Ako ste posljednjih godina čuli za Nigeriju, dobra je šansa da je to bilo u kontekstu Boko Haram pobune, koja je sjeveroistočni dio ove zemlje potopila u kaos. Američki Council on Foreign Relations procjenjuje da je barem 19.807 ljudi poginulo u tamošnjem ratu.

“Boko Haram” je postao kratica za najprimitivnije i brutalne vrste sektaškog nasilja, u velikoj mjeri i zaslugom vođe ove skupine, Abubakara Shekaua. On se pojavljivao u video snimkama na Internetu, slaveći pokolje civila te pripadnika sigurnosnih snaga i otmice djevojki iz škola. Predsjednik Muhammadu Buhari je istrebljenje Boko Harama i eliminaciju Shekaua postavio kao najvažniji prioritet svoje administracije, a budući je ta skupina svoje djelovanje proširila na susjedne zemlje, on u tom poslu može računati i na podršku regionalnih združenih snaga. Ima naznaka da je ofenziva protiv Boko Harama relativno uspješna, budući je u listopadu zabilježeno tek 319 mrtvih, što je najniži takav broj još od prosinca 2012. godine.

Ipak, čitava ova priča ima problem. Kao prvo, “Boko Haram” uopće ne postoji kao skupina, na način na koji većina ljudi (uključujući tu i državne vlasti Nigerije) o njoj govori. Osim toga, ni kao ime jednog više apstraktnog fenomena ono ne obuhvaća cjelinu problema nasilnog vjerskog ekstremizma u Nigeriji. No, vratimo se malo unatrag…

Važno je zamijetiti kako Boko Haram nije jedna organizacija. Barem pet različitih skupina obično se zajednički naziva “Boko Haram”, iako ni jedna od njih nikad nije sebi prisvojila to ime. Umjesto toga, one preferiraju svoja “prava” imena na arapskome. Shekao zaista vodi jednu od tih skupina, ali one međusobno ne dijele ikakve operativne ili financijske resurse. Zajednički nazivnik svih ovih pet skupina je ideologija zasnovana na učenjima Muhammada Yusufa. Yusuf je bio utjecajan i kontroverzni vjerski učenjak, koji je propovijedao protiv koruptivnih učinaka – po njegovom gledanju – “zapadne” ideologije. On se u Nigeriji zalagao za vladu zasnovanu na ultra-konzervativnoj interpretaciji islamskoga prava i tradicije. Nigerijske sigurnosne službe su ga ubile u zatvoru 2009. godine.

Abubakar Shekau

Od terorističkih skupina inspiriranih Yusufom (“Yussufia”), ova frakcija predvođena Shekauom je najekstremnija. Shekau je prisegnuo na vjernost Islamskoj državi, prihvativši za svoju skupinu i ime “Pokrajina Islamske države Zapadna Afrika”. U usporedbi s ostale četiri skupine, ova podružnica Islamske države do krajnosti iskorištava koncept takfira, odnosno proglašavanja da su Muslimani koji se ne slažu s njenim ekstremnim i nasilnim interpretacijama islama otpadnici, koji moraju biti proganjani ili čak i ubijeni. Da bude jasno, ostale četiri frakcije Boko Harama – uključujući tu i grupu koja se odvojila, nakon što je Shekau dao prisegu Islamskoj državi – također se zalažu za rat s vladom Nigerije i susjednih zemalja. Svi se oni zalažu za uspostavu teokratskog uređenja u društvu. Sve te grupe tvrde kako su odane učenjima pokojnog Yusufa, i krive su za raznolike zločine protiv civila. Ipak, pretjerano pojednostavljivanje ovog sukoba stalo je na put njegovu rješavanju, među ostalim i zato što je ono dalo zgodnu priliku vlastima Nigerije da pripisuju raznoliko nasilje toj difuznoj organizaciji, istodobno ignorirajući vrlo stvarne prigovore koji su zapravo doveli do razvoja nasilne ideologije Yusufa i njegovih pristalica.

Jednako je loše što taj nedostatak razumijevanja ovih raznolikih frakcija i njihove organizacijske strukture onemogućava svaki dosadašnji pokušaj pregovornog okončanja konflikta, barem s nekim od pojedinih sudionika ove pobune. Širina oznake “Boko Haram” predstavlja i dodatnu opasnost – ona prijeti zaslijepiti i vlasti i medije prema prijetnjama koje dolaze iz radikalnih vjerskih skupina u Nigeriji, koje ne dijele pripadnost s učenjima pokojnog Yusufa. Također, ova skupna oznaka zamućuje i razlikovanje između onih koji zagovaraju nasilje, i umjerenijih Muslimana u Nigeriji.

Pristalice učenja Muhammada Yusufa sebe vide kao dio salafističkog pokreta, ultra-ortodoksne fundamentalističke struje u sunitskome islamu, koji se zalažu za povratak “čistim” učenjima proroka Muhameda i njegovih ranih sljedbenika. Većina nasilnih džihadističkih skupina pripada Salafizmu, iako velika većina salafista zapravo odbija nasilje. “Njihov je prvi prioritet osobno pročišćenje i pridržavanje vjeri“, napisao je novinar Graeme Wood o tim nenasilnim salafistima u eseju za “The Atlantic”, “… i oni vjeruju da sve što sprečava dostizanje tog cilja – kao što je izazivanje ratova ili nemira, koji ometaju živote, molitvu i učenje – je zabranjeno“. Graeme se tu referirao na nenasilne salafiste kao suprotnost Islamskoj državi, ističući da oni predstavljaju mirnu alternativu nasilnome radikalizmu. Ova razlika vrijedi i u slučaju Nigerije. Učenja Muhammada Yusufa su široko odbijana od vjerskih autoriteta koje poštuje većina salafista u Nigeriji. “Ta doktrina Yusufije je opovrgnuta od niza propovjednika i učitelja salafističkog smjera u Nigeriji“, napisao je Fulan Nasrullah, nigerijski blogger koji se identificirao kao salafista.

Nigerijske mornaričke specijalne snage s vojskom Čada na zajedničkoj vježbi “Flintlock 2015” u veljači 2015. godine

Da bi dodatno zakomplicirale stvari, skupine koje se kolektivno zna pod nazivom “Boko Haram” nipošto nisu jedine salafističke grupe terorista u Nigeriji. Nigerijske snage sigurnosti upale su 13. listopada u džamiju u mjestu Okene, pokrajina Kogi, koja je povezana sa sektom al-Sunnah. Ljudi iz te džamije pucali su po vojnicima, koji su u tom kompleksu otkrili zalihu vatrenog oružja. Dok ta priča zvuči jako slično vijestima koje se na dnevnoj bazi čuje iz krajeva zahvaćenih pobunom skupina Boko Haram, Okene je zapravo 880 kilometara udaljen od žarišta Boko Haram pobune. Niti organizacija al-Sunnah nema ikakvih direktnih veza s bilo kojom od Boko Haram skupina – čak ima i različitu ideologiju. Ipak, prema Nasrullahu, ona je tijekom posljednjih godina nakupila velike količine raznog oružja. Nadalje, ni al-Sunnah nije jedina ekstremistička skupina koja se priprema za nasilnu konfrontaciju s državom u Nigeriji.

Nigerijski problemi s nasilnim vjerskim ekstremizmom sežu daleko dublje od Boko Harama. Svi ti prigovori koji su motivirali Muhammada Yusufa i njegove sljedbenike, doveli su do rasta vjerskog fundamentalizma bez presedana u povijesti Nigerije. I dok vojne snage mogu slaviti poneki uspjeh u borbi protiv raznolikih grana pobune na sjeveroistoku zemlje, administracija predsjednika Buharija ne bi trebala raditi grešku da miješa simptome nezadovoljstva s njegovim uzrocima, posebice s obzirom da danas ni ti pojedini simptomi zapravo nisu baš dobro poznati.

Original ovoga teksta objavljen je 14. listopada 2015. godine pod naslovom “Nigeria’s Terrorist Threats Are Bigger Than Boko Haram“, na internetskoj stranici http://warisboring.com/. Njegov je autor novinar i analitičar Peter Dörrie.

U originalu je tekst dostupan na adresi: http://warisboring.com/articles/nigerias-terrorist-threats-are-bigger-than-boko-haram/