Prema dostupnim podacima, bombastičnim naslovima i redakcijskim tvrdnjama iza kojih se kriju ljudi s malo znanja, držim potrebnim pokušati neke stvari pojasniti, i na taj način umanjiti strah te beznađe kojega svjesno ili nesvjesno šire pojedini samozvani stručnjaci.
Pa da vidimo što su to Rusi upotrijebili u daljnjem razaranju Ukrajine. Upotrijebili su hipersonički, parabalistički, zrakoplovni sustav Kindžal (dagger/bodež) za napad na selo Deljtin u regiji Ivano-Frankivsk u zapadnoj Ukrajini, i supersonički sustav K-300P Bastion-P (NATO, SS-C-5 Stooge) za gađanje ciljeva u i oko Odese. Bastion je izvrstan supersonični sustav, namijenjen za gađanje ciljeva na moru i kopnu krstarećim raketama P-800 Oniks. No, Bastion nije izazvao neku posebnu pozornost.
19.3.2022. – Rusi tvrde da su raketom Kindžal gađali ukrajinsko skladište u Ivano-Frankivsku
Kindžal/Bodež je prilagođena raketa balističkog sustava zemlja-zemlje, 9K720 Iskander. Raketa je konstrukcijski u manjoj mjeri modificirana. U prvom redu se to odnosi na pojačivač brzine, sustav navođenja i sustav manevriranja oko napadne parabalističke putanje pri napadu na odabrani cilj. Velika brzina od oko 10-12 M postiže se kombinacijom velike početne brzina koju na raketu prenosi zrakoplov nosač, MiG-31K koji nosi jednu raketu ili Tu-22M3 koji prema podacima može nositi četiri rakete, te raketni pojačivač, marševski raketni motor, i zemljina gravitacija zbog visine s koje se ta raketa lansira. Bojna glava je mase 500 kg s vjerojatno ojačanom udarnom (prednjom) stranom i kontaktnim (udarnim) upaljačem s usporenjem (odgodom) aktiviranja eksploziva. Na taj se način povećava učinkovitost uništenja vrlo utvrđenih i podzemnih objekata. Pored razornog eksploziva, raketa ima vrlo veliku kinetičku energiju. Čak i na krajnjem dometu – kad je istrošeno svo gorivo – masa je osjetno veća od 500 kg. Umjesto klasične bojne glave ta raketa može biti opremljena termonuklearnim punjenjem snage 100-500 kT. Doseg je od 2.000 do 3.000 kilometara, ovisno o avionu s kojeg se lansira. Navođenje na cilj je INS (inercijski sustav) s mogućnošću podešavanja iz GLONASS-a (ruskog satelitskog sustava), daljinsko upravljanje i optičko navođenje.
Projektil Kindžal na ruskom borbenom avionu MiG-31K
Putin, ruska i druga propaganda – svatko iz svog interesa – pa i neki naši „znalci“, kažu da ga se ne može presresti i da je nezaustavljiv. Znači li to – „Predaj se svijete“? Pouzdano nije tako i sustav je moguće presresti i uništiti, ali vrlo teško. Naravno, s raketama današnje proturaketne obrane nije ga moguće sustići ako je u trenutku otkrivanja obrambeni sustav iza, a nije ga moguće sustići ni ako je obrambeni sustav bočno (u mornarici je to „subočice“). Pa kako ga onda srušiti? Ostaje mogućnost kad je obrambeni sustav na ili dovoljno blizu branjenog objekta, znači da mu je dovoljno mali bočni parametar, a motriteljski sustav ga pravovremeno otkrije i omogući obrani dostatno vremena za upućivanje proturaketne rakete (raketa) u susret toj nemani. Naravno, sve je to složeno, vremena je malo, psiha poslužitelja na granici je pucanja ili je već pukla, ali tu su i zatvoreni, automatski sustavi lansiranja raketa te otvaranja topničke vatre. U proturaketne sustave ugrađena su mnoga ekspertna znanja i u zadnje vrijeme sve više „umjetne inteligencije“. U ratu ravnopravnih ili približno ravnopravnih opisano nije jedini način borbe s ovim moćnim sustavom. Svakako će se njih i njihove nosače pokušati uništiti još na zemlji ili u zraku prije lansiranja. Također, za vrijeme leta ostaje mogućnost elektroničkog djelovanja s ciljem onemogućavanja preciznog navođenja na cilj ili pak preuzimanje kontrole nad projektilom. Sateliti su važan kotačić u upravljanju raketom i bili bi među prvim metama, baš kao i zrakoplovi za izviđanje, otkrivanje i navođenje. Istina, Ukrajina nema čime uzvratiti, a Rusija se iživljava pokazujući svu destruktivnu moć s ciljem slamanja ukrajinske volje za obranom.
Projektil Kindžal isproban je u Siriji 2016. godine
Zašto su Rusi upotrijebili to oružje te razotkrili njegove i dobre i loše strane? Ne sumnjam da je lansiranje praćeno u realnom vremenu. Takvo oružje – da je toliko moćno koliko se o njemu priča – bilo bi čuvano za veće izazove. Ipak, za uporabu „Bodeža“ postoje barem tri razloga. Prvi i vjerojatno najznačajniji je još uvijek osporavana ruska kontrola zračnog prostora Ukrajine. Iz toga razloga je opasno upotrijebiti razorne gravitirajuće avionske bombe. Uporabom planirajućih avionskih bombi rizik bi bio nešto manji, ali Rusija tu nije baš daleko odmakla. Zbog toga se udara s daljina bezopasnih za zrakoplove. Realno je očekivati više klasičnog bombardiranja, s manje preciznim bombama, što znači više razaranja, ako se do određene granice ne smanji ukrajinsko osporavanje ruske kontrole zračnog prostora. Drugi razlog je relativno velika probojna i razorna moć „Bodeža“ zbog moćne bojne glave, mase 500 kg i hiperzvučne brzine udara, 10-12 M, što joj dodaje ogromnu kinetičku energiju. Treći razlog je upozorenje NATO-u koje bi moglo glasiti „Eto vidite što imamo, vi mu ne možete ništa, a mi vas možemo gađati s daljina i do 3.000 km“. Rusija, kao ni bilo koja država na svijetu, nema dovoljno najsuvremenijeg oružja. Od hvaljenih sustava vjerojatno najviše imaju upravo ovih jer je to prilagođena i dorađena raketa iz sustava 9K720 Iskander ili njegovih inačica. Neovisno koliko je „Bodež“ hvaljen, ni on a niti ostala – kako kaže Putin – nezaustavljiva oružja, oružja bez sličnog/analognog na Zapadu, bilo gdje u svijetu ne mogu promijeniti odnos snaga na strateškoj a niti na taktičkoj razini ravnopravnih protivnika. Ostala takva hvaljena oružja su „Avangard“, „Cirkon“, „Sarmat“, „Burevestnik“, „Posejdon“ i „Peresvet“.
Avangard/Vanguard (Hypersonic Glide Vehicle – HGV) nije raketa. To je sustav bojnih glava koje u svemir iznosi balistička raketa. Kad se odvoje od rakete, bojne glave iz sustava Avangard lete prema cilju kao glajderi (HGV) pa ih je puno teže presresti nego „klasične“ nuklearne bojne glave interkontinentalnih balističkih raketa (ICBM). Maksimalna brzina mu je oko 27 M. Takvi HGV su odavno poznati, a u Drugom svjetskom ratu Hitler je upravo na taj način želio doseći teritorij SAD. Primjenom ovakvih bojnih glava podignuta je razina trke u naoružavanju velikih svjetskih nuklearnih sila. Za rat s Ukrajinom sustav nije relevantan, iako je raspoređen u operativno dežurstvo ruskih nuklearnih snaga na kopnu.
3M22 Zircon (Cirkon) je u prvome redu protubrodski i protukopneni sustav kojeg nose brodovi i podmornice. Naravno, nema tehničkih zapreka da se lansiraju s kopna ili iz zraka. Izvorno, Cirkon je hipersonička protubrodska krstareća raketa. Brzina joj je 8 do 9 M, a ona može nositi klasičnu ili termonuklearnu bojnu glavu. Maksimalni dolet je oko 1.500 km, a operativni preko 1.000 km. Za postizanje tako velike brzine ova raketa koristi „scramjet“ (supersonic combustion ramjet/ramjet s nadzvučnim izgaranjem) te iskakanje na visinu od oko 30 kilometara. Pored eksploziva bojne glave veliki doprinos razaranju daje i ogromna kinetička energija čitavog projektila. Sustav nije u operativnoj uporabi, a upravo je završio ili završava zadnje provjere s podmornica i brodova.
RS-28 Sarmat je najnovija ruska teška ICBM raketa na tekuće gorivo. Na zapadu je često nazivaju i „Sotona 2“ (kao sustav nasljednik hladnoratovskih raketa R-36M, NATO oznaka SS-18 Satan). Može nositi 10-15 MIRV-ova („klasične“ termonuklearne bojne glave) ili za sada nepoznat broj HGV sustava Avangard. Masa rakete je preko 200 tona, duljina preko 35 metara i promjer 3 metra, doseg 18000 km. S takvim dosegom s ogromnog ruskog teritorija može doseći ciljeve bilo gdje preko sjevernog ili južnog pola. Navođenje je inercijsko, satelitsko (GLONASS), te astro-inercijsko (zvjezdano-inercijsko). Brzina je preko 20 M, no za ovaj rat s Ukrajinom sustav također nije relevantan.
9M730 Burevestnik (NATO, SSC-X-9 Skyfall), krstareća raketa na nuklearni pogon. Za ovaj rat raketa nije relevantna. Još je fazi ispitivanja i nije u operativnoj uporabi.
U ratu u Ukrajini Rusi koriste i sustav Bastion
Posejdon (NATO, Kanyon), ranije poznat pod ruskim kodnim imenom Status-6, je autonomno podvodno vozilo s nuklearnim pogonom i nuklearnom ili konvencionalnom (?) bojnom glavom. Još je u razvoju. Za ovaj rat s Ukrajinom sustav nije relevantan. S nuklearnom bojnom glavom naziva se oružjem za smak svijeta ili oružjem sudnjeg dana.
Peresvet (ruski : Peresvet), nazvan po Aleksandru Peresvetu, monahu Ruske pravoslavne crkve koji je poginuo u ratu s Tatarima 1380. godine. To je rusko lasersko oružje i još je u pokusnoj fazi. Rusi od njega očekuju puno.
Pored „Bodeža“, Rusija koristi veliki broj krstarećih raketa, „Kalibar“ i drugih, s brodova iz Crnog te Kaspijskog mora i zrakoplova. Velika je uporaba balističkih raketa, višecijevnih bacača raketa (VBR) velikog kalibra, te topništva/artiljerije (topovi, haubice i minobacači). To ipak nije dovoljno za sagledati kompletnu situaciju u ovom za mnoge nerazumnom ratu koji se pretvara u pokušaj uništenja jedne države i naroda. Hoće li uspjeti – ovisi o „razumnom“ dijelu svijeta?!. Kako rat odmiče, čitavo to događanje ima sve manje dodira s ratom kao vođenjem politike drugim sredstvima. Vođenje rata na ovaj način nema opravdanog ratnog cilja. Svi su izgledi da će ovo biti veliki ratni zločin i da će unazaditi Ukrajinu, Rusiju, ali i cijeli svijet. Ako se izmakne kontroli – unazadit će i kompletan život na Zemlji.
*gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže RH; viceadmiral u mirovini
