Petak 22. prosinca ujedno je 667. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja kraj 22. mjeseca borbi dočekuje usred zime koja je toplija od uobičajenog. Time je i vrijeme na bojištima toplije, zadnjih dana s temperaturama iznad smrzavanja – doduše, s mnogo kiše i blata, koji prohodnost čine izuzetno otežanom izvan uređenih cestovnih pravaca i urbanih prostora. Pri tome, napomenimo kako se vrijeme zadnjih dana postupno kvarilo, da bi Badnjak i Božić na bojištima trebali biti obilježeni kratkotrajnim zahlađenjem (te kratkotrajnim prelaskom kiše u snijeg). Ujedno, treba napomenuti kako će nadolazeći ovogodišnji blagdani biti prvi koje Ukrajina slavi po gregorijanskom kalendaru (kao i Hrvatska, te ostatak Europe), za razliku od dosadašnje prakse da Božić obilježava 7. siječnja naredne godine.
Ovakvo toplije vrijeme ujedno je dovelo i do manje potrošnje električne energije u Ukrajini, iako je ona i dalje na rubno održivim razinama za postojeću infrastrukturu. Uz ispade mreže u tri oblasti Ukrajine radi lošeg vremena, bilježilo se i kvarove u 4 bloka termoelektrana – tako da zadnjih dana nije bilo izvoza struje, ali ni redukcija. Takvo se stanje dodatno osiguravalo dnevnim uvozima struje iz Slovačke, Rumunjske i Moldove (do 4GWh, s maksimalnim kapacitetom od 468 MW u pojedinim satima, dok obnovljene konekcije dopuštaju vrhunce i do 1.700 MW). Naravno, stanje s opskrbom je bilo bitno teže u oblastima kojima teče bojišnica – gdje su opskrbu otežavala i brojna borbena oštećenja infrastrukture, koja se broje (i otklanjaju) na dnevnoj bazi.
Stanje na terenu
Teški boj kod Sinkivke
Za većinu bojišnice na istoku, jugoistoku i jugu Ukrajine može se reći da je ruska strana u napadu i ima borbenu inicijativu, iako se redovito bilježe i ukrajinski protunapadi na pojedinim ključnim točkama. Zahvaljujući tome, na čitavoj crti nema velikih promjena, a pojedina ruska napredovanja ostaju ograničena te prostorno sićušna. Pri tome, kao i do sada, uz svakodnevna jaka te brojna granatiranja, kao i djelovanja ruskog zrakoplovstva uz čitavu bojišnicu (neposredno ili u bliskoj pozadini) može se konstatirati koncentriranje većine kopnenih sukobljavanja u nekoliko jasnih zona. Na krajnjem sjeveru Donbasa ustrajno se čuje o borbama istočno od Kupjanska, gdje Rusi već mjesecima bezuspješno nastoje osvojiti sela Sinkivka i Petropavlivka. Oko 35 km na jugoistok, borbe se vode oko ukrajinskog uporišta Stelmahivka (oko 17 km zapadno od okupiranog grada Svatove), baš kao i još oko 40 km južnije – gdje Rusi nastoje prodrijeti kroz ukrajinsku obranu do rijeke Žerebec, na liniji Nevske-Terni-Jampolivka-Torske. Ondje se jučer čulo za napad vođenim zrakoplovnim bombama FAB-500 na Nevske, a danas i za gubitak još jednog tenka Leopard 2 (nekog od malobrojnih doniranih primjeraka modernijih verzija), te manjeg prostora na uzvisinama oko 5 km istočno od Terni – no izgleda da je to ipak bilo sve na prostoru sjeverno od rijeke Siverski Donjec.
Avdiivka
Dalje južno, bilježile su se sporadične borbe na širim prilazima okupiranom gradu Bahmutu (zona istočno od Siverska), dok su i nadalje sjeverozapadni prilazi Bahmutu bili područje od posebnog interesa za agresore. Dok se ondje Bogdanivka i dalje drži, izgleda da je Rusima uspio pomak od oko 1,5 km uz cestu Bahmut-Hromove-Časiv Jar, gdje su savladana ukrajinska poljska uporišta sjeverno od zavoja ceste O-0506, koja su dugo predstavljala ozbiljnu prepreku i jaku obrambenu zonu. Usporedivih pomaka nema dalje oko Bahmuta, kao ni južno od grada, gdje se i nadalje vode žestoke borbe na liniji Klišćivka-Andriivka-Kurdjumivka (u kojima s ruske strane opet sudjeluju Čečeni i snage tzv „LNR“). Izgleda da ni Ukrajinci nisu imali sreće sa svojim napadima istočno od Toretska, s poteza Šumi-Pivdenje na sjeveroistok (prema Majorsku) i istok (preko trase bivšeg vodovoda „Siverski Donjec – Donbas“).
Kao i zadnjih tjedana, sve od početka ruske ofenzive na ukrajinsko uporište Avdiivka u prvim danima listopada – ta je zona i dalje poprište izuzetno žestokih sukobljavanja. No ondje je vidljivo mijenjanje ruskog fokusa djelovanja – (1) nekoliko dana sjeverozapadno od grada (prostor oko koksare, dalje na sjeverozapad kod sela Stepove u kojem se vode borbe, te nadalje uz prugu prema Novobahmutivki, oko 6 km od Stepove), a onda (2) južno od Avdiivke (posebno oko ukrajinskih uporišta Severne i Tonenke), prije nego se opet pokuša sjeverozapadno. Ondje je zadnjih dana bio i ponešto manji broj napada nego nedavno – ali su pojedinačni napadi navodno snažniji, te opet kombiniraju ljudstvo i oklopnu tehniku (nadalje s velikim gubicima i malo učinka).
Ruski pritisak na istočnoj obali Dnjepra
Ujedno obje strane koriste i velike količine taktičkih kamikaza-dronova, kao i razne prijenosne sustave elektroničkog ratovanja za zaštitu od takvih protivničkih efektiva. Uz to su zadnjih dana jako intenzivirane i borbe oko 25 km jugoistočno od grada Donjecka, na potezu Marinka-Pobeda-Novomihailivka – s posebnim naglaskom na selo Novomihailivka. Osim što je to ukrajinsko uporište gađano vođenim bombama FAB-500, žestoke kopnene borbe su ovoga tjedna bile vođene na istočnim, jugoistočnim i južnim prilazima naselju, dok se na jugozapadu sela bilježilo ukrajinski protunapad koji je malo odmaknuo agresore (olakšavajući time barem nakratko obranu same glavnine naselja).
Krinki ne izgledaju ništa drugačije od drugih mjesta na bojištu
Uz to, borbe su se bilježile i na prostorima neuspješne ukrajinske ljetne ofenzive, kako južno od Velike Novosilke (posebno kod ruskog uporišta Prijutne, te ukrajinskog uporišta Staromajorske), tako i južno od Orihiva. Ondje se čulo o borbama oko oslobođenog sela Robotine (ukrajinski protunapad sjeverozapadno od sela, te ruski napadi jugoistočno od tog naselja) na zapadnoj strani ukrajinskog ljetnog prodora – te zapadno i sjeverozapadno od Verbove (kao i zapadno od Novopokrovke), na istočnoj strani ukrajinskog ljetnog proboja u rusku obranu okupiranog Zaporižja. Posebno treba napomenuti daljnji opstanak ukrajinskog mostobrana na okupiranoj istočnoj obali Dnjepra kod sela Krinki – koja je ovoga tjedna bila pod posebnim pritiskom ruskih agresora. Ondje ni po 30-ak ruskih napada dnevno, uz obilno korištenje zrakoplovstva, nije uspjelo Ukrajince baciti natrag prema Dnjepru. Dapače, izgleda da se tu danas uspjelo postaviti i protuzračnu klopku ruskim borbenim zrakoplovima Su-34, koji su se približili na oko 60 km od bojišnice, navodno u zračnom prostoru okupirane Herskonske oblasti kod naselja Kalančak i Čaplinka – ne bi li ondje ispustili teške vođene zrakoplovne bombe prema ukrajinskom mostobranu. Prema ukrajinskim navodima, tom su prilikom srušena tri borbena aviona Su-34, dok Rusi priznaju barem jednog (bez da se mnogo nagađalo koji je to moderni protuzračni sustav bio potajice primaknut bojišnici da to izvede).
Zračni napadi
Uz manji broj ruskih kamikaza-dronova i raketa, utorak 19. prosinca obilježili su i napadi ukrajinskih bespilotnih letjelica na ciljeve u Rusiji – u regijama Brijansk i Kaluga na putu prema Moskvi, te u jugozapadnom predgrađu Moskve Odintsovu. Sve to je opet dovelo i do prekida prometa u međunarodnim zračnim lukama Moskve, gdje su letovi iz Vnukova, Domodedova i Žukovskog nekoliko sati bili preusmjeravani na Šeremetjevo. Srijeda 20. prosinca započela je šestim po redu ruskim zračnim napadom na Kijev, gdje je 19 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 bilo lansirano s juga (rt Čauda i Balaklava na Krimu), da bi ih onda 18 bilo uništeno u dolasku preko Ukrajine. Ujedno se s dvije rakete sustava S-300 u modu napada na kopnene ciljeve iz ruske regije Belgorod gađalo Harkiv, gdje su stradala skladišta i stambene zgrade u sjevernom gradskom okrugu Saltivski.
Rt Čauda – veliki ruski vojni poligon i zrakoplovna baza
Do jutra u četvrtak 21. prosinca moglo se čuti o ukrajinskim letjelicama iznad ruske regije Belgorod, prije nego se niz ukrajinskih gradova našao pod napadom ruskih kamikaza-dronova Shaheed lansiranih s Krima (rt Čauda) te iz same Rusije (Primorsko-Ahtarsk na jugoistoku i Kurske na sjeveru Ukrajine). Od ukupno 35 lansiranih letjelica, navodno ih je u dolasku širom Ukrajine bilo uništeno 34, dok se u više gradova bilježilo i razne štete od krhotina tih letećih napadača. Kasnije tijekom dana čulo se o ukrajinskim bespilotnim letjelicama nad Belgorodskom i Kurskom oblašću te projektilu (prema ruskim navodima, ATACMS) koji je navodno letio prema Krimskom mostu, ali je bio presretnut iznad Azovskog mora. Napomenimo i da su ruska djelovanja na ukrajinskoj strani, u Hersonu, navodno uništila veliko skladište humanitarne robe Crvenog križa (planirane za podjelu u nadolazećih mjesec dana) – dok su ukrajinska borbena djelovanja spektakularno zapalila plinovod u okupiranom mjestu Makiivka (oko 12 km sjeveroistočno od Donjecka). Petak 22. prosinca opet je započeo ruskim napadom kamikaza-dronova na Kijev, trećim u zadnjih 6 dana – gdje je ukupno 28 letjelica bilo lansirano sa sjevera (Kursk) i jugoistoka (rt Čauda na Krimu i Primorsko-Ahtarsk u Rusiji). Od toga su 24 letjelice bile srušene raznim sredstvima protuzračne obrane, dok se u Kijevu bilježio i udar jedne od preostalih u stambeni neboder (četvrt Solomjan na jugozapadu grada) te pad krhotina po četvrtima na jugoistoku Kijeva.
Međunarodna pomoć
Dok bi Velika Britanija mogla biti prva od država koja s Ukrajinom potpisuje Sigurnosni sporazum (te garantira pomoć u kontroli Crnog mora, raznu pomoć i dugogodišnju razmjenu obavještajnih podataka) – za neposredni opstanak države bit će bitnije (1) najave Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) o kreditu vrijednom 3 milijarde eura, te (2) isplata obećanih 1,5 milijardi eura strukturne pomoći iz EU (zadnja rata od 18 milijardi u ovoj godini), kao i (3) 150 milijuna bespovratne EU-pomoći za obnovu. Time se postupno zaokružuju ukupno očekivanih 42,3 milijarde USD međunarodne pomoći obećane za 2023. godinu (za sada stiglo preko 40 milijardi iz tog okvira) – dok Ukrajina i MMF procjenjuju kako će im u 2024. godini trebati barem 37,3 milijarde USD vanjskog financiranja. Naravno, napomenimo kako će Europska unija o svom velikom paketu raspravljati najkasnije početkom veljače, dok Sjedinjene Američke Države u novu godinu ulaze podijeljene.
Sustav Patriot kod Ministarstva obrane u Tokiju
Ondje do kraja godine ima namjenskih sredstava za još jedan veliki paket pomoći, a Kongres izgleda nije uspio postići dogovor o financijskom zahtjevu Bijele kuće ni u Senatu niti u Zastupničkom domu. Pri tome je zanimljivo vidjeti da mnogi istaknuti političari u SAD trajni izostanak bilo kakvog dogovora na temu pomoći Ukrajini (ali i Izraelu i Tajvanu) vide kao potencijalno velik udarac za utjecaj i ugled te države i čitavog NATO saveza – dok dio republikanaca veselo širi rusku propagandu („Mi im šaljemo svoj novac, a oni ga ukradu pola. Šaljemo im oružje, ali oni ga ne znaju koristiti“). Naravno, sami Rusi se svim zastojima izrijekom vesele, najavljujući kako će bez zapadne pomoći otpor Ukrajine sigurno završiti već u proljeće i to potpunim raspadom fronte. Do tada se ipak bilježi i švicarska donacija od oko 13,66 milijuna USD humanitarne pomoći za zimu, te još oko 950 milijuna USD iz Japana u okviru projekata Svjetske banke (52,4 milijuna USD za obnovu stambenih objekata, te oko 900 milijuna za jačanje socijalne zaštite u Ukrajini). Ujedno, Japan je na putu po prvi puta dopustiti izvoz vlastite licencne proizvodnje protuzračnih sustava MIM-104 Patriot (i pripadajućih raketa) u SAD i Europu – ne bi li se time zadovoljilo potrebe saveznika. Dok Japan inzistira da njihovo protuzračno naoružanje ne ide na ratišta, takav bi izvoz ipak omogućio da Sjedinjene Države i pojedini europski saveznici svoju robu tog tipa šalju u Ukrajinu, nadomještajući te svoje obrambene sposobnostima zamjenskim uvozom iz Japana (koji onda neizravno pomaže i Ukrajini).
Ukrajinska situacija
Takav izvoz ubojitih sredstava ipak je velika trgovinska prekretnica za mirovnu politiku Japana – bitno veća od najava iz Nizozemske da će se Ukrajini dodijeliti dodatnih 102 milijuna eura za prva četiri mjeseca 2024. godine (15 milijuna za humanitarnu pomoć, još 15 za razminiranje poljoprivrednog zemljišta, 62 milijuna za obnovu kritične infrastrukture i 10 milijuna za jačanje elektro-infrastrukture). Uz to se jučer, 21. prosinca, iz Južne Koreje čulo o slanju 10 komada opreme za razminiranje te još 100 lakih terenskih vozila u humanitarne svrhe, dok je u Finskoj bio odobren paket vojne pomoći Ukrajini vrijedan 106 milijuna eura (opet bez specifikacije sadržaja).
Dok tako s jedne strane međunarodna pomoć kaplje u Ukrajinu, a veliki financijski paketi su privremeno zaustavljeni u Europskoj uniji i Sjedinjenim Državama (kombinacijom lokalne politike i pojedinih političara sklonih Rusiji i njenom stilu državništva) – prilično se zanimljivom pokazuju i unutarnje političke rasprave u samoj Ukrajini. Naime, usprkos raspravama na Zapadu gdje se suprotstavlja brojne ukrajinske političare i dvoji o skorom raspisivanju izbora u ratom potresenoj zemlji – malo je kome promaklo da su te dileme u Moskvi opisali kao „ljuljanje čamca unutar zemlje i smanjenje autoriteta njezine vlade“. Zato i ne čudi da se od samog Volodimira Zelenskog i njegovih bližih suradnika ustrajno sluša o tome da nema većih razmimoilaženja političkog i vojnog vrha (Zelenskog i Zalužnog). Nije mnogo na tome promijenila ni situacija s kraja prošlog tjedna, kada je u novim uredima generala Valerija Zalužnog i njegovih pojedinih suradnika pronađena nepoznata prislušna oprema (navodno neoperativna) – tko god da je za njeno ostavljanje na takvom mjestu bio odgovoran, baš kao i za nedavno trovanje niza osoba u samome vrhu ukrajinske vojne obavještajne službe (među ostalim i žene njenog načelnika Budanova).
Pri svemu tome, treba na umu držati i činjenicu kako po aktualnim istraživanjima javnog mnijenja u Ukrajini (Međunarodni institut za sociologiju iz Kijeva – KIIS) predsjednik Zelenski još uvijek uživa povjerenje 77 posto ispitanih (iza njega su humanitarac Sergij Pritula s 69 posto i Vitalij Kličko s 52 posto). Svima njima je razina javnog povjerenja opala u zadnjih godinu dana (osim bivšem predsjedniku Petru Porošenku čije je poraslo od lanjskih 16 na ovogodišnjih 27 posto) – dok je poseban pad doživio Oleksij Arestovič, bivši predsjednički savjetnik i političar koji je s lanjskih 62 posto povjerenja pao na ovogodišnjih tek 11 posto. Treba napomenuti kako je ovo istraživanje rađeno samo za političare – dok je u nedavnom širem ispitivanju o povjerenju u institucije i dužnosnike general Zalužni imao visokih 88 posto javnog povjerenja, a sada nije bio na listi promatranih osoba.
Promjena mobilizacijske politike
Doduše, ispitivanje tog istog instituta provedeno početkom prosinca – pokazalo je da bi 72 posto ispitanika imalo negativan stav prema ostavci Vrhovnog zapovjednika Zalužnog, a samo 1 posto manje (71 posto ukupno) negativno bi gledalo na situaciju kada bi Zelenski otpustio Zalužnog s njegove bitne vojne funkcije. Naravno, dok se o takvim stvarima ozbiljno raspravlja – od bivšeg ukrajinskog političara Viktora Medvedčuka (sada s adresom u Moskvi) već se čulo kako Zelenski zapravo već planira svoj bijeg u Sjedinjene Države, gdje bi trebao dobiti vilu vrijednu 20 milijuna USD na Floridi i državljanstvo za sebe i obitelj. Živi bili pa vidjeli za čovjeka kojem se nudio prijevoz iz ruskom vojskom pritisnutog Kijeva da bi on umjesto toga zamolio za dovoz streljiva.
Ovaj Ukrajinac je prerušavanjem u ženu mislio pobjeći od mobilizacije
Od praktičnih problema, Ukrajinu trenutno muči i pitanje promjena mobilizacijske politike. Naime, iako je opća mobilizacija u Ukrajini na snazi od ruske agresije krajem veljače 2022. godine – ta je politika bila provođena suzdržano, s mnogo izuzetaka i s manjkom čvrstoga sustava. Osim brojnih korumpiranih pojedinaca koji su omogućavali dobivanje izuzeća ili bijeg iz države – načelno se nije mobiliziralo mlađe od 27 godina i studente, a izuzeci su bili uvedeni i za pripadnike pojedinih državnih službi (npr. policije, Ureda za ekonomsku sigurnost i Državne zatvorske službe). No kako sada postaje jasno da će rat još potrajati, na pomolu je revizija čitavog sustava mobilizacije s promjenom i dobrog dijela pripadajućih propisa. Nije to ni čudo kada se vidi da Oružane snage Ukrajine navodno od predsjednika države traže dodatnih 450-500 tisuća ljudi (što je on za sada odbio tražeći dodatno argumentiranje takvih zahtjeva), dok se postojeći planovi mobilizacije ostvaruju u ispodpolovičnim omjerima (nedavno oko 40 posto u Zaporižju). Dok se novi propisi o mobilizaciji kreću kroz parlamentarnu proceduru Vrhovne Rade, nije jasno da li će dobna granica za ljudstvo biti malo smanjivana (na 25 godina) ili ipak radikalnije – na minimalno 18 godina. Nije jasno hoće li se otvoriti mogućnost i mobilizaciji žena (Zelenski je tu protiv) – baš kao ni utemeljenje procjena kako bi to sve moglo državu koštati i do dodatnih 500 milijardi grivni (oko 13,3 milijardi USD). Već je sada jasno na kakve ozbiljne probleme nailaze nastojanja Ukrajine da na vlastitim granicama kontrolira prekogranični promet vojno sposobnih muškaraca, kojih dnevno granicu pređe oko 6.000.
Borba s korupcijom
Rustem Umerov s generalima Zaluzhnym i Sirskym – težak posao uvođenja reda u Ministarstvo obrane
Neki od njih putuju temeljem izuzeća od vojne službe kao novopečeni bračni drugovi žena s više djece ili kao pratnja invalidnim osobama (temeljem dokumenata koje se lako krivotvorilo) – a neće biti mnogo lakše ni tek tako pozvati u vojsku Ukrajince u inozemstvu stare između 25 do 60 godina, kako si je to zamislio aktualni ukrajinski ministar obrane Rustem Umerov. Naime, više zemalja (a posebno Njemačka) već je istaknulo kako ne misle pomagati Ukrajini u ikakvim prisilnim primjenama takvih poziva prema izbjeglicama iz Ukrajine kojima su pružili utočište – a posebno ne misle takve ljude deportirati na služenje vojnog roka ili regrutaciju protiv njihove volje. Za to vrijeme se moglo čuti da Ukrajina aktivno ratuje i s korupcijom u sustavu javnih nabava za potrebe Oružanih snaga – gdje uskoro počinje s radom i nova državna agencija, tzv. „Državni pozadinski operater“, preko koje bi ubuduće trebala odvojeno od Ministarstva obrane ići centralizirana nabava hrane, odjeće, goriva i opreme za vojsku. Te bi se proizvode trebalo kupovati planski, na veliko, te izravno od proizvođača, sa što manje raznih posrednika. Ujedno se kreće rješavati i pitanje dodatne planske izgradnje obrambenih struktura na prostorima bojišnice – što je posebno bitan posao velikog opsega u suradnji centralne i lokalnih vlasti, koji na vrh dnevnoga reda dolazi u vrijeme kada se vlasti u Kijevu nalaze u defenzivi, stanju koje bi lako moglo i duže potrajati na svih oko 1.000 km aktualne bojišnice.
Naravno, do tada se već neko vrijeme užurbano jača i obrana granice prema Bjelorusiji, a kako stvari stoje – ne bi čudilo ni da u neko dogledno vrijeme slični zahvati krenu i prema Mađarskoj – državi u kojoj premijer Orban tvrdi kako ne bi htio Ruse na vlastitoj granici da bi ipak često radio baš na takvom ishodu stvari u susjednoj Ukrajini.
* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 23. prosinca 2023. pod nazivom “Rusi mijenjaju fokus kod Avdiivke, Kijev kreće u rješavanje ključnog problema: ‘Granica je propusna‘” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/rusi-mijenjaju-fokus-kod-avdiivke-kijev-krece-u-rjesavanje-kljucnog-problema-granica-je-propusna-15408240
