429. dan rata u Ukrajini – Tajna operacija hrvatskih susjeda u Ukrajini, a u Bahmutu sve gore

 

Petak 28. travnja ujedno je i 429. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje na bojištima i dalje dominira proljetno vrijeme s gotovo svakodnevnim padalinama. Iako su temperature i noću oko 10 stupnjeva, vlažno vrijeme će se na većini ukrajinskih bojišta nastaviti barem do sredine idućeg tjedna – što znači da još neko vrijeme nema ništa ni od ikakvog bitnijeg sušenja tamošnjeg terena, što bi pak značilo polagani kraj tamošnje „blatne sezone“. Ovaj podatak bitan je za procjenu prohodnosti terena na istoku, jugoistoku i jugu Ukrajine, gdje za ikakvu veću ofenzivu treba teren mimo uređenih cesta postati ponovno dobro prohodan ne samo za gusjenična vozila, već i za logistiku te lakša vojna vozila na kotačima. Do tada ne bi čudilo da borbena situacija ostane baš kao zadnjih dana – gdje uzduž čitave bojišnice bilježimo intenzivne razmjene topničke vatre, bombardiranja i djelovanja bespilotnih sustava, ali su kopnena djelovanja relativno ograničena u prostorima boljih cesta i oko pojedinih gradova (bilo u samim gradovima ili na rubovima njihovih urbanih prostora). Tako se zadnjih dana bilježilo intenzivnije borbe nedaleko okupiranog grada Donjecka, kod Avdiivke i Marinke, te na sjeveru Donbasa – na rubovima okupiranog grada Kremina, gdje Rusi u više mjeseci ofenzivnih nastojanja nisu uspjeli bitnije odmaknuti ukrajinske snage od šumskih rubova tog grada.

Bahmut se još drži

Posebno treba spomenuti stanje na glavnom bojištu – oko Bahmuta i unutar urbanog prostora tog grada. Dok se oko grada zadnjih dana bilježio nastavak kopnenih napada kojima regularne vojne snage Ruske Federacije nastoje fiksirati ukrajinske branitelje te im otežati opskrbu preostalih postrojbi u gradu – ti napadi, kako izgleda, nisu doveli do potpunog prekida cestovnih komunikacija do Časiv Jara (O-0506) i Kostjantinivke (T-0504). Ipak, ove su ceste bile pod intenzivnom paljbom, dok se ruta između Bahmuta i Časiv Jara nalazila i pod učestalim kopnenim napadima koji su težili zauzeti barem dio ceste i time kompletno prekinuti promet njome. Iako ruski izvori navode da se u tome barem povremeno uspjelo, ukrajinski izvori ne potvrđuju ove vijesti, a sasvim je sigurno da se tu radilo o prostoru izuzetno žestokih borbi te čestog izmjenjivanja napada i kontranapada. U samome Bahmutu stanje je zadnjih dana još i teže. Naime, dok Ukrajina drži zadnjih desetak posto grada na njegovom samom zapadu i jugozapadu, ondje se tijekom ovoga tjedna nastavilo postupno napredovanje agresora (pretežito iz redova privatnog poduzeća „Wagner“, a uz njih navodno i nekoliko manjih ruskih vojnih poduzeća raznolike vlasničke strukture). Dok neki izvori navode kako su na sjeverozapadu te zone ruske snage uspjele zauzeti zonu urbanih garaža te da napreduju prema prostoru Dječje bolnice, drugi izvori bojišnicu crtaju više sjeveroistočno – i ponešto dalje od urbane trase (Jubilejna ulica) logistički bitnog cestovnog pravca prema Časivom Jaru. Jednako je tako nejasno da li je tijekom ovoga tjedna u ruke agresora prešao i barem dio prostora velikog vojnog kompleksa 54. mehanizirane brigade, koji je neko vrijeme držao sjeveroistok ukrajinske enklave u gradu.

General Horenko u Bahmutu

Dok ruski izvori bojišnicu tu smještaju južnije od te zone, na trasu ulice Osloboditelja Donbasa, ukrajinski izvori čitavu tu zonu još računaju u tzv. „ničiju zemlju“. Ipak, izgleda da se istočni rub te ukrajinske enklave zadnjih dana pomaknuo nekoliko stotina metara na zapad – te se borbe navodno vode oko kompleksa tamošnjeg Medicinskog veleučilišta i na početku gradske trase ulice Čajkovski (koja na svom izlasku iz grada, oko 2,5 km jugozapadno, prerasta u magistralu T-0504 za Kostjantinivku). Pri tome, treba zamijetiti da je sada zapravo čitav tijek dosta ravne i široke te Ulice Čajkovski, od centra pa do izlaska u prigradska naselja, sada crta gradske bojišnice. No dok je do prije koji dan ta ruta ipak bila prilično sigurna, tijekom zadnjih dana je jasno da su agresori barem oko Industrijskog veleučilišta (na oko pola gradskog prostiranja ove ulice) izbili na tu prometnicu – a ukrajinska planska rušenja pojedinih velikih stambenih blokova kasno navečer u srijedu 26. travnja na južnom kraju ulice Čajkovski ukazuju da je i taj teren do sada osvojen. Time za opskrbu (i eventualno povlačenje) ostaju tek manje prometnice koje na samom zapadnom i jugozapadnom izlazu iz Bahmuta uz polja vode prema trasi ceste T-0504 – koja je sada dodatno komunikacijski bitna. Baš tim pravcem se u srijedu 26. travnja odvijao i posjet Bahmutu brigadnog generala Viktora Khorenka, zapovjednika ukrajinskih Specijalnih snaga, što je u obliku videa bilo i javno objavljeno. No, kao što smo rekli, ondje se situacija do kraja tjedna pogoršala, tako da usprkos ogorčenoj obrani preostalog dijela grada – sve je izvjesnije da će uskoro ukrajinske snage ili morati dalje napuštati prostor Bahmuta koji drže, ili protunapadima svježih pojačanja nastojati stabilizirati rubove svoje urbane zone te njene prilazne pravce u gradu.

Što se općenitog ukrajinskog bojišta tiče, dok je fokus djelovanja na prostorima Bahmuta, Avdiivke i Marinke – u ostalim zonama ruske snage vidljivo prelaze u defanzivu. Pri tome se s njihove strane čuje i o sve više obračuna s ukrajinskim diverzantsko-izviđačkim skupinama (DRG) koje očito opipavaju snagu i ustroj agresorske obrane. Uz to se već neko vrijeme bilježi i naglasak ukrajinske strane na traženje i uništavanje ruskih protuzračnih sustava te opreme za elektroničko ratovanje i borbu s bespilotnim letjelicama – što također ukazuje na istraživanje terena te pripreme budućih eventualnih ofenzivnih djelovanja. Naravno, pri svemu tome nastoji se kontrolirati informacije te neprijatelju ne dati jasnu naznaku pravog pravca budućeg napada.

A Rusi?

Ruske snage u Energodaru

Prema ovotjednim ukrajinskim navodima Ruska Federacija u Ukrajini sada drži oko 48 brigada te 122 pukovnije (ukupno oko 315 razlučivih formacija razne veličine) – njihova se snaga procjenjuje na oko 369.000 ljudi i 5.900 komada teže vojne tehnike. Te su snage na bojištu učestalo mijenjale svoj ustroj i načine djelovanja ne bi li odgovorile na ukrajinska nastojanja – a zadnje vrijeme učestalo koriste tzv. „jurišne odjele“ teškog pješaštva s manje mehanizacije i vozila, te dosta bespilotnih letjelica – kojima se navodi topnička i minobacačka vatra. Iako se posljednjih dana opet čulo naznake da bi negdje na bojišnici mogli osvanuti novi ruski tenkovi T-14 Armata, kao ni do sada tome nema nikakve potvrde ili pravog vizualnog dokaza. Ne samo da ta tehnika nije viđena u samoj Ukrajini, nego niti uzduž granica Rusije i Ukrajine, gdje agresori nastoje vezivati određene snage branitelja manevrom svojih dviju vojnih skupina s oko 17.000 vojnika u Brijanskoj i Kurskoj oblasti Ruske Federacije. Posebno se zadnje vrijeme čulo i o ruskom utvrđivanju prostora okupirane nuklearne elektrane Zaporižje u Energodaru na Dnjepru. Ondje se od ožujka ove godine navodno krenulo postavljati položaje utvrđene vrećama s pijeskom i na same zgrade pojedinih reaktora – što ukrajinski izvori tumače ruskom zabrinutošću za mogućnost ofenzive u toj zoni. Ipak, kako su ti kompleksi navodno dobro te čvrsto građeni, pješačko naoružanje ne bi trebalo biti u stanju proizvesti štetu katastrofalnih razmjera. Ipak, teško je tu išta uzeti zdravo za gotovo znamo li da je baš ove srijede, 26. travnja, bila obilježena 37. godišnjica nuklearne katastrofe kod Černobila – što sve nije nimalo ostavilo utiska na ruskim osvajačima koji su lani zauzeli zonu oko te bivše nuklearne centrale, ondje se ukopavali u kontaminirano tlo, te naokolo raznosili radioaktivne uzorke na štetu vlastitog ljudstva.

Puno žrtava u ruskom napadu na Uman

Dio aktualnih ruskih odgovora na sve jasnije pripreme za ukrajinsku ofenzivu predstavljaju i masovnija raketiranja koja opet trpi većina Ukrajine. Dok se danas radilo o 23 krstareće rakete Kh-101/Kh-555 lansirane sa strateških bombardera Tu-95 nad Kaspijskim jezerom (od čega je njih 21 navodno bilo oboreno) i dvije bespilotne letjelice – kojima se gađalo ukrajinsku pozadinu, prostore pretpostavljenog okupljanja snaga te pravce za dopremu teže vojne tehnike. Iako se tu radilo o prvom većem raketnom napadu na Kijev i zapadne gradove Ukrajine još od 9. ožujka – rusko zadovoljstvo uspješnim djelovanjima teško je uskladiti s ukrajinskim slikama uništenih stambenih zgrada. Posebno je tu riječ o gradu Umanu u oblasti Čerkasi, gdje se iz ruševina do sada izvadilo 23 tijela poginulih civila, no strahuje se da to nije konačan broj. Dok civili u Ukrajini opet moraju strepiti pred ruskim zračnim napadima, u samoj Ruskoj Federaciji stanje je ipak drugačije. Usprkos učestalim vijestima o naletima bespilotnih letjelica – kako u ruskim gradovima uz granicu s Ukrajinom, tako i bliže samoj Moskvi – ondje se itekako radi na pripremama proslave tradicionalnog Dana pobjede 9. svibnja. Iako je bilo itekakvih dilema, objavljeno je da će Crveni trg u Moskvi oko dva tjedna biti zatvoren zbog priprema za vojnu paradu. Obilježavanje 78. godišnjice sovjetske pobjede u Drugom svjetskom ratu ondje bi i u aktualnim ratnim okolnostima trebalo uveličati oko 10.000 ruskih vojnika te oko 125 komada vojne opreme – barem one koja nije nužno potrebna na bojištu u Ukrajini.

Žitni problemi

Jedan od uvjeta za nastavak žitnog sporazum – povratak ruske poljoprivredne banke u sustav SWIFT

Dok u Ukrajini i dalje bjesni rat, na međunarodnoj sceni i nadalje se pregovara i nateže oko produljenja pomorskog izvoznog režima za ukrajinske i ruske prehrambene proizvode preko Crnog mora. Ta tzv. „Žitna inicijativa“ prema sadašnjem stanju stvari ide kraju 18. svibnja, dok daljnja produljenja ovog režima ovise o dogovoru – kojeg Rusija diktira svojim brojnim zahtjevima. Naime, dok operativno i sada blokira tijek već dogovorenog prometa (otežući i izbjegavajući sudjelovanje u zajedničkim provjerama brodova na Bosporu) – Rusija je početkom tjedna praktično zaustavila isplovljavanje iz ukrajinskih luka za barem 4 broda, od kojih je jedan pod najmom Svjetskog programa za hranu usmjeren prema Etiopiji. Time se dodatno nastoje izvući koristi od glavnog tajnika UN-a Antónia Guterresa, ne bi li tek tada Rusija dopustila da se izvoz iz Ukrajine nesmetano nastavi. Kako je to definirao ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov na Vijeću sigurnosti u New Yorku – želja im je u međunarodni sustav bankovnih plaćanja vratiti sankcijama pogođenu rusku poljoprivrednu banku Rosselkhozbank. Kako izgleda, to im neće uspjeti – iako su u srijedu 26. travnja Sjedinjene Američke Države ovlastile američku banku JPMorgan Chase & Co da za tu rusku banku obrađuju plaćanja vezana uz promet prehrambenih proizvoda. Time je, nakon prošlotjednog deblokiranja dijela sankcijama zaustavljenih količina ruskih umjetnih gnojiva, načinjen još jedan korak da se ruski zahtjevi barem djelomično ispune – pri tome izbjegavajući kompletno labavljenje teškom mukom uvedenih sankcija za agresore u Ukrajini.

Ne mnogo bolje za Ukrajinu stoji i pitanje kopnenog izvoza prehrambenih proizvoda u Europsku uniju – gdje su zadnjih tjedana zaredali prigovori i jednostrane zaštitne mjere niza Ukrajini susjednih EU-članica. Iako je trgovinska politika u isključivoj nadležnosti Bruxellesa – ove EU države krenule su s uvođenjem vlastitih zaštitnih mjera prema Ukrajini, paralelno s otvaranjem ozbiljnih pregovora u nadležnim tijelima Europske unije. Kako se čulo od Janusza Wojciechowskog, europskog povjerenika za poljoprivredu – trenutno su na stolu tri stajališta: (1) da pšenica, kukuruz, suncokret i uljana repica više neće ići u EU, (2) da će pogođene EU-zemlje dobiti odštetu za svoje poljoprivrednike, te (3) da se ustrojava i dodatna lista ukrajinskih proizvoda koji bi mogli biti podložni ograničenjima (posebno brašno, med, šećer, meko voće (smrznuto), jaja, meso (osobito perad), mlijeko i mliječne proizvode, sok od jabuke i koncentrat jabuke). Usprkos ovim razgovorima i Poljska i Mađarska su već najavile kako svoja nedavno usvojena nacionalna ograničenja ne misle ukidati prije kraja ove godine, a u takvim im se stavovima pridružila i Turska – inače najveći kupac ukrajinske pšenice i ječma. Za te će proizvode službena Ankara od 1. svibnja uvesti zaštitne carine od 130 posto ne bi li štitila vlastite proizvođače uoči nove poljoprivredne sezone. Dok EU tako razgovara s krugom država koje su navodno posebno pogođene pritokom prehrambenih roba iz Ukrajine, nastoji se ujedno očuvati pravo tranzita takvih roba kroz te države u ostatak EU koji do sada nije oglasio slične probleme na svojim dijelovima tržišta prehrambenih proizvoda.

Vojne donacije za Ukrajinu

Slovenski Valuk – nekad na Slunju, danas u Ukrajini

Iako se vojne donacije opet uvelike tempiralo objavljivati oko termina 11. sastanka tzv. „Ramstein skupine“, koji je održan u petak 21. travnja – ipak ni kasnije takve vijesti ne izostaju. Ovih dana se tako iz Norveške čulo da ta država kod sebe nastavlja obuku ukrajinskih vojnika – kojih je ondje 100 u okviru prvog u nizu takvih četverotjednih tečajeva – gotovo paralelno s vijestima i o protjerivanju 10 norveških diplomata iz veleposlanstva u Moskvi. To je samo dio vala zabilježenih protjerivanja diplomata (među ostalim i u Njemačkoj i Švedskoj) – gdje je niz europskih država u posljednje vrijeme krenuo ozbiljno smanjivati dopuštene kvote ruskih kadrova, od kojih se veliki dio teretilo da se pod diplomatskom krinkom zapravo bave špijunažom. I dok se iz američkih te NATO izvora čulo da je oko 98 posto neposredno obećane vojne opreme već stiglo u Ukrajinu, koja treba njome ovladati pred planiranu ofenzivu – posebno je u srijedu 26. travnja ostalo zabilježeno kako su vlasti nama susjedne Slovenije u tišini ovoga tjedna prema Ukrajini poslale i posljednje od 20 komada svojih modernih oklopnih transportera tipa Valuk – po licenci Steyr/General Dynamics u Sloveniji proizvedenih oklopnjaka tipa Pandur 6*6. Čitava operacija pripreme i slanja ovih vozila na ratište Ukrajine navodno je trajala nekoliko mjeseci, da bi sada bila realizirana – baš pred predstojeću ukrajinsku ofenzivu. Ujedno se jučer u Ukrajini obilježilo i pristizanje druge po redu bitnice protuzračnog sustava MIM-104 Patriot, koja je odmah primljena i u operativnu službu tamošnjih oružanih snaga – jednako kao i svih obećanih 19 komada samohodnih haubica Caesar, topničkog sustava francuske proizvodnje koje je u Ukrajinu isporučila Danska.

No dok bilateralne donacije idu dobro, baš kao i dogovori u okviru NATO saveza – bitno lošije izgleda da stoji pitanje zajedničke nabave topničkog streljiva za Ukrajinu koje je nedavno usuglasila Europska unija. Dok se ovoga tjedna na još jednom po redu sastanku nije uspjelo usuglasiti potrebu brze isporuke u Ukrajinu sa željama osiguranja proizvodnje takvih vojnih roba isključivo unutar EU – možda će više sreće i tu biti kada Sjedinjene Američke Države preuzmu koordinaciju, budući se iz Pentagona za nadolazeći tjedan u Bruxellesu najavilo interventno okupljanje oko 40 država EU i NATO kruga ne bi li se riješilo pitanje ubrzavanja proizvodnje i opskrbe oružjem koje Ukrajina treba u svojoj obrani od ruske agresije.

Međunarodni aspekti

Dok Europska unija tako još diskutira kako u praksi ispuniti dogovor o proizvodnji topničkog streljiva za Ukrajinu, jednako je otvoreno i pitanje daljnjih EU sankcija prema Rusiji. Iako sama Ukrajina tu opet predlaže potencijalne popise mjera temeljem rada skupine koju su okupili Andrej Jermak i Michael McFaul – njihovi su dosadašnji prijedlozi navodno završili provedeni u oko 70 posto, dok njihove daljnje mjere izazivaju teške pregovore među EU članicama. Iako Ruska Federacija zapravo sada ima tek dvije države koje su joj spremne vojno pomoći u provedbi agresije na Ukrajinu (Iran i Sjeverna Koreja), niz je tu još država koje itekako odmjeravaju svoje odnose sa zaraćenim stranama i njihovim saveznicama. U takvo odmjeravanje definitivno spadaju naznake izlaska Južnoafričke Republike iz sustava Međunarodnog kaznenog suda – ne bi li ljetos navodno mogla na sastanku zemalja skupine BRICS nesmetano ugostiti i Vladimira Putina kojeg taj sud odnedavno traži. Još pažljiviju igru tu igra Narodna Republika Kina, čiji je predsjednik ove srijede, 26. travnja, konačno održao i dugi telefonski razgovor s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim – prvi takav kontakt od lanjskog početka ruske agresije. Osim što je ugovorena razmjena visokih diplomatskih predstavnika, posebno je tu zadnjih dana zabilježena i izjava kineskog predsjednika kako „kao stalna članica Vijeća sigurnosti UN i odgovorna velika država, Kina neće sjediti daleko od događanja, niti će dolijevati ulje na vatru, a još manje nastojati profitirati od svega toga“. Iako su ovakvi stavovi ojačali kineski potencijal za posredovanje u nekim budućim pregovorima, oni ujedno predstavljaju i teško razočaranje za službenu Moskvu, za koju se već neko vrijeme nagađalo kako od Kine očekuje masivnu vojnu pomoć potrebnu za nastavak njihova intenzivnog ratovanja u Ukrajini.

Akkuyu NPP u sjeni Erdoganovih zdravstvenih problema

No dok sama Ukrajina u takvim okolnostima počinje intenzivno pripremati okvir za obnovu ratom razrušene privrede i društva – s naglaskom na energetiku, obnovu, primjenu kibernetičkih tehnologija, očuvanje pozicije na globalnim tržištima, te provedbu rehabilitacije boraca, veterana i širokih slojeva stanovništva – ruski krug sve je uži. Naime, nastojanje da se svečano obilježi otvaranje i punjenje gorivom nuklearne elektrane Akkuyu, zajedničkog projekta Moskve i Ankare koji se gradi na jugu Turske u pokrajini Mersin – donekle je ostalo u sjeni zdravstvenih problema turskog predsjednika Erdogana. Dok su jedni nagađali da se radi čak o trovanju ili su pak spominjali snažan srčani udar – službena je verzija ostala na „želučanoj gripi“ koja je ipak imala utjecaja na već dogovorene protokolarne obveze turskog državnika kojeg za oko dva tjedna čekaju neizvjesni parlamentarni izbori. Dakle, uz malo loše sreće, i tu bi Ruska Federacija mogla ostati bez saveznika, baš kako nije do kraja bilo sreće ni u planiranju širokog ratnog oslonca na Kinu.

 

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 28. travnja 2023. pod nazivom “Tajna operacija hrvatskih susjeda u Ukrajini, u Bahmutu sve gore: ‘Ukrajincima je sada ili-ili‘” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/tajna-operacija-hrvatskih-susjeda-u-ukrajini-u-bahmutu-sve-gore-ukrajincima-je-sada-ili-ili-15330782

 

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.