Utorak 2. siječnja 2024. godine ujedno je 678. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Iako su protekli dani bili iznimno topli i kišni, baš kao u Hrvatskoj – takvo je vrijeme ipak ondje jačalo tzv. „rasputicu“ te otežavalo prohodnost mimo cesta. Zato i ne čudi da je dolazak nove 2024. godine bio popraćen određenim smirivanjem kopnenih sukobljavanja – što je, nažalost, bilo itekako nadoknađeno nizom zračnih napada na gradove Ukrajine, a onda i pokušajima uzvrata po Belgorodu, glavnom gradu Belgorodske oblasti u Rusiji – mjestu tek tridesetak kilometara udaljenom od ukrajinske granice i oko 70 km sjeverno od Harkiva, drugog po veličini grada u Ukrajini.

No prije nego krenemo razmatrati stanje na terenu u Ukrajini, napomenimo još da je ondje stanje energetskog sustava zadnjih dana bilo uravnoteženo, tek s povremenim oštećenjima strujne mreže radi lošeg vremena i ratnih djelovanja. Dapače, na Novu godinu je zabilježen čak i višak od oko 600 MWh struje, koji je prodan u Poljsku. Međutim, tijekom utorka 2. siječnja ruski su zračni napadi ostavili velik dio Kijeva prvo bez struje, a onda i bez vode te plina – što se užurbano popravljalo čitavoga dana.

Stanje na terenu

Unatoč Novoj godini, protekli dani nisu donijeli kompletno zatišje na bojištu, već tek privremeno smirivanje sukoba. Pri tome, borbe su nastavljene (1) na samom sjeveru Donbasa, sjeveroistočno od Kupjanska (u okolici sela Sinkivka i Petropavlivka), a povremeno i zapadno od poteza Svatove-Kremina (oko Makiivke). Pri svemu tome, izgleda da nije bilo pomaka bojišnice. Uz to, borbeno je bilo i (2) oko okupiranog grada Bahmuta. Iako se ondje bilježi manje kopnenih djelovanja nego prethodnih tjedana, ipak treba napomenuti nastavak ruskog pritiska sjeverozapadno od grada (prema ukrajinskom uporištu Bogdanivka), kao i nastavak borbi južno od grada – gdje ruske snage nastoje nanovo ovladati potezom Klišćivka-Andriivka, oko 8 km od ruba urbanog prostora. Ujedno se tu može čuti i o borbama sjeverno od Kurdjumivke (oko 11 km od Bahmuta), gdje je ruskim snagama navodno uspjelo odmaknuti Ukrajince od samog ruba naselja, te nanovo osvojiti nekoliko pošumljenih poteza među poljima (što su i inače uobičajeni primarni ciljevi na tom prilično otvorenom terenu).

Kao i tijekom protekla 3 mjeseca, najžešće borbe se i dalje bilježe (3) oko ukrajinske tvrđave Avdiivka. Iako su i dalje vidljiva agresorska nastojanja za opkoljavanjem tog uporišta, zadnjih su se dana vodile tek slabije borbe na sjeverozapadnom pravcu (sjeverno od Stepove prema selu Berdiči), te na spoju željezničkih pruga istočno od Novobahmutivke. Za razliku od toga, naglasak je bio stavljen na zonu oko 14 km jugozapadno od Avdiivke – gdje se bilježi ruski pritisak uz magistralu E-50 (od okupiranog Donjecka prema ukrajinskom Pokrovsku) na potezu između braniteljskih uporišta Pervomajske i Nevelske. Kako izgleda, usprkos velikim naporima, tu nije bilo promjena bojišnice, kao ni južnije – od Krasnogorivke pa zapadno od nedavno osvojenih ruševina Marinke preko Pobede do Novomihailivke. Dapače, nakon više tjedana žestokog pritiska na samu Novomihailivku, kojoj su ruske snage uspjele prići sa sjevera, istoka, jugoistoka i juga – izgleda da su ukrajinska pojačanja ipak stabilizirala situaciju dovoljno da si agresori tu uzmu malo ozbiljniju pauzu.

Nije mnogo drugačije ni južno, (4) na prostorima ukrajinske ofenzive iz ljeta 2023. Ondje se južno od Velike Novosilke (sekundarni pravac) zadnjih dana bilježilo borbe oko ruskog uporišta Prijutne, te istočnijih sela Staromajorske i Urožaine koje su Ukrajinci ljetos oslobodili. Jednako su tako vođene povremene borbe i južno od Orihiva – oko teškom mukom oslobođenog sela Robotine, i zapadno od ruskog uporišta Verbove. No, kako izgleda, ništa od toga nije dovelo do promjena bojišnice – baš kao ni ogorčeni ruski napori da ovladaju (5) prostorom ukrajinskih mostobrana na okupiranoj istočnoj obali Dnjepra u njegovom donjem toku. Dapače, iako su to zadnjih dana bila mjesta posebno intenzivnog sukobljavanja, izgleda da ni ondje nije došlo do bitnijih promjena stanja na bojištu.

Zračni napadi

Harkiv

Za razliku od kopnenih sukobljavanja koja su bila ponešto slabija – protekli su dani itekako bili obilježeni ruskim zračnim napadima na Ukrajinu, kao i pokušajima vlasti iz Kijeva da na njih barem donekle odgovore. Nakon što je u petak 29. prosinca bio veliki napad na Ukrajinu, izveden kombinacijom kamikaza-dronova i raznih tipova raketa – njegove su se posljedice osjećale još danima. Em je Poljska ostala uznemirena ulaskom ruske rakete u svoj zračni prostor (oko tri minute trajanja te oko 40 km dubokog ulaska prije nego se oružje izgleda vratilo u Ukrajinu) – ostala je zapažena i činjenica kako ukrajinska protuzračna obrana generalno ima problema sa zaustavljanjem balističkih raketa, ali i protubrodskih raketa Kh-22 koje u zadnjim fazama leta iznimno brzo poniru prema ciljevima. Ipak, uz brojne žrtve (preko 40 mrtvih i 120 ranjenih) te 1. siječnja kao dan žalosti u Kijevu, čulo se kako su ruski zračni napadi navodno ciljali vojne tvornice u Kijevu i Harkovu, luku i položaje PZO u Odesi, te „lokacije stranih plaćenika“ u Lvivu – iako se od svega toga prvo i osnovno vidjelo velike štete u ukrajinskim stambenim prostorima.

U subotu 30. prosinca ponovljen je ruski napad na Ukrajinu i to lansiranjem 10 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s rta Čauda na Krimu (5 oboreno nad južnom i centralnom Ukrajinom) – no ipak su tog dana bili bitniji ukrajinski pokušaji uzvratnog napada na ruske ciljeve. Osim slanja besposadnog plovila prema luci Sevastopolj – koje je bilo uspješno presretnuto na 3 km od luke, ali je prije uništenja ruske snage napalo i vlastitim raketnim naoružanjem (izgleda nošenim uz svoj već uobičajeni tovar eksploziva) – treba posebno napomenuti i ukrajinske napade na pogranični ruski grad Belgorod, sjedište istoimene pogranične oblasti Ruske Federacije. Nakon dosadašnjih povremenih napada pojedinačnim ukrajinskim bespilotnim letjelicama, te je subote iznad regija Belgorod, Kursk, Orel i dalje prema Moskovskoj regiji bilo bilježeno oko 70 takvih bespilotnih letjelica (32 navodno srušene).

Ukrajinska odmazda u Belgorodu

Ciljevi su im bili u Moskvi, Belgorodu, Tuli, Tveru i Brijansku (posebno istaknuta vojna tvornica Kremniy El). Na to se tijekom popodneva 30. prosinca nadovezao i daljnji napad na centar Belgoroda u klasičnom ruskom stilu, samo što je ovoga puta ukrajinska strana tvrdila da je gađala isključivo vojne ciljeve, a Rusi su okusili kako izgledaju ozbiljni napadi na veći grad. Uz oko 10 požara te 72 oštećena objekta i 53 automobila, ondje je idućih dana rastao i popis žrtava (25 mrtvih i 109 ranjenih) – baš kao što je i Ukrajina još danima brojala mrtve od ruskog napada na Kijev 29. prosinca (29 mrtvih). Napad na Belgorod navodno je bio primarno izveden teškim višecijevnim raketnim sustavom Vilha domaće proizvodnje – iako su ruski izvori spominjali korištenje i češkog višecijevnog sustava RM-70 Vampire (što je dvojbeno zbog njegova nedostatnog dometa). No dok je Rusija plakala zbog „terorističkog napada“ na Belgorod – istodobno je Ukrajinu najprije gađala raketom Kh-59 usmjerenom prema gradu Dnipro (uspješno srušena) i raketom Iskander koja je pogodila nešto u Zaporižju.

Rusi upiru prstom u Budanova

Ubrzo nakon toga, u ranim večernjim satima, 2 rakete Iskander-M i još tri iz sustava S-300 ispaljene u balističkoj putanji iz Belgorodske oblasti pogodile su centar Harkiva, drugog po veličini grada u Ukrajini. Uz desetke ranjenih raketom Iskander-M, teško je oštećen i hotel „Harkiv Palace“ – uobičajeno mjesto odsjedanja stranih novinara i raznih inozemnih aktivista, no sada (prema ruskim tvrdnjama) smještaj ukrajinskih vojnih obavještajaca koji su planirali i pripremali napad na Belgorod. Iste noći središte Harkiva se našlo i na meti eksplozija još barem 4 ruska kamikaza-drona Shaheed – što je bio samo dio od ukupno 49 takvih bespilotnih letjelica koje je Rusija lansirala s Krima (rt Čauda), iz Primorsko-Ahtarska na jugu, te iz regije Kursk sjeverno od Ukrajine. Od svega toga, navodno je bilo oboreno tek 29 nadolazećih kamikaza-dronova, od kojih je većina bila usmjerena na prve crte ukrajinske obrane, te gradove u Harkivskoj, Hersonskoj i Mikolajevskoj oblasti, kao i na Zaporižje.

Kurahivska termoelektrana pod ruskim napadom

Uz to, na Staru godinu 31. prosinca topništvom i raketama sustava S-300 bio je gađan i grad Kurahiv u zaleđu fronte kod Marinke (oštećena opet tamošnja termoelektrana), kamikaza-dronove se rušilo nad Kijevom, a iz zraka su bili napadnuti i ciljevi kod gradova Kropivnicki i Krivi Rih (vjerojatno tamošnji vojni aerodromi). Ipak, ruska je strana ostala okupirana štetama po svom Belgorodu, o čemu je izvanrednu sjednicu održalo i Vijeće sigurnosti UN, dok je ruska strana kao krivca za izvođenje napada poimence spominjala Kirila Budanova, voditelja ukrajinske vojne obavještajne službe – sve to dok je Ukrajina te nedjelje brojala napad ukupno 96 ruskih kamikaza-dronova Shaheed 136/131 lansiranih u valovima s Krima (rt Čauda i Balaklava), te iz Kurska na sjeveru i Primorsko-Ahtarska na jugoistoku. Od toga je bilo srušeno 87 dronova, dok su prošle 4 rakete S-300 kod Harkiva (industrijska postrojenja kod Čuguiva) te još 3 proturadarske rakete Kh-31P negdje na jugu Ukrajine. Razni pogodci i štete bilježili su se u Mikolajevu, kod Odese (lučka infrastruktura i stambene zgrade), u Lvivu i Dnipru.

Na Novu godinu Ukrajinu je gađalo još 10 kamikaza-dronova (od toga njih 9 srušeno) i jedna raketa Kh-59, da bi jutro 2. siječnja započelo valovima od ukupno 35 kamikaza-dronova nad jugom Ukrajine i Kijevom, lansiranih s Krima (rt Čauda) i oko Primorsko-Ahtarska (navodno svi srušeni). Samo koji sat kasnije započeo je i veliki vezani raketni napad Ruske Federacije, usmjeren prvenstveno na gradove Kijev i Harkiv – formalno kao odmazda za žrtve u Belgorodu. Riječ je bila o lansiranju oko 70 krstarećih raketa Kh-101/555/55 iz ruskih strateških bombardera Tu-95MS, 10 raketa Kh-47M2 „Kindžal“ iz aviona MiG-31K, 3 krstareće rakete 2M54 Kalibr s Crnog mora, 4 proturadarske rakete Kh-31P iz aviona Su-35, te još 12 balističkih raketa Iskander/S-300/S-400 sa sjevera – ukupno 99 raznih raketa od čega ih je u dolasku srušeno 72 (svih 10 raketa „Kindžal“, 59 raketa Kh-101/555 i 3 krstareće rakete Kalibr). Rusko oružje koje je prošlo ukrajinsku obranu izazvalo je velike štete u Kijevu (ruski izvori navode da se ciljalo vojne tvornice „Mayak“, „Radioizmeritel“ i „Kvazar“, sve smještene u samom gradu), te Harkivu – gdje se prvotno brojalo više od 5 mrtvih i stotinjak ranjenih.

“Slučajno ispuštanje streljiva” u ruskom selu Petropavlovka

Pri tome treba napomenuti kako su u Poljskoj preventivno dignuta četiri borbena aviona F-16 ne bi li branili tamošnji zračni prostor od mogućih upada ruskog naoružanja, dok se bilježilo i barem jedno slučajno ispuštanje ruskog raketnog oružja po vlastitoj zemlji (okrug Petropavlovka u regiji Voronjež). Posebno su zanimljivi navodi kako su tijekom zračnih napada 2. siječnja ruske snage za navođenje napada navodno u Kijevu koristile i pojedine lokalne automatske kamere – čija je redovna veza prema korisnicima (lokalnim udrugama stanara) bila presječena hakerskim napadima, da bi one onda bile okrenute i usmjerene slati svoj video za rusko traženje ciljeva (sustavi protuzračne obrane i kompleksi kritično bitne infrastrukture). Napomenimo još i da su tijekom popodneva 2. siječnja ruske vlasti u Belgorodu zatvorile na dva dana tamošnje velike prodajne centre i pozvale sve zaposlenike da rade od kuće – taman kada su u večernjim satima gradom počele odzvanjati brojne eksplozije pretpostavljene ukrajinske odmazde za štete nanesene Kijevu i Harkivu. U ruskim izvorima tu se spominju 2 balističke rakete Točka-U i barem 7 raketa ukrajinskog VBR-sustava Vilha koje su, navodno, srušene prije doticaja s tlom. No njihovi su ostaci, tvrde ruski izvori, ipak ranili 11 i usmrtili 1 osobu.

Ruska posla u Kijevu i Moskvi

General Zalužni i “konzultantica” i glumica Alla Martinjuk

Dok je 29. prosinca visoki predstavnik Europske unije Josep Borrell s ukrajinskim ministrom vanjskih poslova Kulebom razgovarao u kijevskom skloništu, ukrajinski Vrhovni zapovjednik general Valerij Zalužni branio se od posljedica nespretnih izjava svoje „volonterske konzultantice“. Naime, široko poštovani general, koji već od ranije ima tradicionalnu slabost na lijepe žene – prije nekog vremena je Alu Martinjuk, pjevačicu i glumicu sa svojedobnom ruskom karijerom, prihvatio kao svoju „volontersku (slobodnu) konzultanticu“. No, problem je nastao kada je ona krajem lanjske godine za Youtube kanal ISLND TV krenula komentirati u Ukrajini zadnje vrijeme politički iznimno „vruće“ pitanje mobilizacije. Njen stav da se roditelji ne bi trebali bojati pogibije sinova u ratu, jer će „ionako svi umrijeti“ – pa je bolje „umrijeti dostojanstveno, nego hodati po ulici pa da ti padne cigla na glavu ili te udari auto“ – pokazao se itekako neprihvatljivim. I dok se pojedine nemile metode mobilizacije u Ukrajini ionako koriste kao alat ruske ratne propagande, general Zalužni se na samom kraju 2023. našao prisiljenim hitno riješiti atraktivne „konzultantice“, užurbano objašnjavajući da nitko takav nije ni mogao govoriti u njegovo službeno ime. Naravno, pri svemu tome je itekako ostalo otvoreno pitanje opće političke vještine popularnog generala – kojeg neki ustrajno gledaju kao potencijalnog takmaca političaru Volodimiru Zelenskom, na predsjedničkim izborima koje bi se možda moglo raspisati i u ratno vrijeme.

U isto vrijeme, a nakon brojnih napada ukrajinskih bespilotnih letjelica na ciljeve u Moskvi (koji su redovito dovodili do problema u radu tamošnjih međunarodnih aerodroma) – ruska je strana odlučila zakonski dozvoliti privatnu zaštitu takvih bitnih objekata, a krenulo se planirati i njihovo sustavno opremanje obrambenim sustavima (među ostalim i pojedinim kupljenim u Kini). Sve to, baš kao i predstojeće zakonsko izjednačavanje prava baš svih sudionika „Specijalne vojne operacije“ – jasno ukazuje na činjenicu kako Rusija računa još dugo ratovati u Ukrajini. A ako je netko u to možda i sumnjao, mogao se uvjeriti temeljem brojnih izjava ruskog predsjednika Vladimira Putina – koji je, osim najava borbe do postizanja prvotnih ciljeva ove operacije, sredinom prosinca optimistično spomenuo kako se u Ukrajini bori oko 620.000 Rusa (što je primjetno više od usporedivih ukrajinskih procjena). S druge strane, od ruskog ministra obrane Šojgua se čulo kako su svi ti ljudi u 2023. godini ispunili svoj glavni cilj – zaustavili su veliku ukrajinsku ofenzivu, koju su mjesecima glasno objavljivali kako iz Kijeva tako i sa Zapada.

No ne bi li se ubuduće lakše prikupljalo ljudstvo za takve „avanture“, donesen je i zakon kojim od iduće školske godine predmet „Osnove sigurnosti i obrane domovine“ postaje obavezan u svim ruskim školama. A dok ti mladi ne dorastu za ratovanje, iz ruskog Ministarstva obrane se čulo kako među trenutno mobiliziranima (njih oko 302 tisuće) više od polovice ima supruge i djecu, dok je njih 96,4 posto prethodno služilo vojsku. Tek 33 tisuće njih se samo prijavilo ne čekajući poziv, dok je 89 posto tih ljudi radilo prije mobilizacije (oko 40 posto i dulje od deset godina). Pri tome, 63 posto mobiliziranih ima srednjoškolsku stručnu spremu, njih 30 posto ima strukovno obrazovanje, a samo 7 posto ima visoko obrazovanje. Kad pri tome sagledamo da prema javnim podacima u Ruskoj Federaciji oko 56,7 posto ukupnog stanovništva ima visoko obrazovanje raznih vrsta – dok onih s raznim oblicima srednje škole ukupno ima oko 22,8 posto – vidi se jasno i koji to slojevi stanovništva vidljivo nose aktualni Putinov rat u Ukrajini. Iako se to do sada izbjegavalo, ove bi snage u dogledno vrijeme mogli pojačati i ročnici – kojih je 130.000 pozvano na odsluženje 12 mjeseci vojne obveze do kraja 2023. godine, u teškom okruženju i pod uvjetima „negativnog utjecaja stranih medija usmjerenih na diskreditaciju ruskih oružanih snaga“.

Pitanje zamrznute ruske imovine

Ruski vojnici iz sastava grupe “Jug”

Doduše, „Specijalna vojna operacija“ otkrila je ruskom vođi i dodatne probleme obrambenog sustava – u satelitskoj i kopnenoj komunikaciji, sredstvima izviđanja, označavanja ciljeva te sustavima za kontrabatiranje (topničko suzbijanje protivničkog topništva) – dok bi u novoj 2024. trebalo raditi i na jačanju proizvodnje preciznog naoružanja i bespilotnih letjelica, baš kao i na jačanju protuzračne obrane (koja se nalazi pred raznim izazovima na dnevnoj razini). Naravno, taj veliki posao bit će iznimno teško obaviti u nadolazećih nekoliko mjeseci – budući da dnevnim redom dominiraju ruski predsjednički izbori, čiji je prvi krug (a vjerojatno i jedini) zakazan za sredinu ožujka. Predizborne pripreme su već itekako u tijeku –gdje se u pojedinim okupiranim dijelovima Ukrajine kolaborateri natječu u ulizivanju putem „stožera podrške ruskom predsjedničkom kandidatu Vladimiru Putinu“ i prikupljanja potpisa za njegovu kandidaturu (što je bilo uspješno obavljeno do 30. prosinca 2023. godine).

Kako stvari stoje, jedna od rijetkih stvari koje bi Putinu mogle pokvariti raspoloženje dok sigurno krstari prema predstojećoj izbornoj pobjedi definitivno su i zapadne ideje o konfiskaciji zamrznute ruske imovine – čijih bi se preko 300 milijardi USD onda dalo na raspolaganje Ukrajini za potrebe njene obrane i obnove. Ta ideja, o kojoj se u EU i SAD zadnjih tjedana sve intenzivnije raspravlja, odmah je u samoj Rusiji izazvala razne javne prijetnje – ne samo konfiskacijom u Rusiji zaostale imovine raznih zapadnih zemalja koje bi pristale na takvo postupanje, već i mogućim prekidima diplomatskih odnosa prema zemljama koje bi prihvatile takvu praksu (prvo i osnovno prema SAD kao začetnicima ove ideje). Budući da u Ruskoj Federaciji još ima mnogo velikih zapadnih kompanija koje su ostale ondje poslovati usprkos ratu i svim uvedenim sankcijama – mnogo je tu prostora za mjere retalijacije, ako se i ova zamisao za pomoć Ukrajini s približavanjem druge godišnjice ruske agresije na Ukrajinu zakotura hodnicima međunarodne ekonomije i gospodarstva.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 3. siječnja 2024. pod nazivom “Ruska dominacija na kopnu, ali uz velike gubitke aviona i novi silan udarac mornarici!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/bukti-rat-u-zraku-ukrajinski-general-u-sredistu-skandala-a-evo-koga-to-putin-salje-u-vojsku-15411387