76. dan rata u Ukrajini – Ruski pontonski mostovi u Donbasu prijete braniteljima

 

Ukupno 76. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, u utorak 10. svibnja, dobar je trenutak da se sagleda kako jučerašnji Dan pobjede i proslava u Rusiji na koju se fokusirao velik dio javnosti, ali i posljednji dani koji su bili itekako žestoko aktivni na bojištima širom istoka, jugoistoka te juga Ukrajine.

Za početak treba konstatirati da Vladimir Putin u jučerašnjem govoru nije proglasio rat Ukrajini, kao što nije ni objavio opću mobilizaciju stanovništva Ruske Federacije – mjeru koja bi valjda jedina barem donekle riješila problem manjka ljudstva što već tjednima mori ruske osvajačke napore u Ukrajini. No, ipak, njegov je govor predstavljao zanimljivu kulminaciju političkih nastojanja kojima se građanima Rusije zadnje vrijeme prodaje priča kako rat u Ukrajini zapravo i nema previše veze sa samom Ukrajinom, koliko je to napor za obračunom s kompletnim nizom starih/novih neprijatelja na Zapadu, u NATO i EU, koji „kobajagi“ već dugo ugrožavaju Rusku Federaciju te njene imperijalne apetite. U ovom narativu Ukrajina je tu tek područje jedne bitke u bitno većem sukobu, pa onda ni loš tijek „specijalne operacije“ nije baš nevjerojatan, budući su na drugoj strani skoro pa sve sile svijeta. Evo, čak je i klub G7 (nekad davno G8, dok Rusija nije izbačena upravo radi agresije na Ukrajinu 2014. godine) baš na ruski Dan pobjede objavio novi krug sankcija prema toj državi, njenom energetskom sektoru i kružoku oligarha bliskih Putinu – dok je istodobno predsjednik SAD potpisao odluke o zajmu i najmu (Lend-Lease), kojim će se ubuduće financirati pomoć Ukrajini, a niz zemalja je najavio i dodatnu vojnu te ekonomsku pomoć. Sve je to Ruse zateklo u godini kad se i slavna vojna parada na Crvenome trgu održala u praktično prepolovljenom izdanju, s tek nešto više od 130 vozila, dok je čitav najavljivani i uvježbavani zrakoplovni dio priredbe ispao otkazan.

Charles Michel, i premijer Ukrajine Denys Shmyhal

Službeno je do tog otkazivanja došlo radi lošeg vremena, što bi možda bilo razumljivo za Moskvu, ali je teže shvatljivo kad se uzme u obzir kako su ti isti zrakoplovni elementi izostali i na nebu iznad svih 28 ruskih gradova koji su imali paralelne proslave. Dok su snimke parade i vremenske prognoze jasno pokazivale da meteorološki uvjeti iznad Moskve i nisu bili baš tako loši, do otkaza je došlo primjerice i iznad Sankt Peterburga, Jekaterinburga, Novosibirska, Rostova na Donu i Samare, a neslužbeno se te poteze objašnjavalo nizom stvarnih ili potencijalnih sabotaža u sustavu ratnog zrakoplovstva vezanog uz proslavu. Napomenimo i da je pri kraju čitave te svečanosti, baš tijekom polaganja cvijeća na spomenike pojedinih gradova heroja iz doba Drugog svjetskog rata, ruska državna televizija posebno smatrala za shodno fokusirati Kijev i Odesu, u kojima su baš u tim trenucima bile proglašavane opće opasnosti – koje su čak i Charlesa Michela, predsjednika Europskog vijeća, natjerale da u Odesi prekine sastanke s ukrajinskim domaćinima te privremeno krene prema skloništu. Pa ipak, ne treba misliti kako Vladimir Putin nema prijatelje u Europskoj uniji, budući je baš danas postalo jasno kako je Mađarska izgleda srušila aktualne pokušaje usuglašavanja novih sankcija prema Ruskoj Federaciji, ujedno se odlučivši za ignoriranje sve prijedloga o posebnim nacionalnim popustima i izuzecima od pune primjene planiranih mjera ograničenja uvoza ruske nafte na razini kompletne EU.

Živo na bojištima

Razrušena prigradska naselja na sjeveru Harkiva

No, dok politika i diplomacija posljednjih dana nisu mirovale, još je i življe bilo na bojištima Ukrajine. Kao prvo, nastavila se ukrajinska ofenziva oko grada Harkiva, i to sada u dva jasna pravca. Sjeverno od grada ruske su snage još u subotu krenule uništavati mostove ne bi li usporili ukrajinsko napredovanje, koje je u nedjelju dovelo do oslobađanja poteza od oko 25 km i mjesta Cirkuni, Čerkaski i Ruski Tiški, te Lipci. Osim toga, nastavljeno je i ukrajinsko nadiranje sjeveroistočno od Harkiva, gdje je u to doba oslobođena zona na oko 36 km od grada, na potezu sjeverno uz lijevu obalu rijeke Sjeverni Donjec, sve do sela Rubižne – na oko 15 km od okupiranog pograničnog prometnog čvorišta Vovčansk. Upravo ovo napredovanje otvara i dodatne perspektive daljnjeg prodora na istok, koji bi mogao ciljati prema Kupjansku, mjestu na životno važnoj logističkoj arteriji kojom Rusi snabdijevaju svoje snage stotinjak km jugoistočno, oko Izjuma. Uglavnom, ovi ukrajinski uspjesi pokazuju tri stvari. Kao prvo, ruska pozadina i dalje nije čvrsta, i nerijetko je brane malobrojne i istrošene postrojbe koje se teško odupiru pritisku osloboditelja. Kao drugo, iako ovi aktualni ukrajinski napadi još nisu direktno utjecali na glavninu događanja na glavnom bojištu oko Izjuma, već se vidi da Rusi ipak preventivno prebacuju ponešto vojske s jugozapada prema Kupjansku, prvenstveno s prostora uz rijeku Osgil, iz prostora oko mjesta Borova i Boguslavka. Kao treće, ukrajinsko čišćenje šireg prostora oko Harkiva postupno dovodi u pitanje i daljnju uporabu oko 19 ruskih taktičkih borbenih skupina razine bojne koje se već tjednima oporavlja i ojačava neposredno sjeverno, iza ruske državne granice oko mjesta Belgoroda. Naime, ako ukrajinsko napredovanje oko Harkiva postane stvarno opasno, itekako je zamislivo da sve te rezerve završe u pograničnim borbama umjesto kao pojačanja velikim ruskim naporima oko 130 kilometara južnije gdje agresori nastoje slomiti obranu preostalih dijelova Donjecke i Luhanske oblasti u ukrajinskim rukama.

Niz manjih poraza Ukrajine

Barvinkovo je već dugo pod granatiranjima

Upravo na tim južnim potezima posljednjih dana su stvari išle loše po Ukrajinu u nizu manjih poraza i postupnih agresorskih napredovanja. Kao prvo, usprkos znakovima borbi i izuzetno jakih topničkih djelovanja zapadno od Izjuma, izgleda da ondje ipak nije bilo nikakve veće ukrajinske ofenzive koja bi ugrozila taj okupirani grad kojeg Rusi koriste kao ishodište niza vojnih djelovanja. Dapače, jugozapadno od Izjuma Rusi su nakon dužih napora jučer ipak zauzeli mjesto Velika Komišuvaha, dok i dalje nastoje napredovati i na jug prema Barvinkovu (ili barem prema pruzi koja kroz taj grad prolazi noseći logistiku u ukrajinski Donbas), te na jugoistok prema Slovjansku. Riječ je tu o nizu manjih pokreta, praćenih žestokim otporom branitelja koji uzima svoj danak dok se osvajači tek postupno primiču ikakvim svojim ozbiljnijim ciljevima.

Jedan od uništenih pontonskih mostova kod Bilogorivke

Ponešto uspješnije je bilo rusko djelovanje oko 40 kilometara istočno od Izjuma, gdje na sjevernoj obali rijeke Sjeverni Donjec Rusi polagano lome obrane ukrajinske enklave oko Svjatogirska i Limana. Tu su se ruske snage primakle na oko 6 kilometara sjeverozapadno od Limana (selo Drobiševe), koji je već neposredno izložen ruskim napadima sa svog istoka i koji sve slabije čuva prilaze Slovjansku sa sjevera. Posljedice nedavnog ruskog ovladavanja oko 45 km dugim potezom uz rijeku Sjeverni Donjec između Limana i prigradskih naselja Severodonjecka bile su jasno vidljive ovih dana – kad su Rusi prvo u nedjelju pokušali forsiranje te rijeke oko mjesta Siversk, koje je spriječeno, a pontonski je most uništen. No, agresori su više sreće imali nešto istočnije, kod mjesta Bilogorivka, gdje su navodno bila postavljena ukupno tri pontonska mosta, a ruske prethodnice su krenule širiti mostobran prema oko 2 km udaljenoj Bilogorivki. Ovaj izuzetno opasan prodor, koji je prijetio omogućiti prelijevanje jakih ruskih snaga u zaleđe obrane Severodonjecka, Lisičanska, te ionako jako uzdrmanih ukrajinskih linija u minijaturnom preostatku Luhanske oblasti izgleda da je spriječen tek danas, kada je braniteljima uspjelo uništiti mostove i napadače rastjerati ili natjerati na predaju. Sve to se događalo u trenutku kada se već može reći kako je ovdje pozicionirani grad Rubižne (poprište višetjednih ogorčenih borbi) sada gotovo kompletno u ruskim rukama, dok se borbe vode oko sela Vojvodivka na spoju prema Severodonjecku kojeg Rusi polagano stišću i sa sjevera, istoka i jugoistoka.

Rusi skupo platili uspjeh

Kadirovci pred upravnom zgradom na sjeveru Popasne

Pregled čitave te fronte uz rijeku Sjeverni Donjec treba završiti oko 20 km južno od ukrajinskog uporišta Severodonjeck, na utvrđenom potezu Girske-Zolote-Popasna – koji je također bio posebnom metom ruskih frontalnih napada posljednjih tjedana i dana. Na fronti ispred gradova Lisičansk i Girske Rusi su do nedjelje ujutro uspjeli ovladati ukrajinskim uporištem Nižnje – gdje je prodor „kadirovaca“ onda ipak zaustavljen samo par kilometara zapadno pred mjestom Toškivka. Ipak, agresori su više sreće imali dvadesetak kilometara jugozapadnije, gdje je prvo u subotu uspio ruski prodor na ukrajinski sjever grada Popasna, da bi onda u nedjelju 8. svibnja ukrajinske snage ondje izvele i organizirano povlačenje pod vatrom iz srušenoga grada – ostavivši tu višegodišnju upornu točku obrane u agresorskim rukama, te prešavši na niz pripremljenih i jako ukopanih otpornih zona na zapadu, sjeverozapadu i sjeveru od grada. Time su Rusi i ovdje postigli određeni dugo željeni uspjeh, plaćen velikim gubicima, koji im je ipak omogućio pomicanje borbene linije tek za nekoliko kilometara. Naravno, pod uvjetom da se nove obrambene točke pokažu barem usporedivo otporne kao grad Popasna i Rusima zatvore pravce napredovanja prema Bahmutu na zapad ili prema prostorima već spomenutih desanta preko rijeke Sjeverni Donjec, na oko 30 km sjeverno.

Za razliku od ruskih napredovanja oko Izjuma, pa od Izjuma do Severodonjecka, i onda južno do Popasne, ostatak bojišta na jugoistoku i jugu Ukrajine bio je bitno mirniji. Naravno, borbe su bile nastavljene u Mariupolju oko opkoljene čeličane Azovstal. Ondje je posljednjih dana bila obavljena evakuacija više stotina civila donedavno zarobljenih s braniteljima u katakombama te tvornice, a onda su nastavljene borbe. Izgleda da su Rusi ipak s prostora grada odvukli većinu vojske, ostavivši navodno tek dvije slabe taktičke skupine razine bojne popunjene uglavnom ljudstvom iz tzv. „Donjecke Narodne Republike“. I tako slabe snage osvajača sada su dovoljne da drže branitelje u okruženju koje se intenzivno tuče topništvom i zrakoplovstvom. Posebno tu treba spomenuti desant kojim su osvajači u subotu 7. svibnja zauzeli obalni pojas na jugoistoku tvornice – ne bi li se ondje uspeli na velika brda šljake uz more i time dobili pregled s visine na čitav prostor tvornice. Od tada su borbe žestoko nastavljene prvenstveno na sjeveroistoku tvornice, oko mosta kojim su evakuirani civili i kojeg Rusi nastoje zauzeti da zatvore potencijalnu odstupnicu branitelja – ali i na krajnjem zapadu prostora tog velikog industrijskog pogona koji se posebno intenzivno bombardiralo.

Bez promjena na “Južnom bojištu”

Dok je čitav ostatak tzv. „Južnog bojišta“ Ukrajine zapravo bio bez velikih promjena, gdje su na nizu mjesta bilježeni neuspješni ruski napadi (posebno oko Avdivke), te intenzivno izviđanje bespilotnim letjelicama (što inače posljednjih dana karakterizira sva aktivna bojišta u Ukrajini) – ipak posebno treba spomenuti nastavak čudnih događanja oko Zmijskog otoka na krajnjem jugozapadu Ukrajine. Iako na kraju u toj zoni ipak nije bio pogođen ili potopljen ruski brod „Admiral Makarov“, o čemu se nagađalo krajem prošlog tjedna, ipak je ta lokacija posljednjih dana bila poprištem posebnog sučeljavanja Rusije i Ukrajine, praćenog gotovo nevjerojatnim količinama propagande i laži. Kako je taj mali otok proteklog tjedna ostao bez protuzračne obrane koju su uništili uspješni napadi ukrajinskih bespilotnih letjelica – Rusi su izgleda odlučili ojačati svoju tamošnju posadu koja je bila izložena klasičnim bombardiranjima nanovo oživjelog ukrajinskog zrakoplovstva. Na otok su tako prvo poslali pojačanja s brzim napadajnim plovilima Raptor, a onda i desantno plovilo koje je tamo isporučilo raketni protuzračni sustav 9K330 Tor. Sve to je brzo postalo novom metom ukrajinskih bespilotnih letjelica, kulminiravši izgleda i uništenjem spasilačkog tima specijalaca baš tijekom njihova iskrcavanja iz helikoptera na poprišta napada. Dok je Ukrajina sva događanja prikazala svojim uspjehom u uništavanju agresorske posade otoka, iz ruskih izvora se čulo o načelno istoj uništenoj tehnici i ljudstvu – samo kao dijelu navodnog pokušaja ukrajinskog desanta na taj osvojeni otok. Kako bilo da bilo, Zmijski otok je izgleda i dalje načelno u ruskim rukama, iako agresori ondje više praktično nemaju čitavih zgrada ni mogućnosti baziranja kakve kompleksnije tehnike kojom bi, ako ništa drugo, a ono mogli uspješno špijunirati ukrajinsko kopno te nedaleku Rumunjsku ili Moldovu.

 

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 10. svibnja 2022. pod nazivom “Vojna analiza Igora Tabaka: Rusima uspio niz malih osvajanja u Donbasu, čudna događanja oko Zmijskog otoka” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/vojna-analiza-igora-tabaka-rusima-uspio-niz-malih-osvajanja-u-donbasu-cudna-dogadanja-oko-zmijskog-otoka-15195635

 

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.