Zašto su važni operativni troškovi lovca?

Indijske zračne snage u potrazi za novim borbenim zrakoplovom

Evaluacija koju su Indijske Zračne Snage (Indian Air Force, IAF; op. prev.) poduzele glede šest modela prijavljenih za svoj natječaj srednjeg višenamjenskog borbenog zrakoplova (Medium Multi Role Combat Aircraft – MMRCA; op. prev.) uzela je u obzir pitanje troškova životnog ciklusa, što bi se moglo otprilike opisati kao visina troškova tijekom čitavog razdoblja u kojemu zrakoplov služi. Ovo je učinjeno radi stava da zbiljska cijena zrakoplovne flote nije samo u nabavnoj cijeni.

“Koliko daje?” 

Prije nekog vremena, indijski proizvođač automobila Maruti Suzuki napravio je seriju reklama gdje se gledatelje pozivalo neka pogledaju, poimence, jahtu, svemirski brod i prekooceanski zrakoplov kojim pilotira djeva nalik Ameliji Earhart. Sve reklame završavale su pitanjem na hindiju: “Kitna deti hai?”  To doslovno znači: “Koliko daje?” Za one koji nisu bliski s kolokvijalnim uličnim hindijem, ova fraza rabi se u točno određenom kontekstu. Pitanje koje se ovdje postavlja, a često i među prijateljima kad raspravljaju o vrednotama novog modela automobila jest: “Koliko kilometraže se dade izvući iz auta?” Učestalost servisiranja, popravci, održavanje i dijelovi, te popratni troškovi, sve se to podrazumijeva ovim pitanjem. 

Poanta tih reklama je briga koju Indijci vode za troškove kilometraže i druge radne troškove, te kako proizvođač automobila najavljuje da daje najbolje odlike. To nije nešto o čemu bi po nekoj tradiciji brigu vodili vozači u Sjedinjenim Državama (premda su se stvari promijenile posljednjih godina), pa su se ondje proizvodili cestovni gorostasi, prilagođeni više jednom stilu življenja negoli ekonomičnosti. Indija jako dobro poznaje oskudicu, pa se svakovrsna štedljivost smatra vrlinom. Kad se odlučuje o novom vozilu, u obzir se uzima ne samo kilometraža, već i drugi učestali troškovi, poput servisiranja, popravaka i rezervnih dijelova. Automobil Tata Nano mogao je biti izmaštan i stavljen na tržište samo u zemlji poput Indije. 

U jednoj inačici reklame, Maruti se poigrava i vojnim potrebama. Samo pogledajte. Izraz na licu ruskog generala je posebice neprocjenjiv. 

I tako je i s IAF-ovim tenderom za 126 zrakoplova specifikacije MMRCA, a koji, čini se, ide kraju. Kad je počela evaluacija šest zrakoplova prijavljenih na natječaj, jedna od stvari koje su uzete u obzir je i pitanje troškova životnog ciklusa, što bi se moglo otprilike opisati kao visina troškova tijekom razdoblja u kojemu zrakoplov služi. Ovo je učinjeno radi stava da zbiljska cijena zrakoplovne flote nije samo u nabavnoj cijeni, posebice nakon iskustva sa starijim ruskim zrakoplovima. Zapravo, gornja reklama mogla bi odražavati začuđenost ruskog generala, kao i nelagodu prouzročenu pitanjem. 

Nije da Indija želi najjeftiniji zrakoplov koji se nudi (iako se čini da je IAF izabrao najnižeg ponuđača među kvalificiranim prodavateljima), već IAF želi da se odluka o kvalifikacijama nekog zrakoplova u tehničkom smislu temelji na najboljoj mogućoj prosudbi vrednota pojedinog zrakoplova. 

Studija koju je tijekom srpnja proveo IHS Jane’s (puni naziv branda nakon što je informacijski koncern IHS Inc. kupio Jane’s, op. prev.), i koju je Stratpost već ranije komentirao, kaže: “Dok je početna nabavna cijena naprednih sustava poput zrakoplova značajno narasla, cijena potpore i operacija takvih platformi čini značajni udio u godišnjim obrambenim proračunima”, dodajući: “Premda je ‘glavnica’ jedinične cijene aviona i dalje važna, niži troškovi radnog vijeka i cijene po satu leta (Cost Per Flight Hour, CPFH; op. prev.) omogućuju uštede tijekom uzastopnih godina i mogu stoga dati bolju vrijednost u odnosu na ekvivalentni avion manje jedinične cijene”. 

Nakon višedesetljetnog korištenja i brojnih nezgoda, Indija je "umirovila" svoje zrakoplove tipa MiG-21

Ovo je po prvi put da je cijena radnog vijeka uzeta u obzir pri odlučivanju o obrambenoj nabavi. Čvrsta predodžba o operativnim troškovima, troškovima servisiranja i remonta svakog aviona omogućila bi IAF-u da dođe do bolje prosudbe o tome koliko koristi može izvući iz pojedinog aviona. IAF bi mogao uračunati ovu cijenu u svoje buduće proračune, što bi mu omogućilo aproksimirati prosječnu cijenu svake operacije i vježbe, čak i pojedinog leta. Poznavanje ove cijene u odnosu na operativne sposobnosti svakog aviona dalo bi IAF-u informaciju o razmjernoj vrijednosti u odnosu na novac uložen u njihovu kupnju. Nadalje, uštede i učinkovitost u korištenju pojedine platforme imaju efekt prelijevanja na sposobnost odvraćanja, s raspoloživošću aviona. Teškoća leži u određivanju vrijednosti. Proizvođači se razilaze po pitanju što bi se uzimalo u obzir pri određivanju cijene sata leta. Čak se i oružane snage iste nacije ponekad razilaze oko pitanja što se uračunava u tu cijenu. 

Studija koju je sačinio IHS Jane’s nastojala je standardizirati upravo to, istražujući zajedničke čimbenike koji idu u korištenje pojedinog aviona i modelirajući potrošnju goriva za tipove koji su predmet studije. Izvješće je pojasnilo da “dolarska vrijednost cijene sata leta aviona predstavlja oportunitetni trošak rada osoblja na održavanju, kao i korištenja ograničene zalihe rezervnih dijelova, i velikih i malih, uz avijacijsko gorivo”, dodajući: “Ove stavke su od važnosti kao dio logističke organizacije zračnih snaga i postaju kritično važnima kad se vode operacije u ratnim uvjetima, odnosno preko mora, kada se traži visoka operativnost platforme.” 

Ovi se troškovi  onda trebaju “razmatrati ne samo kao postotak proračuna zračnih snaga, već i kao vrijeme i napori osoblja pri generiranju misija“. “Premda bi skuplji avion s višom cijenom po satu leta mogao pružiti bolje sposobnosti, također je vjerojatno da će se pokazati većim potrošačem nepovratnih stavki kao što su vrijeme, dijelovi i gorivo”, kaže studija. 

“U ovoj studiji, IHS Jane’s je utvrdio da Saab Gripen i Lockheed Martin F-16 pružaju najnižu cijenu sata leta što vodi zaključku da – ako su svi drugi parametri izjednačeni – oba tipa stoga pružaju najveću operativnost i najekonomičniju cijenu po misiji”, navodi izvješće i dodaje: “Dok se za većeg Rafalea, EuroFightera i F-18 E/F smatra da pružaju visoke performanse i sposobnosti (a da se i ne spominje F-35 koji pripada 5. generaciji), vrste operacija koje poduzimaju nacije Zapada tijekom posljednjeg desetljeća nisu pokazale da bi manji F-16 ili Gripen bili u bitno nepovoljnijem položaju u usporedbi s većim dvomotornim tipovima”. 

IHS Jane’s primjećuje kako postoji ‘značajan argument’ u smislu da “manja cijena sata leta i troškovi tijekom životnog vijeka zaslužuju veću pažnju kod ocjenjivanja aviona ukoliko prosječna misija ne zahtijeva platformu bez premca, već samo onu koja je sposobna zadovoljiti zahtjeve”

“Visoka cijena uzdržavanja lovačkog aviona tijekom pohoda u usporedbi s razmjerno niskom cijenom sata leta – ali ipak konkurentne sposobnosti – Gripena ili F-16 suočenih s većinom prijetnji daje prednost u korist manjih ali sposobnih aviona”, kaže studija. Za one koji razmatraju te avione za mornaričko zrakoplovstvo, istaknuto je da, iako nije “posebice gledala na utjecaj prilagodbe aviona za mornaričku uporabu na cijenu sata leta”, “anegdotalni dokazi upućuju da tu dolazi do porasta zbog agresivnije okoline i stresnih elemenata svake misije. O tome treba voditi računa kad se razmatra uporaba F-35 B/C ili F-18 E/F ili Rafalea na nosačima zrakoplova”. 

Odabirom Rafalea, IAF je vjerojatno pažljivo i temeljito razmotrio pitanje operativnih troškova, provodeći barem jednako opsežnu studiju kao IHS Jane’s. I postavio pitanje: “Kitna deti hai?”

 

Gost autor:

Saurabh Joshi, autor na specijaliziranom indijskom portalu www.stratpost.com, ovu je svoju analizu objavio 14. rujna 2012. godine.

 

Prijevod s engleskog: Boris Švel

 

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.