Adria–Mar Brodogradnja d.o.o. priopćila je danas dobre vijesti – ta je zagrebačka tvrtka sklopila ugovor s libijskom Ratnom mornaricom o remontu i modernizaciji četiri patrolna broda. Radi se o remontu dijela flote od šest brodova koje je projektirao i izgradio Adria–Mar u vremenu između 2005. te 2008. godine, a koji su preživjeli ratna zbivanja u toj zemlji 2011. godine. Remont i modernizacija libijskih brodova obavit će se u jednom od hrvatskih brodogradilišta, prema vlastitom projektu Adria-Mara, temeljenom na zahtjevima kupca. Okvirna vrijednost posla iznosi oko 10 milijuna dolara.
U brodove, koji na remont uHrvatsku stižu u narednih nekoliko mjeseci, ugradit će se moderna zapadna elektronička i druga oprema, primjerena najnovijim zahtjevima koji se postavljaju pred brodove obalne straže. Te brodove Ratna mornarica Libije koristi u borbi protiv krijumčarenja ljudi i droge, za nadzor ribarstva, zaštitu morske granice i u drugim zadaćama. Adria–Mar će rukovoditi cijelim poslom, uz upošljavanje hrvatskih radnika, tehničara i inženjera, po načelima moderne inženjering kompanije i prema uhodanoj svjetskoj praksi.
“Posao smo dobili u jakoj međunarodnoj konkurenciji. Ovo je nastavak prijašnje uspješne suradnje, koju su prepoznale i nove strukture u libijskoj Ratnoj mornarici i Ministarstvu obrane. Ovakvi su poslovi primjer kako se uz dobru organizaciju i kvalitetan stručni angažman može opstati na zahtjevnom brodograđevnom tržištu u borbi s velikom svjetskom konkurencijom“,
izjavio je Mladen Šarić, direktor Adria-Mara. Time se dodatno potvrđuje i stav da je u ovo doba krize izvoz na inozemna tržišta jedina garancija preživljavanja i napredovanja u poslu – što očigledno stoji za sve ozbiljne tvrtke iz sektora vojne industrije u Republici Hrvatskoj.
Vani gladac, kući jadac
Zanimljivo je da ova vijest dolazi tek nešto više od četiri mjeseca nakon što je Adria-Mar definitivno ispao iz postupka javne nabave raspisanog radi gradnje Obalnih ophodnih brodova (OOB) za potrebe Obalne straže RH. U svojoj žalbi, podnesenoj 2. kolovoza prošle godine, zagrebački su se brodograditelji žalili na stav Ministarstva obrane RH prema kojem „žalitelj sposobnost sukladno dokumentaciji za nadmetanje nije dokazao u trenutku predaje Zahtjeva za sudjelovanje“ – gdje je ujedno naveden i niz prigovora na uvjerljivost Adria-Marove ponude, od toga da oprema nije atestirana, preko toga da ponuditelj nema ugovor za korištenje sve potrebne opreme (već je predočio tek ponude o najmu), pa do toga da Adria-Mar i društvo nemaju valjanu potkoncesiju za zatvorenu brodograđevnu halu. Njihovu je žalbu, podnesenu na tijek prvoga kruga javnog natječaja, početkom rujna prošle godine Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave odbacila kao neosnovanu.
U spomenutom natječaju za gradnju pet OOB-ova, predočavanjem odgovarajućeg elaborata (“dokaz tehničke i stručne sposobnosti“), ponuditelj je trebao dokazati da je „predviđena radnja porinuća broda uopće moguća i stvarno izvediva“, no kako taj elaborat nije priložen – MORH je ustvrdio da Zajednica ponuđača predvođena poduzećem Adria-Mar nije dokazala “sposobnost predaje broda moru (porinuće)“. A kada su se oni na tu odluku žalili, spomenuta Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave u provedenom postupku nije utvrdila bitne povrede propisane stavkom 2. članka 144. Zakona o javnoj nabavi” – pa je njihovu žalbu i odbacila kao neosnovanu. Ta je odluka za MORH otvorila put drugome krugu ovog natječaja, koji i danas još traje. Dakle, da zaključimo – kako bi hrvatski premijer možda rekao: “Nemo propheta in patria“, ili slobodno prevedeno: “Nitko nije prorok u svojoj kući”.
