Nakon gotovo mjesec dana pregovaranja i više radnih tekstova i sve usklađenijih nacrta, izgleda da je barem za sada propalo nastojanje UN-a oko postizanja sveobuhvatnog međunarodnog Sporazuma o trgovini naoružanjem (Arms Trade Treaty – ATT). Naime, sinoć u ponoć istekao je rok za usuglašavanje teksta sporazuma kojim bi se po prvi put sveobuhvatnije reguliralo tu međunarodnu trgovinsku granu, kojom godišnje procirkulira oko 60 milijardi USD. Time je onda bez rezultata završena i namjenska Konferencija o sporazumu o trgovini naoružanjem, koju je u New Yorku okupio UN-ov Ured za pitanja razoružanja. Umjesto da predstavnici 170 okupljenih zemalja pregovorima dođu do usuglašenog konačnoga teksta i potom ga usvoje, na kraju balade prvo su Sjedinjene Američke Države, a onda i Ruska Federacija te Kina zatražile stanku za promišljanje o dotad usuglašenome tekstu.
Kampanja Amnesty Internationala za Sporazum o trgovini naoružanjem
Kako je uvjet pod kojim se najveći svjetski trgovac oružjem, SAD, i priključio procesu – što je onda dovelo do njegova ozbiljnog pokretanja te organiziranja i ove posebne Konferencije o sporazumu o trgovini naoružanjem (od 2. do 27. srpnja 2012.godine) – bio da budući sporazum bude donesen konsenzusom svih okupljenih na konferenciji, time je praktično i svim prisutnim delegacijama dana praktična mogućnost ulaganja veta na tekst sporazuma. Na kraju ni to, kao ni brojna proceduralna nadbijanja (prvih je tjedan dana prošlo u nesporazumu oko palestinskoga sudjelovanja, gdje je na kraju toj delegaciji dopušteno prisustvo, ali bez prava aktivnog sudjelovanja i glasovanja), nisu upropastila sastanak.
Iako nakon izjave Ewena Buchanana, glasnogovornika UN-Ureda za pitanja razoružanja, “Nema konsenzusa i sastanak je završen“, nije ostalo mnogo nedoumica, treba zaključiti da se jednostavno nije donijelo ikakvu odluku. Taj je detalj bitan, jer ostavlja mogućnost daljnjih razgovora, ne bi li se onda dalje dorađivan Nacrt sporazuma o trgovini naoružanjem ipak moglo podnijeti Općoj skupštini UN na glasovanje krajem godine. U tom bi slučaju ovaj tekst prvo trebao skupiti dvotrećinsku većinu od 193 ondje predstavljene zemlje – da bi nakon toga stupio na snagu nakon prikupljanja i još barem 65 nacionalnih ratifikacija.
Pri tome, jasno je da i u sastavu okupljene Konferencije o sporazumu o trgovini naoružanjem, ali i u sastavu Opće skupštine UN, ima država koje na spomenuti dokument uopće ne gledaju blagonaklono – bilo iz političkih ili ekonomskih razloga. Upravo je na dio te problematike ukazao i veleposlanik Roberto Garcia Moritan, predsjedavatelj netom okončane Konferencije, kada je izjavio da neke zemlje od samog početka rada na pravnome tekstu imaju “različite poglede” na Sporazum – posebice Sirija, Iran, Sjeverna Koreja, ali i Egipat, te Alžir – koje su se navodno cijelo vrijeme jasno suprotstavljale čitavom postupku. S druge strane, upravo su predstavnici Meksika na kraju ovotjednog pregovaračkog skupa iskazali i stav više od 90 država zagovaratelja Sporazuma o trgovini naoružanjem, izjavljujući kako su one “odlučne osigurati Sporazum o trgovini naoružanjem (ATT), što je brže moguće“.
Stav Sjedinjenih Američkih Država navodno je uvelike bio određen i njihovom unutarnjom politikom po pitanju oružja. Naime, grupa sastavljena od 51 senatora (s oba pola političkoga spektra) uputila je 26. srpnja otvoreno pismo predsjedniku Baracku Obami i njegovoj ministrici vanjskih poslova Hillary Clinton. Izjavljujući: “Kao zaštitnici prava Amerikanaca da posjeduju i nose oružje, mi pišemo, ne bi li izrazili našu izrazitu zabrinutost oko opasnosti koje nosi Sporazum o trgovini naoružanjem organizacije Ujedinjenih naroda“, u njemu su apelirali na vlasti SAD da ne potpisuju UN-ov sporazum, prijeteći i blokadom njegove kasnije ratifikacije u američkome Senatu – gdje za prolaz propisa treba 67 od ukupnih 100 glasova senatora – čime je praktično postalo izvjesno da te ratifikacije neće biti, čak i ako SAD potpiše trenutnu varijantu usuglašenog teksta. Izgleda da su oni na taj potez bili ponukani dojmom kako spomenuti sporazum u nekim svojim aspektima, uz reguliranje međunarodnog prometa oružjem, ujedno ograničava i interno pravo građana SAD da nose i posjeduju vatreno oružje. Dok predstavnici UN-ovog Ureda za pitanja razoružanja tvrde kako taj akt ne bi utjecao na pojedine nacionalne promete naoružanjem, kao ni na način na koji pojedine države reguliraju pitanje građanskog posjedovanja oružja, grupe kao Nacionalna udruga strijelaca (“National Rifle Association” – NRA) nisu u to uvjerene i smatraju tekst sporazuma “ozbiljno krivim”.
Iako pomalo čudni, njihovi su stavovi jasni – “NRA, naših 4 milijuna članova i deseci milijuna zakonu privrženih Amerikanaca koji posjeduju oružje, nikad neće svoje pravo posjedovanja i nošenja oružja prepustiti Ujedinjenim narodima“, izjavio je tom prilikom Chris Cox, izvršni direktor NRA Instituta za zakonodavne aktivnosti (NRA’s Institute for Legislative Action), dodajući i: “To je ujedno i razlog zašto se UN-ov Sporazum o trgovini naoružanjem susreo s punom snagom otpora NRA. Mi smo zahvalni za potporu ovih senatora, predvođenih senatorom Jerryem Moranom, u suprotstavljanju okovima koje nameće međunarodna tiranija“.
Naravno, otvoreno je pitanje kakve veze imaju ovi stavovi i tvrdnje sa spomenutim UN Sporazumom – posebice, imamo li na umu da tekst o kojem se posljednjih dana raspravljalo u New Yorku izričito potvrđuje “…suvereno pravo i odgovornost svake pojedine države da pravno regulira i kontrolira transfere konvencionalnog naoružanja koji se odvijaju isključivo unutar njenog teritorija, u skladu s njenim pravnim i ustavnim ustrojstvom“.
