Utorak, 24. listopada, ujedno je bio i 608. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Dok je kraj prošlog tjedna još bio iznimno borbeno aktivan, na tamošnjim je bojištima zadnjih dana zahladilo. Počele su sve obilnije svakodnevne kiše, dok se vrhunac lošeg vremena prognozira do kraja ovoga tjedna, nakon čega bi se opet trebalo razvedriti. Takve okolnosti nisu loše došle zaraćenim stranama koje ovih dana na nizu pojedinih borbenih zona zapravo provode smanjene aktivnosti, praćene užurbanom popunom snaga i dopremom pojačanja.
Posebno se to odnosi na područja nedavnih ruskih navala – (1) na sjeveru Donbasa (potez istočno od Kupjanska, od Sinkivke do Ivanivke, gdje je u nedjelju 22. listopada bojište posjetio i ukrajinski general Sirski), te (2) oko Avdiivke (posebno sjeverno od tog ukrajinskog uporišta, gdje su Rusi žestoko nastojali prijeći prugu od Krasnogorivke prema ukrajinskim uporištima Berdiči i Stepove, i zauzeti visoko brdo šljake sjeverno od tamošnje koksare). Naime, ovo su područja gdje i dalje izgleda da borbenu inicijativu imaju agresori (usprkos činjenici da su njihovi borbeni ciljevi uglavnom ostali u tzv. „sivoj zoni“ među zaraćenim stranama), koji su nakon velikih gubitaka ljudi i tehnike svoje težište prebacili na jurišno pješaštvo. Dok obje strane aktivno rade popunu, s ukrajinske strane se spominje i navodno rusko korištenje teretnih automobila bez posade (vozača), kao sredstva dopreme većih količina streljiva prema prvim linijama bojišta.
Mimo toga, bilježi se nastavak borbi i oko okupiranog grada Bahmuta, gdje Ukrajinci i dalje nastoje osloboditi pojedine prostore sjeverno i južno od grada. Na sjeveru su im planove krajem prošloga tjedna pomrsili ozbiljniji ruski protunapadi – dok su takva djelovanja južno od Bahmuta dovela tek do usporavanja ukrajinskog pritiska. Borbe se ondje načelno vode između ukrajinskog poteza Klišćivka-Andriivka i oko tri km istočnije ruske crte Opitne-Odradivka-Mikolaivka. Slično se malo promjena bilježilo i na jugu bojišta – u zonama ljetne ukrajinske ofenzive na granici s Donjeckom oblasti (Velika Novosilka) i širom Zaporižja (posebno južno od Orihiva). Ondje se i nakon širih rotacija snaga nastavljaju žestoke borbe oko oslobođenog sela Robotine, te u smjeru još okupiranih naselja Novoprokopivka i Verbove – od kuda su bilježeni i ruski napadi na sjeverozapad, u smjeru ukrajinskog uporišta Mala Tokmačka.
Slično je nejasno i stanje uz donji tok rijeke Dnjepar, nedaleko grada Hersona. Naime, nakon što se ondje prošloga tjedna bilježilo niz manjih ukrajinskih desantnih operacija prema istočnoj obali Dnjepra, usprkos navodima o borbama zapravo nije jasno kakvo je ondje stanje na terenu. Iako ruski izvori učestalo spominju protunapade i granatiranja ukrajinskih mostobrana, kojima je teško preciznije iscrtati obrise, ipak izgleda da oni nisu do kraja suzbijeni. Dakle, njihova se prijetnja za agresore nastavlja, usprkos nejasnom opsegu snaga koje ih brane i učestalosti dopreme potencijalnih ukrajinskih pojačanja u ljudstvu i tehnici. Ipak, treba pretpostaviti da učestalo rusko bombardiranje zapadne obale Dnjepra i tamošnjih ukrajinskih naselja teškim vođenim bombama uvelike predstavlja udare na pozadinu takvih desantnih zona, gdje se zadnjih dana spominje i koncentriranje više marinskih brigada Oružanih snaga Ukrajine (3. marinski korpus navodno sastavljen okupljanjem 35., 36., 37. i 38. marinske brigade).
Zračni napadi
Harkiv – do temelja uništena Nova pošta
Subota, 21. listopada, započela je raketnim napadom na ukrajinski grad Krivi Rih – za koji ukrajinska strana spominje štete na „industrijskoj infrastrukturi“, dok ruska strana govori o udaru na aerodrom Dolgincevo gdje su uništena vojna skladišta goriva i streljiva. Uz to su lansirani i kamikaza-dronovi Shaheed-136/131, a bombardirani su i krajevi Hersonske oblasti (30 navođenih zrakoplovnih bombi) – kako smo već spomenuli, kao udar na zaleđe desantnih operacija na Dnjepru. No nakon bilježenja „zračnih ciljeva“ na nebu ruskih oblasti Rostov-na Donu (dva) i Voronjež (još jedan) – dan je zaključen raketnim napadom na Harkiv, drugi po veličini grad u Ukrajini. Tom je prilikom raketa sustava S-300 u modu gađanja kopnenih ciljeva iz ruske Belgorodske oblasti pogodila sortirnicu dostavnog poduzeća „Nova pošta“, gdje je na poslu poginulo 6 osoba, a još ih je 17 bilo ranjeno.
Ukupno gledano, Ukrajinu se te noći gađalo s osam raketa S-300 iz Belgoroda i okupirane Donjecke oblasti, s jednom krstarećom raketom Kh-59 iz aviona Su-34 nad Zaporižjem, te tri kamikaza-drona Shaheed s Krima – od čega je ukrajinska protuzračna obrana uspješno srušila krstareću raketu i kamikaza-dronove. Kako izgleda, pet od spomenutih raketa sustava S-300 bilo je usmjereno na Kostjantinivku (zaleđe okupiranog Bahmuta, u Donjeckoj oblasti), gdje su nastale štete na plinskoj i elektro-mreži, dok je nešto kasnije, tijekom tog istog ranog jutra 22. listopada, kamikaza-dronovima Shaheed-136/131 bio gađan ukrajinski grad Hmjelnicki. Dok su ukrajinski izvori i tu spominjali „napad na civilnu infrastrukturu“, u ruskim se izvorima navodilo uništavanje zrakoplovnog naoružanja na vojnom aerodromu Starokonstantinov u regiji Hmjelnicki. Ujedno, zrakoplovnim bombama od 250 kg bio je napadnut i ukrajinski grad Toretsk južno od Bahmuta, kao i niz drugih ukrajinskih uporišta uz samu crtu bojišta. Izgleda da se na to pokušalo odgovoriti raketnim napadom na ciljeve po Krimu, ali bez mnogo uspjeha uz ruske navode o presretanju tri nekakve ukrajinske rakete.
Aerodrom Dolgincevo – ruska bespilotna letjelica Lancet cilja ukrajinski MiG-29
Noć na ponedjeljak, 23. listopada, obilježio je novi napad barem 13 ruskih kamikaza-dronova s Krima na Kijev (Višgorod), Kropivnickij, Hmjelnicki i Odesu – kao i lansiranje jedne krstareće rakete Kh-59 iz aviona Su-34 iznad Zaporižja. Uz nejasne navode o ciljevima napada (osim vijesti o manjim štetama na lučkoj infrastrukturi u Odesi), iz ukrajinskih se izvora u prvo vrijeme čulo tek o uništavanju ukupno 13 dronova i te jedne krstareće rakete. Ipak, područje Hersonske oblasti i tog je dana opet bilo gađano s više od 12 navođenih zrakoplovnih bombi te raketama „Iskander-M“ i Kh-31 (9 napada), a tijekom dana čulo se i da je te noći, među ostalim, bila teže oštećena i termoelektrana zapadno od grada Kurahove u Donjeckoj oblasti. Kako izgleda, ondje su možda oštećena i dva generatora koja se potom krenulo interventno popravljati, dok je nacionalna strujna mreža stabilizirana uvozom iz Slovačke i Moldove (u koje se povremeno i izvozi struju) – iako navodno nacionalni proizvodni kapaciteti zadovoljavaju potrebe, pod uvjetom da neće biti daljnjih razaranja.
Utorak, 24. listopada, uz ukrajinska djelovanja besposadnim zrakoplovnim i pomorskim dronovima prema Sevastopolju – luci koju Rusija sve teže vojno koristi, a ne može potpuno napustiti – bilježilo se još i rusko lansiranje šest kamikaza-dronova Shaheeed s Krima prema središnjim dijelovima Ukrajine. Navodno su sve te letjelice ipak uništene u letu, bez većih šteta. Manje je sreće bilo oko podneva, kada su dvije ruske balističke rakete pogodile industrijsku zonu grada Zaporižje, no bez jasnih navoda o štetama ili točnijem tipu korištenog oružja. Dakle, dok već neko vrijeme nema velikih zračnih napada širokom lepezom raketnog naoružanja i bespilotnih letjelica – ipak se može reći kako je započela ruska kampanja napada na ukrajinske elektrane, kakvu se često vidjelo od prošlog listopada pa sve do kraja lanjske sezone grijanja u Ukrajini.
Politika u Ukrajini
Dok u Ukrajini nesmanjenom žestinom bjesni rat, a izgleda da počinje i nova sezona ruskih napada na strujnu infrastrukturu, zadnjih se dana barem ponešto razjasnilo po pitanju stanja na tamošnjoj političkoj sceni. Iako u Ukrajini već duže traju diskusije o potencijalnom održavanju tamošnjih izbora, rat i proglašeno izvanredno stanje pokvarili su skoro sve planove. Prilično je jasno da se parlamentarni izbori neće održati 29. listopada 2023. godine (zadnja nedjelja u listopadu pete godine aktualnog parlamenta), no bitno je više diskusija i nagađanja o potencijalnom održavanju predsjedničkih izbora – koji bi prema ustavnoj normi trebali pasti na zadnju nedjelju u ožujku pete godine mandata aktualnog predsjednika, odnosno 31. ožujka 2024. godine. Usprkos brojnim nagađanjima, Volodimir Zelenski je objavio kako bi se za drugi mandat kandidirao samo ako izbori ipak budu organizirani tijekom rata, budući da ne misli bježati od odgovornosti (iako bi to prema aktualnim pravilima opet bilo nemoguće radi proglašenog izvanrednog stanja) – dok se nakon rata više ne misli kandidirati.
No, kako izgleda, većina stanovništva je ionako protiv ratnih izbora (i moguće žustre kampanje koja bi dijelila narod dok suprotstavljanje agresoru traži jedinstvo) – tako da se ta tema izgleda, barem privremeno riješila, jednako kako što je za rata odgođen i opći popis stanovništva. Ipak, ono što se nije moglo odgoditi je borba protiv korupcije. Iako su mnogi uočili tvrdnje o navodnom pozivu predsjednika Zelenskog novinarima „da ne prate korupciju do kraja neprijateljstava“ – jasna je činjenica da korupcija ipak predstavlja vidljiv problem ove, ali i svih prethodnih Vlada u Ukrajini. Dok se zadnjih dana raspliću naznake velikih prijevara u knjiženju razne robe kao humanitarne pomoći za Ukrajinu (na koju se ne plaćaju razna davanja pri uvozu, da bi onda „pomoć“ nestala po ulasku u državu) – za riješiti su ostale i učestale prakse manipuliranja s izuzećima od vojne službe, problemi oko nabava za potrebe Oružanih snaga, te status i djelovanje lokalnih oligarha. Sve to su teme koje će pažljivo promatrati i Europska unija, tako da bez njihova rješavanja teško može biti i skoro očekivanog otvaranja pregovora, a kamoli njihova uspješnog okončanja.
Rusija u ratu
Ruska Federacija, jednako kao i Ukrajina, sve veći dio svog proračuna koristi za financiranje ratnih potreba i vezanog industrijskog prestrojavanja – za narednu godinu rast od oko 68 posto prema ovogodišnjim izdvajanjima, na oko 6 posto BDP-a ili oko 30 posto ukupne državne potrošnje. Za zadovoljavanje ovih potreba posegnulo se raznim zahvatima od zamrzavanja rashoda za obrazovanje ili zdravstvo, pa sve do prijedloga o uvođenju „dobrovoljne pretplate“ u iznosu 2 posto osobnih dohodaka državnih i javnih zaposlenika za potrebe financiranja „specijalne vojne operacije“ u Ukrajini. Za to vrijeme, Vladimir Putin se nastavlja hvaliti novim oružnim sustavima koje se izrađuje ili prima u službu (MiG-31 s projektilima „Kindžal“ u patrolama nad Crnim morem kao odgovor na krizu u Sredozemlju) – dok broj agresorskih vojnika u Ukrajini navodno dostiže i 400.000 ljudi. Pri tome, prema ukrajinskim izvorima, širom Rusije prikuplja se mjesečno oko 20.000 novih vojnika, posebno među zatvorenicima i dužnicima – pažljivo izbjegavajući masovno uključivanje u rat stanovništva iz europskog dijela Ruske Federacije.
Ispaljivanje ATACMS iz HIMARS-a
Nakon većih ofenzivnih operacija koje redovito koštaju mnogo oklopnih vozila i druge vojne tehnike, naglasak se stavlja na pješaštvo, posebno iz okvira zasebnih jurišnih postrojbi. No dok one iz „elitnijih grana i postrojbi“ još i imaju određene povlastice – osoblje jurišnih odjeljenja tzv. „Šturm-Z“ nikako da nadraste status „kažnjeničkih postrojbi“ karakteriziranih, među ostalim, i niskim prioritetom za logističku i medicinsku potporu. Takvo vođenje rata se navodno podupire i uvozom vojne robe iz Irana, ali zadnje vrijeme i iz Sjeverne Koreje (navodno oko 350.000 topničkih granata, koje se procjenjuje kao dovoljne za oko mjesec i pol uz trenutnu potrošnju) – iako nije dok kraja jasno koliko je novo to streljivo, a onda i koliko je stabilno u prijevozu te korištenju. No već i u redovitim izvješćima s ratišta bit će zanimljivo vidjeti i prilagodbe ruskih vojnih snaga na nova oružja koja stižu Ukrajini – nakon kasetnog topničkog streljiva, sada i raketama ATACMS s kasetnim bojnim glavama – gdje mnogi promatrači za primjer uzimaju prilagodbe izvedene od lanjskog ljeta i pristizanja preciznih višecijevnih lansera raketa HIMARS. Doduše, kao zanimljivost tu upada u oči i da se – usprkos gotovo svakodnevnim navodima o rušenju i presretanju raketa iz sustava HIMARS – ipak ove nedjelje (22. listopada) posebno iz Donjecka naglašavalo kako će HIMARS raketa oborena nad gradom biti poslana na analizu u Moskvu – gdje bi takvih ostataka trebali biti puni hangari, ako su službeni navodi o učinkovitosti protuzračne obrane barem dijelom točni.
Za to vrijeme, iz okupiranih krajeva Ukrajine pod ruskom kontrolom dopiru i druge zabrinjavajuće vijesti. Tako se na okupiranim prostorima navodno rade tri velika odlagališta otpada za pojedine obližnje regije Ruske Federacije (koje inače tamošnji građani ne žele u svojoj blizini) – jednako kao što se bilježi i postupna zamjena lokalnih proizvoda na okupiranim područjima robom iz Rusije, te gašenje brojnih industrijskih pogona koje se nekad smatralo osnovom ekonomije Donbasa. Naravno, na sve to se nadovezuje i selektivna obnova pojedinih osvojenih gradova – bilo da se radi o Mariupolju, gdje se ruše pojedine bivše tvornice, povijesni objekti i čitavi stambeni kvartovi, ili sjeveru Donbasa gdje nema bitnije obnove, a za agresore se pokazuje problemom opskrba makar i osnovnim komunalnim uslugama.
Pomoć saveznika Ukrajini
Velika Britanija se u zadnje vrijeme pojačano bavi obukom Ukrajinaca – a do početka 2024. godine britanske se instruktore namjerava premjestiti u Rumunjsku kako bi osnovna obuka ukrajinskih vojnika bila rađena bliže bojištu, s manje vremena potrebnog za putovanja te aklimatiziranja polaznika. Uz to, rade se i pojedini specijalistički obučni poduhvati – poput dvotjednog tečaja za ukrajinske građevinske inženjere. Njih se upoznavalo s metodama zaštite kritične infrastrukture od napada bespilotnih letjelica i drugih projektila ne bi li bolje razumjeli učinke pojedinih tipova naoružanja, a time i bolje planirali izvedbu raznolikih zaštitnih mjera na objektima koji u Ukrajini itekako trpe učestala ratna razaranja.
Za razliku od svega toga, Njemačka se koncentrirala na konkretnu materijalnu pomoć – objavivši dodatno slanje u Ukrajinu 3 protuzračna oklopnjaka Gepard, još jednog mostopolagača Biber, 3 teška tegljača s poluprikolicama, 20 bespilotnih izviđačkih letjelica RQ-35 Heidrun, 20 dronova tipa Vektor, i ponešto topničkog streljiva kalibra 155 mm. Uz to je specificirana i vrijednost najavljivanog „zimskog paketa“ čije se slanje očekuje uskoro – i koji bi navodno trebao biti težak oko 1,4 milijarde eura (što nije ni čudo, budući da bi trebao sadržavati i dobru dozu naprednih protuzračnih oružja). Uz to se spominjalo i izdvajanje dodatnih oko 200 milijuna eura za potrebe obrazovanja, zdravstva, vodoopskrbe i urbane obnove širom Ukrajine, a 24. listopada u Berlinu održan 6. njemačko-ukrajinski gospodarski forum na sve je dodao i naznake buduće ozbiljne suradnje u obrambenoj industriji te potencijalnog korištenja zamrznute ruske imovine kroz međunarodni mehanizam kompenzacije. Iako je to sve divno i krasno, tek treba vidjeti ima li istine u napisima pojedinih njemačkih medija kako je Ministarstvo obrane SR Njemačke za oko 5 milijardi eura podcijenilo rashode vezane uz Ukrajinu u njihovom novom proračunu – budući da se ondje za pomoć Ukrajini planiralo izdvojiti samo oko 4 milijarde eura, što zapravo pokriva tek već odavna obećanu pomoć (oko 3,1 milijardi) te oko 770 milijuna za pomoć preko Ministarstva vanjskih poslova. Nasuprot tome stoje daljnje potrebe i naznake pomoći u robi i obuci, koje bi bez problema mogle iznositi dodatnih oko 5,22 milijardi eura – koje se nije predvidjelo za nadolazeću 2024. godinu.
Dok se američki ministar obrane Lloyd Austin zadnjih dana izrijekom zahvalio svom hrvatskom kolegi Banožiću za slanje hrvatskih helikoptera Mi-8 u Ukrajinu, tek treba vidjeti kako će se na pomoć Sjedinjenih Država prema Ukrajini odraziti i aktualna kriza u Izraelu. Dok se iz tamošnjih izvora čulo da se zahtjevi i potrebe s tih dvaju kriznih žarišta praktično ne preklapaju (a topničke granate kalibra 155mm su tek jedno od rijetkih i navodno opsegom malih preklapanja), iz Washingtona su još jučer uvjeravali kako neće biti problema u paralelnom zadovoljavanju svih potreba oba saveznika, posebno kad se jednom opusti tamošnja politička kriza u Kongresu – što bi trebalo omogućiti i bitno sustavnije te opsežnije slanje pomoći. Do tada ipak treba napomenuti da je Ukrajina iz Kanade primila i novu seriju oklopnih vozila tipa Senator MRAP, poboljšane oklopne zaštite, a osim oko 100 milijuna USD za jačanje energetskog sektora dobivenih iz Katara, i s Indonezijom se pregovara o dodatnim generatorima za predstojeću zimu.
Međunarodna arena
“Krimska platforma” u Pragu – drugi po redu sastanak na razini parlamenata
Dok se jučer, 24. listopada, u Pragu održavao još jedan sastanak tzv. „Krimske platforme“, s oko 70 parlamentarnih izaslanstava iz cijelog svijeta, iz Europske unije su za Ukrajinu stizale itekako podijeljene vijesti. S jedne strane, u Kijev je pristigao deveti po redu paket od 1,5 milijarde eura proračunske potpore (koje bi u 2023. trebalo biti 15 milijardi, a u 2024. 18 milijardi eura). S druge strane, opet je propao dogovor oko iduće rate od 500 milijuna eura za kupovinu oružja Ukrajini – što je po tko zna koji put opet blokirala Mađarska, tražeći garancije da njihova OTP banka neće ponovno osvanuti na ukrajinskom popisu „međunarodnih ratnih pokrovitelja“ s kojeg je privremeno skinuta krajem rujna ove godine. Sve to dolazi samo nekoliko dana po sastanku Vladimira Putina i Viktora Orbana u Kini – kada je mađarski premijer praktično bio jedini iz Europske unije na sastanku kineskog foruma „Pojas i put“.
Prosvjednici su na ulazu u Orbanov ured ostavili poruku: “Drug premijer zaslužuje pseću kost kao nagradu jer se kao vazal pokorava Putinu koji je nakon Sovjetskog Saveza ponovno oduzeo Mađarskoj neovisnost!”
Ondje se čulo kako Orban nastoji prema Rusiji „spasiti što se može“ od negdašnjih odnosa (posebno po pitanju plina, nafte i nuklearne tehnologije koju su do sada za Rusiju i čuvali od EU sankcija), a nisu ostale neprimjetne ni tadašnje izjave ruskoga predsjednika da mađarskog premijera za pro-ruska stajališta prozivaju oni europski političari koji nisu tako „hrabri da se zauzmu za interese svog naroda“ – pa su ljubomorni i zato kritiziraju. Bit će da se s tim gledištem ipak nisu složile tisuće građana Mađarske koji su u ponedjeljak, 23. listopada, izašli na ulice Budimpešte ne bi li povodom obljetnice anti-sovjetskog ustanka iz 1956. pred ruskim veleposlanstvom u Budimpešti pokazali sasvim drugačije poglede na rat u Ukrajini te tamošnju ulogu i Rusije i Mađarske. Za to vrijeme, umjesto da se suoči s kritičarima, Orban je u Veszpremu uski krug probranih uzvanika i širu javnost zabavljao usporedbama detalja života Mađarske u Europskoj uniji s pojedinim praksama iz doba sovjetske dominacije. „Povijest se ponavlja“, rekao je Orban, dodavši da „Bruxelles prema Mađarskoj koristi metode koje podsjećaju na doba sovjetske dominacije iz Moskve. Srećom, Bruxelles nije Moskva. Moskva je bila tragedija, Bruxelles je tek loša aktualna parodija“.
* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 25. listopada 2023. pod nazivom “Što se zbiva u Ukrajini dok svijet gleda u Izrael: Iz okupiranih regija stižu zabrinjavajuće vijesti‘” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/sto-se-zbiva-u-ukrajini-dok-svijet-gleda-u-izrael-iz-okupiranih-regija-stizu-zabrinjavajuce-vijesti-15387691
