Grb turskih Oružanih snaga
I ove je godine, već gotovo tradicionalno, povodom ljetne sjednice Vrhovnog vojnog vijeća (Yüksek Askerî Şûra – YAŞ) došlo do velike krize u turskim civilno-vojnim odnosima – konkretno, između turske Vlade i Glavnoga stožera. Dok je sukob prošloga ljeta izbio nakon ljetne sjednice, ove su se godine stvari zakuhale upravo uoći četverodnevnoga zasijedanjazakazanog za 1. do 4. kolovoza. To i ne čudi kad znamo da ovo tijelo na svoje dvije godišnje sjednice daje smjernice za kompletno djelovanje turskog obrambenoga sustava, ali odlučuje i o planu promaknuća za sva bitnija mjesta unutar vojnoga sustava. No, pogledajmo te stvari malo detaljnije!
Kao prvo, treba imati na umu kako se turska vojska i vladajuća politička garnitura uopće ne vole. To je bilo jasno od trenutka kada je u studenome 2002. godine Stranka pravde i napretka (Adalet ve Kalkınma Partisi – AKP) došla na vlast u Turskoj, a nastavilo se i idućih godina. Približavanje Turske članstvu u Europskoj uniji samo je pojačalo opći pritisak na smanjenje utjecaja vojske na tursko društvo, a stvari su kulminirale posljednjih godina.
Tako je 27. travnja 2007. godine na internetskim stranicama turskog Glavnog stožera oružanih snaga osvanuo memorandum, protumačen kao vojno uplitanje u tijek predsjedničkih izbora, čiji je prvi krug bio održan baš tog dana u turskome parlamentu. Iako je vojska u tu izrazila zabrinutost za sekularizam u Turskoj (na što su je EU i SAD jasno pozvale da se ne miješa) – to je glasovanje proglašeno nevažećim i ponovljeno 6. svibnja. Budući da taj prvi krug nije donio odluku s dvije trećine glasova parlamentarnih zastupnika – izbor predsjednika se otegao do kraja ljeta. U međuvremenu, vladajuća je AKP raspisal i dobila izvanredne parlamentarne izbore, da bi onda 28. kolovoza u trećem krugu konačno izborila pobjedu i oko izbora predsjednika Turske. Kao rezultat – Abdullah Gül, dotadašnji ministar vanjskih poslova iz redova AKP, izabran je za nasljednika konzervativnoga Ahmeta Necdeta Sezera. Usprkos špekulacijama, nije došlo do vojnoga puča, a oružane su snage dobile na čelu države osobu koja usprkos ograničenim ovlastima predsjednika – nije bila “staroga kova”.
Glavni stožer OS - centrala sekularnog kemalizma?
Uskoro su započele i istrage protiv velikoga broja pripadnika oružanih snaga – aktivnih i umirovljenih, kao i brojnih drugih osoba osumnjičenih da pripadaju “dubokim slojevima države” – strogo sekularnim i ultranacionalističkim krugovima radikalnih kemalista spremnih na sve, samo da osiguraju status quo i prevlast u državi. Dok su 2007. i 2008. trajale istragi i tek započinjali sudski postupci, promjene turskoga zakonodavstva sredinom 2009. godine su otvorile širom vrata jednom presedanu i pravnoj novini – dopustivši civilni sudovi u mirnodopsko doba sude i turskim vojnim osobama. Od tada se zahuktalo suđenje – više stotina visokih časnika je završilo pred sudovima, uključujući i niz generala i admirala, dok su sudovi postali vidljivo sredstvo političkoga pritiska na tursku vojsku.
To opadanje političkoga utjecaja je posebno bilo vidljivo prošloga ljeta, kada je nakon ljetnog zasjedanja Vrhovnog vojnog vijeća došlo do masovnoga podizanja zahtjeva za uhićenje čitavoga niza visokih časnika, koje je tadašnji načelnik Glavnoga stožera general İlker Başbuğ namjeravao promaknuti usprkos sumnjama o umiješanosti u već spomenute istrage. Nakon očitog političkoga dogovora, Başbuğ je otišao u mirovinu, na što je svih 102 zahtjeva za pritvaranjima povučeno. Ali, to nije bio kraj političkih pregovora i igara.
Smjena na čelu Glavnog stožera nije bila neočekivana
U nedjelju 8. kolovoza je postignut dogovor i na ispražnjeno mjesto načelnika Glavnog stožera je došao general Işık Koşaner, dotadašnji zapovjednik Kopnene vojske i očekivani nasljednik İlkera Başbuğa. Na njegovo dotadačnje mjesto zapovjednika Kopnene vojske (tradicionalno jedinu poziciju s koje se moglo napredovati na mjesto Načelnika stožera) došao je također konzervativac Erdal Ceylanoğlu – koji je doduše u trenutku preuzimanja dužnosti bio toliko star da je bilo jasno da ga u ljeti 2011. čeka nužna starosna mirovina. Upravo je oko popune ovoga mjesta bilo i najviše problema, budući je glavni vojni kandidat za dužnost (general Hasan Iğsız) bio neprihvatljiv vladajućoj AKP radi navodne umješanosti u slučaj Ergenekon, dok je drugi izbor (general Atila Işık, dotadašnji zapovjednik Žandarmerije) nakon navodnih pritisaka odabrao mirovinu ispred napredovanja u strukturi. Na mjesto zapovjednika Žandarmerije (poziciju podređenu zapovjedniku Kopnene vojske) dolazi Necdet Özel, osoba naizgled oadana vladajućoj AKP, s jasnom idejom da on 2011. napreduje na Zapovjednika Kopnene vojske i onda Načelnika Glavnog stožera 2013. godine po isteku mandata Işıka Koşanera. Još je desetak visokih časnika suspendirano s liste za napredovanje, prvenstveno radi slučaja “Sledgehammer”, dok je još ukupno 74 časnika promaknuto. Time je AKP, kao potpuno civilna organizacija, po prvi put došla u priliku uspješno utjecati na interni vojni sustav promicanja kadrova.
Bilgin Balanli - prvi djelatni general zbora uhićen!
No, ovi vojno-politički manevri nisu dugotrajnije riješili stvari. Istrage su nastavljene i 2011. godine, a pred novo ljetno zasjedanje Vrhovnog vojnog vijeća (zakazano za 1. do 4. kolovoza ove godine) problem s hapšenjima je ponovo eskalirao. Krajem svibnja, a radi navodne povezanosti sa slučajem Balyoz (“Sledgehammer”), uhapšen je general Bilgin Balanlı – dotadašnji zapovjednik Vojne akademije i pretpostavljeni kandidat za preuzimanje mjesta zapovjednika Ratnoga zrakoplovstva na kolovoškoj sjednici YAŞ. Time se broj uhićenih generala popeo na 29, od njih ukupno oko 300, što nije bio kraj pritiscima na vrh oružanih snaga.
U sezonu održavanja ljetne sjednice Vrhovnog vojnog vijeća 2011. godine je Stranka pravde i napretka ušla vidljivo osnažena. Naime, ona je 12. lipnja pobjedila na parlamentarnim izborima, i pod vodstvom premijera Recepa Tayyipa Erdogana osvojila gotovo 50 posto glasova te vlast u Turskoj. Uz najave izmjena ustava, krenulo se i u novu rundu sučeljavanja s vojskom.
Sudovi su u petak 29. srpnja optužili još 22 osobe (među njima i nekoliko generala te viših časnika) za navodno provođenje internetske kampanje podrivanja Vlade – što je najnoviji aspekt slučaja “Sledgehammer”. Time se 17 časnika s vrha listi za skoro promicanje našlo ili u zatvoru ili pred sudskim postupkom (od čega čak 14 generala), što je uz nedavne probleme u borbi protiv kurdskih pobunjenika na prostoru Turske, dodatno bitno otežalo pripreme za sjednicu Vrhovnog vojnoga vijeća. Na to su četiri glavna turska vojna zapovjednika – načelnik Glavnoga stožera general Işık Koşaner, zapovjednik Kopnene vojske general Erdal Ceylanoğlu, zapovjednik Ratnog zrakoplovstva general Hasan Aksay te zapovjednik Ratne mornarice admiral Uğur Yiğit – iznenadili sve, povukli pomalo očajnićki potez te grupno podnijeli ostavke na svoje pozicije.
Vrh oružanih snaga prije kolektivne ostavke i penzije
Budući da general Necdet Özel, dotadašnji zapovjednik Žandarmerije, nije podnio ostavku – predsjednik Abdullah Gül ga je brzo imenovao zapovjednikom Kopnene vojske i svojevrsnim v.d. načelnikom Glavnog stožera Oružanih snaga Turske. Osim toga, odlučeno je da se 1. kolovoza započne s četverodnevnom sjednicom Vrhovnog vojnog vijeća, tijekom koje se namjerava riješiti i novonastale kadrovske probleme. Upravo na toj, u ponedjeljak započetoj sjednici, jasno se pokazalo koliko je utjecaja turska vojska izgubila u posljednje vrijeme, kad je umjesto da njome supredsjedaju načelnik glavnoga stožera i Predsjednik republike, sam za stolom sve otvorio predsjednik Vlade Recep Tayyip Erdogan.
Ima li zornijeg prikaza promjene u raspodjeli moći?
Suprotno običajima, prvo će se rješavati promicanje časnika nižih činova (iako tu rupa u visokim činovima otvara problem, jer zapovjednici pojedinih grana inače moraju potpisati pojedina promicanja i imenovanja), dok bi se vrh oružanih snaga vjerojatno popunio do četvrtka. Izgleda da su je do sada iskristalizirao samo dio kandidata za pojedine dužnosti – general-pukovnici Abidin Ünal and Mehmet Erten kao mogući kandidati za mjesto zapovjednika Ratnog zrakoplovstva, te admiral Murat Bilgel kao mogući zapovjednik Ratne mornarice u skoroj budućnosti. Tek nakon toga, vjerojatno u petak, bi na mjestu načelnika Glavnog stožera bio potvrđen i sam general Necdet Özel.
Ovome planu rade probleme dva detalja. Kao prvo – zbog velikog broja generala koje gone (ili drže u pritvoru) sudovi, zapovjedne je dužnosti u pojedinim granama oružanih snaga zapravo teško popuniti svježim ljudima s postojećih kadrovskih lista – posebno su problematična imenovanja u Ratnome zrakoplovstvu i Mornarici. Osim toga, problem je i u već spomenutih 14 generala s listi za promicanje u činu, koji su u zatvorima. Buduči je AKP izričito protiv da se njima daju bilo kakve zapovjedne dužnosti ili činovi – iznesena je ideja da se njihov status jednostavno zamrzne. Iako na prvi pogled zgodno rješenje, ovaj bi manevar zapravo na duže vrijeme zakrčio kadrovske popise, budući da bi “zamrznuti” ipak morali ostati u igri za pojedina promaknuća sve do konačnoga rješavanja svoga statusa – kad god to bilo.
