Nije tajna kako Washington DC posljednjih mjeseci baš i nije sretno mjesto za hrvatske političare, posebice ako se ondje nađu pred mikrofonom i kamerom Branke Slavice, dopisnice HRT-a iz Sjedinjenih Američkih Država. Teško je zaboraviti turistički interview kojeg je 5. siječnja ove godine ondje dala predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, opravdavajući svoj incognito posjet i najavljujući da se Hrvatska “pozicionira kao čimbenik koji će doista aktivno sudjelovati u kreiranju američke vanjske politike“. Nažalost, danas se ponovilo nešto slično – različito, ali ipak slično.

Za razliku od novogodišnjeg puta hrvatske predsjednice, o odlasku ministra obrane Damira Krstičevića put SAD nije bilo dileme. Javnost je o tome bila obaviještena, a svrha i program boravka na prvi pogled nisu izgledali sporni. Samo koji dan prije no što Republika Hrvatska po prvi put objavi Zahtjev za ponudama i time zakorači u još do sada nepoznat predio međunarodnog postupka kupovine borbenih zrakoplova, visoki gost iz Zagreba stao je pred kameru Branke Slavice u glavnome gradu SAD, i stvari su opet kao uklete krenule krivo.

Prvo pitanje bilo je dugo i bezopasno – “Evo, ministre, na dijelu otvorenom za novinare čuli smo puno komplimenata na račun Hrvatske, na račun hrvatskih obrambenih snaga. Ministar Mattis čak je spomenu obljetnicu Oluje, kazavši da je to bila maestralna operacija… dao veliki kompliment vojnicima koji su se borili pod hrvatskim stijegom za vrijeme operacije Oluja. No, zanima me, o čemu ste razgovarali kad su se vrata zatvorila za nas novinare“? Jednako je takav bio i Krstičevićev odgovor:

“Pa, evo, prva i osnovna stvar, meni je drago da je sastanak počeo upravo s operacijom Oluja. Sekretar je… odnosno ministar obrane… još jednom ponovio da je to bila jedna od operacija koja mijenja povijest. Iskazao je još jednom zahvalnost. Pohvalio je i pripremu same operacije, vođenje same operacije, političko vodstvo… i na to možemo svi skupa u Hrvatskoj biti ponosni. I ono što je također rekao, da se ta operacija izučava na svim američkim vojnim školama. Što se tiče razgovora… Razgovor je bio prijateljski, otvoren. Razgovarali smo o zajedničkom doprinosu međunarodnoj sigurnosti, jasno… naravno, i o borbi protiv terorizma, zatim o zajedničkim aktivnostima u okviru NATO-a, pa smo razgovarali također o političko-sigurnosnoj situaciji u hrvatskom okruženju, na prostoru jugoistoka Europe. Također smo razgovarali o produbljivanju, jačanju obrambene suradnje… I, ono što je najvažnije, o američkoj potpori i pomoći u razvoju sposobnosti Hrvatske vojske“.

Na to posljednje nadovezala se i novinarka Slavica idućim pitanjem: “Nije tajna da Hrvatska želi obnoviti svoju vojnu eskadrilu. To je i jedan od razloga vašeg dolaska ovdje u Washington. Odlazite i u sjedište vojne industrije Lockheed Martin. Jeste li došli kupiti američke vojne zrakoplove F-16, i jeste li o tome razgovarali s generalom Mattisom?“. Krstičević je donekle izbjegao postavljene zamke odgovorom:

“Došao sam razgovarati sa prijateljima, partnerima. Jasno da je tema bila borbeno zrakoplovstvo. Donošenje te odluke, važne odluke za Hrvatsku vojsku, za hrvatsku državu, mi čekamo već petnaestak godina. Vremena više nema. Moja zadaća je, i kao ministra… upravo je obnavljanje borbenog zrakoplovstva, i razgovarali smo, i dobio sam potporu ministra Mattisa za taj projekat“.

Hrvatska bliža kupnji američkih zrakoplova?

Ovo novinarki HTV nije bilo dovoljno pa je na pola treće minute razgovora ustrajala na istu temu: “Jesmo li bliže kupnji američkih vojnih zrakoplova?” – na što je uslijedio odgovor ministra Krstičevića koji nije bio očekivan. Istini za volju, hrvatski ministar obrane krenuo je odgovarati još i prije no što je pitanje novinarke bilo do kraja postavljeno, ali sadržaj njegova odgovora ipak nije bio očekivan – “Mislim da jesmo. Odluku ćemo donijeti do kraja godine, i veselim se upravo… ovaj, toj suradnji“.

Nakon ove bombe – da je Hrvatska bliže kupnji američkih vojnih zrakoplova – nastavak razgovora bio je bitno više unutar očekivanih tematskih granica. Za kraj se ministar osvrnuo i na školovanje hrvatskih vojnika u SAD: “To je vrlo bitno. Evo, kao što znate, i ja sam školovan ovdje… na US Army War College-u. Preko tisuću časnika je školovano, i vjerujte mi da to jako puno nam pomaže, i meni i drugima, da možemo pametno upravljati, i razvijati Hrvatsku vojsku na pravi način“. Time je ujedno i okončan večerašnji intervju ministra Damira Krstičevića za HTV.

Za sada je potpuno neizvjesno što ovaj stav ministra Krstičevića o “američkim vojnim zrakoplovima” zapravo znači. S jedne strane, ne bi bilo nemoguće da je time u praksi i prije početka presuđen najveći vojni posao Republike Hrvatske od osamostaljenja do danas. U tom bi slučaju praktično izlišnim postalo i traženje ikakvih ponuda – budući da spomenutom “potporom ministra Mattisa” iz igre zapravo ispadaju ne samo Švedska i Južna Koreja, već vjerojatno i Izrael, sve države o kojima se posljednjih tjedana itekako pričalo kao izvorima potencijalnih letjelica za RH. Nažalost, Hrvatska bi takvom direktnom kupnjom, bez raspisivanja međunarodnog natječaja, ujedno ušla i u probleme s Europskom komisijom po pitanju transparentnosti i izbjegavanja tržišnih diskriminacija usporedivih proizvođača iz Europske unije, o čemu smo već pisali na portalu Obris.org po pitanju svojedobnih usporedivih nabavnih planova u Rumunjskoj i Bugarskoj. Ujedno, bila bi tu riječ o bitno grubljem preferiranju ključnog globalnog saveznika od onog viđenog na primjerima u Austriji ili Belgiji, a Hrvatska bi pomoću “časnika školovanih u SAD” tehniku HRZ neposredno vezala za službeni Washington na način koji bi bio bez presedana u našoj novijoj povijesti. Naravno, vjerojatnije je da bi se tu ipak razmatralo kakve rabljene letjelice, jer je stvarno teško ozbiljno zamisliti hrvatski pogled u nešto novo iz proizvodnog asortimana američke vojne mega-tvrtke Lockheed Martin.

S druge strane, još uvijek treba ostaviti i mogućnost da se tu radilo o svojevrsnoj grešci u izražavanju, o čijim ćemo pravim razmjerima tek doznavati tijekom narednih dana, možda ipak u kontekstu ponešto narušenih Zahtjeva za ponudama koje je ministar Krstičević tako strastveno višekratno najavljivao posljednjih tjedana.