240. dan rata u Ukrajini – Nejasan potez Surovikina u Hersonu, a ukrajinske muke u Luhansku možda rješavaju Nijemci

 

Petak 21. listopada ujedno je i 240. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Nakon početka tjedna kojeg su opet obilježili ruski zračni napadi po civilnim ciljevima, posebno energetskoj infrastrukturi Ukrajine (više od 400 takvih objekata pogođeno je tijekom zadnjih 10 dana), takva su djelovanja od sredine tjedna tek ponešto oslabila ali nisu prestala. Nažalost, nastavljeno je rusko bombardiranje uzduž gotovo čitave bojišnice na istoku, jugoistoku i jugu zemlje, a kopneni napadi ostali su koncentrirani na tri odvojena segmenta bojišnice – (1) gdje Ukrajina ima načelnu inicijativu na sjeveru Donbasa (spoj Harkivske i Luhanske oblasti) te (2) na jugu, na crtama oko okupirane enklave ruskih agresora u Hersonskoj oblasti, na zapadnoj obali Dnjepra. Za razliku od toga, (3) Ruska Federacija i dalje ustrajava na napadima na istočnom rubu bojišnice u Donbasu, posebno oko grada Bahmuta (i nadalje u ukrajinskim rukama) i ponešto manje u okolici Donjecka (u ruskim rukama, gdje se napada ukrajinske položaje sjeverozapadno, zapadno i jugozapadno od grada).

Ukrajinski problemi

Dok i dalje traje uspješan izvoz ukrajinskih prehrambenih proizvoda pomorskim koridorima preko Crnog mora (što su Turska i UN ugovorili sa zaraćenim stranama, pa sad pregovaraju o nastavku tog aranžmana i nakon studenoga ove godine, a tim je putem izvezeno gotovo 8 milijuna tona robe, na više od 360 brodova) – ukrajinska država ima brojnih ratnih problema. Kao prvo, to su sad već učestale nestašice struje, posljedica ovomjesečne ruske kampanje uništenja ukrajinske elektroenergetske infrastrukture, koje su od jučer pretvorene i u niz redovitih isključivanja struje u ciklusima po četiri sata nekoliko puta u danu. Samo u srijedu 19. listopada bilo je uništeno više od 20 iranskih dronova Shahid-136, ali su stradala i još tri bitnija ukrajinska energetska objekta – čime postaje sve teže brzo popravljati ovakve štete, te je pokrenuto i planiranje preživljavanja zime u slučaju kompletnog otkazivanja elektro-mreže, uz planiranje opcije kompletnog društvenog oslonca na raznolike mobilne generatore.

Kao drugo, tu je i vođenje rata, što je uvijek ne samo kompliciran, već i skup posao. Zato i ne čudi da se iz ukrajinskih izvora čulo o izdvajanju preko 387 milijardi grivni za širi obrambeni sektor, od čega je oko 365 milijardi (oko 9,9 milijardi USD) namijenjeno tamošnjem Ministarstvu obrane. To navodno predstavlja oko 45 posto proračunskih rashoda, odnosno oko 18 posto BDP-a Ukrajine, što je donekle usporedivo i s procjenama svojedobnih rashoda u Hrvatskoj tijekom trajanja Domovinskoga rata. Jedino što tu nije usporedivo je činjenica da je Ukrajina odmah po agresiji proglasila izvanredno stanje u državi (što produžuje svaka tri mjeseca), dok ratne troškove, osim iz pomoći saveznika, pokriva i prodajom ratnih obveznica – što je također jedna mjera zadržavanja kontrole nad rashodima koju si RH nije priuštila u ratu.

Nove europske sankcije

No, dok se Europska unija u utorak 18. listopada uspjela barem načelno dogovoriti oko mjera zajedničkog određivanja cijena plina, o njegovoj zajedničkoj nabavi i podjeli među članicama (te o uspostavi fonda od oko 40 milijardi eura za pomoć stanovnicima i tvrtkama), u razvoju je i novi paket sankcija za Rusku Federaciju. Ovoga puta je tu riječ o naporu predvođenom od Poljske i tri baltičke republike, koje su jučer predložile zabranu suradnje po pitanju nuklearne energije, zabranu uvoza dijamanata, te izvoza u Rusiju svih oblika dronova (budući da i oni civilni uvelike mogu naći neku vojnu primjenu), te proizvoda od ukapljenih ugljikovodika. Uz to bi išao i embargo na marketinške i reklamne usluge, te zabrana prodaje nekretnina ruskim tvrtkama i građanima. Ujedno, sankcijama bi se posebnu pažnju obratilo i na Bjelorusiju, iz koje zadnjih dana put Ukrajine – osim prijetnji – navodno stiže i podosta kamikaza-dronova – ne bi li se tu zemlju kaznilo za sudjelovanje u ratu te spriječilo da bude jedna od tranzitnih točki za robe koje legalno ne smiju direktno u Rusiju.

Kako karikaturisti vide razvoj odnosa između Rusije i Irana …

U vrlo brzom ritmu pod novim međunarodnim sankcijama našao se i Iran, koji je, usprkos glasnim negiranjima, ipak izgleda u Rusiju izvezao velike količine pojedinih vrsta svojih bespilotnih letjelica – sredstava nanošenja ozbiljnih šteta Ukrajini od njihove pojave na ratištu 13. rujna do danas. U srijedu 19. listopada o tome je sazvana i rasprava u Vijeću sigurnosti UN-a, nakon što su dan ranije zapadni mediji iznijeli i tvrdnje o boravku iranskih instruktora iz sastava Korpusa čuvara islamske revolucije zaduženih za takvu vojnu tehniku na Krimu – što su jučer onda potvrdili i službeni američki izvori. Iz Ukrajine se pak već čulo i o navodno dva uspješna raketna napada na objekte u kojima su ti ljudi bili smješteni i u kojima je navodno poginulo barem 10 Iranaca.

Svi takvi potezi Irana lako bi mogli predstavljati kršenja rezolucije 2231 Vijeća sigurnosti UN-a, kojom je 2015. bio odobren nuklearni sporazum s Iranom, i potom olabavljene i sankcije prema toj državi. Malo tu mijenja na stvari činjenica da su ruske snage na terenu iranske kamikaza-dronove tipa Shahid-136 krenule označavati imenom Geranj-2. Tog je oružja proteklih tjedana, kako se čini, bilo lansirano preko 250 komada i do danas oboreno više od 180 komada, a njegova cijena od oko 20 do 50 tisuća eura po komadu zapravo je tu tehniku činila iznimno isplativom te učinkovitom i pri navedenim stopama gubitaka „po putu“. Kako bilo da bilo, do jučer navečer je bio finaliziran program novih EU sankcija Iranu po ovom „bespilotnom pitanju“ – te su se pod ograničenjima našla tri visoka iranska dužnosnika i poduzeće „Shahed Aviation“ koje je zaslužno za dizajn te razvoj ovog oružja. Prva vijest o ruskoj narudžbi 600 komada pojavila se početkom ljeta, što je izgleda nedavno bilo dopunjeno s još 2.400 naručenih komada. Nove sankcije su na snagu stupile jučer, 20. listopada, nakon brze objave u službenim glasilima EU-a, a tom se režimu onda samostalno pridružila i Velika Britanija, uvođenjem svojih mjera sličnoga sadržaja.

Međunarodna pomoć i nadalje pristiže

Ipak, sankcije nisu bile jedino što se iz međunarodnih krugova čulo po pitanju Ukrajine tijekom posljednjih dana. Nakon Saudijske Arabije, u utorak 18. listopada i Ujedinjeni Arapski Emirati objavili su dodjelu oko 100 milijuna USD za Ukrajinu, a posebna se stranačka igra vidjela po pitanju daljnje novčane pomoći Ukrajini iz Sjedinjenih Američkih Država. Najprije je u utorak 18. listopada Kevin McCarthy, čelnik republikanske manjine u Zastupničkom domu američkog Kongresa, najavio kako bi nakon njihove pobjede na predstojećim izborima za Kongres 8. studenog ove godine pomoć SAD-a za Ukrajinu mogla biti smanjena – da bi se onda jučer čulo i o odgovoru Demokratske strane na ovakve najave. Konkretno, riječ je o najavi novog velikog paketa pomoći u okviru konsolidiranog proračuna, kojim bi se za tu svrhu odjednom izdvojilo oko 50 milijardi USD. Provedba ove mjere, kao i donošenje tog proračunskog paketa, trebala bi biti obavljena prije kraja ove godine, te prije prisege novih članova Kongresa u siječnju iduće godine, za slučaj da u studenom stvarno i dođe do nekog bitnijeg preokreta u unutarnjoj politici SAD.

Konačno je došlo vrijeme i za njemačko-grčko-ukrajinsku zamjenu vojne opreme

Za to vrijeme pristižu nove vijesti o vojnoj pomoći za Ukrajinu. U Njemačkoj, čiji je predsjednik Frank-Walter Steinmeier trebao posjetiti Kijev (pa je to ipak otkazao zbog sigurnosnih razloga) – konačno se počeo provoditi plan isporuke grčkih oklopnjaka BMP-1 u zamjenu za čiju isporuku put Ukrajine ta država dobiva rabljena njemačka vozila Marder 1. Osim toga, objavljena je i donacija još pet njemačkih vozila Bergepanzer 2 (tenkova za izvlačenje baziranih na vozilu Leopard 1), streljiva, šatora, velike količine zimske vojne opreme, još ponešto vojnih mostnih konstrukcija za terenska forsiranja preko rijeka i 183 generatora. No, nije tu Njemačka jedina koja u Ukrajinu kreće interventno slati agregate za struju, budući da se i iz Španjolske čulo kako njihov obrambeni sustav hitno u Kijev šalje 4 agregata snage 400 kW i još jedan od 150 kW, koji će svi kopnenim putem u najskorije vrijeme stići do posebnog logističkog „centra za prihvat i distribuciju materijala za pomoć Ukrajini” u Poljskoj. Dok Velika Britanija tu najavljuje dodatnih 25.000 kompleta zimske vojne opreme – na sve te energetske izazove jučer je onda dodatno reagirao i Bruxelles. Naime, Europska komisija najavila je dodatnu humanitarnu pomoć Ukrajini od oko 175 milijuna eura – s posebnom svrhom rješavanja „nadolazećih velikih izazova koji će se pojaviti tijekom zime“.

Rat i sam dolazi u Hrvatsku

Dok polagano dovršava prvi krug ruske mobilizacije dodatnog ljudstva za „specijalnu vojnu operaciju“ u Ukrajini, osim rasprave o novim sankcijama Ruskoj Federaciji, posebni problem za Republiku Hrvatsku relativno neočekivano je prouzročio i EU-dogovor o uspostavi zajedničke misije obuke za ukrajinsko vojno ljudstvo „EUMAM Ukraine“. Dok je taj načelni sporazum postignut i suglasjem hrvatskih predstavnika Vlade RH, o tome se nije provelo usklađivanje stavova s predsjednikom Zoranom Milanovićem – što je vjerojatno imalo i neke veze s njegovim odbijanjem takvoga dogovora kada je on i u nas napokon izašao u javnost. Na temelju pisanja inozemnih novina umjesto suvislom objavom nadležnih dužnosnika.

Milanović je tu kazao: „Ne podržavam tu ideju zato što ne podržavam upetljavanje Hrvatske u ovaj rat više nego što treba. Korektni smo, solidarni i to je to. Dalje od toga ne. Kao Vrhovni zapovjednik neću to odobriti. Nisam čuo za prijedlog, ali unaprijed kažem, to mi se ne sviđa, to je dovođenje rata u Hrvatsku“. Njegova izjava još je u utorak 18. listopada (očekivano) naišla na veliki odjek i odobravanje u ruskim medijima. No, osim što je teza o nekoj neutralnosti RH ionako promašena nizom dosadašnjih mjera pomoći toj agresijom ugroženoj državi – čitavo izbjegavanje „dovođenja ukrajinskog rata u Hrvatsku“ pokazalo se dodatno deplasiranim jučer, 20. listopada, kada su u RH elektroničkom poštom stigle prijetnje „Vojske Strelkova i Limonova“ o navodno postavljenim bombama na više adresa u Zagrebu.

Igor Girkin (Strelkov) u Rostovu na Donu

Iako bombi nije bilo, ostaje za napomenuti da je spomenuti Strelkov baš aktualno u fokusu medija i ukrajinske javnosti – kao proskribirani ruski militant i bivši ministar obrane takozvane „Donjecke Narodne Republike“, koji se posljednjih godina premetnuo u heroja društvenih mreža i zagovornika oštrijeg obračuna s Ukrajinom za razliku od svega što je do sada radio Vladimir Putin. Upravo taj Strelkov je od 14. listopada nestao s društvenih mreža, da bi se onda 19. listopada (dan prije prijetnji bombama u Zagrebu) ustanovilo da je osvanuo na čelu nekakve dragovoljačke ruske postrojbe u Rostovu na Donu – na veliko zanimanje Ukrajine, u kojoj je brzinski skupljeno između 100 i 150 tisuća USD nagrade za njegovu glavu. Dakle, ukrajinski rat može u Hrvatsku i mimo Zorana Milanovića i neusklađene nacionalne politike Lijepe naše prema tom velikom kriznom žarištu.

Bijeg pojedinih civila iz Hersona

A što se događalo na bojišnicama Ukrajine posljednjih dana? Pa stanje ondje stvarno nije bilo mirno. Kao prvo, treba napomenuti da je Putin u srijedu 19. listopada dekretom uveo izvanredno stanje na okupiranim područjima Ukrajine – u tzv. Luhanskoj i Donjeckoj Narodnoj Republici, te u samo djelomično okupiranim regijama Herson i Zaporižja. Ovom mjerom je tamošnjim ruskim vlastima olakšano rekviriranje imovine i kontrola stanovništva, a tome se pridodalo i proglašenje mjera ograničenja napuštanja još i osam regija Ruske Federacije uz međunarodno priznatu granicu Ukrajine – u kojima je vlastima olakšano masovno seljenje stanovništva, kontrola prometa, ograničenje kretanja te provedba raznih represivnih mjera pod krinkom zaštite javnoga reda i mira.

Formalno proglašenje svih ovih mjera samo se nadovezalo na kaos koji su posljednjih dana u okupiranoj Hersonskoj oblasti na jugu Ukrajine proizveli ruski okupatori. Naime, general Sergej Surovikin, 8. listopada postavljen na čelo svih ruskih snaga u Ukrajini, u utorak 18. listopada je u intervjuu napomenuo za Rusiju „posebno teško stanje“ u Hersonskoj oblasti – ujedno spominjući i mogućnost ukrajinskog napada rušenja brane kod Nove Kahovke radi izazivanja velikih poplava nizvodno na Dnjepru prema gradu Hersonu. Iako je jasno da ukrajinski branitelji već dugo gađaju prilaze toj brani, otežavajući njeno korištenje ruskoj vojnoj logistici – ova vojna izjava potakla je i ruske marionetske vlasti (gradonačelnik Hersona Vladimir Saldo) da pozovu na masovnu evakuaciju civila iz grada i čitavog tog okupiranog prostora zapadno od Dnjepra.

Herson – “evakuacija” PromSvyazBank iz grada

Od utorka do danas taj je poziv navodno poslušalo više od 15.000 osoba (koje ukrajinska strana označava ruskim kolaboracionistima) – a njihova seoba navodno ide na istočnu obalu Dnjepra, u prostore obližnjih mjesta koja bi se prema lokalnoj topografiji isto mogla naći pogođena mogućim poplavama nakon spomenutog rušenja brane. U isto se vrijeme šire i priče o mogućem nadolazećem općem preseljenju civila iz tog dijela Hersonske oblasti – koje bi u dobroj staljinističkoj tradiciji i lojalne Ukrajince odvelo u progonstvo širom nekih dalekih krajeva Rusije. Dakle, uopće nije jasno zašto se tom preseljenju pribjeglo i koji je stvarni povod takvom postupanju. Dok je zapravo malo vjerojatno da bi si Ukrajinci napravili takvu štetu u trenutku kada postupno i bez toga stišću ruske agresore u enklavi uz Dnjepar – bitno realnije zvuči teorija da se tu radi o ruskom postavljanju temelja za neku ukrajinsku odgovornost ako u vrijeme kakvog većeg povlačenja sa zapadne obale Dnjepra ondje (slučajno ili ne) pukne brana i poplave pobjedonosnim braniteljima otežaju progon Rusa u povlačenju.

No, dok teorije o ugrozama prema brani kod Nove Kahovke bujaju, ostaje činjenica da su ondje zadnjih dana ruske snage ipak uspjele zaustaviti ukrajinsko napredovanje na svojoj novoj obrambenoj liniji koja načelno ide od mjesta Snigurivka na zapadu do mjesta Milove na Dnjepru. Ondje se dopremilo veći broj svježe mobiliziranog ljudstva i njime se krenulo barem djelomično mijenjati već odavno izmorene profesionalce na fronti prema Ukrajini. Pri tome, zadnjih su dana bilježeni i ustrajni ukrajinski napadi, koncentrirani na sela oko ruskog uporišta Milove, koji nisu uspjeli pomaknuti linije ruske obrane.

Sjever i istok Donbasa

Ukrajinci teško probijaju rusku liniju kod mjesta Svatove

Kako izgleda, ukrajinske su snage neuspješno pokušavale nastaviti primicanje ruskom uporištu Svatove na dijametralno suprotnom dijelu aktualnog bojišta – na sjeveru okupirane Luhanske oblasti. Ondje se borbe vode istodobno na dva prilaza u Svatove – otprilike na udaljenosti 15 km sjeverozapadno te na oko 10 km jugozapadno od tog grada. Ujedno, ruske su snage oko 25 km južnije, niz cestu P66 u smjeru Kremine izgleda i dalje uspješne u zaustavljanju prilaska ukrajinskih branitelja toj strateškoj prometnici. Tu se redovito spominju ukrajinski neuspjesi pri održavanju prijelaza preko rijeke Žerebec – u čemu će im vjerojatno biti od operativne pomoći iz Njemačke nedavno donirani mostopolagači te slična inženjerijska tehnika. Osim toga, spominje se i rusko uzimanje mjesta Dibrova iz ruku branitelja, čime bi se njihove snage malo odmakle i od mjesta Kremina koje predstavlja južni uporanj ruske obrane nedavno okupiranog sjevera Luhanske oblasti.

Za razliku od toga, izgleda da oko ukrajinskog uporišta Bahmut na istoku Donbasa posljednje vrijeme ruski agresori ipak imaju još ponešto uspjeha. Kako se čuje, oni su na toj zoni ustrajnih napada koncentrirali dodatne snage – koje ukrajinski izvori procjenjuju na oko 10 borbenih skupina razine bojne – i nastoje prvo prići gradu Bahmutu s juga, te onda krenuti i u njegovo konkretno osvajanje. Dok su im ti planovi zadnje vrijeme ipak vrlo postupno polazili za rukom, donekle ohrabruje činjenica da ukrajinska strana jasno govori kako se za tu situaciju već neko vrijeme posebno priprema.

 

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 21. listopada 2022. pod nazivom “Potez Surovikina u Hersonu je teško objašnjiv, a ukrajinske muke u Luhansku rješavaju Nijemci?” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/potez-surovikina-u-hersonu-je-tesko-objasnjiv-a-ukrajinske-muke-u-luhansku-rjesavaju-nijemci-15265342

 

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.