Jučer, u petak 15. srpnja, nešto iza 21 sat po našem vremenu, iz Turske su krenule dolaziti vijesti o vojnom udaru. Kako izgleda, tom je prilikom vojno “Mirovno vijeće” krenulo u pokušaj ovladavanja državom. Pri tome, pučistički dijelovi vojske zauzeli su više mostova preko Bospora, u Istanbulu, više televizijskih stanica, a izgleda i niz institucija u glavnome gradu Ankari. Pobunjena vojska pozvala je narod da ostane u domovima, proglašen je i policijski sat, a odlasci s istanbulske zračne luke Ataturk bili su suspendirani od 21:31 po hrvatskome vremenu. Kao razlozi puča navedeni su pojačana autoritarnost aktualne državne vlasti u Turskoj, jačanje korupcije, ali i porast terorizma kojeg je vojska odlučila zaustaviti.

Predsjednik Erdoğan u javnost putem Apple FaceTime aplikacije

Turski parlament je opkoljen tenkovima, a dio postrojbi bliskih pučistima je i otvarao vatru – navodno na pojedine lojalne dijelove policije, ali i na skupine građana koji su na ulice izašle u znak podrške predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoğanu. Kako izgleda, nije jasno ni tko točno vodi vojni puč koji je u tijeku, no vrlo je moguće da se nisu kompletne Oružane snage pridružile puču, budući da se u medijima i na socijalnim mrežama čulo da je dio visokih časnika pritvoren u Glavnome stožeru, dok i pojedine grane i postrojbe još važu kako će se postaviti u ovoj novoj situaciji. Dok se na brojnim mjestima vidi raspored mehaniziranih i oklopnih vojnih postrojbi, a ima dojava i o borbenim djelovanjima iz zraka (uglavnom helikopteri), predstavnici vlasti naglašavaju da prevrat navodno vodi omanja, ali široko raspoređena skupina pukovnika turske vojske i žandarmerije (prema nekima bliska vjersko/političkome pokretu Fethullaha Gülena). Pri tome, tijekom noći sam Gülen oglasio se iz svog progonstva u Sjedinjenim Američkim Državama, osudivši vojna djelovanja u turskoj politici i nasilje, te opovrgnuvši glasine o svojoj navodnoj ulozi u noćašnjim događanjima.

Vojaka na turskoj državnoj televiziji

Turski predsjednik, protiv kojeg su se pučisti i digli, posljednjih je dana bio na godišnjem odmoru u obalnome mjestu Bodrum, na jugozapadu Turske, oko 460 kilometara južno od Istanbula. Po izbijanju puča, on se uspio javnosti obratiti putem niza lokalnih televizija, koje su direktno u program prenosile njegove izjave dane u kameru mobilnog telefona. Dok je Erdoğan navodno krenuo u Istanbul, on je sebi vjernu javnost pozvao da izađe na ulice, okupi se i onda masovno suprotstavi vojsci. Budući su ga mnogi i poslušali, vojska je u Istanbulu pucala na kolone lojalista na gradskim mostovima, a navodno je do sukoba došlo i oko trga Taksim – još jednog okupljališta lojalista. Uz to, kretanje kolona lojalista uočeno je i u smjeru tamošnje zračne luke – još jedne točke koju je predsjednik Erdoğan izričito naveo kao mjesto masovnog okupljanja.

Eksplozije u Ankari

Pri tome, barem gledano izdaleka, sukobi izgledaju najžešći u Ankari, gdje se čulo žestoke razmjene vatre iz težeg naoružanja, a zabilježeno je i više jakih detonacija. Ovdje se čulo i o zračnome napadu na kompleks Nacionalne obavještajne organizacije (Millî İstihbarat Teşkilatı – MIT), za koji nepotvrđeni izvori tvrde kako je noćas i uništen. U zračnom napadu na policijskih obučni centar specijalnih jedinica u Gölbaşıju nedaleko Ankare (koji se nalazi u sklopu Policijske akademije) ubijeno je 17 policajaca.

Oko ureda turskoga premijera u Ankari raspoređeni su tenkovi. No, kako se situacija u Turskoj postupno zaoštrava izlaskom na ulice sve većeg broja turskih građana lojalnih vlastima – oko 30 minuta iza ponoći se čulo i da je vojska otvarala vatru na lojaliste oko turskoga parlamenta i predsjedničkog kompleksa u centru Ankare, te oko istanbulske zračne luke. Na parlament, odnosno Tursku nacionalnu skupštinu, bačene su barem 3 bombe, pri čemu je poginulo 12 policajaca. Na istanbulskom trgu Taksim došlo je do sukoba pučista i prosvjednika-Erdoğanovih pristaša, a usprkos naporima pučista taj prostor nije bio ispražnjen od pristalica turske Vlade i Erdoğana. Negdje oko 3 sata u noći (po hrvatskom vremenu) objavljeno je da se predalo 30-ak vojnika s Taksima, predavši naoružanje naoružanim policijskim snagama.

Dio vojne tehnike osvojene od lojalista

Redovi pred bankomatima u očekivanju daljnje krize

Dok je navodno velik broj građana krenuo podizati novce iz bankomata, te nabrzinu kupovati zalihe hrane i goriva, drugi se dio stanovništva odazvao dosadašnjim pozivima predsjednika i premijera Turske – na masovni izlazak njima lojalnih pobornika na ulice. Navodno se i iz niza džamija u Istanbulu moglo čuti glasne pozive na molitvu, iako je ondje još noć i zapravo nipošto nije vrijeme za tako nešto, dok su bile zabilježene i situacije da se iz pojedinih džamija čulo glasno emitirane snimke javnih obraćanja predsjednika Erdoğana. U takvoj situaciji nije ni čudo da se i oko 1 u noći, u jutro 16. srpnja, ponovo čulo o tome da je vojska otvarala vatru na lojaliste, oko istanbulskog aerodroma i na pojedinim mostovima preko Bospora.

Mase lojalista okupljenih na trgu Taksim u Istanbulu

Oko 1 u noći, pojedini mediji izvještavaju i o sukobima među pojedinim vojnim jedinicama, gdje se navodi navodno rušenje pučističkog vojnog helikoptera od strane borbenog zrakoplova F-16 iznad Ankare, kao i o hapšenju pojedinih vođa vojnoga puča. Pri tome, iz Ankare oko 2 ujutro dolaze vijesti o borbama oko parlamenta (izgleda više puta bombardiran iz zraka, kada je i ranjeno najmanje 12 policajaca) te Glavnoga stožera turske vojske, dok se eksplozije i paljba iz vatrenog oružja čuju i u Istanbulu, gdje je na ulicama prisutno veliko mnoštvo građana lojalnih predsjedniku Erdoğanu. U to se doba Turskom šire glasi o njegovom mogućem slijetanju na istanbulski aerodrom Ataturk – za što se poziva i njegove pristalice na tamošnji “domaći” terminal – a lojalisti su oko 2 sata ujutro ponovo preuzele i državnu televiziju TRT, koja je uskoro počela iznova emitirati.

Recep Tayyip Erdoğan pred mnoštvom pristalica

Za razliku od turskog premijera Binali Yildirima, koji je čitave večeri bio u Ankari, Recep Tayyip Erdoğan je oko 2:25 sletio u Istanbul, čime su konačno opovrgnute glasine o njegovome pokušaju bijega iz države. Oko 3:10 on se pred zračnom lukom  i obratio svojim pristašama porukom: “Niti jedna sila nije iznad volje narode“. Uz najavu: “Ovaj nam je ustanak božji dar, jer će to biti razlogom da pročistimo našu vojsku“, Erdoğan je najavio oštar odgovor za odgovorne (tijekom večeri se spominjalo suđenja za veleizdaju), koje je i on prepoznao u redovima pristalica Fethullaha Gülena. Turski je predsjednik ujedno javnost obavijestio i o bombardiranju iz zraka kojem je bila podvrgnuta rezidencija u mjestu Marmaris (jugozapad Turske) – u kojoj je on boravio na odmoru, i koju je napustio nedugo prije napada.

Navodni sudionici vojnog puča, prema agenciji Anadolu

Malo iza 3 ujutro 16. srpnja se i iz napadima potresene turske Nacionalne obavještajne organizacije (MIT) moglo čuti o polaganom lojalističkom ovladavanju situacijom – gdje se pučiste opisalo izoliranima i podijeljenima na rasute “džepove otpora”. Prema izjavama Nuh Yilmaza, njihova glasnogovornika, “Narod maršira na te skupine. Svi ljudi koji su sudjelovali u ovom pokušaju bit će suđeni za izdaju. Trenutno nema problema“. Po ovim vijestima se oko 3:40 medijima proširila informacija o barem 120 uhićenih pučista, što zasigurno neće biti i konačna brojka, uz za sada nepoznat broj mrtvih i ranjenih na obje strane. Kako bilo da bilo, pravo stanje stvari još nije jasno i vjerojatno ni neće biti jasno barem dok ne svane novi dan nad Turskom, državom koja danas definitivno neće više biti slična onoj jučerašnjoj.