Režimske snage navodno su zauzele četvrt Khaldiyeh, oporbeno uporište u Homsu
Dok vojska sirijskog režima navodno bilježi još jedan taktički uspjeh, ovoga puta u urbanim borbama na sjeveru grada Homsa, svjetski su mediji konačno počeli posvećivati ponešto veću pažnju pitanju stranih boraca u Siriji – temi kojom smo se na portalu Obris.org ponešto detaljnije pozabavili prije nekoliko tjedana. No, krenimo po redu.
Homs – ruševno bojno polje
Režimski napad na Homs započeo je početkom srpnja, da bi proteklih dana postigao i svoj prvi vidljiviji uspjeh. Naime, prema izvještajima sirijskih vlasti, u ponedjeljak je navodno zauzeta pobunjenička četvrt Khaldiyeh na sjeveru Homsa. Dok je slikovni materijal s tog bojišta još uvijek oskudan i ne daje jasnog uvida u prave razmjere stanja, ovu su vijest danas prenijeli i neki izvori inače skloni oporbi, čime ona ipak dobiva dodatno na vjerodostojnosti.
Pogled na četvrt Khaldiyeh, s krova džamije Khalid bin Walid, navodno 25. srpnja ove godine
Sve je to još jako nesigurno, budući da u tom kraju ima iznimno malo novinara, kojima je navodno prilaz ionako bio ograničen tek do zone na jugozapadu, udaljene od oko kilometra od navodnog poprišta režimskog uspjeha. Kako bilo da bilo, uz sve scene urbanog uništenja vezane uz četvrt Khaldiyeh, ono što nesporno smješta vladine snage u taj kraj su slike velike, ali oštećene džamije Khalid bin Walid, do koje su izgleda došle vladine postrojbe. Pri tome, dio spomenutog fotografskog materijala izgleda da je slikan i sa same džamije, što bi dodatno potvrdilo da su režimske snage i stvarno u tome kraju.
Režimske snage nedaleko oštećene džamije Khalid bin Walid, 29. srpnja ove godine
S druge strane, ovaj razvoj situacije ujedno naznačuje da je južno, u starom središtu grada Homsa, navodno ostao opkoljen oveći broj pobunjeničkih boraca. Ako je tome zaista tako, ta bi činjenica u nadolazećim danima praktično pa garantirala koncentriranje borbi na centar grada, ali možda i na gradske prometnice u smjeru sjevera i sjeveroistoka, kojima bi se ti ljudi mogli pokušavati probiti van. Ovo je razvoj situacije koji oporbi u Siriji uopće ne ide na ruku, a teško će ga moći izravnati i navodni manji uspjesi na sjeveru – gdje se moglo čuti o pobunjeničkom zauzimanju naselja Khan al-Assal (na jugozapadnome izlazu iz Aleppa), ali i vezanim egzekucijama zarobljenih režimskih vojnika.
Strani borci u Siriji – lagana panika u EU
Oporbeni borci u četvrti Khaldiyeh 21. srpnja, prije vojnog uspjeha režimskih snaga
Kako izgleda, broj građana zapadnih zemalja koji odlaze u Siriju, ne bi li sudjelovali u tamošnjim sukobima na strani pobunjenika, premašio je opsege sličnih pojava zabilježenih u Iraku, Afganistanu, Somaliji i Jemenu. Dok se iz američkih izvora moglo čuti “Sirija je postala stvarno dominantno bojište za pristalice svetoga rata u svijetu” (Matthew G. Olson, direktor američke institucije National Counterterrorism Center – NCTC, izjava na nedavno održanome Aspen Security Forumu) – strah širi perspektiva njihova budućeg povratka u rodne krajeve, s iskustvom borbi i obukom za “sveti rat”.
Dok smo se nedavno pozabavili pitanjem sudjelovanja boraca s prostora bivše SFRJ u građanskome ratu u Siriji, proteklih dana mogle su se čuti procjene da je u Siriji od 2011. do danas sudjelovalo više od 600 boraca iz Europe, Australije i SAD – što je zapravo vrlo konzervativna procjena – ta bi brojka predstavljala tek oko 10 posto od ukupno oko 6000 stranih boraca čije je pristizanje u Siriju bilo zabilježeno s Bliskoga istoka i sjevera Afrike. Od toga, procjenjuje se da je riječ o oko 140 državljana Francuske, 100 ljudi iz Velike Britanje, 75 iz Španjolske i 60 građana Njemačke.
Uz to, zabilježene su grupe građana Austrije, Belgije, Danske, Finske, Irske, Italije, Nizozemske, Norveške i Švedske, te tek poneki Australac, Kanađanin ili građana Sjedinjenih Američkih Država. Vezana za ovu posljednju skupinu bila je pogibija Nicole Lynn Mansfield, Amerikanke koja je prešla na islam i potom sa skupinom Britanaca otišla u Siriju, da bi ondje poginula tijekom svibnja u provinciji Idlib. Slično se moglo čuti i o Ericu Harrounu, bivšem američkom vojniku koji se početkom godine u Siriji borio za al Nusra frontu, da bi po povratku u SAD po tom pitanju tijekom lipnja ove godine i završio na sudu, u američkoj saveznoj državi Virginia.
Pogled na četvrt Khaldiyeh, poprište teških borbi proteklih dana, navodno 30. srpnja ove godine
No dok je Gilles de Kerchove, Belgijanac koji je od 2007. koordinator borbe protiv terorizma EU (EU Counter-terrorism Coordinator), tek ustanovio: “Razmjeri ovoga su potpuno drugačiji od onoga što smo viđali u prošlosti“, ispada da to i nije neko čudo. Naime, za “wannabe svete ratnike” dovoljno je da sami dođu do Turske, što je iz zemalja EU jednostavno i jeftino, pa da od tamo na neki način skliznu u Siriju – gdje ih je mnoge čekalo mjesto u redovima organizacija al Nusra, koja od njih navodno organizira manje, ali nacionalno homogene postrojbe.
Na djelu je, dakle, prva faza već više puta viđenog procesa. Dok još nije zabilježen ni jedan planirani teroristički napad u režiji “sirijskih svetih ratnika”, jasno je da je za tako nešto još zapravo prerano – budući da rat u Siriji bijesni, a režimske snage napreduju – što zapravo znači da trenutno sirijska oporba itekako treba dodatne borce. Osim što se njih privlači svojevrsnom regrutacijskom kampanjom po sunitskim zajednicama svijeta, bilo bi zanimljivo vidjeti ne uklapa li se u tu priču i niz velikih bijegova zatočenih islamista iz zatvora širom sunitskoga svijeta (21. srpnja u Iraku oko 500 ljudi iz zatvora Abu Ghraib, 27. srpnja u Libiji oko 1000 ljudi iz zatvora u Benghaziju i 29. srpnja u Pakistanu oko 250 ljudi iz zatvora u Dera Ismail Khanu).
Odgovor pojedinih europskih država
Vlasti zemalja iz kojih ti ljudi potječu na raspolaganju imaju bitno užu lepezu raspoloživih sredstava kojima mogu efikasno omesti ratnike-turiste tijekom pripreme tih borbenih izleta u Siriju. S jedne strane, zapadnim zemljama ostaje praćenje toka ljudi što ulaze u Siriju iz Turske, iako se tu navodno čulo da turske vlasti i nisu baš agresivne u zaustavljanju takvoga prometa. S druge strane – može se pokušati djelovati i na navodne putnike prije njihova odlaska iz Europe. Tako se govori o njemačkim problemima u saveznoj pokrajini Schleswig-Holstein, gdje je bila identificirana grupa od 12 osoba u pripremama za odlazak u Siriju – budući postupak oduzimanja putovnica traje i nije birokratski banalan, nadležne su službe navodno pribjegle službenim posjetama navodnim putnicima, prilikom kojih su oni upozoreni da su im planovi registrirani, da su pod prismotrom i da bi možda trebali odustati od puta. Naravno, kako njemačim državljanima za ulazak u Tursku ionako trebaju tek osobni dokumenti, ove se intervencije moglo jednostavno zaobići, bilo pozivanjem na pravo odlaska na godišnji odmor i u Tursku, ili putovanjem prvo u neku drugu europsku zemlju, pa tek iz nje onda u Tursku i prema Siriji.
Slične probleme imaju i zemlje Beneluksa, koje se koncentriraju na suzbijanje reklamiranja takvog ratnog turizma i regrutacije za borbu u Siriji. Nizozemska svojim zakonima za takva djela ima zapriječenu višegodišnja zatvorsku kaznu, kombiniranu s velikim iznosom novčane kazne za počinitelje – što je režim kojim će se vjerojatno suditi i nedavno uhićenoj 19-godišnjakini, koju se sumnjiči da je poticala mlade nizozemske muslimane na odlazak u rat. U Belgiji je još u travnju bila zamijećena veća akcija po tom pitanju – kada je pretraženo 48 kuća širom države i pritvoreno 6 ljudi pod optužbama za regrutiranje ljudstva za Siriju. Iako je u međuvremenu dio njih i pušten, bilo je i uhićenja povratnika iz Sirije, o čemu se trenutno provode istrage – vezane uz gradove Antwerpen i Vilvoorde (smješten sjeverno od Bruxellesa), a povezane sa skupinom “Sharia4Belgium”.
Dok stručnjaci procjenjuju da se iz borbi u Siriji put Francuske do sada vratilo oko 30 ljudi, prilično je izvjesno da su ih tu presrele tamošnje sigurnosne službe, a onda i poduže ispitivale – na temelju ovlasti dobivenih prošlogodišnjim izmjenama zakonodavstva, koje omogućavaju postupanje za djela odlaska u teroristička obučna središta ili u zone borbi u kojima djeluju terorističke organizacije. Dok je ovakvo prilagođavanje zakonodavstva zasigurno izazvano iskustvima proteklih godina – kada je iz redova muslimanske zajednice u Francuskoj, posebno među ljudima sjevernoafričkoga podrijetla, bilo vidljivo masovno sudjelovanje u islamističkim ratovima nalik ovome u Siriji – zanimljivo je da navodno dio takvih ratnika-turista i nije baš bio uspješan u svojim putovanjima. Za neke od njih se čulo da su po dolasku u Tursku ili Jordan zapravo zaglavili s tamošnjim tisućama izbjeglica iz Sirije, a da je bilo i odbijanja od strane “Slobodne vojske Sirije” – organizacije koja je navodno barem malo izbirljivija od već spomenute al Nusra fronte.
Belgijski parlament u idelanome izdanju, kako to vide tamošnji islamisti
Dok su mjere državnoga obeshrabrivanja potencijalnih boraca, a prije njihova odlaska u borbu, zapravo vrlo upitne – malo je država koje, poput Francuske, imaju mehanizme za kontrolu povratnika. Osim toga, uz europske slobodne granice, i takvi su mehanizmi zapravo vrlo upitno efikasni – budući da ovise o uspjehu obavještajnih struktura u svakom pojedinačnome slučaju individualnog borca-povratnika. Ne bi li se sustavno tom problemu pokušalo stati na kraj, Hans-Peter Friedrich (njemački savezni ministar unutarnjih poslova) navodno radi na uspostavi zajedničkog registra svih stranih osoba koje ulaze na prostor Europske unije, ne bi li se i time pokušalo olakšati praćenje radikaliziranih povratnika s islamističkih ratišta diljem svijeta. Dok ovakva nova mjera još i nije na praktičnom horizontu – ipak je jasno da će sve potencijalne mjere morati biti višenacionalne i usklađene među svim državama iz kojih takvi vikend-ratnici odlaze u borbu.
