Kao što se pretpostavljalo, nije trebalo dugo čekati odgovor na jučerašnje otvoreno pismo predsjednika Zorana Milanovića premijeru Andreju Plenkoviću u vezi nalaza izvanredne inspekcije Inspektorata obrane u kabinetu admirala Roberta Hranja i Glavnog stožera. Mario Banožić je najprije jučer navečer dao izjavu za Jutarnji list u kojoj je rekao:

„S obzirom na okolnosti u kojima je nadzor provođen, mogu reći da sam zadovoljan izvješćem Glavnog inspektora obrane general pukovnika Drage Matanovića. Podsjećam na izjavu od 4. studenog 2021. godine, upravo na početku nadzora, kada je predsjednik Milanović izvršio grubi pritisak na glavnog inspektora obrane kazavši kako “U HEP-u kažu kako je supruga glavnog inspektora privremeno postavljena za direktoricu”. Time je pokazao što će Glavni inspektor i njegova obitelj prolaziti ukoliko nalaz bude nepovoljan za Milanovićeve interese”.

Pozvao se pritom na Pravilnik o tajnosti podataka obrane, prema kojem se stupnjem tajnosti „ograničeno” klasificiraju svi zapisnici i dokumenti o inspekcijskim nadzorima Inspektorata obrane, te je najavio:

„Nalaz inspektorata je klasificiran dokument i kao takav ima određen stupanj tajnosti. Prema modelu reciprociteta neka predsjednik Republike skine oznake tajnosti s 25 zahtjeva za prevoženje helikopterom, 125 zahtjeva za različite protokolarne stvari, zahtjeva za korištenjem motorne jahte “Učka”, zahtjeva za korištenjem usluga manjih postrojbi, zahtjeva za korištenjem vozila i vozača Oružanih snaga te za ostale potpore na koje su stavljene oznake tajnosti kako bi javnost dobila uvid u cjelokupnu situaciju i prosudila”.

No, jutros je sa svog Facebook-profila Banožić ipak pokušao širiti „mir i dobro”.

„Za razliku od gospodina Milanovića koji je u pismu premijeru naveo da suradnja sa mnom više nije moguća, ja smatram da je suradnja institucija predsjednika Republike i ministra obrane nužna i moguća. Nije tu u pitanju Zoran Milanović ni Mario Banožić nego interes Republike Hrvatske. Možemo ovako nastaviti unedogled, ali to nije dobro za državu kojoj služimo. Nadam se da ćemo ipak uspjeti uspostaviti dijalog i ostvariti bar minimum suradnje. Onima koji će ovu poruku protumačiti kao izraz moje slabosti unaprijed poručujem kako svjesno to radim jer ovakav odnos najodgovornijih ljudi obrambenog sustava zasigurno nije u interesu Republike Hrvatske”,

stoji u objavi ministra obrane, sve ilustriranoj zajedničkom fotografijom iz očito nekih boljih vremena.

„Nisam ga čitao, ali pismo nije sasvim točno”

Nešto malo prije podneva, uoči današnje 96. sjednice Vlade, ministar obrane Mario Banožić ukazao se pred novinarima. Taj je istup krenuo malo lošije od ova dva ranije spomenuta, koja su bila obavljena u kontroliranim uvjetima. Banožić je najprije ponovio kako jučer spomenuti Pravilnik iz 2018. godine, točnije članak 9 stavak 43, propisuje koji dokumenti se klasificiraju oznakom „ograničeno”, te da nije on, nego Glavni inspektorat klasificirao inspekcijski nalaz. Potom je opet ponovio:

„Pravilom reciprociteta, zbog ovog svega što je bilo, ja predlažem da Predsjednik Republike Hrvatske, gospodin Zoran Milanović, skine klasificiranost sa podataka koje je on stavio – to su putovanja zbog kojih je nastao sav ovaj i problem, isto tako nalaz. Isto tako, kad on to učini učinit ću i ja za ovo, tako da javnost dobije jednu kompletnu sliku i prosudi što je tu točno. A isto tako ćete vidjet tada iz nalaza da nije baš sve kao što je rečeno u onom pismu premijeru tako…”.

Na pitanje da li to znači da Predsjednik laže, Banožić je odgovorio:

„Ne! Ja hoću reći da pričamo o klasificiranosti dokumenta. Dakle, ako vi znate što piše u dokumentu netko vam je pokazao. S time je učinio veliku grešku”.

Na novinarsku opasku kako je temelj za tvrdnje o nalazu Inspektorata obrane jučerašnje pismo predsjednika Milanovića, te pitanje koji dio pisma nije točan, Banožić je ustvrdio: „Nisam ga čitao”. Novinare je potom zanimalo kako onda zna da tvrdnje iz pisma nisu potpuno točne, odgovorio je da „iz onoga što ste imali u prilogu, u medijima, jednostavno je pisalo da je utvrđeno da načelnik nije kršio zakon. Mislim da je tako nekako glasila vaša izjava”. „Znači, taj dio nije istinit?”, zanimalo je dalje novinare, na što je Banožić uzvratio šutnjom.

Laž o brodu „Učka”

Kako bi vratili stvari na početak, novinari su upitali ministra Banožića zbog čega je zapravo tražio inspekciju u Kabinetu načelnika GS-a. Ministar je odgovorio:

„Upravo zbog toga što se zapovijedi koje se događaju u Ministarstvu obrane, odnosno u Glavnom stožeru, koje dalje vojska izvršava i temeljem toga se koriste i određenim dijelom sredstava koja proizlaze iz proračuna Ministarstva obrane gdje je moja odgovornost za obrazloženje sutra kroz Godišnje izvješće na koji način je to utrošena sredstva – jednostavno me se zaobilazilo kod donošenja takvih zapovijedi, bez odluka ministra”.

Na ponovljeno isto pitanje, ministar je izvukao jedan od najspornijih primjera:

„Jednostavna je stvar… Ako vi sada napravite zapovijed, temeljem te zapovijedi brod Učka ode u Albaniju i utvrdi se da taj put nije bio službeni nego privatni – a potrošena su sredstva Ministarstva obrane – što se tu događa? Tko je dao zapovijed?”.

No tu je Banožić prešutio jednu bitnu stvar – naime, taj inače vrlo sporan Milanovićev put u Albaniju preispitivalo je i Povjerenstvo za sukob interesa, koje je od svih relevantnih institucija tražilo očitovanje. U zapisniku Povjerenstva s njegove 142. sjednice održane 17. rujna prošle godine izričito se navodi:

„Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu MORH) očitovalo se dopisom KLASA: 701-01/20-01/17, URBROJ: 512-01-20-5 od 11. rujna 2020.g. navodeći kako je bilo upoznato s putovanjem predsjednika Republike Hrvatske, Zorana Milanovića 12. i 13. kolovoza 2020. u Republiku Albaniju budući da je Ured predsjednika Republike Hrvatske podnio 30. srpnja 2020. zahtjev MORH-u da za potrebe programa predsjednika Republike Hrvatske stavi na raspolaganje brod Hrvatske ratne mornarice Učka za putovanje u Republiku Albaniju od 11. do 14. kolovoza 2020.g. Nadalje, navodi se da je Ured predsjednika podnio 10. kolovoza 2020.g.  zahtjev MORH-u da za potrebe programa predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića stavi na raspolaganje helikopter 11. kolovoza 2020.g. na relaciji Hvar – Dubrovnik te 14. kolovoza 2020.g. na relaciji Dubrovnik – Hvar.

Albanski mediji javili su o dolasku Učke u Albaniju

MORH navodi da je člankom 58. Zakona o obrani („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15, 27/16, 110/17 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 30/18 i 70/19) propisano da o korištenju Oružanih snaga Republike Hrvatske odlučuje Vlada Republike Hrvatske ili ministar obrane u skladu s odredbama toga Zakona te da Odluke o korištenju Oružanih snaga Republike Hrvatske donosi Vlada Republike Hrvatske ili ministar obrane u skladu s odredbama toga Zakona, a da se Odluke o korištenju Oružanih snaga Republike Hrvatske provode putem zapovijedi načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Nadalje, navodi se da je člankom 69. stavkom 5. Zakona o obrani („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15, 27/16, 110/17 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 30/18 i 70/19) propisano da Odluke o prelasku granice Oružanih snaga Republike Hrvatske radi protokolarno-ceremonijalnih aktivnosti te postrojbi razine voda i niže donosi ministar obrane. MORH navodi da je korišten brod Hrvatske ratne mornarice i helikopter Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva te je MORH dao odobrenja za korištenje navedenih sredstava”.

Ostaje otvoreno pitanje zašto je Banožić danas svjesno izgovorio laž o brodu Učka, ako je – prema Povjerenstvu za sukob interesa – dao odobrenje za korištenje broad za Milanovićev put u Albaniju?!

Danas Banožić nije želio jasno odgovoriti da li je admiral Hranj prekršio zakon, jer –

„Ako odgovorim na ovo pitanje ja ću ući u tajnost dokumenta. Dakle, pustite još malo da vrijeme odradi svoje… Ja sam rekao da što se tiče oznake tajnosti voljan sam je skinuti istog onog trena kad se dogodi ovo… Ajmo napravit kompletnu sliku pa da se ta priča završi”.

Ukupno je, tvrdi, bilo preko 130 zapovijedi za korištenje materijalnih resursa za potrebe predsjednika RH, dok je iz Ureda predsjednika RH prema Kabinetu ministra otposlano do 20 takvih zahtjeva.

O cijeloj ovoj situaciji nakon nalaza Inspektorata obrane ministar obrane još nije stigao razgovarati s premijerom Plenkovićem, a teško da će razgovarati i s predsjednikom Republike, s kojim se nije sastao od svibnja prošle godine. No svejedno, Banožić je jutros ponovio da Milanovića poziva na suradnju:

„Zato što je to dobro za Republiku Hrvatsku. Je li dobro za Republiku Hrvatsku da mi razgovaramo? Dobro je da razgovaramo o projektima, modernizaciji, o strateškim dokumentima, zakonima…. To je sve dobro za vojsku. Ja sam recimo danas imao kolegij u kojima smo razgovarali o 8 planova koji se tiču za 2022. godinu – u tim planovima se govori i o modernizaciji, ulaganju, planovima prijema, o dobrovoljnom služenju vojnoga roka, o dinamici u kojoj će se izvršavat javna nabava, a i o tome na koji način ćemo se međusobno izvještavati da bi poboljšali sustav… To su vam sve znači stvari koje ja i danas koordiniram sa Glavnim stožerom, sa ljudima koji predstavljaju sve 3 grane. Na taj način mi radimo na Hrvatskoj vojsci. Ono što nije dobro – nije dobro kada vi, recimo načelnik GS predloži ime, ja dam suglasnost na recimo imenovanje ili produženje nečijeg mandata ili odnosno obnašanja ovaj određene pozicije unutar sustava vojske i onda jednostavno dođe iz Ureda predsjednika da to ne želi potpisat na taj broj godina ili tako nešto… Znači, to su vam sve stvari koje držim da nisu dobre”.

Banožić tvrdi da i nadalje ima potpuno povjerenje premijera, te da ostaje u Vladi.

„Nisam imao vremena”

Nakon sjednice Vlade, pred novinare je izašao i premijer Andrej Plenković koji je, iako je želio razgovarati o hrvatskim pripremama za eurozonu, morao odgovarati na neugodna pitanja o svom šefu Kabineta Zvonimiru Frki-Petešiću i odnosu ministra obrane s načelnikom GS i predsjednikom države. Po ovom posljednjem pitanju, premijer Plenković pokazao je nevjerojatnu dozu odglumljene indolencije. „Neću se uopće u to miješati”, odgovorio je Plenković na novinarsko pitanje hoće li tražiti od Banožića da javno objavi nalaz izvanredne inspekcije GS-a i kabineta načelnika Hranja, a kao razlog je naveo da „Banožić inspekciju nije tražio za javnost nego za sebe. (…) Banožić je rekao da je zadovoljan s izvješćem. Ste ga dobro slušali? Ako je on zadovoljan, meni je OK”. Inspekcijski nalaz, tvrdi, nije čitao, ali „kada budem imao vremena pozabavit ću se s tim stvarima”. Unatoč nedostatku vremena za inspekcijski nalaz, premijer Plenković ipak je pronašao koju minutu da se osvrne na Milanovićevo jučerašnje pismo, koje također nije pročitao:

„Prvo metodološka opaska… Dakle, taj neki scenarij upućivanja pisama koja, ja moram priznat, dok nisu objavljena na webu nisam vidio – vjerojatno su, kako smo bili taj cijeli dan u Saboru ili što je već bilo…gužva – nisam uopće vidio kakav je sadržaj … Dakle, metodološki je apsolutno neprihvatljivo slanje pisama pa onda objavljivanje putem medija tako da su mi sva ta pisma, koliko ih god ima, totalno irelevantna. Što se tiče sadržaja tog izviješća, nisam ga čitao, pogledat ću kada budem imao vremena, ne vidim da je to nešto bitno. Ministar se na to očitovao … Glede koncepta i teze „ne vidim mogućnosti za daljnju suradnju“ ili „neću više surađivati“ – ok. I to zbog – pazite ovo – strateškog zlostavljanja … To sve piše na nekom od webova vaših… Mogu i ja tako reći … Ne znam, mislim da predsjednik Republike strateški zlostavlja ogroman dio institucija, građana, komentatora, medija, političkih aktera i ne vidimo nikakve mogućnosti za daljnju suradnju. Ali smo spremni za dijalog. Znači, to vam je otprilike ta varijanta. Tako da… Ništa, sve je skupa ništa”.

Na opasku da je i ministar Banožić jutros pozvao predsjednika Milanovića da suradnju, jer komunikacije među njima nema već mjesecima, Plenković je lakonski odgovorio: „Pa neka komuniciraju. Ja im preporučujem da komuniciraju”.

„Vrijeme je da ode“

Kako se čini, jedini koji trenutno razumije ozbiljnost situacije je predsjednik saborskog Odbora za obranu Franko Vidović. On je jučer u Dnevniku Nove TV zaključio da je način na koji je ministar obrane prozvao načelnika GS OS RH bio loš, jer ako je prozivka bila javna – onda bi i nalaz inspekcije trebao biti javan. „Previše je tu tajnosti”, smatra Vidović:

„Tu su ugovori za Rafale koji su tajni, takav sam odgovor ja dobio, dakle tu vam je sad inspekcijski nalaz koji je tajan – mada po meni bi trebao biti javan… Previše je sad tu… isuviše je tajni… Osim toga, ministar je očito krenuo u krivom smjeru. Ako on nije u stanju održavati kontakte sa svojim vrhovnim zapovjednikom, odnosno sa vrhovnim zapovjednikom Oružanih snaga RH, a očito nije po onom što smo danas vidjeli – onda mislim da je vrijeme za odlazak”.

Vidović je nešto slično ponovio i jutros u programu N1:

„Sustav obrane je po svom sastavu usmjeren na dogovor predsjednika, ministra obrane, premijera, i drugih dionika. Ako vam predsjednik Republike kaže da nema dijaloga, jasno je što treba napraviti. Mislim da bi ministar sam trebao shvatiti da je vrijeme za odlazak. Bilo je s njegove strane neodgovorno uvući načelnika Glavnog stožera u političku priču. Predsjednik s vojskom komunicira zapovjedima, ministar odlukama. Predsjednik je izdao zapovijed – zapovijedi se ne propituju, one se izvršavaju. Nakon toga je došlo do čega je došlo. Ne vjerujem da predsjednik laže, mi ćemo zatražiti te nalaze. Po rezultatima tih nalaza je jasno da je načelnik Glavnog stožera radio po zakonu”.

Vidović je dodao da kad optužujete načelnika Glavnog stožera onda optužujete i vojsku, te još jednom ponovio:

„Ja da sam na mjestu ministra obrane, ja bih sam otišao ako ne postoji mogućnost komunikacije. To ne znači da si loš niti bilo što drugo, nego da čitav jedan sustav stoji zakočen. Mislim da je vrijeme da ode”.

Na samom kraju listopada prošle godine ministar obrane Mario Banožić zatražio je od Glavnog inspektorata Oružanih snaga inspekcijski nalaz kabineta načelnika GS OS RH i oko 130 zapovijedi koje je u nekom trenutku izdavao načelnik GS, admiral Robert Hranj. Zahtjev za inspekcijski nalaz navodno je uslijedio 29. listopada, nakon što je izmijenjen program na prisezi 32. naraštaja ročnika na dragovoljnom vojnom osposobljavanju u Požegi, te je prema izmjeni protokola ondje predsjednik države i vrhovni zapovjednik Zoran Milanović postao jedini govornik, dok je planirani govor ministra Banožića izbačen iz programa. Dok su mediji nagađali kako su traženi izvidi koncentrirani na tri teme: (1) kadrovski slučaj Burčul, (2) protokolarni slučaj događanja na svečanosti davanja prisege u Požegi, te (3) slučajeve odobravanja korištenja materijalnih sredstava za potrebe predsjednika RH, o provedbi tog traženja moglo se čuti dan kasnije, u subotu 30. listopada 2021. godine, kada je u Dnevniku 2 HRT-a gostovao Tomo Medved, potpredsjednik Vlade zadužen za nacionalnu sigurnost. Medved je tada rekao:

„U skladu sa traženjem ministra obrane, Inspektorat obrane provest će espertizu, provest će nalaz i pregled Glavnog stožera, u svjetlu snimanja stanja i utvrđivanja eventualnih propusta kod donošenja zapovijedi od strane načelnika Glavnog stožera“.

Prema Banožićevim očekivanjima, inspekcija je trebala trajati oko dva tjedna – što je on i potvrdio novinarima u svojim izjavama pred Vladom tjedan dana kasnije, 8. studenog 2021. godine, riječima:

„Inspekcijeki nadzor još traje. Rok je, znači, bio do 15 dana, a kada bude završena priča imat ćemo i situaciju jasnu… pošto je riječ, praktički, o nekoliko nadzora. Jel?“,

da bi onda ostao suzdržan po pitanju mogućih posljedica ovog postupanja po osobu admirala Roberta Hranja, načelnika GS OS RH kazavši tek: „Dakle, što se tiče samoga Hranja, ne bi prejudicirao ništa, dok ne vidimo u konačnici samo izvješće, koje treba odraditi glavni inspektor“ – što je dužnost koju od 16. ožujka 2020. godine obnaša general-pukovnik Drago Matanović. No, o izvješću o spomenutim izvidima ne samo da se ništa nije čulo sredinom studenog, kada su istekli rokovi iz ministrovih najava, već se o tome ništa nije čulo ni kasnije.

Nalazi – ipak obavljeni ili ne?

Još se od sredine prosinca u novinarskim kuloarima počelo šuškati o tome kako je nalaz Inspektorata praktično pa gotov, te da je Inspektorat našao solomonsko rješenje kojim neće stati izravno na stranu ni ministra ni načelnika Glavnog stožera. Zato su jučer novinari pitali i predsjednika Zorana Milanovića zna li štogod o takvom nalazu. Milanović je ponovio da je nalaz bespredmetan i pravno „bez veze“:

„Međutim, on je politički neopisivo interesantan zato što je taj isti Bane, dakle, poveo ulični linč i hajku na admirala Hranja tražeći njegovu ostavku. On… Tko je on? Pozivajući neovisnu inspekciju, nenadležnu i nebitnu, u kojoj ipak rade vojnici, ipak rade profesionalni vojnici – neki su i pred mirovinom pa ih se ne može tako lako ucijeniti, nemaš s čim, možda da ih pozove u lov, dobiju par srna … Dakle, gdje u javnoj hajci pozvao taj Inspektorat, nenadležan, da tamo rošta i rovari po kabinetu… ne osobno sa Hranjem jer naprosto niži čin su, ne mogu mu prići… i da nađu nezakonitosti. Sjećate se tog? Dakle, dao im je nalog kako moraju odlučiti. E sad vi meni kažete da su bez obzira što oni nisu nadležni oni odlučili drukčije? Odnosno, donijeli su drukčije rješenje… Pa sad ja čekam tog Banožića i Plenkovića da to objave javnosti barem s toliko pompe i naboja koji je usporediv s onim nabojem kojim je Banožić pokrenuo hajku protiv Hranja, javno, instrumentalizirajući jedno navodno neovisno tijelo koje je trebalo kao odlučiti o tome je li Hranj prekršio zakon. Dakle, Hranj njima ne odgovara. Zna se što zapovjednik mora kada mu Vrhovni zapovjednik nešto naredi, ukoliko se ne radi o krivičnom djelu, djelu protiv međunarodnog prava – dakle ratnom zločinu, zločinu protiv čovječnosti i direktnom kršenju Ustava. Tko normalan je u tim prijeporima mogao prepoznati neku od te tri točke? A vi mi kažete na kraju da nema ničega“.

Iako, dakle, Milanović ima nekog dojma o nalazu Glavnog inspektorata, najavio je da za sada neće o tome izlaziti u javnost:

„Dat ću gospodi još par dana. Neka se malo dinstaju, ne… k’o čobanac. Nek se malo dinstaju. Dakle, pokrenuo si javnu hajku – što bi rekli na Cetinju – ‘Što ste na nas digli hajku’… Dalje neću… Dakle, pokrenuli su javno hajku za nešto što je trebao biti posao u teoriji neovisnog tijela – kada bi to i bio njihov posao – to traje već tri mjeseca… Dakle, to je posao od tri sata. Zašto traje tri mjeseca? Imate li te informacije? Zašto traje tri mjeseca, a ne tri tjedna, recimo?! Nema tu neke pameti, dakle tu se ne mogu utvrđivati neke činjenice – par dokumenata, zakon, Ustav, zakon… Šta tu nije jasno? Pa zakon valjda… ne znam, idem daleko, otisnut ću se na neslućene daljine… Dakle, možda zato što ljudi nisu htjeli napisati ono što Banožić želi da napišu. E sad na stranu što tu ima elemenata krivične odgovornosti, ali političke… Šta ćemo s tim tipom? On je i dalje zaštićen…“.

Glavni inspektor obrane general Drago Matanović i glavni ravnatelj policije Nikola Milina

O radu Inspektorata obrane ne zna se gotovo ništa. Javnost je tek o njegovim načelnim postupanjima ponešto saznala tijekom suđenja Berislavu Rončeviću za „aferu kamioni“. Tada se moglo čuti da Inspektorat svake godine pripremi plan rada za narednu godinu, sukladno Zakonu o obrani i Pravilniku o radu Inspektorata obrane, pri čemu nadzor obuhvaća i civilni i vojni sektor – dakle i MORH i OS RH. Prema priznanju bivšeg inspektora obrane Marijana Marekovića, aktualnog predsjednikovog savjetnika za braniteljska pitanja, nikada do sada nije provođen nadzor načelnika Glavnog stožera ili njegovog užeg kabineta. Zato je u izvanrednom nadzoru kojeg je zatražio ministar obrane Inspektorat postupao kao i u drugim slučajevima – prikupljanjem i analiziranjem dokumentacije za 3 slučaja za koja eventualno postoji sumnja da je načelnik Hranj prekršio propise i zakone.Jedan od tih slučaja je tzv. afera Burčul, drugi – pružanje potpore OS RH Uredu predsjednika tijekom 2021., te treći – postupanje Glavnog stožera OS RH u provedbi Odluke ministra obrane o održavanju svečane prisege 32. naraštaja ročnika na dragovoljnom vojnom osposobljavanju . Prema dosadašnjim šuškanjima, Inspektorat pri tome nije našao elemente koji ukazuju da je načelnik GS-a prekršio svoje ovlasti, bilo zato što su njegova postupanja bila temeljena na izričitoj zapovjedi Vrhovnog zapovjednika, ili se navodno radilo o situacijama u kojima nužno postupanje nije jasno propisima definirano, te poduzete korake onda i nije moguće s pravnim utemeljenjem prokazivati krivima.

No, kako bilo da bilo, nalazi su, navodno, klasificirani, pa će javnost o njima, kako se čini, saznati ne od ministra obrane koji je zatražio izvanredni nalaz, nego bilo od predsjednika države koji tvrdi da Inspektorat nema ovlasti nad načelnikom GS-a (kao i da sam nalaz Inspektorata obrane nije pravno utemeljen), ili od nekog drugog elementa šireg obrambenog sustava RH. To se danas i dogodilo.

Milanović: Banožić je lažno optužio Hranja

Danas kasno poslije podne iz Ureda predsjednika RH stiglo je priopćenje upravo o onome o čemu je govorio prije dva dana. Priopćenje je zapravo pismo predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću koje je Milanović uputio 17. siječnja, a naslovljeno je: „Vaš ministar obrane skriva od javnosti zaključke Inspektorata obrane koji potvrđuju da načelnik GS OS RH nije kršio zakon“. U pismu se kaže kako je predsjednik Milanović 10. siječnja ove godine dobio zapisnike Inspektorata obrane o provedenim izvanrednim inpsekcijskim nadzorima, prema kojima je „nedvojbeno utvrđeno i zaključeno kako Glavni stožer OS RH i načelnik Glavnog stožera OSRH admiral Robert Hranj nisu postupali protivno zakonu ni u provođenju odluke ministra obrane niti u pružanju potpore Uredu predsjednika Republike“. U Milanovićevom pismu se, među ostalim, kaže:

„Inspektorat obrane je utvrdio kako su Glavni stožer i načelnik Glavnog stožera OSRH postupali u okviru zakonskih propisa Republike Hrvatske. Ovakvim zaključkom potvrđeno je da je ministar obrane lažno optužio vojni vrh za kršenje zakona i time nanio  štetu Oružanim snagama i Republici Hrvatskoj. Ovdje napominjem kako je Vaš ministar obrane tijekom 2021. godine uputio više od  190 službenih dopisa u kojima je lažno tvrdio kako Glavni stožer krši zakon pružajući potporu Predsjedniku Republike i Vrhovnom zapovjedniku OS RH.

I sam način na koji je ministar obrane tražio inspekcijski nadzor, unaprijed javno okrivljujući Glavni stožer OSRH i admirala Hranja za kršenje zakona, te javno pozivajući admirala Hranja na ostavku, potvrđuje kako upravo Vaš ministar obrane kontinuirano zloupotrebljava svoje ovlasti. Ovakvo ministrovo zlonamjerno i pogrešno tumačenje zakonskih odredbi potvrđuje i njegovo potpuno nerazumijevanje sustava zapovijedanja u Oružanim snagama RH. Na dosad nezabilježen način, ministar obrane svojim odlukama praktički osporava čak i ustavni i zakonski položaj i ovlasti Predsjednika Republike kao Vrhovnog zapovjednika OS RH“.

Milanović nadalje potvrđuje naša saznanja da je nalaz Inspektorata obrane klasificiran, te poziva premijera Plenkovića da je nakon deklasifikacije predoči javnosti:

„Najgore je od svega što Vaš ministar obrane, ni nakon desetak dana nakon što je dobio zapisnike Inspektorata obrane, ne samo da  nije obavijestio javnost o rezultatu inspekcije, nego je inspekcijski nalaz klasificiran „ograničeno“ čime je uskraćena mogućnost da bude javno objavljen. Dakle, Vaš ministar je javno prozvao vojni vrh da krši zakon, pokrenuo je javnu hajku na načelnika Glavnog stožera i javno dao nalog Inspektoratu obrane, uz uputu kakav nalaz očekuje. Nakon što je Inspektorat obrane izradio nalaz kojim je nedvojbeno utvrđeno i zaključeno kako Glavni stožer OS RH i načelnik Glavnog stožera OSRH admiral Robert Hranj nisu postupali protivno zakonu ni u provođenju odluke ministra obrane niti u pružanju potpore Uredu predsjednika Republike, umjesto da se na isti način,  dakle javno,  skine  sumnja s vojnog vrha, Vaš ministar šuti i sakriva od javnosti rezultate inspekcijskog nalaza čime se dodatno ometa načelnika Glavnog stožera u radu i slabi sustav zapovijedanja u Oružanim snagama. Štoviše i vojnicima kojima je ministar nezakonito uskratio dnevnice onemogućuje se zaštita njihovih prava. Budući da Inspekcija obrane odgovara i Vladi, pozivam Vas da žurno naložite deklasifikaciju ovog dokumenta i time spriječite daljnje zloupotrebe od strane Vašeg ministra obrane“.

Izražavajući želju da sjedne i razgovara u skladu s obostranim Ustavnim ovlastima, Milanović poziva Plenkovića da pročita nalaz izvanredne inspekcije i postupi u interesu Oružanih snaga i Republike Hrvatske:

„Zakonito djelovanje ministra obrane i njegovo razumijevanje sustava obrane nužne su pretpostavke za uredno i stabilno funkcioniranje Oružanih snaga RH, kao i za njihov razvoj i modernizaciju. Iz dosadašnjeg ponašanja ministra obrane – a strateško zlostavljanje načelnika Glavnog stožera OSRH, tjeranje u prijevremenu mirovinu, mimo plana izdvajanja, visokih časnika Hrvatske vojske, uskraćivanje zakonitih prava djelatnim vojnim osobama, zloupotreba ovlasti, nepoznavanje sustava zapovijedanja u OSRH i propusti u procesu opremanja i modernizacije HV-a samo su neki od primjera – nedvojbeno proizlazi kako nije sposoban obnašati svoju zahtjevnu dužnost“.

Nakon svega, Milanović zaključuje da ne vidi mogućnost bilo kakve suradnje s Marijom Banožićem koji će morati javno odgovoriti na ovu bačenu rukavicu.

Buran i nadasve skandalozan petak završio je gotovo istovremeno objavom izjave načelnika GS OS RH admirala Roberta Hranja i intervjuom ministra obrane Marija Banožića u središnjem dnevniku RTL-a. Admiral Hranj se odlučio javnosti obratiti putem Ureda predsjednika RH, izjavom o događanjima na nešto ranije održanoj prisezi ročnika u Požegi. Izjavu koju je načelnik Hranj uputio kako Uredu PRH, tako i Kabinetu ministra obrane, nije objavilo niti Ministarstvo obrane, a niti web-stranica Oružanih snaga, a portal Obris.org prenosi je u cijelosti.

“Prilikom svečanosti prisege postupao sam  po zapovijedima koje su u skladu sa zakonskim propisima i naredbom Predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika OS RH, a čiji sastavni dio je bio i program svečanosti. Ministra obrane upoznao sam s navedenim programom. Netočna je tvrdnja da sam njemu ili bilo kome drugome zabranio obraćanje. Nikada nisam odbio provesti bilo koju odluku ministra obrane niti sam bilo kojim  postupkom prekršio zakon. Moja današnja zapovijed za provedbu svečane prisege temelji se na naredbi Predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika OS RH.

Netočno je da sam ponudio ili podnio ostavku na svoju dužnost. Ministar obrane je prije svečanosti vojne prisege od mene zatražio da podnesem ostavku. Vojnici nemaju pravo na ostavku. Zakon o obrani i Zakon o službi u OS RH  ne poznaju institut ostavke, a to nije niti u skladu s kodeksom ponašanja vojnika. Nadležnosti i postupak imenovanja i razrješenja načelnika Glavnog stožera OS RH  propisani su Zakonom o obrani”,

piše u izjavi načelnika GS OS RH admiral Roberta Hranja.

Gotovo istodobno s objavom ovog priopćenja, na RTL-u je ministar obrane Mario Banožić iz rodnih Vinkovaca objašnjavao svoj stav. Banožić je tom prilikom ponovio zašto traži ostavku načelnika Glavnog stožera:

“Jednostavno zato što se ne poštuje Zakon o obrani, a osim zakona tu su i  Uredba i isto tako odluka ministra koja je rezultat samoga funkcioniranja Zakona. I ovo nije bilo prvi puta, ovo se dogodilo više od stotinu puta u ovih godinu dana, ali danas je to bila kap koja je prelila čašu…”.

Potom je na pitanje novinara što mu je rekao admiral Hranj Banožić odgovorio:

“Rekao je… Prvi dan kad je došao da, eto, ima problem, jer mi prvi sinopsis koji smo imali vezano za samo polaganje prisege gdje je bilo sva 3 govornika, kao što je bila praksa sve ovo vrijeme. Da bi nakon nekoliko sati rekao da ima problem, da Predsjednik Republike Hrvatske traži da bude samo on govornik, odnosno na lijep način da se ja ne smijem obratiti vojsci. Ja sam rekao da odluku ima ministar na koji se način organizira prisega, odnosno u konačnici je Ministarstvo obrane to koje organizira prisegu. (…) Nakon što sam razgovarao s njim nekoliko puta i u dan prije i taj dan, tražio sam zapovijed da vidim kako zapovijed izgleda. Do ujutro je nisam mogao dobiti, nakon ponovnog mog traženja dobio sam zapovijed u kojoj jasno piše da se poštuje odluka ministra, a ako se protokoli ne dogovore da se poštuje protokol Ureda predsjednika. S tim se nisam mogao složiti, došao sam gore u vojarnu, lijepo sam mu rekao da izvoli poštovat zakon, a ako ne može poštovat zakon da ne može obnašati dužnost načelnika. On je časnik, postoje zakoni… Zakon o obrani koji je jasan, njegova je dužnost to poštivati”.

Referirajući se na Hranjevu tvrdnju iz priopćenja da ostavku nije dao, niti je namjerava dati, Banožić tvrdi drugačije:

“Načelnik Glavnog stožera je to učinio pred dvojicom kolega, svojih generala, u toj istoj prostoriji… Isto tako pri postroju, odnosno predavanju prijavka Predsjedniku Republike Hrvatske, tako da najbolje da to potvrde njegovi kolege generali. Isto tako što se tiče ostavke, stvar je jasna – ako ne radiš po zakonu nemoj obnašati dužnost. I to je jasna moja poruka, i ja sam zatražio izvanredni nadzor nad Kabinetom Glavnoga stožera i svim tim zapovijedima koje su donešene i danas i neki dan vezano za zapovjednika Burčula Počasno-zaštitne bojne, koje tvrdim da ne bi došlo do te situacije umirovljenja da se nije isto događalo što i danas”.

Na pitanje očekuje li zaista da admiral Hranj da ostavku, Banožić je ponovio:

“Onako časno, ako se pokaže, ako to nije osjetio s današnjim primjerom, kao što je to rekao danas u Požegi da će podnijeti ostavku, ja očekujem da se to dogodi nakon inspekcijskog nadzora koji će jasno pokazati što se dogodilo i na primjeru zapovjednika Burčula kada je donio rješenje da je neraspoređen… pa je dva dana kasnije promijenio. Isti slučaj smo imali danas u Požegi, donio je protokol, a onda je iza toga promijenio. (…) Ja neću dopustiti da se to dogodi na trećoj situaciji”.

Sukob je preko posrednika nastavljen i tijekom vikenda. Najprije putem Jutarnjeg lista, gdje je citirana izjava ministra Banožića o trenutku kada je od Hranja zatražio ostavku.

“Rekao sam mu: sad je dosta.Odobravali ste za predsjednikova putovanja razna materijalna sredstva, od helikoptera do brodovax, bez mojeg odobrenja i znanja. Čak ste bez mojeg znanja i odobrenja namjeravali poslati vojsku preko granice u BiH, pa smo skandal izbjegli u posljednji trenutak. Tražim od Vas da podnesete ostavku ako se ne možete oduprijeti pritiscima predsjednika…”.

Izjava o “slanju vojske u BiH” najprije je dobro odjeknula upravo u susjednoj državi, a potom i u hrvatskom medijskom prostoru. No predsjednikov posebni savjetnik za branitelje, Marijan Mareković, ujedno i bivši inspektor obrane, sve je demantirao u razgovoru za Dnevnik Nove TV u nedjelju, 31. listopada.  Mareković je najprije rekao kako NIKAD do sada Inspektorat obrane nije ulazio u cabinet načelnika GS:

“Niti jedan glavni inspektor niti inspektorat prije mene, niti u moje vrijeme, nismo vršili nadzor načelnika Glavnog stožera ili njegovog užeg kabineta. Zato što to nije uobičajeno, da se nadzire Glavni stožer. Može se to napraviti, u segmentu koji je propisan zakonom. To su pravni propisi, stanje materijalnih sredstava, stanje infrastrukture i tako dalje”.

Bez obzira na ovu izvanrednu situaciju, Mareković ne očekuje nikakve nalaze inspekcije koji bi bili kobni za admiral Hranja: “Poznavajući admirala Hranja, on je takav vojnik da to njemu uopće nije slično, sve po P.S.-u”. Bivši inspektor obrane smatra da je Inspektorat trebao reagirati već kod ministrovog umirovljenja brigadira Burčula, a kao još jedan negativan primjer postupanja ministra spomenuo je degradaciju brigadnog generala Perice Turalije, koji je nakon smjene s mjesta zapovjednika Zapovjedništva specijalnih snaga još uvijek neraspoređen, ali ministar predlaže njegovo postavljenje na brigadirsko mjesto do 31. listopada 2023.. Potom se Mareković osvrnuo i na slučaj “slanja vojske u BiH”.

“To nije točno i mislim da bi ministar trebao reći hrvatskoj javnosti reći koju je to postrojbu Hrvatske vojske predsjednik želio uputiti u BiH”,

rekao je Mareković, a na odgovor nije dugo čekao.

Već narednog dana, 1. studenog, Ministarstvo obrane poslalo je priopćenje u kojem objašnjava događaj iz ožujka ove godine.

“Ured predsjednika Republike Hrvatske 17. ožujka 2021. izvijestio je načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga admirala Roberta Hranja kako će Marijan Mareković, posebni savjetnik biti izaslanik Predsjednika Republike na obilježavanju 27. obljetnice razmjene bugojanskih logoraša u Bugojnu u Bosni i Hercegovini.

Također, Ured predsjednika Republike Hrvatske izvijestio je da će u skladu s Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske na tom obilježavanju nazočiti pripadnici Počasno-zaštitne bojne.

Polaganje vijenaca u Bugojnu – Gordan Grlić Radman i Marijan Mareković (Photo: MVEP)

Sukladno Zakonu o obrani, članku 69. stavku 5., odluku u tim situacijama odnosno odluku o prelasku granice Republike Hrvatske radi protokolarno – ceremonijalnih aktivnosti te postrojbi razine voda i niže donosi ministar obrane. Prema saznanjima Ministarstva obrane, pripadnici Počasno-zaštitne bojne bili su upućeni prema Bosni i Hercegovini i prije donošenja odluke ministra obrane. Međutim, shvaćeno je da neće moći prijeći granicu Republike Hrvatske bez odluke ministra obrane i bez naloga za službeno putovanje u inozemstvo za čije je izdavanje za međunarodnu aktivnost nadležno Ministarstvo obrane. Takvim postupanjem Ured predsjednika Republike Hrvatske nepotrebno je izložio Hrvatsku vojsku.

Shvativši da se ne može bez odluke ministra obrane provesti zahtjev iz Ureda predsjednika Republike Hrvatske, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga admiral Robert Hranj, pisano se obratio ministru obrane 18. ožujka 2021. i zatražio da se odobri zahtjev predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvatske za angažiranjem pripadnika Počasno-zaštitne bojne u inozemstvu. U skladu sa svojom zakonskom ovlasti ministar obrane donio je 18. ožujka 2021. Odluku kojom je odobrio prelazak granice Republike Hrvatske pripadnicima Oružanih snaga iz sastava Počasno-zaštitne bojne kako bi s Marijanom Marekovićem sudjelovali na tom obilježavanju u Bosni i Hercegovini.

Ističemo kako za Ministarstvo obrane sudjelovanje Počasno-zaštitine bojne na navedenom obilježavanju nije bilo sporno, međutim Ured predsjednika trebao je poštovati Zakonom o obrani propisanu proceduru. Ministarstvo obrane donošenjem odluke spriječilo je međunarodni skandal”,

stoji u jučerašnjem priopćenju MORH-a, uz objašnjenje: “zahtjev iz Ureda predsjednika Republike Hrvatske trebao biti upućen ministru obrane koji sukladno Zakonu o obrani donosi odluku i zadužuje načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga da svojom zapovjedi provede odluku’. To je jedino moguće i zakonito postupanje”.

Kasno popodne, u kratkom ritmu oglasili su se načelnik GS OS RH admiral Robert Hranj, te Ured predsjednika RH. U neuobičajeno oštrom tonu načelnik Hranj se obratio izravno ministru obrane:

“Prije svega, smatram da je komuniciranje između državnih dužnosnika putem službenih web stranica Ministarstva obrane potpuno neprimjereno. Sporna pitanja, ma koliko teška i složena moraju se rješavati u međusobnoj direktnoj komunikaciji te, ako se ne mogu riješiti tako, trebaju se podići na višu razinu. Dodatno, apsolutno je neprihvatljivo da se na taj ili bilo koji drugi način iznose grube neistine s očiglednim ciljem difamacije drugoga.

Načelnik GS između čekića i nakovnja

Stoga upućujem snažan protest protiv priopćenja objavljenog na službenoj stranici MORH-a od 01.11.2021. (‘MORH o sudjelovanju Počasno-zaštitne bojne u Bosni i Hercegovini’) u kojem se na temelju više grubih neistina u potpunosti iskrivljuje situacija oko opisanog događaja. Priopćenje MORH-a, osim što iznosi brojne neistine, nepotrebno unosi dozu nepovjerenja i baca sjenu na dobre odnose između dviju država, posebno njihovih oružanih snaga.

Podsjećam da sam dana 17.03.2021. (u 16:13 sati) dobio pisani zahtjev iz Ureda Predsjednika RH u kojem se najavljuje odlazak izaslanika PRH 19.03.2021. na ceremoniju polaganja vijenca u Bugojno, BiH. Promptno, u 18:48 sati, dopisom Kabineta NGS (datum 17.03.2021., KLASA: 803-05/21-01/10, URBROJ: 512-06/0103-21-15) upoznao sam Vaš kabinet sa zahtjevom PRH (zahtjev Ureda PRH bio je u privitku mog dopisa) te zamolio da Vi donesete odluku kojom bi odobrili izlazak vojnika preko granice, kao što se i traži u Zakonu o obrani. Nakon što od Vas, a ni od Vašeg Kabineta, nisam dobio odgovor, 18.03.2021. u 12:55 sati poslao sam Vam poruku kojom sam Vas izvijestio o mom dopisu, tražeći Vašu odluku i navodeći da je naš vojni izaslanik već najavio  aktivnost bosansko-hercegovačkoj strani te da je planirano da na ceremoniji, pored izaslanika PRH, sudjeluju još i ministar vanjskih poslova RH i veleposlanik RH u BiH.

Kada ste mi odgovorili da želite da Ured PRH treba poslati dopis Vama jer bez toga nećete reagirati, ponovo sam Vam se obratio (13:15) i rekao da sam kontaktirao Ured PRH koji je poručio da neće slati nove dopise. Odgovorili ste da nemate osnove za odluku te da onda postupim kako mislim da treba. Izvijestio sam Vas (13:32) da NGS ne smije uputiti vojnike izvan zemlje bez odgovarajućeg političkog odobrenja, u konkretnom slučaju odluke ministra obrane, jer se radilo o protokolarno-ceremonijalnoj aktivnosti (čl 69. Zakona o obrani). Napominjem da članak 69. Zakona o obrani, osim što određuje tko donosi odluku za konkretni i slične slučajeve, ne propisuje proceduru donošenja odluke. Naša je prepiska završila Vašom porukom da to nije zakonski ispravno te da provedem onda nalog ako sam ga dobio.

U pokušaju dobivanja Vaše odluke obratio sam Vam se i osobno dopisom (18.03.2021. KLASA: 803-05/21-01/10, URBROJ: 512-06-21-17). Vaša odluka ipak stiže 18.03.2021. u 15:14 sati, a na temelju toga ja izdajem pisanu zapovijed KLASA: 023-03/21-08/01 URBROJ: 512-06-21-207, 18.03.2021. (u kojoj se pozivam na Vašu odluku) da 3 vojnika i 2 vozača PZB-a mogu otići na ceremoniju polaganja vijenca u Bugojno. Napominjem da se, paralelno tome, preko nadležnih službi MORH-a i MVP-a zatražilo diplomatsko odobrenje za ulazak naših vojnika u BiH“.

Desetak minuta kasnije, uslijedilo je i priopćenje Ureda predsjednika RH.

“Ured Predsjednika Republike prinuđen je reagirati i danas, na blagdan Svih svetih, na laži ministra obrane Marija Banožića kojemu očito baš ništa nije sveto, pa onda ni istina.

Ministar obrane Mario Banožić svojim lažljivim izjavama, a sada i priopćenjem poslanim iz Ministarstva obrane RH, bez presedana narušava međunarodni ugled Republike Hrvatske i Hrvatske vojske, narušava odnose s Bosnom i Hercegovinom te, poput svog nalogodavca Andreja Plenkovića, uznemirava javnost izmišljotinama.

Tvrdnja koju plasira preko MORH-a, kako je spriječio međunarodni skandal, netočna je i uvredljiva za Hrvatsku vojsku koja – za razliku od ministra – uvijek je postupala i postupa po zakonu i po zakonitim zapovijedima i odlukama. Pripadnici Počasno zaštitne bojne upućeni su u ožujku 2021. na ispraćaj posmrtnih ostataka četvorice pripadnika HVO-a u Bugojno sukladno zakonu: na temelju zahtjeva Ureda Predsjednika Republike, prema zapovijedi načelnika Glavnog stožera OSRH i uz pisanu odluku ministra obrane. Jedini koji je, neshvatljivo i nepromišljeno, pokušao opstruirati zakonito slanje pripadnika PZB-a u Bugojno bio je upravo ministar obrane koji odluku o slanju pripadnika PZB-a nije želio potpisati do zadnjeg časa. Iako je od načelnika Glavnog stožera OSRH zakonito, propisno i na vrijeme dobio zahtjev. Umjesto da opet laže, neka ministar Banožić objasni zašto mu je smetalo da pripadnici PZB-a sudjeluju na posljednjem ispraćaju poginulih pripadnika HVO-a u Bugojnu na kojemu je u ime Predsjednika Republike Hrvatske bio posebni savjetnik za veterane umirovljeni general Marijan Mareković, a u ime Vlade RH ministar vanjskih i europskih poslova Goran Grlić Radman čiji dolazak u Bugojno ministar Banožić u svom priopćenju smišljeno prešućuje, dakle pokvareno prikriva.

Pokušavajući sakriti svoju nesposobnost i nepoznavanje zakona, ministar obrane zloupotrebljava MORH i njegove stručne službe za svoje političke obračune ne samo s Predsjednikom Republike nego sada i s načelnikom Glavnog stožera OSRH. 

Opasno je i neodgovorno preko službenih stranica MORH-a optuživati Predsjednika Republike i načelnika Glavnog stožera OSRH za kršenje zakona, MORH ne može biti privatna ministrova služba za fabriciranje njegovih političkih prljavština“,

zaključuje glasnogovornik Predsjednika Nikola Jelić.

Do 09. studenog, kada bi se trebalo održati Vijeće za obranu, treba očekivati još bombardiranja priopćenjima i izjavama. Nakon burnog produženog vikenda, jutros su se u Lušcu nakratko sreli predsjednik Milanović i ministar Banožić. Milanović mu je pružio ruku, koju je Banožić nakon kraćeg oklijevanja ipak prihvatio, no nakon polaganja vijenaca za poginule u obrani Lušca ministar nije bio raspoložen za izjave. Za razliku od Banožića, predsjednik Milanović je stao pred novinare te objasnio da mu je daljnja suradnja s ovim ministrom obrane nemoguća, i pozvao premijera Plenkovića da to nekako riješi budući da je ministar obrane “spent force – on više ne postoji“. Što se tiče zahtjeva za ostavkom admirala Hranja, Milanović je poručio da ga NIKAD neće razriješiti. Za to su vrijeme sve glasnija šaputanja iz kuloara kako premijer Plenković nije dobro primio Banožićev zahtjev za Hranjevom ostavkom, što bi se u konačnici moglo slomiti upravo na ministru obrane.

Vlada je na jutrošnjem zatovrenom dijelu 210. sjednice donijela nekoliko kadrovskih odluka, između ostalog i onu koja se tiče promjene pri vrhu OS RH. U samo dvije rečenice stoji:

„Zbog odlaska na novu dužnost, razriješen je dosadašnji glavni inspektor obrane general-bojnik dr. sc. Slaven Zdilar, s danom 15. ožujka 2020. Novim je glavnim inspektorom obrane, s danom 16. ožujka 2020., imenovan general-pukovnik Drago Matanović“.

Promjena je to o kojoj se govori već neko vrijeme, odnosno otkako je postalo jasno da se državni vrh dogovorio da će novi načelnik GS OS RH postati viceadmiral Robert Hranj, a ne general Matanović, koji je mjesecima glasio za glavnog favorita sve do izbora novog predsjednika države. No Matanoviću Inspektorat obrane neće biti stran, budući je u jednom trenutku svoje vojne karijere bio i zamjenik glavnog inspektora obrane.

Odlukom o Matanovićevom izboru za glavnog inspektora obrane otvara se put da novi načelnik ekipira svoj tim u Glavnom stožeru. Kako smo već pisali, novi direktor Stožera bit će general Ivica Olujić, a novi zamjenik načelnika general Siniša Jurković, koji će kroz 10 dana dužnost zapovjednika HKoV-a predati svom dosadašnjem zamjeniku, generalu Borisu Šeriću. General Slaven Zdilar prijeći će najvjerojatnije na novu dužnost u međunarodno središte RACVIAC.

Tko je Drago Matanović?

Prema službenom životopisu na web-stranici OS RH, general-pukovnik Drago Matanović rođen je 13. rujna 1964. u Prijedoru (BiH). Završio je Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu i po struci je diplomirani inženjer prometa.

U obranu suvereniteta Republike Hrvatske uključio se u ožujku u 1991. godine kao pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova, a početkom svibnja 1991. imenovan je zapovjednikom bojne u 2. gardijskoj brigadi HV. Od prosinca 1992. do srpnja 1994. obnašao je dužnost zapovjednika 2. gardijske brigade HV. Od srpnja 1994. do prosinca 1998. bio je savjetnik za bojevu spremnost pomoćnika NGS OS RH za Domobranstvo.

Od siječnja 1999. do kolovoza 2000. obnaša dužnost načelnika Odjela za operativne poslove u Zapovjedništvu za obuku, a nakon školovanja postaje načelnik Stožera Zapovjedništva za obuku, odnosno zamjenik zapovjednika Zapovjedništva na obuku gdje ostaje do siječnja 2003. g. Od siječnja 2003. do ožujka 2008. bio je načelnik Uprave za obuku i školstvo (J7) Glavnog stožera OS RH, da bi potom sve do studenog 2010. obnašao dužnost načelnika Uprave za operativne poslove (J3) GS OS RH.

Potom odlazi na školovanje, a nakon završetka školovanja u kolovozu 2011. imenovan je pomoćnikom glavnog inspektora obrane za vojnu obranu. U srpnju 2012. postaje zamjenik glavnog inspektora obrane gdje ostaje do srpnja 2014. Od 1. rujna 2014. do 14. travnja 2016. bio je zapovjednik Zapovjedništva za potporu. 15. travnja 2016. imenovan je zamjenikom načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske.

U čin pukovnika Oružanih snaga Republike Hrvatske promaknut je 1992., u čin brigadira 1995. U čin brigadnog generala Oružanih snaga Republike Hrvatske promaknut je 2004. godine, u čin general-bojnika promaknut je 2014., a u čin general-pukovnika 2016. godine.

Od vojne izobrazbe general Matanović završio je: Zapovjedno-stožernu školu za opću vojnu specijalnost, MPRI obuku za stožerne časnike na ZSŠ, te Ratnu školu na Hrvatskom vojnom učilištu „Petar Zrinski“ u Zagrebu.

Završio je nekoliko tečajeva engleskog jezika u inozemstvu.

Odlikovan je nizom odličja kao što su: Spomenica domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina, Spomenicom Domovinskog rata, Redom hrvatskog pletera, Redom hrvatskog križa, Redom bana Josipa Jelačića, Redom Nikole Šubića Zrinskog i Redom kneza Domagoja s ogrlicom te medaljama „Oluja“, „Bljesak“ i „Iznimni pothvat“.

Potpuno neprimijećeno prošla je jučerašnja vijest sa zatvorene sjednice Vlade o novom imenovanju u sektoru obrane. Nije se, doduše, ni Vlada pretrgla oko toga, već u priopćenju sa zatvorenog dijela redovitog Vladinog sijela stoji tek jedna rečenica:

„General-bojnik Slaven Zdilar imenovan je glavnim inspektorom obrane.“

Tako je, nakon mjesec i više dana otkako je donedavni glavni inspektor Mirko Šundov postao načelnik GS OS RH, i to čelno mjesto u Inspektoratu obrane napokon upotpunjeno u skladu s 6. stavkom članka 85. Zakona o obrani (“Na čelu Inspektorata je glavni inspektor obrane, kojeg imenuje i razrješava Vlada na prijedlog ministra obrane na razdoblje od četiri godine i ne može biti ponovno imenovan“).

Tko je general Slaven Zdilar?

Slaven Zdilar rođen je 1965. godine u Imotskom. Srednju vojnu školu završio je 1984. godine, a 5 godina kasnije diplomirao je na Vojnoj akademiji Kopnene vojske. Baci li se pogled na profesionalne biografije dvojice generala – Šundova i Zdilara – primjetna je povezanost njihovih vojnih karijera tijekom posljednjih 25 godina. Obojica su dragovoljci i sudionici Domovinskog rata od 1991. godine, i to obojica u 4. gardijskoj brigadi. Nakon rata obojica nastavljaju raditi u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama RH, obnašajući različite odgovorne i visoke dužnosti, no to nije sve.

Naime, general Zdilar magistrirao je 1999. godine na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, na temu „Reljef Zavale Imotskog polja i njegovo geoekološko vrednovanje“. Također je sudjelovao u znanstvenom projektu Geomorfološko kartiranje RH. Iste te 1999. godine, i Mirko Šundov je magistrirao na PMF-u u Zagrebu, upravo na području geoznanosti, odnosno fizičke geografije, te je često sudjelovao na predstavljanju Zdilarove knjige „Geomorfološka obilježja Zavale Imotskog polja i Podgorja Biokova“, u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade. To se zajedništvo nastavlja i tijekom mandata generala Šundova na mjestu ravnatelja Hrvatskog vojnog učilišta. General Zdilar bio mu je zamjenik, a nakon Šundovljevog odlaska u Bruxelles na mjesto vojnog predstavnika RH pri NATO-u i EU Zdilar postaje ravnatelj HVU-a (sve do postavljenja gen. Slavka Barića na tu dužnost).

Pasioniranim pratiteljima obrambene tematike u RH je za oko zapela i činjenica da je general Zdilar u nekoliko navrata svjedočio i u aferi “Kamioni”, temeljem svojih znanja iz doba kada je obnašao dužnost načelnika Službe za razvoj, opremanje i modernizaciju MORH. Budući da je u doba tih svjedočenja bilo uočljivo izuzetno loše pamćenje svjedoka Zdilara, za nadati se je da taj problem neće utjecati i na njegovo obavljanje aktualne visoke dužnosti. Naime, i po povratku gen. Šundova u Hrvatsku, gdje ga čeka mjesto glavnog inspektora obrane, ponovno se njegov karijerni put spojio s onim Slavena Zdilara, koji postaje zamjenik glavnog inspektora obrane. Na tom je mjestu general Zdilar bio sve do spomenute jučerašnje odluke Vlade RH.

Danas za tjedan dana, u subotu 1. studenog, sektor obrane u RH dobiva novog glavnog inspektora. Prema odluci Vlade RH sa zatvorenog dijela 187. sjednice, novi glavni inspektor obrane postat će general-pukovnik Mirko Šundov, dosadašnji vojni predstavnik RH pri NATO-savezu i EU te dugogodišnji ravnatelj Hrvatsko vojnog učilišta (HVU). Samo dan nakon Vladine odluke o imenovanju, general Šundov održao je u Bruxellesu primopredaju dužnosti svom dosadašnjem zamjeniku, kapetanu bojnog broda Milanu Žuniću. Žunić, međutim, u Bruxellesu ostaje tek kao privremeni primatelj dužnosti Vojnog predstavnika RH za NATO i EU.

General Šundov u Bruxellesu nije proveo puni mandat – na dužnost Vojnog predstavnika imenovao ga je predsjednik države Ivo Josipović (na prijedlog tadašnjeg ministra obrane Davora Božinovića i uz konzultacije s tadašnjim ministrom vanjskih poslova Gordanom Jandrokovićem) krajem listopada 2011. godine. Imenovanje je stupilo na snagu 01. prosinca iste godine, što znači da Šundov u Bruxellesu nije proveo ni 3 pune godine. Prema dosadašnjoj praksi, dužnost glavnog inspektora obrane često je i posljednja stepenica prije izlaska iz obrambenog sustava, odnosno umirovljenja.

Primopredaja dužnosti u Bruxellesu – Mirko Šundov i Milan Žunić

General bojnik Šundov diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti, magistrirao i doktorirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Završio je Ratnu školu “Ban Josip Jelačić”, te više različitih tečajeva u RH i inozemstvu od kojih su najznačajniji: tečaj za visoke dužnosnike u misijama UN-a, tečaj za visoke dužnosnike – Centar za sigurnosne studije “George C. Marshall”, te pilot tečaj o NATO-u. Obnašao je različite dužnosti u OSRH, a najznačajnije među njima su: zapovjednik IV. brigade Zbora narodne garde, načelnik stožera i zamjenik zapovjednika Zbornog područja Split, načelnik Uprave za školstvo Glavnog stožera HV, zamjenik zapovjednika Zbornog područja Ston, zapovjednik Zbornog područja Knin, zapovjednik Zapovjedništva za obuku, zapovjednik Ratne škole “Ban Josip Jelačić”, zapovjednik Zapovjedništva za združenu izobrazbu i obuku i ravnatelj Hrvatskog vojnog učilišta “Petar Zrinski” i zapovjednik Ratne škole “Ban Josip Jelačić”.

Odlikovan je s više odlikovanja i medalja među kojima su: Red Nikole Šubića Zrinskoga, Red bana Josipa Jelačića, Red hrvatskog trolista, Red hrvatskog pletera i Spomenica Domovinskog rata 1990.-1992.

Svjedočenjem bivšeg inspektora obrane, generala Joze Miličevića, u četvrtak 21. studenog nastavljeno je suđenje Berislavu Rončeviću i Ivi Bačiću u slučaju kamioni. Miličević je pred sucem Željkom Horvatovićem ponovio većinu toga o čemu je ranije svjedočio na saborskom istražnom povjerenstvu i prilikom prvog suđenja za kamione 2010. godine. U četvrtak je Miličević ponovio da je plan rada Inspektorata za 2005. pripremljen godinu dana ranije, poslan ministru na usuglašavanje, ali u konačnici nikada nije potpisan. No izostanak potpisa nije bio razlog da se po tom planu ne postupa, budući da je Zakonom o obrani i Pravilnikom o radu Inspektorata obrane propisano da inspektori obrane mogu postupati samostalno, bez potrebnih odobrenja. Također, rekao je Miličević, plan rada Inspektorata obuhvaća sve nadzorne poslove i civilnog i vojnog sektora (dakle, i MORH-a i OS RH). Tako je planom obuhvaćen i nadzor cjelokupnog sustava nabave i ugovaranja u MORH-u tijekom 2004. godine, a ne isključivo nadzor nabave nebojnih motornih vozila. U timu koji je provodio nadzor bilo je 6 članova/inspektora, a za provedbu nadzora bio je zadužen Miličevićev pomoćnik Ivan Kozlica. Tim je, po već uhodanom protokolu, mjesec dana ranije najavio dolazak u nadzor, i zatražio pripremu sve potrebne dokumentacije.

Inspektorat na djelu

Sve dok im nije ukazano na sporan ugovor o nabavi kamiona, inspektori nisu uočili nikakve nepravilnosti u sustavu nabave i ugovaranja. Podrobnijim uvidom u nabavu nebojnih motornih vozila, uočeno je da je taj natječaj velike vrijednosti poništen i da je nastavljeno izravno pregovaranje. Slaven Zdilar (tadašnji načelnik SROM-a) i Ojdana Žužul (tadašnja načelnica Službe za nabavu i ugovaranje) inspektorima su rekli da „oni u tome nisu sudjelovali“, i da je sve to odrađeno u uredu pomoćnika ministra Ive Bačića. „Nakon toga“, rekao je Miličević, „nismo mogli dobiti na uvid bilo kakvu informaciju i dokumentaciju o postupku nadmetanja i kupnji kamiona, odnosno neposrednog ugovaranja“.

Još tijekom obavljanja nadzora, Miličević je nekoliko puta zvao Rončevića i Bačića, objašnjavajući im kako je inspektorima potreban dublji uvid u ovaj slučaj. Svaki put bi dobio odgovor da su Vojna policija i Vojno-sigurnosna agencija već napravile svu potrebnu kontrolu, te da se – želi li izvješće o njihovom nadzoru – javi ravnatelju VSA-e generalu Gordanu Čačiću. Potom je, na Čačićev prijedlog, Miličević poslao Radmila Jaska i još nekoliko ljudi iz Inspektorata obrane u ured ravnatelja VSA, ali umjesto dokumentacije dočekalo ih je ismijavanje i obrazloženje kako ne mogu dobiti izvješće jer je riječ o „državnoj tajni“. I sam Rončević, posvjedočio je Miličević na Županijskome sudu, rekao je „kako je sve u redu, jer su VSA i VP sve provjerile, i time je nadzor završen“. Tako inspektorima nije preostalo ništa drugo nego pozabaviti se krnjom, ali dostupnom dokumentacijom – najsporniji im je bio omjer broja vozila i njihove cijene, budući je GS OS RH tvrdio kako za 56 nebojnih vozila za potrebe OS RH ima osiguran 21 milijun kuna, a u konačnici je nabavljeno 39 vozila za oko 34 milijuna kuna. Inspektorima je pomoglo i to što su na web-portalu Ministarstva obrane objavljeni podaci o cijenama za pojedine kategorije vozila, što su onda usporedili s dostupnom dokumentacijom i cijenama ponuđenim u prvom, poništenom natječaju. U tom je natječaju najniža ponuda za 76 vozila iznosila 38 milijuna kuna. Tražeći dodatne informacije, inspektori su na odbijenicu naišli i u GS OS RH – Glavni stožer u potpunosti je prekinuo komunikaciju. Time se njima zatvorio i uvid u vojni dio sustava, kojeg bi Inspektorat formalno nedvojbeno morao biti u stanju nadzirati. Na to su inspektori počeli zvati auto-kuće i raspitivati se što znači npr. „jedinična cijena do registracije“, kako bi bili sigurni što je u ponudama zaista navedeno.

Problemi su za Miličevića započeli nakon što je ponovno od tadašnjeg ministra obrane Berislava Rončevića zatražio dostavljanje sve dokumentacije iz koje se može vidjeti na koji način je došlo do realizacije nabave kamiona (budući je iz odluke Ive Bačića o poništenju natječaja proizašlo da se izravna pogodba trebala voditi s više ponuditelja). Inspektori su željeli utvrditi tko je sve bio pozvan na izravnu pogodbu, i kako je ona okončana ugovorom s IVECO-m. Rončević je potom od Miličevića zatražio izvješće o nadzoru nabave kamiona, tj. nebojnih motornih vozila. Miličević je, tvrdi, rekao da će napraviti i predati cjelokupno izvješće o nadzoru ukupnog sustava nabave i ugovaranja, što Rončevića nije zanimalo, pa je i dalje insistirao samo na izvješću o nadzoru nabave kamiona, što je i napravljeno. „Kada sam predao izvješće nisam više pozivan na kolegije i isključen sam iz komunikacije. Sve je preuzeo moj pomoćnik Kozlica, cjelokupnu komunikaciju između MORH-a i Inspektorata obrane“, posvjedočio je u četvrtak Jozo Miličević. Pročitavši izvješće, Rončević je nazvao Miličevića i povišenim glasom i uvredljivim tonom prigovorio nestručnost inspektora i sadržaj samoga dokumenta. Razgovor je nastavljen u svibnju 2005., na sastanku u 4 oka: „Berislav Rončević predložio mi je da izvješće poderem i bacim, govoreći da će se sve to zaboraviti“, rekao je Miličević, pozvavši se na to da su izvješće sačinili iskusni inspektori: „Rončević mi je rekao da će inspektore izbaciti iz sustava obrane. Najavio mi je da će me se što prije riješiti jer ne želi ljude koji ruše sustav i rade protiv Vlade!“

Kraj o.d. mandata

Miličević je u to vrijeme bio obnašatelj dužnosti glavnog inspektora obrane, s mandatom koji je, sukladno zakonu, okončan 1. travnja 2005. Nakon toga je trebao biti ili potvrđen ili opozvan. Službeno nije dobio ni jedno ni drugo – jednoga je dana, rekao je u četvrtak sucu Horvatoviću, shvatio da mu je bitno umanjena plaća, na što su mu iz Kadrovske službe MORH-a objasnili da je to zato što više nije obnašatelj dužnosti glavnog inspektora obrane, iako je redovno i svakodnevno dolazio te radio taj posao. Ni primopredaja nije napravljena kako treba – nakon što je Miličević po okončanju radnoga dana otišao na bazen, u njegov su ured došli tadašnji ministar Rončević, tajnik Barać i novi inspektor obrane (Mate Obradović, op.a.) i izvršili primopredaju. Istovremeno, „iz Ureda Predsjednika RH su mi rekli da je Rončević tražio moje umirovljenje“, prisjetio se Miličević, ne želeći otkriti tko je bio uredsko „duboko grlo“: „Rečeno mi je da je Predsjednik Republike tražio da se pismeno obrazlože razlozi za moje umirovljenje, što nikada nije učinjeno“. Naknadno mu je izletjelo kako je upravo od samog tadašnjeg predsjednika RH Stipe Mesića čuo da se tražilo njegovo sklanjanje u mirovinu.

Umjesto umirovljenja, dobio je prekomandu na funkciju zapovjednika Ratne škole te na mjesto zamjenika ravnatelja HVU (tada još uvijek ponešto zlobno zvanog i “groblje slonova”), a šikaniranje se nastavilo. Miličević je izravno prozvao tadašnjeg ravnatelja HVU Mirka Šundova koji mu je postavio zamjenika i dodijelio ured u drugoj zgradi, uz zabranu komunikacije s pretpostavljenim Miličevićem i napomenu kako će komunicirati izravno s njim (Šundovom) kao zapovjednikom HVU-a. Od 2007. pa do 2009. Miličević je bio neraspoređen, nakon čega je poslan u SAD na školovanje, a danas je vojni izaslanik RH u Kini – dužnost s koje je i doputovao svjedočiti pred Županijski sud na Zrinjevcu.

Vidljivo iznerviran, Berislav Rončević uložio je nekoliko prigovora na svjedočenje Joze Miličevića. Prvo je prigovorio na Miličevićevu tvrdnju da mu je sugerirao da se podere nalaz inspektora, budući je on uredno bio arhiviran u Kabinetu ministra, i dan-danas se tamo nalazi. Prigovorio je i tvrdnjama o šikaniranju i Miličevića i djelatnika/inspektora koji su obavljali nadzor – iz kadrovske evidencije MORH-a vidljivo je da su svi oni još dugo ostali u službi, rekao je Rončević. Osim toga, nastavio je bivši ministar, Miličević nije mogao biti razriješen jer nije bio ni postavljen, već je samo obnašao dužnost glavnog inspektora obrane. Također, Rončević tvrdi i da Miličević nije mogao biti razriješen u svibnju 2005. godine, jer u tom slučaju ne bi mogao potpisati nalaz (za kojeg je sam Miličević u svjedočenju rekao da je sastavljen 31. svibnja 2005. godine). Rončević je upozorio i na to da je tijekom njegovog ministarskog mandata (koji je trajao do 8. siječnja 2008.) Miličević imao raspored, te da on nikada nije tražio njegovo umirovljenje, niti je iz Ureda Predsjednika došao ikakav zahtjev za očitovanje oko umirovljenja.

Time je bilo dovršeno svjedočenje generala Joze Miličevića. Riječ je o iskazu koji se svojim sadržajem, ali i temama koje su otvorene za raspravu, strukturno razlikovao od sličnoga saslušanja iste osobe pred saborskim Istražnim povjerenstvom 2009. godine. Dok su odvjetnici obrane na te teme željeli postaviti nekoliko pitanja, USKOK se tome izričito protivio, što je potom prihvatio i sudac Horvatović. Time smo ostali uskraćeni za niz zanimljivih objašnjenja – budući su neki osnovni elementi iskaza generala Miličevića tu bili zajednički, iako je tada prvenstveno u pitanje bilo dovedeno pravo Inspektorata obrane da u svome radu nadgleda MORH kao civilnu instituciju (koja bi, načelno, trebala biti nadređena uniformiranoj vojsci, temeljem načela civilne kontrole nad oružanim snagama). U četvrtak, 21. studenog, ta je ovlast uzeta kao nesporna, ne bi li se u pitanje dovelo pravo Inspektorata da nadgleda Glavni stožer i same Oružane snage RH, iako se time zapravo dovodi u pitanje sama osnova smislene zasnovanosti institucije Inspektorata obrane. Tada se moglo čuti da to nekima i nije upitno – budući su “VSA i VP sve provjerile, i time je nadzor završen” – a da, pri tome, nije zasebno otvarano načelno pitanje: “Je li vršenje takvih provjera uopće bilo u opisu posla VSA (koja, mimo pitanja sukoba interesa, ujedno daje i članove u sva takva povjerenstva) i Vojne policije”?

Na zatvorenome dijelu svoje jučerašnje sjednice – 39. po redu – Vlada RH se pozabavila i kadrovskim pitanjima, od kojih je jedno posebno zanimljivo za portal Obris.org. Naime, da citiramo crticu iz priopćenja: “Darko Grdić imenovan je glavnim inspektorom obrane s danom 17. srpnja 2012. godine“. Do ove je promjene došlo nakon praktično pune četiri godine Grdićevog madata na čelu Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (od 16. srpnja 2008. godine).

General pukovnik Darko Grdić za koji dan postaje novi Glavni inspektor obrane

Za razliku od njegova sada već prošlog radnog mjesta – za koje se tražio prijedlog ministra obrane (tada Branka Vukelića), dogovor vrha države i pozitivno mišljenje saborskoga Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, te onda supotpis Predsjednika RH i premjera (Mesića i Sanadera) na imenovanje – mjesto Glavnog inspektora obrane, definitivno je niže te čvrsto smješteno u okvirima obrambenoga sustava. A i postupak njegova popunjavanja ponešto je jednostavniji.

Izmjenama i dopunama Zakona o obrani  u srpnju 2007. godine za ovo je mjesto određen postupak imenovanja – “Glavnog inspektora obrane na prijedlog ministra obrane imenuje Vlada“. Glavni inspektor obrane je na čelu Inspektorata obrane, tijela koje za Ministarstvo obavlja nadzorne poslove, definirane 1. stavkom članka 13. Zakona o obrani, a radi stjecanja uvida u:

– ostvarivanje Plana obrane RH

– spremnost zapovjedništava, postrojbi i ustanova OS RH

– poslove vojne obveze, popune i mobilizacije OS,

– ustrojavanje službe kriptološke zaštite tajnih podataka te provedbu mjera sigurnosti i kriptološke zaštite tajnih podataka,

– provedbu obrambenih priprema,

– materijalno i financijsko poslovanje u postrojbama, zapovjedništvima i ustanovama OS

– provođenje zakona o zaštiti temeljnih ljudskih prava,

– provođenje mjera zaštite na radu i zaštite okoliša.

No, ispada da je glavna ovlast Glavnoga inspektora obrane definirana u stavku 3. članka 16. Zakona o obrani, koji kaže: “Glavni inspektor obrane redovito izvješćuje vrhovnog zapovjednika, ministra obrane i  načelnika Glavnog stožera o spremnosti zapovjedništava, postrojbi i ustanova OS“. Ova ovlast daje pristup vrhovima vlasti, koji za većinu djelatnih vojnih osoba nije uobičajen, no – kao što je to pokazala uloga glavnoga inspektora Joze Miličevića u aferi “Kamioni” – to može biti dvosjekli mač.

Na mjestu Glavnog inspektora obrane general pukovnik Darko Grdić nasljeđuje general pukovnika Marijana Marekovića. Dok se već duže rado govori kako je mjesto glavnoga inspektora svojevrsna “stanica za izlaz” iz aktivne vojne službe – čemu na ruku ide i razvoj priče oko generala Marekovića, koji je odnedavna umirovljen, a onda, kao civil i novopečeni penzioner, 05. srpnja 2012. odlukom Skupštine trgovačkog društva “Pleter-Usluge d.o.o.”  imenovan za novog predsjednika Uprave ovoga društva – to nije i nužno tako. Dobro to pokazuju i usporedivi slučajevi generala Miličevića i Obradovića, koji su obojica nastavili aktivnu vojnu službu i nakon obavljanja inspektorske dužnosti.

Ovom se promjenom na čelu Inspektorata obrane otvorila i potreba za imenovanjem novog ravnatelja VSOA. Ministar obrane Ante Kotromanović predložio je kandidata – nagađa se da je riječ o brigadiru Zdravku Klancu, dosadašnjem zapovjedniku Središnjice za upravljanje osobljem OS RH, oko kojeg su se onda usuglasili i Predsjednik RH i premijer. Sad se čeka još i prethodno mišljenje Sabora. Zato je saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost za danas, 13. srpnja 2012. godine u 9 ujutro, zakazao sjednicu zatvorenu za javnost. Ta, 10. po redu sjednica, na svom dnevnome redu ima samo jednu točku – “Prethodno mišljenje za imenovanje ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije“. Nakon pozitivnog mišljenja parlamentarnog radnog tijela, imenovanje novoga ravnatelja supotpisati će Predsjednik RH Josipović i premijer Zoran Milanović.

Treba napomenuti kako je ovaj saborski dio procedure imenovanja ravnatelja VSOA zapravo kuriozitet i dobar primjer zakonodavne neusklađenosti hrvatskoga pravnog sustava. Naime, sama je procedura definirana u Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH iz 2006. godine (NN 79/06), u svome 66. članku. Ondje se određuje i dostava prijedloga kandidata “na prethodno mišljenje odboru Hrvatskoga sabora nadležnom za nacionalnu sigurnost” – što je 2006. godine bilo jasno i nedvojbeno. No, u proljeće 2008. godine je u promjenama Poslovnika Hrvatskoga sabora iz sastava Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost izdvojen njegov negdašnji pododbor – sada samostalni Odbor za obranu. Ovo je radno tijelo preuzelo praktično sve poslove vezane uz obrambeni sektor RH – osim davanja prethodnoga mišljenja pri izboru ravnatelja VSOA, budući da se nitko nije sjetio izmijeniti mjerodavni zakon iz 2006. godine. Dok se iščekuju izmjene i dopune ovoga propisa, za  sutrašnji je postupak prikladno reći – “Sve po starome”!