasnosti za Europu. Pa ipak, spominje se podrobnije povratak kući boraca iz redova negdašnje Islamske države, za koje SOA kaže: “Iz hrvatskog jugoistočnog susjedstva u Siriju i Irak otišlo je ukupno oko 1000 osoba, a većina njih se pridružila ISIL-u. Od tog broja poginulo je oko 25%, 30% ih se još nalazi na tom području, dok se oko 45% vratilo u matične države jugoistočne Europe“. Uz potrebu deradikalizacije takvih pojedinaca, ističe se i rizik kojeg predstavlja tranzit stranih državljana preko hrvatskog teritorija, a za koje postoje indicije da podupiru ili simpatiziraju terorističke aktivnosti, što je prema navodima SOA – dodatno izraženo u kontekstu migracijskih kretanja preko teritorija RH.

To susjedstvo RH, kojim se kreću radikalizirani pojedinci ali i migranti, nije stabilno – a u njemu pojedine države nastoje i svojim “obavještajnim te hibridnim aktivnostima” usporiti tekuće euroatlantske integracije. Iako su posljednjih godina i Crna Gora i Sjeverna Makedonija ušle u NATO, to nije riješilo njihove unutarnje probleme, od kojih SOA posebno ističe “društveni rascjep između prozapadnih suverenističkih snaga i prosrpskih snaga“. To nas pitanje sadržajno dovodi do razmatranja susjedne Srbije, izvora glavnine problema i nestabilnosti u regiji. Riječ je o državi koja “na vanjskopolitičkom i sigurnosnom planu nastoji balansirati u odnosima između Rusije i Zapada. Primjerice, kao kandidatkinja za članstvo u EU-u, Srbija i dalje ne slijedi restriktivne mjere EU-a protiv Rusije. Tijekom ove godine Srbija je značajan fokus stavila i na javno promoviranje jačanja odnosa s Kinom“. Ujedno se spominje i pojave velikosrpskog ekstremizma, koji širom regije negira kako teritorijalnu cjelovitost i suverenitet pojedinih država (kako Republike Hrvatske, tako i Crne Gore, BiH i Kosova), te priječi širenje Europske unije i NATO-a na jugoistok Europe uz isticanje privrženosti Rusiji.

Posebnu pažnju tu zaslužuje i tzv. “Balkanska ruta” – kako po pitanju kriminala, tako i migracija kao sigurnosne prijetnje. Organizirani kriminal je dobro uvezan u regiji, a posljednje vrijeme ga karakteriziraju i oružani sukobi klanova “na prostoru jugoistočnog susjedstva” Hrvatske. Osim krijumčarenja droga i oružja tim smjerom, ta ruta je i put za migrante koji idu u Europsku uniju. Njihov broj posljednjih godina opada – a u 2019. je zabilježeno ukupno 128.536 migranata – čiji broj ipak raste na “Balkanskoj ruti”, gdje je 2019. bilo detektirano preko 82.000 ilegalnih migranata (oko 46% više nego godinu ranije). Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije UN-a (International Organization for Migration – IOM), 2019. godinu je na tom smjeru populaciju zabilježenih migranata sačinjavalo njih 24% iz Pakistana, 18% iz Afganistana, 10% iz Sirije, 9% iz Maroka, 8% iz Iraka, a 31% iz ostalih država Azije i Afrike. Zanimljivo je podsjetiti da je te iste godine, kada je “Balkanskom rutom” prolazilo oko 82.000 ljudi, SOA provela oko 76.637 provjera statusnih pitanja stranaca i državljanstava – čime se obuhvatilo oko 93,46 posto migranata u prolazu, što pokazuje da ta prijetnja nije izvan kontrole kao što se to može čuti u dijelu domaće političke scene.

Stanje u Republici Hrvatskoj

Nakon toga, na ukupno 6 stranica sumirano je stanje u Republici Hrvatskoj po pitanju najbitnijih prijetnji koje je SOA identificirala u svome radu. Za početak je konstatirano: “Sigurnosna situacija u Republici Hrvatskoj je stabilna. U 2019. godini nije bilo događaja ni pojava koji bi značajnije ugrozili sigurnosne prilike u Republici Hrvatskoj. Trenutno ne postoje naznake niti vidljivi potencijali značajnije destabilizacije sigurnosnih prilika“. U takvim okolnostima, podrobnije su opisane pojedine prijetnje: (1) terorizam, (2) ekstremizam, (3) strana obavještajna djelovanja, (4) kibernetičke ugroze, (5) sigurnosni utjecaj LNG terminala, (6) utjecaj Covid-19 na gospodarsku sigurnost, (7) korupcija i gospodarski kriminal, (8) organizirani kriminal, (9) posljedice ratnih zločina, i (10) utjecaj nepovoljnih demografskih trendova.

(1) Prijetnja terorizma je za RH manje vjerojatna. SOA je tu zabilježila prvi slučaj pogibije pripadnika OS RH u Afganistanu, i istakla prijetnju regionalnih islamista, tranzita radikaliziranih pojedinaca kroz RH te regionalnih povratnika s ratišta u Siriji i Iraku. Što se takvih pojedinaca u samoj RH tiče, SOA ističe da su salafisti u samoj Hrvatskoj malobrojni, te da otvoreno ne zagovaraju nasilje. Napominju još i: “Od ukupno sedam osoba (dvojica muškaraca i pet žena) koje su otišle na područje pod kontrolom ISIL-a, a koje imaju (i) hrvatsko državljanstvo, prema raspoloživim podacima dvojica muškaraca i jedna žena su poginuli tijekom 2017. i 2018. godine u Siriji/Iraku, a ostale žene su još uvijek u civilnim kampovima pod kontrolom kurdsko-arapskih snaga u Siriji“. (2) Prema procjenama SOA-e, “ni jedna vrsta ekstremizma, neovisno o njegovoj ideološkoj, vjerskoj ili nacionalnoj osnovi, nema pokretačku snagu niti potencijal za rušenje demokratskog ustavnog poretka, izazivanje nasilja, incidenata ili sukoba većih razmjera” – s naglaskom na navijačko nasilje, rizik jačanja antiimigracijskih skupina, te islamiste.

(3) Napomenuto je da obavještajna djelovanja prema RH dolaze s dvije načelne strane: kao prvo, od država koje s Hrvatskom imaju otvorena pitanja, ili, kao drugo, od država koje RH vide kao izazov ili suparnika temeljem članstva u euroatlantskim integracijama. Zabilježeno je i korištenje prostora RH u obavještajnom djelovanju prema trećim državama (gdje mediji spominju Rusiju i njihove kontakte s pojedincima iz Ukrajine u Hrvatskoj), te informacijska djelovanja prema RH – u kojima se “u informacijski i medijski prostor plasiraju fragmentirani podaci, lažne ili iskrivljene vijesti kojima se pokušava nametnuti viđenje nekog događaja i/ili mijenjati svijest i stavovi kod javnosti” – ne bi li se RH, EU i NATO prikazalo u negativnome svjetlu. SOA spominje da se za takva djelovanja “zloporabljuju novinski portali i medijske platforme, a ponekad čak i znanstveni instituti, koji lažnim vijestima i tendencioznim tezama trebaju dati vjerodostojnost i legitimitet“.

(4) SOA konstatira da su kibernetičke prijetnje u porastu, a i Republika Hrvatska je sve češće njihova meta (posebice kao članica NATO-a i EU-a). Riječ je tu sve učestalije o napadima koji su “temeljito planirani, napredni i ustrajni (APT – Advanced Persistent Threat)“, a usmjereni su na kritičku infrastrukturu. Napominje se da je SOA tu započela “opsežan proces prevencije i zaštite nacionalnog kibernetičkog prostora“, među ostalim i uspostavom internog Centra za kibernetičke tehnologije. Ovo tijelo bi trebalo raditi na zaštiti od pojedinačnih napada i APT kampanja “pomoću mreže senzora smještenih u tijelima koja se štite“. Takve APT napade navodno učestalo izvode “organizirane hakerske skupine koje se povezuje s obavještajnim sustavima pojedinih država“, a Hrvatska im je posljednjih godina bila metom više desetaka puta. Spomenuta mreža senzora prema SOA Centru za kibernetičke tehnologije dnevno šalje nekoliko stotina tisuća “indikativnih događaja“, a tijekom 2019. je iz toga bilo detektirano te zaustavljeno 5 “sofisticiranih državno sponzoriranih kibernetičkih APT napada“, među njima i na Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo obrane RH. Kako napominje SOA, na meti se našla i INA, a u 2020. godini takvi napadi postaju sve složeniji.

Prikaz izgleda budućeg LNG terminala na Krku

(5) Što se dekarbonizacijske politike EU tiče, kao i nadolazećih promjena u energetskom te tehnološkom sektoru, tu se SOA osvrće na budućnost – i ističe važnost LNG terminala na Krku, koji je još u izgradnji. Ovo je jedina buduća okolnost koja je obuhvaćena ovim Javnim izvješćem, a SOA ocjenjuje da će njome RH jačati svoju energetsku sigurnost, diverzificirati dobavne pravce energenata, te smanjiti svoju ranjivost na vanjske utjecaje sa svjetskih i regionalnih tržišta. (6) U sklopu zaštite osnova gospodarskog sustava RH, SOA ističe posljedice koje je pandemija bolesti Covid-19 imala na turizam i ukupno gospodarstvo. Uz to, (7) spominje se i korupciju “u javnoj upravi, državnim institucijama i tijelima te javnim tvrtkama“, koja je značajna prijetnja gospodarskom razvitku RH. Naglasak je tu na gospodarskom kriminalu koji zlorabi javne nabave, te djeluje koruptivno prema “predstavnicima vlasti na raznim razinama” – posebno u velikim infrastrukturnim projektima financiranim iz domaćih ili EU sredstava. Kao novost treba istaknuti i spomen interesa “za ulaganje kapitala nepoznatog porijekla u Republiku Hrvatsku“, kao oblika “pranja novca“, često i s međunarodnim korijenima. (8) Kako je već napomenuto, organizirani kriminal dobro prekogranično surađuje, posebno pri švercu oružja i narkotika – gdje se posebno navodi primjer zapljene kokaina na hrvatskoj jedrilici, kojeg su na Kanarskim otocima zaustavile španjolske vlasti. Ovo događanje o kojem je javnost obaviještena 12. rujna 2020. godine ujedno je i najsvježiji unos u ovom Javnom izvješću SOA-e, koje bi se ipak prvenstveno trebalo baviti prikazom stanja u lanjskoj 2019. godini. (9) SOA ističe kako se i nadalje bavi prikupljanjem podataka te dokumentacije o krivcima, žrtvama i okolnostima počinjenja ratnih zločina u Domovinskom ratu, kao i utvrđivanjem lokacija pojedinačnih i masovnih grobnica, te utvrđivanjem mjesta boravka osoba osumnjičenih za ratne zločine. Za kraj, (10) po pitanju Hrvatske SOA ističe i “nepovoljnu demografsku strukturu i trendove” koji možda nisu izravna sigurnosna prijetnja, ali će ograničiti društveni i gospodarski razvoj RH. Ovo je samo nastavak sličnih trendova koje SOA uočava i za susjednu BiH – gdje ističu da ekonomski uvjetovano iseljavanje tamošnjih Hrvata ugrožava opstanak te zajednice, a u konačnici i multietnički karakter BiH.

Punilo za kraj

Preostalih 17 stranica dokumenta, zapravo 39,5 posto čitavog Javnog izvješća bitno je manje sadržajno i zanimljivo. U njemu se prvo prikazuju teme koje je na početku istaknuo i sam ravnatelj Markić: (1) “Obavještajni koledž u Europi” i (2) nastup ravnatelja SOA na konferenciji Cybertech 2020, da bi onda ukratko bili objašnjeni pojmovi “Depfake” i “Sigurnosne provjere”, te za kraj dana kratka reklama O odabiru karijere u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji Republike Hrvatske.

Premijer Plenković na potpisivanju Pisma namjere o osnivanju Obavještajnog koledža

Kao prvo, fantastično zvuči da je baš u Zagrebu potpisano Pismo namjere o osnivanju Obavještajnog koledža u Europi, 26. veljače 2020 godine, pa je onda predloženo i da “SOA bude prva predsjedateljica Koledža u trajanju od jedne godine” da bi onda predsjedanje preuzela Italija i potom Ujedinjeno Kraljevstvo – “dok bi SOA nakon predsjedanja ostala dio ove ‘trojke’“. No, malo pažljivijim čitanjem vidi se da je tu riječ tek o još jednoj od spektakularno javno prezentiranih ideja francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koje predstavljaju francuski pogled na jačanje EU i njenih država članica. Od ukupno 30 država koje su pozvane (27 EU članica plus UK, Norveška i Švicarska), njih je 23 pristalo potpisati ponuđeno Pismo namjere (Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Mađarska, Portugal, Austrija, Belgija, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Norveška, Rumunjska, Slovenija, Španjolska, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo) na najvećem javnom događanju koje je SOA ikada organizirala (u suradnji s privremenim tajništvom Koledža u Parizu). No, ta buduća institucija neće biti operativne naravi, a neće biti ni platforma za razmjenu ikakvih sigurnosnih i obavještajnih podataka. Biti će to tek nekakva mreža, bez formiranja većih stalnih ili upravljačkih struktura – koja će organizirati seminare u državama članicama i čije će članstvo biti vezano uz EU, iako ta inicijativa nije u ikakvom sklopu EU struktura. Želja je na dugi rok postići (1) edukativnu komponentu usmjerenu prema akademskoj zajednici i sferi think-tankova, (2) poticanje javnih promišljanja i utjecaj na kreiranje europskih politika, te (3) poticanje strateškog komuniciranja o obavještajnim pitanjima prema nacionalnim donositeljima odluka i javnosti.

Kao drugo, ponovo je istaknuta tema “Centra za kibernetičke tehnologije SOA-e”, gdje je zapravo tek prenesen govor ravnatelja SOA-e Markića u Tel Avivu 29. siječnja 2020. godine. U njemu su bile spomenute sve aktualne i moderne teme – rast značaja cyber-sfere, pojmovi kao “Big Data” i “disruptivne tehnologije” (s posebnim osvrtom na “Deepfake”) – s naglaskom kako i SOA nastoji pratiti trendove. Napomenut je rad na suzbijanju tzv. “Naprednih, trajnih prijetnji”, s naglaskom na korištenje (1) kvalitetnih ljudi, (2) tehnologije, (3) mreže partnerstava, i (4) relevantnih informacija – i to sve u okviru SOA Centra za kibernetičke tehnologije. Pri tome je bila naglašena “namjera uključivanja najvažnijih nacionalnih javnih i privatnih dionika u integrirani sustav zaštite“, gdje se reklamiralo i otvorenost za suradnju “sa svim partnerima koji nam mogu pomoći“. No, teško se tu bilo oteti dojmu da je riječ tek o još jednoj optimističnoj viziji budućnosti, a ne o centru koji bi i stvarno operativno radio sve o čemu se pričalo.

Kao treće, u nastavku Javnog izvješća je na dvije strane objašnjen pojam “Deepfake”, kod kojeg se korištenjem sustava specijalizirano trenirane umjetne inteligencije obrađuje video ili audio materijale – tako da se kroz lik ili ton jedne osobe pronose izjave koje nemaju veze s originalom. Pri tome, to krivotvorenje se izvodi na način da konzumentu takvih materijala promjene ne izgledaju vidljive na prvi pogled (ili čak i detaljnijim proučavanjem) – što bi lako moglo dovesti u pitanje vjerodostojnost video i audio materijala, koja do nedavno uvelike nije bila upitna. Pri tome SOA definira i svoju buduću zadaću: “zadaća sigurnosnih sustava država bit će u iznalaženju načina prepoznavanja deepfake videa i sprječavanju njihova negativnog učinka na demokratske i sigurnosne procese“.

Kao četvrto, na dodatne dvije stranice, pri kraju Javnog izvješća SOA-e, naširoko je objašnjen pojam sigurnosnih provjera, po njihovim vrstama i svrsi, te postupak njihove provedbe i sadržaj koji čini sigurnosne zapreke za prolazak svih takvih provjera. A, kao peto, za kraj se Javno izvješće još jednom osvrnulo i na svoje vlastite kadrove. Uz isticanje kako je broj zaposlenih klasificiran, jednako kao i njihov identitet (i primanja), spomenuto je da većinu Agencije čine “službene osobe“, a “znatno manji dio čine namještenici“. Radi se tu vjerojatno i o uvodu u tvrdnju kako “Više od tri četvrtine zaposlenika SOA-e ima visoko obrazovanje, a žene čine oko 40% sastava SOA-e. Djelatnici SOA-e većinom su starosti između 40 i 50 godina, a trećina djelatnika SOA-e mlađe je od 40 godina“. No, za zapošljavanje kadrova SOA ne provodi javne natječaje, a “radno iskustvo nije potrebno, ali nije ni prepreka prilikom zapošljavanja“. Kandidati za posao moraju udovoljavati općim uvjetima za rad u državnoj službi te posebnim uvjetima sigurnosno-obavještajnog posla (poput posebne zdravstvene i psihičke sposobnosti, posebnih stručnih vještina i znanja). Uz to, kandidati moraju ispunjavati i sigurnosne uvjete koji se utvrđuju postupkom sigurnosne provjere te poligrafskim provjerama. Sve to predstavlja sastavni dio praktično svih dosadašnjih Javnih izvješća SOA-e, uz ponavljanje čak i grafičke opreme razlikovanja kategorija “operativac/ka”, “analitičar/ka” i “stručnjak/inja”, koja praktično pa nije suštinski mijenjana od 2017. godine.