Dok je u UN misiju UNSMIS u Siriji do jučer pristiglo 211 promatrača (od planiranih 300) i 66 civila, ne bi li se rasporedili u timove po većim mjestima (kao Aleppo, Hama, Idlib, Deir el-Zour, Daraa ili Homs), situacija u zemlji nije se smirila. Dapače, oko 2 sata popodne po lokalnome vremenu, u gradu Khan Sheikhounu – oko 100 kilometara jugozapadno od Alepa, na autocesti prema Damasku – došlo je do incidenta u kojem je “kraći kraj” izvukla i jedna od ophodnji UN-ovih promatrača.
Snimka oštećenog UN vozila nakon današnjeg incidenta u mjestu Khan Sheikhoun
Naime, tim sastavljen od sedmorice promatrača, s barem 4 vozila, izgleda da je krenuo izvidjeti vijesti o pucanju vladinih snaga na pogrebnu povorku u Khan Sheikhounu, za koju oporbeni izvori tvrde da je odnijela preko 20 ljudskih života – što izgleda nije bilo moguće neovisno potvrditi. Nakon dolaska na poprište incidenta, ispred jednog od vozila UN je, kako se čini, eksplodirala manja improvizirana naprava, pričinivši i određenu materijalnu štetu.
Martin Nesirky, glasnogovornik Glavnog tajnika UN-a, o ovom je napadu izjavio: “Tri vozila UN su oštećena, ali nitko od osoblja nije bio ozlijeđen u eksploziji. Misija je u područje incidenta poslala ophodni tim, ne bi li pomogli u izvlačenju tih UN-ovih vojnih promatrača“. Budući da se pri ruci našao i netko s kamerom, ubrzo nakon incidenta na internetu je osvanula snimka incidenta – na kojoj se doduše ne vidi sam trenutak eksplozije, budući je baš tada kamera skrenula pogled. Ipak, prenesena je atmosfera straha, zvuk eksplozije, a dan je i pogled na oštećena vozila samo trenutak nakon detonacije, dok se tek razilazio dim. Nije jasno je li u samoj toj eksploziji stradao netko od prolaznika.
Jednako tako, ostao je ponešto nejasan i ishod događaja – dok neki oporbeni izvori za eksploziju krive režimske snage, službeni UN izvori govore samo da je promatrački tim bio na putu ostvariti kontakt s pripadnicima Slobodne sirijske vojske. Neki su prenijeli i da su napadnuti promatrači upravo pri Slobodnoj sirijskoj vojsci našli pribježište nakon napada. Pri čemu, naravno, nije nedostajalo ni tvrdnji kako je to zapravo bilo nužno – budući bi ih “režimske snage zasigurno pogubile pošto su svjedočili režimskom zločinačkom napadu na stanovništvo i svoj izviđački tim”.
Dok ostaje nejasno tko je za što zapravo stvarno kriv, spomenuti bi napad mogao povećati pritisak na misiju UNSMIS da počne javno objavljivati izvješća svog promatranja u Siriji, koja su do sada bila nedostupna javnosti i dostavljana službeno samo nadležnima u Organizaciji UN. Ovo je drugi put u samo nekoliko dana da se UN našao nedaleko incidenata i u neposrednoj opasnosti – dok je 9. svibnja bombom uništen sirijski vojni kamion samo nekoliko trenutaka nakon prolaska konvoja s norveškim zapovjednikom misije UNSMIS (ali bez štete za UN), ovoga su puta UN-ovi plavci imali ponešto manje sreće.
