Damask, područje al Ghouta i četvrti pogođene navodnim kemijskim napadom

Od ranih jutarnjih sati u srijedu, 21. kolovoza, sve je vijesti iz Sirije u stranu potisnuo filmski materijal koji je osvanuo na servisu Youtube. Dok nije do kraja izvjesno tko je autor, ni kada i gdje je taj film točno sniman – govori se o istočnim predgrađima grada Damaska, konkretno o predjelu al Ghouta i predgrađima Jobar, Ein Tarma, Zamalka i Irbin. Radi se o prostorima udaljenim oko 4,5 kilometara istočno od centra Damaska i hotela “Four Seasons”, u kome je od nedjelje, 18. kolovoza, smješteno 20 UN inspektora za kemijsko oružje – pripadnika ograničene misije predvođene Šveđaninom Ake Sellstromom, koja je još od travnja čekala dozvolu za ulazak u Siriju i početak rada. Dok je nedvojbeno da je tijekom noći od utorka, 20. kolovoza, na srijedu, 21. kolovoza, spomenuto istočno područje Damaska bilo poprište intenzivnijih sukoba (topničkih, zračnih i raketnih djelovanja), pažnja se međunarodne javnosti koncentrirala na događaje koji su se navodno dogodili oko 3 sata ujutro po lokalnome vremenu, kada je na oko 7 lokacija navodno uočeno prisustvo kemijskih supstanci u zraku.

————————–

————————–

Navodni ostaci režimske rakete, nosača kemijske bojne glave

Prema nepotvrđenim navodima, bila je riječ o zahvaćenome području od oko 3,5 kvadratna kilometra izgrađenog urbanog prostora, gdje se priče o korištenju otrova navodno moglo lokalizirati na do 7 odvojenih lokacija – prema navodima oporbe, pojedinih mjesta gdje su pale rakete s kemijskim bojevim punjenjima. Pri tome, dok od samih kemijskih raketa ima tek malo ostataka i snimki, broj je žrtava noćnoga napada i danas (24. kolovoza) zapravo ostao nejasan. Dok se oporbene brojke kreću između 500 do 1800 mrtvih (bez mnogo fizičkih tragova i s tek naznakama obavještajnih djelovanja koja bi moguće uzorke kontaminirane odjeće ili tkiva trebale dobaciti do zapadnih predstavnika), tijekom današnjeg dana su predstavnici organizacije Liječnici bez granica (Medecins Sans Frontieres) izašli s brojem od ukupno 3,600 pacijenata koji su u bolnicama koje ova organizacija podržava liječeni od “neurotoksičkih simptoma” posljednjih dana (od čega je navodno njih 355 onda i umrlo).

Podrobnija karta pogođenih četvrti sa satnicom događanja u ranim satima 21. kolovoza 2013. godine

Jednako je nejasno i koliko je ljudi od tog broja žrtava poginulo u konvencionalnim djelovanjima te noći, a koliko je žrtava samog tog kemijskog napada, popraćenog prilično potresnim snimkama iz navodnih priručnih bolnica. Uz to, treba spomenuti da je sirijska oporba tu govorila o noćnome napadu, koji je u snu usmrtio civile i djecu, dok se iz medijskih izvora prije objave vijesti o kemijskome napadu moglo čuti o glasnim eksplozijama i pucnjavi koji su te noći potresali Damask (grad koji je prije rata obuhvaćao oko 1,7 milijuna stanovnika, gdje područje navodno napadnuto kemijskim oružjem bez problema obuhvaća oko 20 posto urbanoga područja), i gdje su neke od kasnijih snimaka pokazivale žrtve navodno u bijegu, a ubijene nekim otrovom. No, to je samo dio nedoumica oko ovog navodnog napada.

————————–

————————–
U rješavanju svih otvorenih pitanja mogao bi pomoći tek pristigli inspekcijski tim UN. No on je dobio tek ograničeni mandat – pregledati mjesta prijašnjih navoda o korištenju kemijskog oružja (Khan al-Assal, jugozapadno od grada Aleppa, te još nekoliko lokaliteta nedaleko Damaska, Homsa i grada Saraqeb na sjeveru Sirije), te pokušati ustanoviti je li ondje zaista bilo korištenja takvog oružja, ali ne i ulaziti u detalje oko pitanja koja bi to strana u sukobu mogla biti ona koja je takvo oružje koristila.

Angela Kane, visoka predstavnice UN-a za pitanja razoružanja stigla je danas u Damask

Kako se radi o vrlo starim incidentima (najsvježiji od sredine ožujka ili s početka travnja) nije bilo previše nade u uspjeh takvih istraživanja, budući da tragovi kemijskog oružja vremenom relativno brzo i temeljito nestaju s područja gdje su doista i korišteni). Te su se stvari sad promijenile naznakama o svježem velikom incidentu u samome Damasku, za čije istraživanje doduše sad opet treba i dodatna, nova dozvola sirijskih vlasti. Na putu dobivanja te dozvole je i današnji dolazak u Damask Angele Kane, visoke predstavnice UN za pitanja razoružanja, koja će izričito tražiti pristup UN inspektora na područje napada, prostor s kojeg danas i režimska televizija Bashara al-Assada donosi priče o nekakvim pobunjeničkim kemijskim oružjima te opremi.

Međunarodni okvir sukoba po pitanju Sirije

Dok se ikakvi konkretni koraci još rješavaju na međudržavnoj političkoj razini, spomenimo tu i jasno vidljivu vanjskopolitičku polarizaciju čitavoga slučaja. Dok u Siriji oporba tvrdi da je u pitanju bio režimski napad kemijskim oružjem, a režim to opovrgava – stručni krugovi, UN i Kina ostali su bitno suzdržaniji. Za razliku od njih, Velika Britanija, Francuska i Turska vide tu vjerojatnu odgovornost režima, dok su za Rusku Federaciju i Iran za kemijski napad odgovorni pobunjenici. U vrijeme kad francuski ministar vanjskih poslova Laurent Fabius tijekom svoje današnje posjete Zapadnoj obali izjavljuje “Sve informacije koje su nam dostupne ujedinjeno kazuju da je u Siriji došlo do kemijskoga masakra, nedaleko Damaska, i da je režim Bashara al-Assada tome svemu na ishodištu“, Sjedinjene Američke države tu su gotovo pa između “dvije vatre”. S jedne je strane niz američkih domaćih političkih ličnosti iz obje velike stranke, koje traže neku vrstu intervencije i jačeg američkog miješanja u sirijski sukob. S druge strane, predsjednik Obama tek je nedavno dovršio povlačenje vojske iz Iraka, izlazak SAD iz Afganistana još traje, a u rat u Libiji SAD se uključio tek posredno. Navodno ni u redovima Oružanih snaga SAD nema mnogo entuzijazma za započinjanje još jednog rata u arapskome svijetu – što ni šira javnost SAD ne podržava baš izričito.

USS Barry (DDG 52) je ispaljivanjem projektila Tomahawk 19. ožujka 2011. sudjelovao i u operaciji “Zora odiseje”

Dok nije sporno da Sjedinjene Američke Države imaju resursa za djelovanje u Siriji, pitanje je o kakvom bi to djelovanju mogla biti riječ. U javnosti su se pojavile vijesti o tome da se dopunjavaju liste potencijalnih meta u Siriji u vrijeme kada je zaustavljen povratak razarača USS Mahan (DDG-72) u njegovu matičnu luku – doduše, navodno na zapovijed nadležnih mornaričkih krugova, a ne samog ministra obrane ili predsjednika. Bilo kako bilo, ta činjenica sada diže broj nedaleko Siriji stacioniranih mogućih “strijelaca” balističkim projektilima na barem 4, budući su nedaleko te zemlje sada još i novopristigli USS Ramage (DDG-61), te USS Gravelly (DDG-107) i USS Barry (DDG-52) – sve razarači klase Arleigh Burke.

Izvesti val udara krstarećim projektilima sa ovih plovila bilo bi moguće brzo, a i bitno jednostavnije nego to isto raditi zrakoplovstvom – vjerojatno na ciljeve poput režimskih zrakoplovnih baza, komandne infrastrukture i poznatih lokaliteta vezanih uz kemijsko oružje (što bi, doduše, lako moglo riskirati i moguće nekontrolirane oblake bojnih otrova). Uz uspostavu neke zone zabrane leta, i jaču pomoć sekularnim pobunjenicima, to su opcije koje su donekle izglednije. Naravno, budući je za danas popodne u Washingtonu zakazan i oveći sastanak sigurnosnoga tima američkog predsjednika Baracka Obame na temu Sirije, to su stvari o kojima će se diskutirati, a možda i donijeti neku vrstu odluke (vjerojatno povezane i s uspjehom već spomenute misije Visoke predstavnice UN, danas u Damasku). No kemijsko oružje, iako je bitna tema, nije i jedina tema vezana uz situaciju u Siriji danas.

————————–

————————–

Ta američka zabrinutost po pitanju boraca u “Svetome ratu”, koji u Siriji stječu iskustva iskoristiva i drugdje, i nije vrlo usamljena pojava među nadležnim osobama iz sigurnosnih sustava zapadnih zemalja. I na portalu Obris.org smo već pisali o rizicima koje takav ratni turizam predstavlja za našu regiju, ali i za zapadnu Europu u širem smislu. U ovome svijetlu treba gledati i posljednji video-uradak, koji se prije samo nekoliko dana počeo širiti internetskim servisima, a u kojem navodni borci u Siriji (izgleda iz redova organizacije al Nusra) na “lokalnome” jeziku pozivaju istomišljenike, prvenstveno omladinu, da im se pridruži u “džihadu na Allahovom putu”.

Po njemu, muslimani se trebaju vratiti vjeri, ističući da je vjera džihad na Allahovom putu, a pred Allahom nisu isti oni koji se bore i oni koji sjede. On ujedno kaže: “Pozivam omladinu ovog ummeta da se odazove džihadu na Allahovom putu, jer da vam prepričavamo priče koje su došle do naših ušiju o zlostavljanju i silovanju muslimanki zaista bismo mogli satima pričati o tome”, kazao je jedan od muškaraca koji je zatim i stvarno pričao o zlostavljanju muslimana, u nadi, kako je istakao, da će ta priča “preokrenuti srca muslimana i dovesti ih u džihad na Allahovom putu“. I time se situacija po pitanju ikakvih većih djelovanja u Siriji komplicira dalje…

————————–