Američki veleposlanik pri NATO savezu, Matthew Whitaker, prošli je tjedan proveo u Hrvatskoj i regiji. Misija SAD-a pri NATO-u objavilo je da je Whitaker „putovao Zapadnim Balkanom kako bi osigurao regionalnu stabilnost u području koje je nekoć bio definirano sukobima.“  Što se tiče cjelodnevnog obilaska regije, Misija SAD-a je na društvenim mrežama objavila:

„U savezničkim zemljama, Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Albaniji, veleposlanik je vidio kako se te nacije moderniziraju s nenadmašnim američkim oružjem poput Black Hawkova i Strykera. Potaknuo ih je da nastave svoj plan prema cilju predsjednika Trumpa o potrošnji od 5% BDP-a kako bi osigurali smrtonosni i spremni Savez. U Srbiji i na Kosovu poruka je bila jasna: SAD je najpouzdaniji partner za mir. Odabirom suradnje sa Zapadom umjesto nepouzdanih aktera gradi se sigurna, moderna budućnost. Odabirom američke obrambene tehnologije i preuzimanjem veće odgovornosti za vlastitu sigurnost, ove nacije prelaze preko sukoba iz prošlosti kako bi očuvale trajni mir.“

Kako je zapravo izgledala turneja Mathewa Whitakera po regiji i „Zapadnom Balkanu“?

Ponedjeljak – Hrvatska i Sjeverna Makedonija

U ponedjeljak, 20. travnja, stigao je u Zagreb gdje su ga čekali predsjednik Vlade Andrej Plenković i ministar obrane Ivan Anušić, te predstavnici tvrtke DOK-ING. Anušić je Whitakera proveo po vojarni „Pukovnik Marko Živković“ na Plesu, gdje je upriličena i mini-izložba moderne opreme i tehnike OS RH, s posebnim naglaskom na borbene avione Rafale i helikoptere UH-60M Black Hawk, vozila Patria, Bradley i MRAP, RIB brodice nabavljene zahvaljujući SAD-u, te FPV dronovi osječke  tvrtke Orqa. Prema priopćenju Ministarstva obrane RH, ministar Anušić i veleposlanik Whitaker razgovarali o situaciji na jugoistoku Europe, Bliskom istoku i u Ukrajini, o opremanju i modernizaciji OS RH u suradnji sa SAD-om te o NATO-u u kontekstu sve složenijih geopolitičkih odnosa u Europi i svijetu. Hrvatski ministar obrane pohvalio sa i s hrvatskim izdvajanjima za obranu: „Hrvatska je u 2025. godini ispunila NATO cilj te smo dosegnuli 2,10 posto BDP-a obrambenih izdvajanja i čak 34 posto za opremu i modernizaciju. Ta ćemo izdvajanja postupno povećavati do 3 posto BDP-a u 2030. godini te 3,5 posto do 2035. godine“, kao i s projektima opremanja i modernizacije OS RH koja su u tijeku u suradnji sa SADom – kupovina raketnih sustava HIMARS i dodatnih 8 helikoptera Balck Hawk. Isporuka oba ova sustava očekuje se 2028. godine, ukoliko ih SAD ne preusmjere za neke sebi važnije svrhe. U Zagrebu se Matthew Whitaker susreo i s premijerom Plenkovićem kako bi obojica istaknula važnost jačanja transatlantskih odnosa, te je razgledao proizvodni pogon tvrtke DOK-ING.

„Ovaj posjet bio je prilika za predstavljanje DOK-ING-ovog portfelja, vizije i preko 34 godine inovacija koje su rezultirale oblikovanjem današnjeg krajolika besposadnih sustava. Hodajući zajedno hodnikom koji prati povijest naše tvrtke, obilježili smo jedan posebno značajan trenutak. Isporuka gotovo 150 besposadnih sustava za razminiranje U.S. Army predstavlja prekretnicu na koju smo izuzetno ponosni. Prisutnost članova američke delegacije koji danas hodaju ovom vremenskom crtom dodala je posebno značenje, podsjećajući nas na dugogodišnje partnerstvo izgrađeno na povjerenju, pouzdanosti i zajedničkoj predanosti. Također smo predstavili naš najnoviji bespilotni sustav, KOMODO s modulom za raspršivanje mina, koji je nedavno demonstriran na poligonu Hrvatske vojske Eugen Kvatering u Slunju. Posebno smo ponosni što DOK-ING, kao tvrtka sa sjedištem u Hrvatskoj, predanoj članici NATO-a, pruža napredna i pouzdana rješenja koja jačaju kolektivne sigurnosne i obrambene sposobnosti Saveza“,

objavila je tvrtka DOK-ING na društvenim mrežama.

Whitaker je iz Hrvatske otišao u Sjevernu Makedoniju, gdje se sastao s premijerom Hristijanom Mickoskim kako bi „razgovarali o jačanju suradnje unutar okvira Saveza, trenutnim sigurnosnim izazovima i zajedničkim prioritetima usmjerenima na unapređenje regionalne i globalne stabilnosti. Naglasili smo važnost kontinuirane koordinacije, partnerstva i zajedničkog djelovanja kao odgovor na suvremene sigurnosne prijetnje“. Mickoski je u svojoj objavi na platformi X dodao da je „izrazio zahvalnost  za snažnu i kontinuiranu podršku Sjedinjenih Američkih Država” te „potvrdio našu predanost vrijednostima i obvezama kao članice NATO-a“. O sličnim temama Whitaker je razgovarao i s makedonskim ministrom obrane Misajlovskim, dok su Oružane snage Sjeverne Makedonije, posebno specijalci, upriličili mali prikaz vozila JLTV i Husky. Veleposlanik Whitaker je pak objavio da su u Sjevernoj Makedoniji osobno uvjerio u nastavak jačanja borbenih sposobnosti:

„Od Strykera do JLTV-a i izloženih borbenih vozila Husky, njihova predanost modernizaciji oružja je impresivna. Pozdravljamo partnerstvo s premijerom Mickoskim i njegovim timom. Dok se trudimo ostvariti cilj predsjednika Trumpa od 5% BDP-a, Sjeverna Makedonije dokazuje da je pouzdana i spremna.“

Utorak i srijeda – Kosovo

Ispred veleposlanstva SAD u Prištini

Iz Makedonije Whitaker je u utorak, 21. travnja, otputovao na Kosovo, gdje je imao najopširniji program koji se protegnuo i na srijedu, 22. travnja.  Tamo se prvo susreo sa svojim sunarodnjacima iz Iowe, gdje je i sam proveo dobar dio života i rada. Nacionalna garda Iowe je od 2011. godine partner Republike Kosovo u sklopu „State Partnership Programa“, pri čemu je posebno radila na osnaživanju Kosovskih snaga sigurnosti. Whitaker se u Prištini sastao i s kosovskim dužnosnicima: s vršiteljem dužnosti predsjednika Haxhiuom, premijerom Kurtijem, ministrom obrane Maqedoncijem i predsjednicom parlamenta Albulenom Haxhiu. Kosovo je posljednjih mjeseci poduprlo više inicijativa predsjednika SAD-a Donalda Trumpa – postalo je članom Trumpovog tzv. Odbora za mir, te je najavilo poslati ljude za Međunarodne stabilizacijske snage u Gazi. Premijer Kurti Kurti je istaknuo da bi ubrzano članstvo Kosova u NATO-u osiguralo dugoročni mir na Zapadnom Balkanu, te je naglasio krhkost Zapadnog Balkana uzrokovanu hegemonističkom politikom Srbije, koju podržavaju Kina i Rusija, stoji u priopćenju nakon sastanka Kurti-Whitaker.

Tijekom drugog dana boravka na Kosovu, američki veleposlanik pri NATO-o posjetio je zapovjedništvo NATO-misije KFOR i zapovjednika general-bojnika Özkana Ulutaşa. To je bio važan susret, posebno u kontekstu što službenih što neslužbenih najava iz SAD-a o mogućem povlačenju iz regije, uključujući i KFOR. Whitaker je u objavi na platformi X naglasio:

„Mi smo najjači partner Kosova i jačamo sposobnost zemlje da se brani. Dok pozivamo saveznike da preuzmu veću odgovornost za europsku sigurnost, KFOR ostaje ključan za sigurnu i otpornu regiju.“

Četvrtak – prvo Beograd pa Podgorica

U četvrtak 23. travnja Mathew Whitaker je nakratko skočio do Beograda – tamo ga je dočekao predsjednik Aleksandar Vučić, dok drugih sastanaka s najvišim dužnosnicima nije bilo, što je ipak nadoknađeno Whitakerovom kolumnom u Politici pod nazivom „Rame uz rame – novo poglavlje za SAD i Srbiju“.

Razgovor u Beogradu bio je, čini se, najmanje ugodan od svih – u kratkoj Vučićevoj objavi na društvenim mrežama stoji tek da je s veleposlanikom Whitakerom „razgovarao o najvažnijim sigurnosnim i političkim pitanjima u regiji, položaju Srbije u složenim geopolitičkim okolnostima, kao i o potrebi da sačuvamo mir i stabilnost na Zapadnom Balkanu.”

“Posebno sam istaknuo da je za Srbiju od presudnog značaja očuvanje sigurnosti našeg naroda na Kosovu i Metohiji, kao i nastavak odgovorne i ozbiljne politike koja podrazumijeva kako dijalog, tako i insistiranje na poštivanju međunarodnog prava i preuzetih obaveza. Srbija će nastaviti biti faktor stabilnosti, ali će uvek znati zaštititi svoje državne i nacionalne interese. Razmijenili smo mišljenja i o unapređenju odnosa Srbije i SAD, kao i o oblicima suradnje koji mogu doprinijeti većem međusobnom razumijevanju i očuvanju mira u regiji. Uvjeren sam da je otvoren razgovor važan, posebno u vremenima velikih izazova i promjena u međunarodnim odnosima,”

napisao je Vučić na društvenim mrežama.

Whitaker je u svojoj objavi također istaknuo “pokretanje nove ere u odnosima SAD-a i Srbije“, kao i zajedničku vježbu Srbije i NATO-a koja će se održati u svibnju.

“Ali, bio sam jasan: obrambena i sigurnosna suradnja Srbije s nepouzdanim partnerima stvara dugoročne strateške ovisnosti koje je teško otkloniti i komplicira buduću suradnju. Za moderno, napredno partnerstvo, strateška budućnost Srbije mora biti usklađena sa Zapadom. Sigurnost ovisi o odabiru pravih partnera“,

jasno je poručio Matthew Whitaker srpskom predsjedniku Vučiću. Slično je Whitaker ponovio i u beogradskom Centru za razminiranje, najavivši da Sjedinjene Američke Države planiraju dati dodatnih 1,5 milijuna dolara za razminiranje – uz već uloženih 28 milijuna dolara, uz opet jedan ALI: “Srbija ima ključni izbor: budućnost sigurnosti i rasta sa Zapadom“.

Iz Beograda je istoga dana, u četvrtak 23. travnja, Whitaker odletio u Crnu Goru na sastanak sa premijerom Milojkom Spajićem i zamjenikom premijera i ministrom vanjskih poslova Ervinom Ibrahimovićem koji je naglasio važnost ulaska u NATO i buduće članstvo u Europskoj uniji, kao i zajedničke napore u borbi protiv hibridnih prijetnji i dezinformacija, čemu je Crna Gora bila posebno izložena posljednjih godina. S druge strane, Whitaker je istaknuo snažnu američku podršku demokratskim procesima u Crnoj Gori i njenoj europskoj budućnosti.  Zajedno s ministrom obrane Draganom Krapovićem Whitaker je posjetio luku Bar, zapovjedništvo Mornarice i Pomorski operativni centar. „Od američke dron tehnologije za nadzor granica i pomorsku sigurnost do jačanja lučke infrastrukture i povezanosti — radimo na unapređenju kapaciteta koji doprinose sigurnosti ekonomskom razvoju Crne Gore“, objavilo je crnogorsko Ministarstvo obrane. Štoviše, ministar Krapović isplovio je s Whitakerom u barski akvatorij, pri čemu je naglasio da je dio prikazanih sposobnosti i mjesto održavanja sastanka – nova zgrada Mornarice Vojske Crne Gore –  potvrda posvećenosti resora obrane kontinuiranom procesu modernizacije kapaciteta Vojske, za šta je prošle godine utrošeno 42,83% obrambenog proračuna. Istaknuo je da je izdvajanje od 2,05% BDP za obranu ujedno i dokaz da je “Crna Gora odgovorno pristupila provođenju odluka koje su NATO lideri usvojili na prošlogodišnjem Summitu u Hagu”.

Albanija za kraj

Posljednji dan regionalne turneje, petak 24. travnja, Whitaker je proveo u Albaniji koja je, poput Kosova, također pristupila Trumpovom Odboru za mir i Međunarodnim stabilizacijskim snagama u Gazi. Razgovarajući s premijerom Ramom i njegovim timom, Whitaker je naglasio da se „radujemo što se sve još može postići u pogledu vojne mobilnosti nakon što Albanija ispuni cilj predsjednika Trumpa o obrambenoj potrošnji od 5% BDP-a.“ A kako bi to dodatno potvrdio, zajedno s ministrom obrane Armalom Nufijem imao je helikoptersku turu s UH-60 Black Hawkom iznad zračne baze Kuçovë. Nakon opširne modernizacije i nadogradnje koju je financirao NATO s oko 50 milijuna eura, baza je ponovno otvorena u ožujku 2024. ne samo kao zračna baza albanskih Oružanih snaga, već i kao moderno čvorište za buduće zračne operacije NATO-saveza.

Tijekom petodnevne regionalne turneje primjetan je izostanak posjeta Mathewa Whitakera Bosni i Hercegovini. Iako su SAD tijekom godine podržavale i pomagale operacije EUFOR i ALTHEA,  krajem prošle godine SAD su ukinule sankcije Miloradu Dodiku i tridesetorici njegovih suradnika i članova njegove obitelji, što je objašnjeno Dodikovim povlačenjem s dužnosti predsjednika Republike Srpske. Ove godine istječe i mandat visokom povjereniku u BiH Christianu Schmidtu, a Washington navodno već ima novi, drastično drugačiji plan za BiH. To očito zahtijeva veću posvećenost, za što veleposlanik Whitaker u ovih 5 dana nije imao vremena, a vjerojatno ni ingerencije.

Jučer je u vojarni „Banjica 2“ u Beogradu, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić okupio vrh Ministarstva obrane i Vojske Srbije kako bi razgovarao o aktualnoj sigurnosnoj situaciji i budućim planovima za unaprijeđenje operativnih i funkcionalnih sposobnosti Vojske Srbije. Tako je, među ostalim, najavio:

“Danas sam predložio, kao vrhovni zapovjednik Vojske Srbije, izradu i usvajanje Strategije robotizacije, formiranje postrojbe ranga bojne opremljene robotiziranim platformama, izvršavanje organizacijskih priprema za formiranje divizijuna i bojni dalekometnih napadnih dronova i lutajućeg streljiva, uvježbavanje specijalnih izvidničkih postrojbi za određivanje koordinata ciljeva za upravljanje topničkom i vatrom zrakoplovstva, daljnje opremanje i osposobljavanje za upotrebu dronova i u ostalim postrojbama,”

Također je rekao da je časnicima, od kojih su mnogi “legendarni zapovjednici još iz vremena NATO agresije“, kao i mladima koji su od njih dosta naučili, poručio da u ovom “revolucionarnom razdoblju velikih promjena u našoj vojsci – razdoblju digitalizacije i robotizacije naše vojske i upotrebe najmoćnijih i najmodernijih raketa – sudjeluju s ogromnim entuzijazmom, još većom posvećenošću i velikom energijom.” 

Vučić je  stanje sigurnosti ocijenio kao nešto složenije nego početkom godine, prvenstveno zbog – kako kaže – “djelovanja i daljnjih aktivnosti vojnog saveza Prištine, Tirane i Zagreba“.

“Naša opredijeljenost da čuvamo mir i stabilnost nije se promijenila, a to možemo sačuvati samo ukoliko smo dovoljno jaki, ukoliko smo dovoljno snažni. U skladu s tim, želim vas obavijestiti da ćemo u narednim danima potpisati velike i vrlo važne ugovore za daljnju nabavu sredstava naoružanja i vojne opreme. Očekuju nas veliki i važni posjeti, dodatni ugovori s drugim zemljama, a napravili smo i velike narudžbe za našu vojsku”,

rekao je predsjednik Srbije upravo na dan kada je hrvatski ministar obrane Ivan Anušić u Zagrebu ugostio svog albanskog kolegu Ermala Nufija.

U Zagrebu sastanak ministara obrane Hrvatske i Albanije (Photo: MORH/F.Klen)

U izjavi za medije nakon sastanka, Anušić se osvrnuo i na Vučićeve dosadašnje izjave: 

“Ne zabrinjava me ono što radi Vučić. To je njegova država, on je predsjednik u toj državi, on ima legitimitet tamo raditi što misli da treba činiti i ne vidim nikakav problem u smislu da bismo mi trebali biti zabrinuti.”

Anušić je ponovno odbacio tezu da deklaracija o suradnji između Hrvatske, Albanije i Kosova znači vojni savez te tri države, naglasivši da se Hrvatska zalaže za stabilnost jugoistoka Europe.

“Naša doktrina je na odvraćanju, a ne na nekakvom agresivnom djelovanju ili bilo kakvom napadu ili početku nekakvog sukoba”,

naglasio je Anušić.

Istodobno, Vučić je u Beogradu najavljivao da će “Vojska Srbije imati takve mogućnosti da joj ništa neće moći promaknuti, da će sve vidjeti – od strateškog zrakoplovstva u okruženju do onih koji pune gorivo tuđim avionima na velikim udaljenostima od naše zemlje.“

“Vojska Srbije će imati izrazito snažnu višeslojnu protuzračnu obranu koja se sastoji i od elektronskih ometača i napadnih sredstava, opreme, oružja i oruđa koja služe za zaštitu pojedinačnih postrojbi, kao i onih koja služe za zaštitu naših gradova, infrastrukturnih objekata i svega drugog,” 

najavio je Vučić, dodavši da očekuje da će porast proizvodnje dronova u Srbiji u ovoj godini biti značajan:

“Osim povećane proizvodnje dronova, koju očekujem u ovoj godini, mi ćemo se značajno posvetiti robotizaciji i digitalizaciji naše vojske i uspjet u tome. Mislim da ćemo biti jedna od vojski s, po tom pitanju, najizraženijom interoperabilnošću i najvećim sposobnostima ne samo u našoj regiji, već i šire od toga.”

 

Photo: MORS

Sastanku na vrhu AI Impact 2026. koji se upravo održava u New Delhiju prilika je za mnoge bilateralne susrete. Tako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić jučer otkrio da je s hrvatskim premijerom Plenkovićem razgovarao o temi koja već godinu dana izuzetno muči Srbiju.

“Dugo sam večeras razgovarao i s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem, pričali smo i o vojnom savezu, Zagreba, Tirane i Prištine. Ne bi bilo fer da to iznosim i govorim sve, ali u jednoj rečenici mogu reći da je premijer Plenković kazao kako to nije upereno protiv Srbije. Sve drugo što bih rekao izlazilo bi iz okvira uljudnosti i pristojnog ponašanja te bi kršilo pravila dobre vjere i racionalnog razgovora kakav se vodi u takvim prigodama,”

rekao je Vučić nakon što je prije nekoliko dana srpsko Ministarstvo obrane oštro reagiralo na susret načelnika glavnih stožera oružanih snaga Hrvatske, Albanije i Kosova.

Danas se na istu temu oglasio je premijer Plenković koji je potvrdio da je tijekom razgovora s Aleksandrom Vučićem otklonio strahove Srbije oko obrambene suradnje Hrvatske, Albanije i Kosova.

“Otklonili smo strahove za koje smo razumjeli da postoje u Srbiji od suradnje između ministarstava obrane Hrvatske, Kosova i Albanije. Pojasnio sam da je ta suradnja usmjerena na tehničku suradnju naših resora i da nije usmjerena ni na koji način protiv Srbije. Tako da je to sada, koliko sam vidio iz njegove izjave, prihvaćeno,”

rekao je Plenković u New Delhiju.

Naravno, ne treba očekivati da je ta tema sada stavljena ad acta. Pogotovo uzme li se u obzir da obrambena suradnja Albanije, Hrvatske i Kosova trenutno Srbiji služi kao alibi za novu nabavu naoružanja. Naime, Vučić je na marginama prošlotjedne Minhenske sigurnosne konferencije najavio veća ulaganja u naoružanje upravo zbog “saveza Hrvatske, Albanije i Kosova.”

“Formiranjem vojnog saveza Hrvatske u Prištini i Tirani mi smo i te kako ugroženi i ozbiljno ćemo se pozabaviti svim tim. Uskoro ću prisustvovati kolegiju Generalštaba i Ministarstva obrane i posjetiti sve tvornice namjenske industrije. Uložit ćemo ogroman dodatni novac u tvornice namjenske industrije“,

rekao je Vučić na margini 62. Minhenske sigurnosne konferencije. Prema njegovim riječima, srpska vojna industrija do sada je za srpske oružane snage proizvodila oko 18 posto od ukupne proizvodnje, ali će sada, prema Vučićevoj najavi, „30 do 40 posto“ ići direktno Oružanim snagama Republike Srbije.

Tako da, koliko god se premijeru Plenkoviću iz daleke Indije činilo da je “otklonio strahove”, novi prigovori iz Srbije o obrambenoj suradnji Hrvatske, Kosova i Srbije očekuju se opet u neko skorije vrijeme. “Strahovi” su ionako namijenjeni za unutarnjepolitičke potrebe srpskog državnog vodstva.

Srpski obavještajni časnici testirali su zvučne topove na psima u suradnji s ozloglašenom ruskom sigurnosnom službom FSB, prema vladinim dokumentima koje je vidio i potom objavio portal POLITICO. Naime, ti dokumenti potvrđuju da je administracija predsjednika Aleksandra Vučića provodila eksperimente sa snažnim zvučnicima, kolokvijalno poznatim kao zvučni topovi, dva tjedna nakon što su protuvladine demonstracije u Beogradu prekinute onime što su prosvjednici opisali kao razornu zvučnu eksploziju.

Zajedničko testiranje zvučnog oružja na životinjama naglašava dubinu sigurnosne suradnje između Rusije – najratobornijeg protivnika EU i Srbije, zaustavljene kandidatkinje za EU čija se vlada suočava s ozbiljnim izazovom, objavio je taj portal.

Uređaji LRAD (Long Rage Acoustic Device) namijenjeni su komunikaciji na velike udaljenosti, ali kada se koriste na maloj udaljenosti, mogu uzrokovati oštećenje sluha. Također uzrokuju glavobolje, vrtoglavicu i mučninu. Vlada je zanijekala korištenje zvučnih topova na prosvjednicima. Srbija je u središtu najvećeg prosvjednog pokreta u desetljećima, a prosvjednike vlast naziva „blokaderi“. Više od godinu dana deseci tisuća ljudi, povremeno i stotine tisuća građana, nakon tragedije u Novom Sadu i pogibije ljudi u padu nadstrešnice, organiziraju se u redovite prosvjede diljem zemlje.

Vijest o „Zvučnom topu“ pojavila se lani, 15. ožujka, tijekom jednih od najvećih demonstracija kada je, iznenadna, zaglušujuća buka prostrujala glavnim beogradskim bulevarom, te potjerala nazočne da se sakriju u zaklon.

Videozapisi snimljeni iz više kutova prikazuju kako se nemir širi kroz zbijenu gomilu prije nego što su ljudi u panici pobjegli. Prosvjednici koji su stigli u hitne službe u Beogradu prijavili su mučninu, povraćanje, glavobolje i vrtoglavicu. Izvijestili su da su čuli zvuk poput “skupine motociklista” ili “lokomotive” koja se kreće u njihovom smjeru. Nakon što je isprva odbacio optužbe da su vlasti postavile i upotrijebile zvučni top, Vučić je rekao da će se “u roku od 48 sati provesti potpuna istraga, a zatim će svi odgovorni za takve brutalne izmišljotine i laži odgovarati vlastima“.

Ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić također je negirao bilo kakvu nezakonitost, inzistirajući da Srbija “nije koristila nikakva ilegalna sredstva, uključujući takozvani zvučni top”. Mjesec dana nakon prosvjeda, srpska obavještajna agencija BIA objavila je izvješće koje su naručili od ruske Federalne sigurnosne službe (FSB) u kojem se tvrdi da uređaji visoke jačine “nisu korišteni tijekom prosvjeda” te zaključuje da nije bilo masovnog “psihološkog, moralnog i fizičkog utjecaja na ljude“, navodi portal POLITICO.

Iako mnogi vuku neke paralele, vojna parada koja se u subotu, 20. rujna, mogla vidjeti u Beogradu, praktično je po svemu različita od događanja koje je Republika Hrvatska organizirala 31. srpnja. Dok je bilo jasno da se u Zagrebu obilježavala 30. godišnjica vojno-redarstvene operacije „Oluja“ – Beograd kao da se ne može odlučiti, pa je povod sada bio „Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave“, uveden krajem kolovoza 2020. godine (više radi naglašavanja jedinstva s Republikom Srpskom u BiH, nego u sjećanje na proboj Solunskog fronta 15. rujna 1918. godine).

Dok je mimohod u Zagrebu bio više interna priredba (usprkos prisustvu nekoliko država saveznica, čak se propustilo i navesti jednog ministra obrane iz regije koji je osvanuo kao gost), događanje u Beogradu skoro je i napadno okrenuto inozemstvu. Iako se mimohod nije tempirao prema predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu kao 2014. godine, uz predsjednika Srbije Aleksandra Vučića sada su na počasnim mjestima sjedili predsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata šeik Mohamed bin Zajed Al Nahjan te delegacija Bahreina predvođena šeikom Naserom bin Hamadom Al Kalifom. Uz mađarskog ministra obrane Kristófa Szalaya-Bobrovniczkog, u prvom redu sjedio je i američki glumac Steven Seagal (počasni državljanin Srbije od 2016. godine), koji je čitavoj priredbi dao određeni dah sličnih događanja u Moskvi.

Riječna flotila

Naravno, pored stranih vojnih delegacija moglo se uočiti i redovite goste „iz regiona“ prisutne i inače na velikim SNS-događanjima u glavnom gradu Srbije – predsjednica Vlade Vojvodine Maja Gojković, ali i sudskim problemima pritisnuti predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik te srpska članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić te zamjenik premijera Sjeverne Makedonije Ivan Stoilković – što je valjda bila i bit ovogodišnjeg gesla „Snaga jedinstva“.

U isto vrijeme, bila je itekako upitna svaka ozbiljna pomisao na neko opće nacionalno jedinstvo budući se istodobno širom Srbije nastavljaju veliki prosvjedi protiv autoritarne vlasti i njenih koruptivnih poslova, dok je za samu paradu policija, izgleda, radila kontrolu pristupa samo za odabrano građanstvo, ali je i pojedinim predstavnicima medija srpsko Ministarstvo obrane odbilo izdati akreditacije. Uz sve razne političke nesuglasice i sporove, takve su prakse u Hrvatskoj za sada gotovo nezamislive.

Zanimljiv prikaz

U nešto više od dva sata trajanja pokazano je ljudstvo i oprema svih dijelova Vojske Srbije – ukupno oko 10.000 ljudi, 2.500 komada vojne opreme, 600 vozila, 70 zrakoplova i 20 plovila – ali ipak bez sudjelovanja bilo koje druge veće sastavnice tamošnjeg sustava nacionalne sigurnosti. Posebno je to velika razlika prema nedavnom mimohodu u Hrvatskoj kada je praktično polovica programa došla iz okvira Ministarstva unutarnjih poslova te njegovih resora vatrogastva i civilne zaštite. Ujedno, od državnih medija u Srbiji višekratno su se čuli i službeni komentari kako se na paradi pokazuje snaga Vojske Srbije i njezine tehnike – kao prvo radi obrane od nekih potencijalnih napadača (tko god da bi oni mogli biti u državi praktično okruženoj NATO i EU članicama), ali uz naglasak i na pribavljanje ofenzivne tehnike radi odvraćanja opet nekih nepoznatih ugrožavatelja Republike Srbije – države koja se još drži EU-kandidatkinjom, iako nikako ne uspijeva barem svoju vanjsku politiku uskladiti s Europskom unijom.

Iako u paradi „Snaga jedinstva“ nije bilo službenog segmenta sa saveznicima – treba napomenuti prikaz pojedinih tehničkih noviteta iz Izraela, ali i prelet borbenih aviona Rafale iz Francuske – države „strateške saveznice“ aktualne Vlade u Zagrebu, koja krajem srpnja na hrvatski mimohod ipak nije poslala ni zastavu, ni vojsku, a kamoli vlastitu vojnu tehniku na prelet pod francuskom zastavom.

Što se prikazane vojne tehnike u Beogradu tiče – treba napomenuti da je prikaz bio izuzetno zanimljiv. Iako se radi o širokoj mješavini domaće, ruske, kineske, izraelske i američke tehnike – nije teško uočiti gdje je raspadom SFRJ ostao najveći dio sofisticiranog naoružanja, vojno-istraživačkih resursa i vojne industrije. Zato i ne čudi da je glavnina pokazane starije tehnike bila nadograđena, što se nije propuštalo napomenuti u marketinške svrhe. Uz to, jasno se vidi i da zadnjih desetak godina, od prošlog mimohoda 2014. godine, Republika Srbija intenzivno ulaže u svoju vojsku i njezine sposobnosti. Njezina riječna flotila po broju plovila i opremi skoro da može konkurirati uvelike zanemarenoj Hrvatskoj ratnoj mornarici, a i zrakoplovstvo je brojnije te šire opremljeno (uz operativne borbene avione Mig-29 i šaroliku stariju lovačko-bombardersku avijaciju, prikazani su još i transportni avion Airbus C295 te helikopteri – transportni i borbeni, laki, ali i teži – kao i domaći školski avioni Lasta).

Naglasak na dronovima

Uz raznu oklopnu tehniku, posebno je bila široka pokazana paleta sredstava protuzračne obrane, gdje su stari sustavi S-125 Neva i 2K12 Kub doduše pokupili pljesak publike za svoja djelovanja 1999. godine, ali je težište ipak bilo na kineskim sustavima srednjeg dometa FK-3 i kratkog dometa – HQ-17AE (kineska verzija ruskog sustava Tor-M1, ali na vozilima s kotačima), te ruskom kombiniranom raketno-topničkom sustavu Pancir-S1. Sve to ide uz protuzračne rakete vrlo kratkog dometa Mistral 3 iz Francuske i ruskih Strela te Igla, te brojne domaće kombinacije raketnog i topničkog oružja u odvojenoj ili trupnoj PZO. Uz to, pokazani su bili i novopribavljeni francuski radari Thales GM200 i GM403 Alpha, uz već od ranije prisutne američke AN/TPS-70 te licencne M-85M „Žirafa“.

Ujedno, na čitavom se mimohodu redovito naglašavalo razne besposadne sustave i sredstva za zaštitu od takve vojne tehnike (npr. ruska Krasuha-4 i razni domaći sustavi) – gdje uz brojne domaće sustave na kopnu („Mali Miloš“) i u zraku, ipak treba opet napomenuti izraelske letjelice Elbit Hermes 900 i kineske dronove dugog dometa CH-95 i CH-92A, uz kineske kamikaza-letjelice LM Shadow-25 i mlazni LM Shadow-50 (te neke domaće sustave slične namjene). Slično se vidjelo i brojne dorade oklopne tehnike, kako transportera tako i tenkova (prikazani T-72MS te M-84AS2 – kojima je uz daljinski upravljanu oružnu stanicu dodan i reaktivni oklop kakav bi se i u Hrvatskoj očekivalo za svu takvu tehniku, iako to na mimohodu ljetos nije bilo vidljivo).

Uz slične domaće sustave, u Beogradu je bio pokazan i moderni modularni izraelski višecijevni lanser raketa PULS iz proizvodne palete tvrtke Elbit Systems – gdje je tim istim Izraelcima prije koji tjedan u sklopu velikog paketa vojne opreme za Srbiju (vrijednog 1,6 milijardi eura) ujedno povjereno i usklađivanje svog ovog mnoštva oružnih sustava raznog podrijetla i raznih tehnoloških generacija. Među novim oružnim sustavima, koji se tek razmatraju i koji su bili pri kraju mimohoda, treba spomenuti i laka terenska vozila s višecjevnim lanserima raketa, ali i lanserima kamikaza-dronova.

Sve u svemu, u Beogradu je održano iznimno zanimljivo događanje, koje ipak neće na duži rok skrenuti pažnju od praktično svakodnevnih vijesti o sukobima policije i demonstranata širom Srbije – što su događanja u koja se tek treba nadati da Vojska Srbije neće biti uključena.

*Photo: MO RS

** ovaj tekst je pod naslovom “Naš ‘strateški saveznik’ na mimohod u Zagreb nije poslao ni zastavu, a pogledajte što su izveli za Vučića u Srbiji” objavljen na portalu Jutarnjeg lista i može ga se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/nas-strateski-saveznik-na-mimohod-u-zagrebu-nije-poslao-ni-zastavu-a-pogledajte-sto-su-izveli-za-vucica-u-srbiji-15624617

Sredinom prošlog tjedna (u srijedu, 13. kolovoza) izraelsko obrambeno poduzeće Elbit Systems Ltd. u svoje poslovne rezultate objavilo i sklapanje iznimno velikog posla s jednom tada neimenovanom europskom državom. Riječ je o 1,635 milijarde USD vrijednoj isporuci raznih obrambenih roba koja bi trebala biti odrađena u petogodišnjem razdoblju. Sama kompanija odbila je otkriti ime kupca, navodno radi njegovog traženja da ostane anoniman. Ovih dana su brojni izraelski poslovni mediji saznali da je kupac – nama susjedna Republika Srbija, no Elbit i danas odbija komentirati ove medijske navode.

Čitava narudžba sastoji se od 2 grupe proizvoda. U prvu grupu spadaju:precizni raketno-topnički sustavi dugog dometa i širok spektar besposadnih sustava za  izviđanje te borbena djelovanja iz zraka (od operativne do taktičke razine, navodno uključujući sve od letjelica HERMES 900 pa do osobnih dronova za borce). U drugoj grupi su: sofisticirane ISTAR sposobnosti (Intelligence, Surveillance, Target, Acquistion, and Reconnaissance) – uključujući SIGINT, COMINT i sustave za elektroničko ratovanje. Tu će također biti isporučeni i: sustavi za prikupljanje i obradu obavještajnih podataka,  zajedno s naprednim elektro-optičkim proizvodima za noćna djelovanja, unapređenjima za borbena vozila i zaštitnim sustavima.

Hoće li u paketu za Srbiju biti i sustav Tiger-X?

Uz to, Elbit Systems će isporučiti svoja rješenja za digitalizaciju i umrežavanje borbenih podataka, zasnovana na svojim najnovijim softverskim rješenjima te modernoj komunikacijskoj opremi (C4ISR aplikacije za zapovijedanje i nadzor). Iz Elbita tvrde da će ta integrirana tehnička rješenja pokrivati sve operativne razine – od strateških zapovjedništava pa do taktičke razine, do pojedinih borbenih vozila. Navodno će u sve to biti uključena i određena industrijska suradnja s ciljem jačanja i pojedinih nacionalnih industrijskih sposobnosti Republike Srbije, rekao je predsjednik i generalni direktor Elbit Systemsa Bezhalel Machlis. Pri tome, Srbija je tražila partnera „sa širokom lepezom proizvoda i sposobnošću razvijanja lokalnih aktivnosti,“ naglasio je Machlis.  Sve ovo trebalo bi također bitno unaprijediti operativne sposobnosti Vojske Srbije navodno u svjetlu iskustava tekućeg rata između Rusije i Ukrajine.

Ovaj je posao, zajedno s izraelskim državnim nabavama vezanim uz ratovanje u Gazi i regiji, bitno poboljšao ovogodišnje poslovne rezultate kompanije Elbit Systems. Njihova aktualna knjiga narudžbi vrijedna je 23,8 milijardi USD na kraju drugog kvartala ove godine – kada su prihodi bili 1,9 milijardi USD, što je 21% bolje nego u istom kvartalu 2024. godine. Zato i ne čudi da im je u tom kvartalu ostvarena i dobit od 151 milijun USD, što je 63% bolje nego lani u isto vrijeme.

Generalni direktor Elbit Systemsa Bezhalel Machlis može zadovoljno trljati ruke

Spomenuti posao sa Srbijom ubraja se među najveće poslove izraelskih obrambenih kompanija do sada. Tu spada prodaja proturaketnog sustava Arrow 3 Njemačkoj 2023. za 3,5 milijarde USD (Israel Aerospace Industries – IAI), potom prodaja naprednih protuzračnih sustava kratkog  i vrlo kratkog dometa (V/SHORAD) krajem lipnja ove godine Rumunjskoj za oko 2,2 milijarde USD (Rafael Advance Defense Systems), kao i prodaja protuzračnih raketa Barak 8 Indiji u travnju 2017. prvo za 1,6 milijardi USD, a onda još za 630 milijuna USD (opet IAI). Ujedno, posao sklopljen sa Srbijom spada među najveće za samu kompaniju Elbit, odmah iza projekta modernizacije programa obuke u Ratnom zrakoplovstvu Grčke, vrijednog oko 1,7 milijardi USD. Svim ovim novim sklopljenim poslovima kompanija Elbit Systems Ltd. je ovoga ljeta preskočila konkurenciju i postala najvrijednije izraelsko poduzeće čijim se dionicama trguje na američkom Wall Streetu (tržišna vrijednost od oko 22,5 milijarde USD). Time su se dionice Elbita prvo digle oko 70% u drugoj polovici 2024., a onda za daljnjih 70% od početka 2025. do početka kolovoza – prkoseći globalnom trendu anti-izraelskih prosvjeda radi rata u Gazi. Ukupno, očekuje se da će posao sklopljen s Republikom Srbijom pomoći kompaniji Elbit da ove godine po prvi puta prijeđe granicu od 8 milijardi USD godišnjih prodaja. Nedavno smo na portalu Obris.org pisali o velikom srpskom izvozu streljiva i druge vojne opreme u Izrael, a sam predsjednik Vučić rekao je da je Srbija ubrzala izvoz kako bi pomogla Izraelu da nadoknadi zalihe koje su se ponešto istrošile u zadnje vrijeme. Sada se vidi kako se ta srpsko-izraelska suradnja odvija na obostranu korist.

Već u lipnju ove godine počelo se nagađati da Srbija namjerava kupiti izraelsku vojnu opremu. Tako je nakon proširenog sastanka kolegija načelnika Generalštaba Vojske Srbije, održnog 23. lipnja, predsjednik Aleksandar Vučić je najavio da će se u naredna 2-3 mjeseca saznati što je Srbija kupila i proizvela. Osim toga:

“Donijeli smo danas odluku da idemo u koncept formiranja platforme digitalne vojske. To znači uvezivanje. Mi ćemo uskoro imati velike i moćne bespilotne letjelice koje će imati široki vidokrug, dalekometni vidokrug i u skladu s tim – sve što vidi ta letjelica, sve što vide ljudi na terenu – to se vidi i u zapovjednim sobama. I više ne gubite vrijeme na sagledavanje situacije, izvještaje, depeše i ostalo,”

rekao je Vučić te dodao da će biti potrebno četiri, pet godina da se to provede u djelo. Njegove je riječi potvrdio i načelnik Generalštaba, general Milan Mojsilović:

“Implementacija projekta ‘Digitalna vojska’ će taktičkim jedinicama omogućiti pristup najnaprednijim digitalnim alatima, što će povećati situacijsku svijeest, znatno skratiti proces donošenja odluke i vrijeme za djelovanje i, uz opremanje suvremenim naoružanjem i vojnom opremom. Vojsku Srbije će učiniti operativnijom i ubojitijom.”

*Photo: Elbit Systems, Ministarstvo obrane RS

Na temelju zajedničkog istraživanja s izraelskim listom Haaretz, Balkanska istraživačka mreža (BIRN) objavila je u utorak 05. kolovoza da je Srbija u prvoj polovici ove godine u Izrael izvezla streljivo ukupne vrijednosti oko 55,5 milijuna eura, što je više nego tijekom cijele 2024. kada je izvoz dosegnuo do tada rekordnih 47,9 milijuna. Ovu informaciju prenijeli su i brojni regionalni mediji u jeku općeg „trenda“ prekida vojno-sigurnosne suradnje s Izraelom više zemalja zbog teške humanitarne  situacije u Gazi. O prekidu vojne i sigurnosne suradnje Hrvatske i Izraela nedavno je pisao i portal Obris.org. Podsjetimo – predsjednik RH i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović u svibnju je naložio prekid svih oblika vojne suradnje između hrvatske i izraelske vojske, potvrdio je 2. kolovoza glasnogovornik Ureda predsjednika Nikola Jelić. S tom odlukom upoznati su i članovi Vijeća za obranu na sjednici održanoj 23. svibnja. Prvog kolovoza ove godine i Vlada Republike Slovenije zabranila je izvoz, uvoz i tranzit oružja u Izrael, objavio je premijer Robert Golob te dodao da je Slovenija prva europska zemlja koja se odlučila na takav potez. Početkom srpnja Jerusalem Post u svom uvodniku izražava ogorčenje time što većina zapadnih zemalja – uključujući Italiju i Njemačku – odbija Izraelu prodati streljivo i drugu kritičnu opremu. Međutim, dodaje Jerusalem Post, “na kraju su samo tri neočekivana partnera popunila tu prazninu: Mađarska, Srbija i Češka.”

“Nigdje politički jaz nije bio jasniji nego u Beogradu. Srpski državni izvoznik, Yugoimport SDPR, dramatično je povećao isporuke nakon listopada 2023. Balkanski mediji pratili su niz teretnih letova koji su povezivali srbijanske zračne luke i izraelske baze: samo u srpnju 2024. otprilike 7,3 milijuna eura oružja i streljiva otišlo je u Izrael. Do kraja godine ta se brojka popela na oko 23,1 milijun eura, a srbijanski dužnosnici na kraju su zbrojili 42,3 milijuna eura izvoza u 2024., u odnosu na samo 1,4 milijuna eura prethodne godine,”

napominje Jerusalem Post. Većinu pošiljki iz Srbije činile su topničke granate kalibra 155 mm, a  Aleksandar Vučić rekao je lokalnim medijima da je Beograd “ubrzao isporuke” kako bi pomogao Izraelu da nadoknadi sve manje zalihe, zbog čega ga učestalo  kritiziraju njegove zapadne kolege. Odnosi Srbije i Izraela, o kojima je prije nekoliko godina pisao portal Obris.org, bili su korektni, često simbolični, a nikad  pretjerano prijateljski.

Kako u svom istraživačkom tekstu navode BIRN i Haaretz, među kupcima streljiva iz Srbije je renomirana izraelska tvrtka Elbit koju je izvjestiteljica UN-a o stanju ljudskih prava na okupiranom palestinskom teritoriju Francesca Albanese u svom izvješću označila kao profitera genocida koji traje u Gazi. Također se navodi da se srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić 6. lipnja u intervjuu za Jerusalem Post “iznenađujuće pohvalio da je Srbija jedina zemlja u Europi koja prodaje streljivo Izraelu“. Par tjedana kasnije, točnije 23. lipnja, na pitanje novinara je li Srbija izabrala stranu u izraelsko-iranskom sukobu time što izvozi streljivo u Izrael, Vučić je tada rekao da je država obustavila izvor oružja i streljiva: “Sada ne izvozimo ništa. Sada smo zaustavili sve i moraju biti posebne odluke, ukoliko će nešto ići“, kazao je tom prilikom Vučić. No samo nekoliko sati nakon što je Vučić proglasio moratorij na izvoz, na beogradski aerodrom “Nikola Tesla” sletio je izraelski teretni zrakoplov Boeing 747, a idućeg dana poletio je ka izraelskoj zrakoplovnoj bazi Nevatim, navodi se u istraživanju, pozivajući se na sustav Flightradar24. Na pitanje o letu tog zrakoplova kasnije tog dana, Vučić je uzvratio: “Ne pada mi na pamet da kažem šta je uzletjelo, a šta je sletjelo“.

Ilustracija u Jerusalem Postu, temeljena na Open AI

BIRN navodi da je do tih podataka došao iz uvida u carinske dokumente, dodajući da se datumi izvoza iz prve polovice 2025. poklapaju sa 16 izraelskih letova iz Beograda prema zračnoj bazi Nevatim, koje su novinari identificirali na nekoliko mrežnih stranica koji uživo prate avionske letove. Osim državne tvrtke koja se bavi prodajom naoružanja i vojne opreme Jugoimport SDPR, još pet srpskih privatnih kompanija izvozilo je streljivo ili oružje u Izrael tijekom posljednje dvije godine, objavio je ranije beogradski tjednik Radar, dok BIRN i Haaretz otkrivaju da su dvije od tih pet tvrtki – “Edepro” i “Romax Trade” – ove godine izvozile streljivo dvama poznatim izraelskim sigurnosnim kompanijama koje među svojim klijentima imaju Izraelske obrambene snage (IDF). Jedna od te dvije tvrtke – IMI Systems, u vlasništvu je Elbit Systems, jednog od najvećih izraelskih proizvođača naoružanja.

U izvješću posebne izvjestiteljice UN-a za Zapadnu obalu i Gazu Francesce Albanese, objavljenom 30. lipnja, Elbit Systems je spomenut među kompanijama za koje je aktualni genocid postao unosan posao, navodi BIRN na temelju istraživanja s izraelskim listom Haaretz. Izrael ustrajno negira optužbe za genocid koje sve češće stižu s brojnih međunarodnih adresa. Srbija pak izbjegava objaviti bilo kakve službene podatke o izvozu oružja i streljiva u Izrael, odbijajući zahtjeve za pristup informacijama od javnog značaja koje je BIRN podnio u ožujku 2024. i 30. srpnja 2025. godine, navodeći da su tražene informacije strogo povjerljive. Podatke je na iste zahtjeve odbilo dostaviti srbijansko Ministarstvo unutarnje i vanjske trgovine.

Sjednica Savjeta za nacionalnu sigurnost (Photo: MO RS)

Ono što se može primijetiti jest da je ova informacija još jedna neugodnost za srbijanskog predsjednika nakon potvrde presude suda BiH i kazne predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku te višemjesečnim prosvjedima protiv režima u Srbiji. Nije prošlo ni puno vremena otkad je Vučić stopirao izvoz streljiva u Ukrajinu, potaknut “packama” iz Moskve. Nakon što je formirano povjerenstvo koje je kao trebalo istražiti ruske tvrdnje o srpskoj prodaji streljiva i druge opreme ukrajinskoj vojsci, Ministarstvo obrane RS je 23. lipnja službeno objavilo da takvih poslova više neće biti, odnosno “ubuduće za izvoz naoružanja i vojne opreme proizvedenog u tvornicama odbrambene industrije, pored suglasnosti ostalih nadležnih ministarstava i agencija, bit će obavezna i suglasnost Savjeta za nacionalnu sigurnost u skladu sa člankom 16. stav 4. Zakona o izvozu i uvozu naoružanja i vojne opreme.” No ovo pravilo, čini se, vrijedi za Ukrajinu, ali ne i za Izrael.

Vjerovali ili ne, Hrvatska još uvijek ima aktivan sporazum o obrambenoj suradnji sa Srbijom. To je na upit portala Obris.org potvrdilo i Ministarstvo obrane RH: „predmetni sporazum i dalje je na snazi“. To i ne bi bilo ništa čudno da odnosi Hrvatske i Srbije nisu posljednjih godina sve lošiji, a u zadnje vrijeme su kulminirali do toga da aktualni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić optužuje Hrvatsku za pokušaj rušenja njega osobno i njegove stranke s vlasti, dok se pojedinim hrvatskim građanima zabranjuje ulazak ili boravak u Srbiji.

Bilateralni spor o obrambenoj suradnji potpisali su 8. lipnja 2010. u Zagrebu hrvatski i srpski ministri obrane Branko Vukelić i Dragan Šutanovac, ocijenivši pritom kako je to „korak naprijed u normalizaciji odnosa između Hrvatske i Srbije, i stabilizaciji cijele regije“. Da bi potpisao sporazum, Šutanovac (kojeg je nedavno predsjednik Vučić imenovao za veleposlanika Srbije u SAD) potegnuo je do Zagreba na čak 2 dana, a nakon potpisivanja je rekao: „Hrvatska i Srbija imaju otvorenih pitanja, ali ovaj i slični sporazumi pomoći će da se ona riješe”. S druge strane, ministar Vukelić je istaknuo da se radi o uobičajenom sporazumu kakve je Hrvatska potpisala sa svim susjednim zemljama: „Ne očekujem nikakve kritike, jer je to korak više u normalizaciji odnosa i stabilizaciji regije“. U MORH-ovom priopćenju, koje se i danas može naći na MORH-ovoj web-stranici, piše da je „potpisanim Sporazumom definirana zajednička suradnja na području sigurnosne politike i planiranja obrane, vojno-znanstvenom području, području vojne izobrazbe, vojne medicine, vojne policije, operacije u potpori miru, atomsko-biološko-kemijske zaštite, te na području vojno-tehničke suradnje. (…) Osobito bitnima označene su mogućnosti suradnje koje se odnose na sudjelovanje u međunarodnim mirovnim misijama, vojno školovanje, te obrambene industrije dviju zemalja“. Hrvatska je tu trebala biti potpora Srbiji u europskim integracijama na području obrane. Hrvatski sabor je 5. studenog iste te 2010. izglasao Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Srbije o suradnji na području obrane.

Temeljem ovog Sporazuma je u početku zaista i ojačala obrambena suradnja ove dvije zemlje – kako navodi Ministarstvo obrane RH, „tijekom godina provodile su se aktivnosti na razini ministara obrane i načelnika Glavnih stožera u vidu sastanaka te na razini pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske i Oružanih snaga Republike Srbije“. Na ovom temelju zabilježeni su i prvi službeni posjet načelnika Generalštaba Vojske Srbije generala Ljubiše Dikovića Zagrebu 2012. godine, kao i službeni posjet hrvatskog  ministra obrane Ante Kotromanovića Beogradu 2013. godine, te uzvratni posjet tadašnjeg srbijanskog ministra obrane Nebojše Rodića Zagrebu 2014. godine. Na razini Oružanih snaga, došlo je do razmjene polaznika na najvišoj razini školovanja časnika, ali i do zajedničke vojne vježbe „Zajednički odgovor 14“. U MORH-ovim priopćenjima iz tog razdoblja spominju se i razgovori o određenim modalitetima suradnje specijalnih snaga (do čega ipak nije došlo), ali i o vojnim nekretninama na području RH koje su nekad spadale pod nadležnost JNA. Dogovoren je tada i način predaje dokumentacije koja se prije svega  odnosi na objekte ratnog zrakoplovstva i mornarice bivše JNA (zračna i pomorske luke). I upravo to je, prema odgovoru koji je MORH poslao na upit portala Obris.org, postao jedan od problema koji su počeli kočiti spomenuti Sporazum o obrambenoj suradnji. „Hrvatska strana vjerovala je da će se otvoriti put za dogovor oko povrata imovinsko-pravne i tehničke dokumentacije vojnih nekretnina bivše JNA na teritoriju RH, što bi bio napredak u općim odnosima dviju država. S obzirom da je izostala ozbiljna namjera srbijanske strane za implementaciju navedenog dogovora, problematika povrata imovinsko-pravne i tehničke dokumentacije nekretnina bivše JNA i dalje je otvoreno pitanje u odnosima s Republikom Srbijom“, naglašava Ministarstvo obrane RH.

Aleksandar Vulin u nekim mlađim danima

Doduše, tu još treba pribrojiti i izjave koje se gotovo svakodnevno mogu čuti od najviših srbijanskih dužnosnika o karakteru VRO „Oluja“ te Domovinskog rata u cjelini, posebno uoči svečnog mimohod povodom 30. obljetnice „Oluje“. Tako je ministar obrane Ante Kotromanović oštro reagirao na izjave tadašnjeg premijera Srbije Aleksandra Vučića da je „hrvatska proslava Oluje uvreda za Srbiju“. Incidenti su se nizali prilično redovito, da bi došlo do nove kulminacije 2018. s Aleksandrom Vulinom kao ministrom obrane Srbije. Naime, Vulin je imao niz nepriličnih komentara o hrvatskim dužnosnicima, a onda je početkom travnja 2018.  najavio dolazak na molitveni skup i posvećenje hrama Svetog Ilije u Mlaki nedaleko Jasenovca. Hrvatska mu je suptilno poručila da njegov dolazak ne  bi bio najbolje primljen, no kako je Vulin nastavio s neprimjerenim i uvredljivim izjavama, Ministarstvo vanjskih poslova RH proglasilo je da „Aleksandar Vulin do daljnjega nije dobrodošao u Republiku Hrvatsku“. Srbija je odgovorila reciprocitetom prema tadašnjem ministru obrane Damiru Krstičeviću, što je praktički zapečatilo provedbu bilo kakve obrambene suradnje između Hrvatske i Srbije. „Modalitet i razina suradnje dodatno su se promijenili i u kontekstu proglašavanja bivšeg potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane Damira Krstičevića personom non grata u Srbiji u travnju 2018. godine“, potvrdilo je Ministarstvo obrane RH za portal Obris.org, dodajući:

„U skladu sa svim navedenim, ističemo kako je do stagnacije u provedbi aktivnosti iz područja navedenih u Sporazumu došlo zbog toga što nijedna strana nije pokazala interes za njihovu daljnju organizaciju i provođenje“.

Treba napomenuti i da je Sporazum o obrambenoj suradnji iz 2010. godine sklopljen na „neodređeno vrijeme“, ali i da se može otkazati. „Svaka od stranaka može otkazati ovaj Sporazum pisanom obaviješću drugoj stranci diplomatskim putem. Otkaz Sporazuma stupa na snagu šest mjeseci od datuma primitka takve obavijesti“, piše u završnim odredbama ovog Sporazuma. No otkazivanje Sporazuma do sada niti jednoj strani nije palo na pamet, iako se on već godinama ne provodi.

Izvlačenje ovog hrvatsko-srpskog Sporazuma o obrambenoj suradnji na vidjelo bitno je u kontekstu nedavno potpisane trilateralne Deklaracije o suradnji na području obrane i sigurnosti između Hrvatske, Albanije i Kosova. Srbija je na ovaj dokument reagirala vrlo burno tvrdeći da šteti ravnoteži u regiji (posebno onoj utemeljenoj na Sporazumu o subregionalnoj kontroli naoružanja) i time potiče utrku u naoružanju, te u svakom smislu šteti Srbiji. Pa ipak, predsjednik Aleksandar Vučić je (više retorički) pitao zašto Srbiju nitko nije zvao da potpiše ovu Deklaraciju?! Teško je zamisliti da ova regionalna suradnja (ako se ona zaista i materijalizira  u nekom od predviđenih oblika) Srbiju uopće zanima van njenog odnosa s Kosovom, ali je itekako zamisliva sabotaža bilo kakvih zajedničkih aktivnosti. Najbolji primjer za to je upravo hrvatsko-srpski „Sporazum o obrambenoj suradnji“, koji je nakon početnog uzleta stagnirao, da bi danas bio tek mrtvo slovo na papiru.

Mađarski ministar obrane Kristóf Szalay-Bobrovniczky danas boravi u službenom posjetu Republici Srbiji. Njega je na vojnom aerodromu „Pukovnik-pilot Milenko Pavlović“ u Batajnici dočekao srbijanski kolega Bratislav Gašić nakon čega je počeo sastanak kojim su dominirale teme o suradnji na području obrane. 

Nakon sastanka s Gašićem, Szalay-Bobrovniczky uputio se prema Palati Srbije gdje ga je čekao predsjednik Aleksandar Vučić. Potom su u prisustnosti predsjednika Srbije, ministri Gašić i Szalay-Bobrovniczky potpisali dokument kojim se operacionalizira i konkretizira Sporazum o strateškoj suradnji u području obrane. Vučić je naglasio da se radi o nastavku saradnje, te da je strateška suradnja Srbije i Mađarske u obrani “jedan od najvažnijih aspekata naše sveobuhvatne strateške suradnje“.

Prvo kod ministra obrane, pa onda zajedno kod predsjednika Srbije

“Od svih država u regiji, Srbija prema broju i značaju zajedničkih aktivnosti najrazvijeniju i najintenzivniju suradnju u području obrane ima s Mađarskom. Ključni elementi tih odnosa su vojno-vojna suradnja, koja se odvija kroz realizaciju bilateralnih i multinacionalnih vežbi i vojnotehnička suradnja u području nabave sustava i sredstava naoružanja. Dokumentom koji su potpisala dvojica ministara danas se operacionalizira i konkretizira Sporazum o strateškoj suradnji u području obrane, postignut 2023. godine,”

naglasio je Aleksandar Vučić, naglasivši kako je za ovu godinu dogovoren najveći broj aktivnosti do sada, čak 79, što je skoro dvostruko više od 2023. godine, kada je realizirano 48 aktivnosti.

“Za nas je od ogromnog značaja ovo što smo dogovorili s mađarskim prijateljima. Ne treba smetnuti s uma da smo zahvaljujući premijeru Orbanu i njegovoj vladi imali mir s našim sjevernim susjedom još 1999. godine, kada su bili pod velikim pritiskom da dozvole kopnenu invaziju s teritorije Mađarske, a oni to nisu dozvolili. Danas, 26 godina kasnije, mi smo došli u poziciju da gradimo najbliže strateške odnose u području obrane i da razmišljamo, unaprjeđujemo i vjerujemo da će i ovaj dogovor o zajedničkim aktivnostima imati svoj nastavak u daljnjem približavanju ka stvaranju vojne alijanse ili vojnog saveza Srbije i Mađarske. Naravno, za to se pita i mađarska strana, pitaju se i srpski i mađarski parlament, ali naši odnosi su veoma dobri. Posebno imajući u vidu šta se sve događa u Europi i svijetu, premijer Orban i ja smo svakako izrazili naše želje i namjere da nastavimo s ubrzavanjem i daljnjim približavanjem svih naših stavova u obrambenoj sferi,”

rekao je Vučić.

Unutar spomenutih 79 zajedničkih aktivnosti, Vučić je istaknuo obuke, vježbe, vojnu industriju, mirovne operacije, zatim cyber sigurnost, vojno obrazovanje i vojno zdravstvo, te obuke helikopterskih jedinica.

“Oni imaju izvanrednu infrastrukturu. Poligoni u Srbiji i Mađarskoj koristit će se podjednako, imaju odlične trening centre i za naše helikopterske jedinice će to biti vrlo važno, kao i za naše strijelce na oklopnim transporterima BTR. Mi smo napravili odličnu suradnju po pitanju kupovine transportera BTR od Mađarske, a oni od nas kupuju streljivo 7,62 mm i ostalo. Mi ćemo tek razvijati našu vojno-tehničku suradnju, jer su naši mađarski prijatelji zainteresirani za vozila 8×8. Zainteresirani smo za mnoge njihove sustave, zaostale iz sovjetskog perioda, ali i za neke nove,”

naglasio je predsjednik Vučić, ne zaboravljajući napomenuti kako ga uskoro čeka susret s Viktorom Orbanom na kojem će se nastaviti razgovori o strateškoj suradnji i na drugim područjima. Naglasio je da je Srbija prošle godine s Mđarskom imala
3,03 milijarde eura trgovinske razmjene, dok je srpski izvoz u Mađarsku  porastao za 5,6 puta u odnosu na 2012. godinu. “Mađarska je danas peti partner Srbije, a bila je 13.,” napomenuo je srbijansk ipredsjednik, zaključivši da “Mađarska uvijek može i uvijek će moći računati na podršku Srbije, bez obzira koliko budu lake ili teške okolnosti u kojima se Mađarska bude nalazila.”

Što se tiče mađarskog gosta, Kristóf Szalay-Bobrovniczky je rekao da je danas sa svojim srpskim domaćinima prošao kroz cijeli plan obrambene suradnje u 2025. godini, te je naglasio da se vojna suradnja odnosi na “stručne konzultacije i obuku vojnika”. 

“Ovim doprinosimo daljnjem razvoju odlične suradnje dviju zemalja i jačanju na ovom području Zapadnog Balkana. Mi smo uvijek na strani mira i Srbija je Mađarskoj saveznik u tom stajalištu. Ako se vratimo 10 godina unatrag, naša strategija je proširenje Europske unije i pridruživanje Srbije. Mađarska je isticala koliko je važno da Srbija bude članica Europske unije i svim svojim resursima radi na tome. Što se tiče vojne suradnje, uvijek smo pomagali Srbiji u očuvanju mira,”

istaknuo je ministar Szalay-Bobrovniczky. Povodom planova za 2025., mađarski ministar je izjavio: 

“U današnjem brzo promjenjivom, neizvjesnom međunarodnom okruženju, od iznimne je važnosti da se, kao susjedne zemlje, Srbija i Mađarska kontinuirano i na visokoj razini konzultiraju radi stabilnosti regije.”

Istaknuo je da je suradnja dvaju ministarstava obrane i oružanih snaga sve jača, te da su Srbija i Mađarska jedna drugoj strateški partneri, što se od 2023. godine proširilo i na područje obrane i vojne suradnje.

Nakon što je nedavno Hrvatska potpisala Deklaraciju o suradnji sa Albanijom i Kosovom, iz Srbije su, osim negodovanja, stigle i najave da Srbija i Mađarska dogovaraju “vlastiti vojni savez kao odgovor na hrvatsko-albansko-kosovsku deklaraciju.”

*Photo: MORS i Honvedelem.hu

Nakon što su ministri obrane Hrvatske, Albanije i Kosova u utorak 18. ožujka u Tirani potpisali Deklaraciju o jačanju obrambene suradnje, ona je u Srbiji dočekana na „nož“ s brojnim izjavama osude i negativnih kritika. Naime, Deklaracijom, kojoj mogu pristupiti druge države, ističe se važnost zajedničkih odgovora na sigurnosne izazove, hibridne prijetnje i druge rizike koji bi mogli ugroziti regionalnu stabilnost. Već nekoliko sati nakon objave svečanog potpisivanja dokumenta u Albaniji, Ministarstvo vanjskih poslova Republike Srbije objavilo je priopćenje u kojem najavljuje da će uputiti hitan zahtjev ministarstvima vanjskih poslova Hrvatske i Albanije za detaljnim objašnjenjem u vezi s potpisivanjem trilateralnog memoranduma o suradnji u području obrane, kojim su ove dvije zemlje, zajedno s “nelegitimnim predstavnikom privremenih institucija samouprave u Prištini, poduzele korake koji narušavaju regionalnu stabilnost“.

“Republika Srbija, kao država koja je jamac mira i vojne neutralnosti na Balkanu, s pravom zahtijeva odgovore o prirodi i ciljevima ove sigurnosne suradnje. Posebno je zabrinjavajuće što se ovaj vojni savez formira bez konzultacija s Beogradom, uz direktno uključivanje strukture koja nema međunarodni legitimitet i koja predstavlja sigurnosnu prijetnju po srpski narod i čitavu regiju”,

navodi se u ovom pomalo bizarnom priopćenju.

Vučić na kavi i kolačima sa Šekerinskom i Rutteom (Photo: NATO)

Samo dan kasnije, 19. ožujka, srbijanski predsjednik Vučić sastao se s glavnim tajnikom NATO-a Markom Rutteom i njegovom zamjenicom, Makedonkom Radmilom Šekerinskom. Nakon sastanka, Vučić je izjavio da su razgovarali o svim važnim pitanjima, suradnji, situaciji na Kosovu i odnosima između Vojske Srbije i KFOR-a, kao i o situaciji u BiH i ocijenio da je to bio “jedan uspješan dan za Srbiju“. Rutte je pak na društvenim mrežama objavio:

“Dobar nastavak sastanka s Predsjednikom RS u Bruxellesu nakon našeg telefonskog razgovora prije dva tjedna. Razgovarali smo o kritičnoj važnosti očuvanja regionalne sigurnosti, kao i o tome kako nastaviti jačati odnose NATO-a i Srbije”.

No Vučić je još iz Bruxellesa poručio da potpisivanje Deklaracije između Albanije, Kosova i Hrvatske o suradnji u području obrane predstavlja “kršenje subregionalnog sporazuma” i dodao da je gotovo uvjeren da NATO o tome nije bio obaviješten. Odgovarajući na pitanja novinara nakon sastanka s glavnim tajnikom NATO-a Markom Rutteom, Vučić je potvrdio da je to bila jedna od tema razgovora koju je on pokrenuo.

Vučić u Bruxellesu o srpskim ugrozama (Photo: Predsjedništvo Srbije/Dimitrije Goll)

“Otvorili su utrku u naoružanju u našoj regiji, to je za nas teška situacija, svakako ne laka, ali smo razumjeli njihovu poruku. I sačuvat ćemo svoju zemlju, odvratiti ih i uvijek uspješno obraniti od svakog potencijalnog agresora, čak i ovako moćnog”,

rekao je srpski predsjednik  Vučić nakon sastanka s glavnim tajnikom NATO-a.

Bratislav Gašić, srbijanski ministar obrane u ostavci, istoga je dana (19. ožujka) u Beogradu ocijenio da potpisivanje trilateralnog memoranduma Hrvatske, Albanije i “takozvanog Kosova” o suradnji u obrani “bez konzultacija s Beogradom, predstavlja potvrdu ispravnosti strateškog ulaganja u jačanje i modernizaciju Vojske Srbije“. “Riječ je o provokativnoj inicijativi susjednih država koja je u suprotnosti s naporima jačanja regionalne sigurnosti“, rekao je Gašić, ustvrdivši da takav “razvoj situacije za Srbiju nije iznenađenje jer Zagreb i Tirana već dugo nastoje privremene institucije samouprave u Prištini uvesti u NATO ‘na mala vrata’, ujedno pomažući nelegalne procese razvoja tzv. ‘vojske Kosova’. Za Srbiju takav scenarij nije prihvatljiv“, naglasio je Gašić i objasnio da su “Kosovo i Metohija autonomna pokrajina u sastavu Srbije bez obzira što su pojedine zemlje, među ostalima i Albanija i Hrvatska, priznale njenu protupravnu i samoproglašenu neovisnost“.

Nakon sastanka s predstavnicima domaće obrambene industrije, hrvatski ministar obrane Ivan Anušić, jedan od potpisnika Deklaracije,  na upit novinara o reakcijama u Srbiji rekao je kratko i jasno:

„Prošlo je vrijeme kada je Hrvatska pitala Beograd što smije i kako treba djelovati, i to se nikada više neće ponoviti. Već 35 godina smo suverena država, prošli smo kroz pet godina agresije i politiku koja je propagirala takav narativ. Hrvatska će potpisivati deklaracije s onima s kojima to želi, a suradnja s Albanijom i Kosovom fokusira se na razmjenu znanja, vojnu industriju i podršku njihovom euroatlantskom putu“.

Predsjednik hrvatske Vlade, Andrej  Plenković, komentirao je te kritike na summitu Europskog vijeća u Bruxellesu (četvrtak, 19. ožujak), ocijenivši da „razumijem da se treba tražiti neprijatelja“. Očito je aludirao na nedavne izjave srbijanskih dužnosnika, uključujući i Vučića, o stranim, pa i hrvatskim, utjecajima na prosvjede studenata u Beogradu kojima se, kako tvrde u Beogradu, nastoji srušiti režim u Srbiji.

“Mi smo bili u poziciji da napravimo dokument koji pomaže njihove (kosovske, op.a.) napore u reformama. On nije neprijateljskog karaktera. Razumijem da se treba tražiti nekog neprijatelja dalje, ali ovo nije neprijateljskog karaktera. Hrvatska za to ne treba nikog pitati, ni Srbiju ni NATO“,

poručio je Plenković iz Bruxellesa. Na pitanje novinara o stanju na jugozapadnom Balkanu, Plenković je najavio da će iskoristiti sjednicu Europskog vijeća kako bi skrenuo pozornost na aktualnu situaciju u regiji:

“Mi moramo pratiti stabilnost BiH i situaciju u Srbiji. Vrijeme je da se jedan dio pozornosti fokusira i na područje koje se pokazalo zapaljivo posljednjih godina”.

Danas se reakcijama pridružio i Milorad Dodik, još uvijek neuhićeni ali i dalje osuđeni predsjednik Republike Srpske – on je iz Banja Luke poručio da nema ničega novog u tome što se “Hrvati udružuju s Albancima, Šiptarima“, te da će Republika Srpska spriječiti svaku inicijativu da BiH bude dio te suradnje:

“BiH tome ne može pristupiti, RS prati vojnu strategiju Srbije i tako će se i ponašati privržena tom strateškom opredjeljenju”,

kazao je Dodik, ponovivši da za razliku od Hrvata i Bošnjaka, Srbi iz BiH ne žele u NATO pa će, kada RS donese novi ustav, taj entitet uspostaviti svoje oružane snage koje će surađivati sa Srbijom. U međuvremenu je srpski Kurir  objavio “ekskluzivnu” ali neslužbenu vijest da Srbija i Mađarska navodno dogovaraju i vlastiti vojni savez kao odgovor na spomenuti sporazum Hrvatske, Albanije i Kosova. Pritom Kurirovi sugovornici smatraju da bi Srbija trebala obavijestiti Vijeće sigurnosti UN-a i nastaviti jačati vlastite obrambene sposobnosti.

Srpski ministar obrane Šutanovac u lipnju 2010. posjetio je MORH

Vučić se opetovano poziva na to da je Deklaracija iz Tirane kršenje “Subregionalnog sporazuma o kontroli naoružanja” iz 1996. godine. Spski predsjednik je pobrkao već i sam naslov, jer se taj dokument zapravo zove “Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja”, potpisan je 1996. i zapravo je Aneks 1-B Daytonskog mirovnog sporazuma. Zemlje potpisnice su u tom trenutku bile BiH, Hrvatska, Savezna Republika Jugoslavija, Federacija Bosne i Hercegovine, te Republika Srpska. Ako i zanemarimo činjenicu da se u doba rata 1999. godine isključilo Kosovo iz područja djelovanja ovog sporazuma, ostaje i činjenica da se po raspadu SR Jugoslavije, Sporazum također počeo primjenjivati na Crnu Goru i Republiku Srbiju, ali ne i na Kosovo.

Posebno je pretjerano reći da se ovom trilateralnom Deklaracijom otvara “utrka u naoružanju“. Sama definicija deklaracije govori o “proglasu političke, pravne ili druge naravi u obliku svečane izjave koja sadrži temeljna načela ili stajališta o nekom važnom problemu“, kako navodi Hrvatska enciklopedija. Za razliku od deklaracije kao izjave, sporazum je više obvezujući i ima dvostruko značenje: (1) dogovor o čemu spornom, ili (2) čin sporazumijevanja, približavanje i ujednačavanje stavova i mišljenja (Hrvatski jezični portal). Tako, primjerice, Hrvatska i Srbija i dan-danas imaju važeći “Sporazum između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Srbije o suradnji na području obrane”, koji su još 2010. potpisali tadašnji ministri obrane Hrvatske i Srbije, Branko Vukelić i Dragan Šutanovac. Sporazum govori izričito o 9 područja hrvatsko-srpske obrambene suradnje i 5 oblika njene provedbe, te je sklopljen na “neodređeno vrijeme“, iako se u praksi vjerojatno zadnjih godina ni ne provodi. No taj sitni “detalj” Aleksandru Vučiću nije bitan sve dok postoji Deklaracija u kojoj Kosovo igra ijednu od tri važne uloge.