Kako je u nedjelju u dnevnim novinama „Politika“ napisao novinar i vojni komentator Miroslav Lazanski, Srbija je prvi puta poslije nekoliko desetljeća ostala bez lovačke zaštite svog zračnog prostora, piše Petar Vojinović na stranici tangosix.rs.

Zanimljivom osobnom i profesionalnom inicijativom, zamaskiranom u priči o poplavama, Miroslav Lazanski objavio je u „Politici“ informaciju da je srpsko nebo nebranjeno već tjedan dana.

„Da li znate da zemlja Srbija već sedam dana nema pravu zaštitu svog zračnog prostora? Naime, nemamo akumulatore za paljenje pogona lovačkih zrakoplova MiG-21 i MiG-29, pa ako bi, recimo, u naš zračni prostor noću uletio nekakav oteti avion – mi ga nemamo čime presresti i prisiliti na slijetanje. Zrakoplovi „Orao“ i G-4 nemaju radare i u te svrhe ne mogu se koristiti. Akumulatori za paljenje pogona zrakoplova MiG-21 i MiG-29 i za održavanje parametara tijekom leta koštaju po kompletu oko 10 tisuća eura, nabavljaju se preko jedne naše tvrtke uz strogo formalan postupak. I sve to traje i traje. Sramota!“,

piše Lazanski u Politici.

Spomenuti, po kompleksnosti i značaju i procesu održavanja letjelica prilično trivijalan problem, ilustrira na do sada najdramatičniji način sav razmjer tragedije u kojoj se već godinama nalazi ova grana Oružanih snaga Srbije. Nakon iznuđene promjene redovnog patroliranja dežurne pare zrakoplova (s MiG-21 na MiG-29), ovo je vjerojatno prvi puta nakon Drugog svjetskog rata da je zračni prostor Srbije efektivno nebranjen.

Logični zaključci koji se mogu izvesti iz ove situacije su više nego alarmantni. Srbija je ostala bez operativnih lovačkih zrakoplova i cjelokupan PZO sustav zemlje je nepostojanjem upotrebljivih lovaca u cijelosti obesmišljen u mirnodopskim uvjetima. Naime, ako bi se dogodilo da je potrebno neutralizirati civilni (ili vojni) cilj u zračnom prostoru, raketni divizioni PZO sustava (koji efektivno po javno dostupnim podacima o dometu ne pokrivaju ni 50% teritorija zemlje) bili bi neupotrebljivi, jer cilj (npr. putnički avion) po proceduri uvijek treba najprije vizualno identificirati, upozoriti i natjerati na dobrovoljno prizemljenje. Bez mogućnosti vizualne identifikacije cilja od strane dovoljno brzih zrakoplova s adekvatnim plafonom leta (upravo onih koji su trenutno prizemljeni), rutinske situacije kao što su privremeni prekidi radio-komunikacije putničkih zrakoplova i slična benigna događanja postat će noćna mora srbijanskog PZO sustava. Jednostavnije rečeno, rakete (kao posljednje sredstvo prisile) su neupotrebljive bez zrakoplova koji će se pozicionirati krilom uz krilo pored problematične (nepoznate) civilne ili vojne letjelice.

U mirnodopskim uvjetima efektivna kontrola zračnog prostora od strane vojske ključna je kako za aviokompanije, tako i za nacionalnog „providera“ kontrole leta. Ako država (vojska) nije u mogućnosti pružiti lovačku zaštitu svog neba, posljedice (ne)korištenja tog neba od strane inozemnih avio kompanija, u vidu njegovog zaobilaženja zbog nedostatka sigurnosti mogu biti katastrofalne. Upravo ovaj argument uvijek možemo i čuti u izjavama odgovornih ViPVO dužnosnika, kada objašnjavaju zbog čega je vojna avijacija potrebna u mirnodopskom razdoblju.

Posljednji primjer reakcije dežurne pare odlično ilustrira njenu realnu upotrebu u mirnodopskim uvjetima. Gotovo uvijek će u pitanju biti privremeni kvar radio-komunikacije, dok će (inozemni) vikend letači gotovo uvijek biti nedovoljno pripremljeni za naizgled jednostavan cross-country. Skidanje Pionira ili Cesni s neba raketama bit će, u najmanju ruku, etički neprincipijelno.

Da li je u pitanju nemar nadležnih u postupku planiranja nabave, da li je problem u kompliciranom i neefikasnom sustavu javne nabave unutar obrambenog sustava, ili nešto treće? Koji god da je razlog, djeluje nevjerojatno da se radi o nedostatku financijskih sredstava za nabavu relativno jeftinih akumulatora. Proces njihovog pražnjenja, propisanog roka uporabe i drugi parametri sigurno nisu „zatekli i iznenadili“.

Ostaje pitanje – baš da se i najvlažniji snovi i planovi u potpunosti ostvare, kako bi se vojska odnosila i s tom, modernijom tehnikom?

Original ovoga teksta objavljen je 2. lipnja 2014. godine pod naslovom “Srbija ostala bez operativnih lovačkih aviona – dežurni par prizemljen zbog nedostatka akumulatora”, na internetskoj stranici http://tangosix.rs/. Njegov je autor Petar Vojinović, uz čije dopuštenje tekst i prenosimo.

U originalu je dostupan na adresi: http://tangosix.rs/2014/02/06/srbija-ostala-bez-operativnih-lovackih-aviona-dezurni-par-prizemljen-zbog-nedostatka-akumulatora/