Petak 2. veljače ujedno je 709. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi u kojoj se zadnjih dana bilježilo određeno zahladnjenje na bojištima, praćeno kišom i snijegom – ono će potrajati još dan ili dva da bi onda tijekom idućeg tjedna opet zatoplilo. Iako je sve to dio sezone grijanja koju Ukrajina po prvi put u povijesti prolazi oslonjena na vlastiti plin (oko 10 milijardi kubika u skladištima), situaciji je pomogla i činjenica da su ruski raketni napadi ove sezone uglavnom okrenuti ka civilnim ciljevima i obrambenoj industriji. Zato i domaća proizvodnja struje zadovoljava tekuće potrebe, potpomognuta i s ponešto uvoza iz ostatka Europe (u srijedu 31. siječnja iz Poljske, Slovačke, Rumunjske i Moldove pribavljeno je 2.980 MWh). Naravno, stanje tu opet ometaju povremena borbena oštećenja u oblastima blizu bojišnice, iako se u noći na petak 2. veljače opet bilježilo i oštećenje jedne od velikih trafostanica tijekom napada ruskih kamikaza-dronova, čije se posljedice jutros krenulo užurbano sanirati.

Stanje na terenu

Dok ruski borbeni nalet traje već preko 4 mjeseca, posljednjih dana pritisak nije isti na svim dijelovima bojišnice. Dok se na sjeveru Donbasa i dalje bilježe ruski napadi istočno od Kupjanska (Sinkivka), nema informacija o ishodu borbi oko 20 km jugoistočno – oko zaselka Tabaivka kojeg su izgleda agresori uspjeli ili zauzeti ili barem isprazniti od branitelja. Taj lokalni nalet navodno nije bitno promijenio stanje na tamošnjem bojištu, iako je ruskim snagama otvorio prostor za napad sjeverozapadno prema selu Pišćane i sjeverno u generalnom smjeru Ivanivke (gdje se zadnjih dana izvještava o obnovljenim borbama). Slično je stanje i šezdesetak kilometara južnije, na prilazima ukrajinskoj obrambenoj liniji Nevske-Terni-Jampolivka-Torske, gdje se zadnjih dana bilježio pojačan ruski pritisak, a navodno i određeni pomaci istočno od sela Terni. Budući da to nije prvi put u zadnje vrijeme da ondje bojišnica leluja među pošumljenim međama koje dijele brežuljkasta i relativno otvorena poljoprivredna dobra – tek treba vidjeti je li spomenuti napredak iole trajan, a onda i bitan kao polazište za neke nove i žešće napade prema zapadu i tamošnjim ukrajinskim selima. Za razliku od toga, stanje oko okupiranog Bahmuta izgleda ponešto stabilnije. Dapače, zadnjih se dana uz navode ruskih napada zapadno (Bogdanivka), jugozapadno (Ivanivske) i južno od grada (Klišćivka) – spominjalo i ukrajinske protunapade na cesti Časiv Jar prema Bahmutu (prostor groblja uz cestu, na oko pola puta), te sjeverozapadno od Klišćivke, na tamošnjim taktički bitnim uzvisinama.

Avdiivka – borbe u ulici Černiševskog

Ipak, nema dileme da se najžešće borbe u zadnje vrijeme vode oko ukrajinske tvrđave Avdiivka, na sjeverozapadnim prilazima okupiranom gradu Donjecku. Dok je ondje ukrajinska obrana izgledala stabilna sjeverozapadno od grada (posebno prostor tamošnje koksare), a i južno te jugozapadno (Severne, Tonenke, pa i dalje prema Pervomajske i Nevelske) – posebno je žestoko žarište borbi u samoj Avdiivki, gradu u kojem je preostalo tek oko 970 civila. S jedne strane, to se odnosi na sjever grada (četvrt prigradskih vikendica sjeverozapadno od jezera, koje su Rusi navodno do kraja zauzeli), ali i jugoistok ovog urbanog prostora. Ondje se i dalje vode ogorčene borbe na prostoru „Stare Avdiivke“ uz ulice Sportivna i Černiševskog – zapadno od izgleda ipak osvojenog šumskog motela „Carska ohota“. Kako smo već spomenuli, trajnije zauzimanje tog kraja dalo bi agresorima kontrolu nad uzvisinom s koje se dobro vidi širi jug Avdiivke, što bi predstavljalo problem u daljnjoj obrani sjevernijih dijelova ovog mjesta.

Tek je ponešto bolje stanje oko 23 km na jugozapad, na ukrajinskom obrambenom potezu Krasnogorivka-Georgiivka-Pobeda-Novomihailivka, gdje se zadnjih tjedana bilježi poseban pritisak na sam jug tog poteza, oko ukrajinskog sela Novomihailivka. Nakon što su agresori uz teške gubitke uspjeli u primicanju sa sjeveroistoka, istoka i juga (ali bez ulaska u samo selo) – u utorak 30. siječnja se bilježilo i pokušaj oklopnog prodora južno od Novomihailivke pa prema selu Kostjantinivka (oko 4 km u zaleđu). Na rusku žalost, ovaj je manevar bio uočen daleko prije stizanja na samu bojišnicu te je agresore koštao većinu od 12 otposlanih vozila (uništena 2 tenka, 1 BMP, te 6 transportera MT-LB). Posebno je zanimljivo da pri tome izgleda uopće nije bilo korišteno topništvo, već samo više desetaka raznih bespilotnih letjelica raznih tipova i namjena. Iako nije bilo mira na bojištima južne Ukrajine, ipak se povremena sukobljavanja južno Vugledara, Zolote Neve i Velike Novosilke (posebno na prilazima ruskom uporištu Prijutne) ne čine posebno opasnima – baš kao ni borbe koje su nastavljene južno od Orihiva (oko oslobođenog sela Robotine i ruskog uporišta Verbove, gdje su agresori možda i manje napredovali). Jednako tako se nastavila i borbena situacija na donjem toku Dnjepra – gdje Rusi i dalje svakodnevno nastoje uništiti ukrajinske mostobrane na okupiranoj istočnoj obali Dnjepra, što im nije polazilo za rukom. Dapače, oko sela Krinki uz tok rijeke Konke (paralelan vodotok nedaleko samog Dnjepra) Ukrajinci su navodno uspjeli i pojačati svoje snage te opet bilježe manje protunapade – koji dodatno jačaju želju i potrebu agresora za konačnim zauzimanjem te enklave, bez obzira na ustrajno gomilanje gubitaka u ljudstvu i tehnici.

Ratovanje u zraku i na moru

Nevski mazut opet na udaru ukrajinskih dronova

Nakon što je u utorak 30. siječnja izveden još jedan uspješni ukrajinski napad na ruske radarske kapacitete na Krimu (okrug Perekop), kao i slanje barem 3 bespilotne letjelice u rusku oblast Brijansk – srijeda 31. siječnja opet je započela ruskim napadima po Harkivu. Najmanje 6 kamikaza-dronova izazvalo je oko ponoći štete po gradu (navodno i na prostorima tamošnje „Harkivske tvornice traktora“) – a to je bio tek dio od ukupno oko 20 letjelica Shaheed-136/131 (njih je ukupno 14 srušeno u dolasku) koje se otposlalo s juga (Primorsko-Ahtarsk i rt Čauda na Krimu), te iz oblasti Kursk u Rusiji. Uz to, zabilježeno je i lansiranje 3 balističke rakete Iskander-M s Krima i iz ruske regije Voronjež – koje se nije uspjelo zaustaviti. Zauzvrat, Ukrajinci su u Rusiju otposlali bespilotne letjelice daleko na sjeverozapad. Dio ih je bio srušen iznad regije Pskov, oko 650 km od ukrajinske granice, dok je barem jedna stigla i do Sankt Peterburga. Iako se iz ruskih izvora čulo kako nije bilo ozlijeđenih, a lokalne vlasti su se hvalile i uspješnim korištenjem velikog i skupog PZO sustava S-400, ipak je ondje bio registriran „incident na industrijskoj lokaciji“ rafinerije Nevski Mazut između 4 i 5 sati ujutro. Taj poduhvat, opet pripisan obavještajcima Ministarstva obrane Ukrajine, ujedno je i peti po redu ukrajinski napad na rusku petrokemijsku infrastrukturu u zadnjih 14 dana (treći oko Sankt Peterburga) – kojim je izazvan požar u spomenutoj rafineriji, ali i prekid prometa na tamošnjem aerodromu Pulkovo.

Novi napad na zračnu bazu u Belbeku

Osim što se tog dana posredovanjem Ujedinjenih Arapskih Emirata obavilo i razmjenu zarobljenika (207 Ukrajinaca za 195 Rusa) – ukrajinske snage su te srijede bespilotnim letjelicama napale i prostor pogranične Belgorodske oblasti u Rusiji. No bitno se uspješnijim pokazao popodnevni ukrajinski raketni napad na područje Krima – oko Sevastopolja i na području grada Saki, gdje su na meti izgleda bili tamošnji vojni aerodromi. Dok se iz ruskih izvora čulo o naletu oko 20 ukrajinskih krstarećih raketa preko Crnog mora, nedvojbeno je njih nekoliko pogodilo bazu Belbek kod Sevastopolja, gdje je s 2 rakete uništen zapovjedni kompleks (navodna pogibija jednog ruskog generala) i s još jednom komunikacijsko središte, a možda je oštećeno i nekoliko ondje baziranih zrakoplova. Dakle, laički rečeno, možda su na bojište već i pristigle dodatne rakete SCALP-EG, kojih je još nekoliko desetaka Francuska obećala prije dva tjedna. Rusi su uzvratili raketama Iskander-M i S-300 po Mikolajevskoj regiji na jugu Ukrajine, gdje se ozbiljnije oštetilo lokalnu strujnu mrežu.

U noći na četvrtak 1. veljače čulo se i o zaustavljanju dvije ukrajinske bespilotne letjelice iznad ruskog grada Nižnji Novgorod (zaustavljene sredstvima elektroničkog ratovanja kod tamošnjih pogona Lukoila) i kod Belgoroda (4 komada), Voronježa (2 komada) te Kurska (jedna letjelica). Zauzvrat, Rusi su na Ukrajinu lansirali 4 kamikaza-drona (od čega su 2 srušena kod Harkiva), dok se kod Harkiva bilježilo i eksplozije vođenih zrakoplovnih bombi (kod bolnice u Velikom Burluku), a raketama sustava S-300 gađalo se i Mirnograd (zaleđe bojišnice kod Avdiivke). Za razliku od toga, petak 2. veljače započeo je savladavanjem vala od 25 ruskih kamikaza-dronova tipa Shaheed-136/131 lansiranih s juga (Primorsko-Ahtarsk i rt Čauda na Krimu), od koji je 11 bilo srušeno u dolasku. Iako je njegova glavnina navodno bila usmjerena na kritičnu infrastrukturu u oblasti Dnjepropetrovsk, ipak se izvještavalo i o eksplozijama kod grada Kropivnitski (Kirovogradska oblast) te oko Krivog Riha – gdje se vjerojatno opet gađalo ukrajinske vojne aerodrome.

Za kraj spomenimo još i ukrajinski doseg na Crnome moru u četvrtak 1. veljače, kada se na istoku Krima uspjelo koordinirati više besposadnih plovila i njima uništiti još jedan ruski ratni brod. Konkretno, na prostoru jezera Donislav (nastalog pretežitim zatvaranjem zaljeva pri izgradnji vojne luke početkom 1960-ih) s najmanje 4 besposadna plovila tipa MAGURA V5 pogođena je ruska raketna topovnjača „Ivanovec“ (954) iz okvira projekta 1241.1 (NATO oznaka „Tarantul III“). Taj brod izgrađen 1989. godine prvo je bio u plovidbi onesposobljen udarima u krmu, da bi onda višekratni udari u lijevi bok izazvali detonaciju raketa P-270 “Moskit-M” koje su uzrokovale i brzo potonuće plovila. Kako izgleda, i ova je operacija bila izvedena pod okriljem Obavještajne uprave ukrajinskog Ministarstva obrane, i to njihove specijalne jedinice „Grupa 13“, a njome je ruska Crnomorska flota izgubila svoje ukupno dvanaesto plovilo (ukupno oko 20 posto tonaže).

Vojna pomoć saveznika

Dok se posljednjih dana čulo o dodatnim isporukama opreme iz Njemačke (PZO sustavi Skynex, 24 oklopnjaka, rakete za IRIS-T, oko 1.000 granata kalibra 155mm, te 3 inženjerijska vozila Wisent), posebnu su pažnju ipak izazvale informacije o tome da se do kraja siječnja u Ukrajini trebalo očekivati i visokoprecizne rakete GLSDB – kombinaciju postojećih raketnih motora i male zrakoplovne bombe SDB, s kompletom za jedrenje nakon ispaljivanja iz raketnog lansera, plod zajedničke radionice američkog Boeinga i švedskog Saaba. Uz to, iz Grčke se čulo o potencijalnoj prodaji više desetaka milijuna eura vrijednih vojnih viškova i streljiva, a iz Japana je na račune u Kijevu sjelo oko 390 milijuna USD – kao jedina takva financijska isplata u siječnju 2024. godine. Sve to teško da je ublažilo gorak okus u ustima nakon priznanja iz Europske unije kako će se do ožujka ove godine umjesto obećanih milijun komada novog streljiva valjda uspjeti put Ukrajine isporučiti oko 524.000 komada – dok bi milijun možda mogao biti dostignut do kraja godine.

Naravno, takvi podaci iz usta Josepa Borrella, visokog povjerenika EU za vanjsku i sigurnosnu politiku, ispali su temeljito drugačiji od onoga što je samo prije koji tjedan pričao Thierry Breton, povjerenih za unutarnje tržište – koji je zadnjih mjeseci zujao širom Europe, nastojeći motivirati, okupiti i aktivirati vojnu industriju EU na postizanju ciljeva koje su političari očigledno previše optimistično zacrtali u ožujku 2023. godine. Ipak, i sada se ponosno ističe kako su EU-kapaciteti za proizvodnju topničkog streljiva povećani za 40 posto, ne bi li do kraja godine trebali biti u stanju proizvesti i do 1,4 milijuna komada granata kalibra 155mm godišnje. Ujedno se probleme bilježi i pri sakupljanju milijun komada takvih granata iz postojećih zaliha EU članica, gdje se najavilo isti rok, ali je tek u tijeku popis raspoloživih zaliha podobnih za slanje u Ukrajinu – dok bi ispunjenje preuzetih obveza moglo biti „ako ne odmah, do kraja ožujka“, a ono „svakako u bliskoj budućnosti, u nadolazećim mjesecima“ – što će sve Ukrajincima biti od itekakve pomoći ako do tada prežive ovaj kolosalni podbačaj Europske unije.

Mimo svega toga spomenimo i da se danas, u petak 2. veljače, u Njemačkoj izglasalo državni proračun za 2024. godinu, u kojem se za bilateralnu vojnu pomoć Ukrajini predvidjelo oko 7,6 milijardi eura („ZA“ je glasalo 388 zastupnika, a „PROTIV“ njih 279). U velikoj je to suprotnosti prema Sjedinjenim Državama u kojima se i dalje vodi unutarnja bitka oko usvajanja paketa financijskih sredstava za pomoć Izraelu, Ukrajini i Tajvanu – otežana sporom oko tome priključenih sredstava za osiguravanje „južne granice“ SAD od valova ilegalnih migranata. Naime, jasno je da sam vodeći predsjednički kandidat republikanaca Donald Trump zapravo pritišće svoje pristalice da tu odluku uopće ni ne donesu – jer ako se uz inozemne pomoći ujedno makar i dijelom riješi pitanje ilegalnih migranata uz Latinske Amerike, pitanje je na čemu će uopće republikanci i bazirati predstojeće kampanje za predsjednika i Kongres, budući da drugih tema zapravo ni nemaju. Dok bi rasprave u Zastupničkom domu Kongresa trebale početi u nedjelju 4. veljače, svemu tome ne pomaže ni izrazita antipatija Donalda Trumpa prema Ukrajini – državi zbog koje se protiv njega vodio i prvi postupak opoziva u Kongresu i za koju on ne prestaje tvrditi kako bi aktualni rat okončao unutar 24 sata od preuzimanja vlasti (vjerojatno u kompletnu korist Rusije i Vladimira Putina).

50 milijardi iz Bruxellesa

Za to vrijeme, ovoga se tjedna u Bruxellesu odlučivalo i o velikom paketu financijske pomoći Europske unije za Ukrajinu, dok su usprkos pojedinim najavama izostale objave kako prvog korištenja prihoda od zamrznute ruske imovine u korist Ukrajine, tako i usuglašavanje bilo kakvih detalja 13. paketa EU sankcija prema Ruskoj Federaciji radi njihove agresije na Ukrajinu (čiji je početak završio odgođen za subotu 3. veljače). Dok je Ukrajina započinjala postupak procjene usklađenosti svog zakonodavstva s normama Europske unije – do zadnjeg je trena izgledalo da će Mađarska nastaviti blokiranje uvelike usuglašenog paketa novčane pomoći za Ukrajinu kojeg se najavljivalo usvojiti na posebnom sastanku šefova država zakazanom za četvrtak 1. veljače u Bruxellesu.

Nakon što se početkom ovog tjedna na dodatnih 6 mjeseci produžilo sankcije prema Ruskoj Federaciji, postalo je sve jasnije kako se mađarski premijer ovoga puta našao temeljito usamljen na EU političkoj pozornici, suočen sa sve većim brojem država koje su osjetile „zamor Viktorom Orbanom“ te su polagano postajale spremne i na radikalnije poteze protiv ovog razbijača zajedničkih politika. Zato i ne čudi da je summit u Bruxellesu ovog četvrtka zapravo započeo najavama mađarske spremnosti na određene kompromise – da bi onda i ostalih 26 članica EU pristalo paket makroekonomske pomoći za Ukrajinu podvrgnuti režimu godišnjih izvješća s raspravom na razini čelnika država, dok bi se nakon dvije godine primjene po potrebi moglo od Europske komisije tražiti i reviziju proračuna. Sve to je bilo dovoljno da se suglasjem svih 27 članica usvoji sporni paket potpore za Ukrajinu vrijedan 50 milijardi eura – stabilno, dugoročno i predvidljivo financiranje obrane od agresije – od toga 33 milijarde eura u jamstvima za kredite kojima se do 2027. namjerava pomagati Ukrajini, te još 17 milijardi bespovratne pomoći u koju bi se mogli ubrojiti i prihodi od ruske imovine blokirane na prostorima Europske unije.

Iako se prvi novci iz ovog EU-okvira u Kijevu mogu očekivati početkom ožujka, ponešto će ulja na vatru do tada dodati vijesti kako je Njemačka po prvi put od Hladnog rata krenula u pripremu Operativnog plana za nacionalnu obranu (OPLAN), čiji se hitni dovršetak također očekuje do kraja ožujka, dok bi uskoro na dnevni red u Washingtonu i Londonu trebalo doći novo raspoređivanje američkog nuklearnog oružja u Velikoj Britaniji – po prvi put u zadnjih 15 godina. To bi oružje trebalo biti stacionirano u pokrajini Suffolk, gdje se takva sredstva skladištilo i tijekom Hladnoga rata – ovoga puta, baš kao i onda, pod obrazloženjem „rastuće prijetnje iz Rusije“.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 2. veljače 2024. pod nazivom “Žestoka bitka za staru Avdiiviku, propast ruskog oklopnog prodora i kolosalni fijasko Bruxellesa” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/zestoka-bitka-za-staru-avdiiviku-propast-ruskog-oklopnog-prodora-i-kolosalni-fijasko-bruxellesa-15422729