U Srbiji se polagano stišavaju valovi koje je pokrenuo vojno-patriotski kamp za mladež, otvoren na Zlatiboru od 9. kolovoza ove godine. Iako su vlasti Republike Srbije tu aktivnost okončale u petak, 17. kolovoza ove godine, samo dan prije njenog redovitog završetka – ovo je događanje izazvalo mnoštvo prilično raznolikih lokalnih i međunarodnih reakcija. S jedne sttrane, o tome su se oglasili iz ruske privatne organizacije koja je bila partner srpskim veteranima u organizaciji ovoga kampa. S druge strane, vrlo jasan stav se tu čuo i iz službenih krugova Republike Srbije. Dapače, sam predsjednik Srbije Aleksandar Vučić osvrnuo se detaljno na ovu temu – potaknut pitanjima novinara tijekom jučerašnjeg javnog primanja u službu prva dva borbena zrakoplova MiG-29 donirana iz Ruske Federacije.

Kako dalje?

Ruski partner organizatora kampa na Zlatiboru, ultranacionalistička grupa „E.N.O.T. Corp“, na svojim internetskim stranicama ističe da su tu neprijatelji „odali sve infomacije i namjere“ – tako da, „Predvidljiva po završnici, ali neočekivana po veličini, bila je naša prva misija u bratskoj Srbiji“. No, oni se ne misle predati po pitanju ovakvih paravojnih aktivnosti širom interesne orbite „ruskog svijeta“:

„Ali, za sada, ostavimo po strani argumente o poravnanju snaga i političkim prioritetima zemalja koje su dio orbite interesa ruskog svijeta. Glavni zaključak prvog zvaničnog puta u Europu je: da bi neprijatelj mogao početi reagirati, mora znati vrijeme, mjesto i prirodu događaja, a onda pokuša ne završiti previše brzo ostavljajući vremena za valove. U slučaju da slijedimo elementarna pravila informacione sigurnosti, i ukoliko iskoristimo elemente mimikrije, možemo organizirati koliko god želimo kampova bilo kojeg trajanja“.

Ujedno, „E.N.O.T Corp“ najavljuje slične akcije i drugdje, ne bi li pomogli državama da se oslobode „pogubnog utjecaja zapadne pseudocivilizacije“:

„Svi ti zaključi, sada potvrđeni ne samo na svlastitom već i na europskom tlu, daju ogroman prostor svim našim pristalicama u drugim zemljama. U stvari, nećemo više dovikivati neprijatelju takve otvorene informacije o našim planovima. Malo po malo. Zauzvrat, u nizu europskih zemalja, u kojima su postojali ljudi koji su shvatili pogubni uticaj zapadne pseudocivilizacije, žele obnovu tradicionalne vrijednosti. Naravno, uz našu pomoć. Dakle, možemo reći, neočekivano za sebe, da postajemo međunarodni tim istomišljenika i već razmišljamo o započinjanju direktnog emitiranja za publiku engleskog govornog područja. Uz božju volju, napravit ćemo to ove godine. Sve za domovinu, sve za pobjedu“.

Službene reakcije u Republici Srbiji išle su sasvim drugim smjerom. Na pitanje novinara o temi tamošnje obuke mladih – za koju se tvrdilo kako u grubo odražava sadržaj negdašnjeg školskog predmeta „Obrana i zaštita“, Vučić je ustanovio kako je baš tu sadržana i glavna razlika. Naime, taj je predmet bio dio programa „u osnovnoj školi, što je država organizirala. Je li ovo država organizirala?“. Nadalje, Vučić je zaključio da nije sporna namjera i volja te djece ili roditelja, već je problem negdje drugdje:

„… ta djeca, i ti roditelji – imali su čiste motive. Najbolje moguće. Ali to možete raditi i u našoj zemlji, u skladu sa zakonom, samo ako vas organizira država. Ne možete imati vojne kampove u organizaciji nevladinih organizacija. Ako ih imate u organizaciji bilo koga drugoga, a ne države, onda je to paravojska. A to ta djeca svakako ne žele. U uniformama Savezne Republike Jugoslavije – što to znači? Tko je to dozvolio? Na koji način? Jednostavno se moraju poštovati zakoni. Je li tu djecu netko dirao? Je li te roditelje netko dirao? Nije, ni na koji način. Jeste li čuli neku paniku, primijetili? Niste! Ja sam rekao, u jednoj riječi… Djeco, idite sad, učite, imat ćete i predvojničku – što bi neki rekli, u budućnosti – imat ćete obranu i zaštitu na fakultetu. Imat ćete vojne škole, ako želite ići… I to je pod okriljem države. Tako to rade organizirane države. Ništa više od toga“.

Umjesto kampa – vojni rok?

Nasuprot ovakvih privatnih inicijativa, Vučić je najavio aktiviranje državnih resursa Republike Srbije na ovu temu:

„U pravu ste vi, i treba raditi više kroz školu. Mi razmišljamo o tome da od 2020. ili 2021. – kažem, razmišljamo, čekamo procjene i Vojske, čekamo procjene i Ministarstva financija, naše snage u tom trenutku… Da vidimo, da li da idemo na tromjesečni, ili šestomjesečni vojni rok, za muškarce. Ali, da ne idemo na godinu dana – bilo bi predugo. Ali, razmišljamo… Još neću ništa obećavati po tom pitanju – to ovisi i o financijama, naravno. Mi smo spremni dodatno poticati vojno školovanje, i dodatno uložiti novac“.

Dakle, riječ je o ideji ponovnog uvođenja obveznog služenja vojne obveze u Republici Srbiji, o čemu se zadnje iz Beograda čulo prije skoro dvije godine. No, dok je 2014. Vojska Srbije bila jasno protiv ovakve ideje, u studenom 2016. pitanje obveznog služenja vojne obveze prelilo se u političke vode, da bi diskusiju privremeno okončao tadašnji ministar obrane Zoran Đorđević – odbacivši povratak vojnoga roka u redovima Vojske Srbije iz pretežito ekonomskih razloga. No sada je navodno ekonomska situacija u Srbiji drugačija, čime se Aleksandar Vučić nije propustio pohvaliti.

„Ja ne znam… Ljubiša, da li… generale Dikoviću, da li ja smijem reći, ali čak mi se čini da ni prije četiri ili pet godina, kada smo prvi put o tome razgovarali… da nismo vjerovali sasvim, i da nismo sanjali da će se naša ekonomija na takav način oporaviti i da ćemo moći danas imati toliku snagu. Ja znam da ljudi, kada govorite o oporavku srpske ekonomije, obično, ili skrenu pogled, ili zavrte glavom, ili… jer još to nisu osjetili. Ali da nije drugačije, da nije bolje ekonomije, mi ništa od ovoga ne bi uspjeli. I, imam dobru vijest za vas… Danas, prvi put u posljednjih ne znam koliko godina ili desetljeća, stopa nezaposlenosti je službeno ispod 12 posto… ili 11,8, ili 11,9 posto – vidjet ćemo kada dođe konačan rezultat. Vjerojatno će u zimskim mjesecima to ići do nešto ispod 13… ali će i to biti za te mjesece najniža stopa nezaposlenosti. Još mnogo toga moramo raditi, još mnogo toga moramo učiniti da bi ljudima u Srbiji bilo bolje, da bi ljudi u Srbiji to osjetili… ali, naša vojska danas, i naša vojska prije pet ili prije šest godina, jednostavno nisu za usporedbu. To je nebo i zemlja“.

Među ostalim posljedicama takvog ekonomskog oporavka, izgleda da se na stol nadležnih vratilo i pitanje obnove sustava obveznog služenja vojne obveze u Srbiji. Kako je napomenuo Vučić, tu bi se radilo o jednom sustavu ograničenom samo na muškarce, kojim bi Vojska Srbije obuhvaćenim građanima ipak nudila i ponešto za uzvrat – „Sad oni razmatraju do koje godine, kako, na koji način… koji bi nakon toga, time – u državnim i javnim službama, razumije se, imali prednost u zapošljavanju, u odnosu…“.

No, više od toga se nije moglo saznati od predsjednika Srbije, koji je tu prema novinarim postavio neočekivano tvrdo i zatvoreno – gdje se na oštrici ovog garda našla novinarka tamošnje državne Radio televizije Srbije (RTS):

„Ako možete biti pristojni i pustiti da odgovorim. Bar toliko od RTS-a računam, da bi se moglo očekivati. Dakle, prošli put ste mi govorili ‘Pa, nemamo vojsku, zato što nemamo obavezni vojni rok. To smo izbacili, isključili’. Ja vam danas kažem – mi razmatramo mogućnost, za dvije ili tri godine da to  uvedemo, ako budemo imali financijske mogućnosti – na tri, ili na šest mjeseci. ‘Nemojte na tri mjeseca. Opet bi ratovali. Opet bi nas ubijali’. A do jučer je bilo – ‘Pa zašto nemamo? Uništili smo djecu. Djeca nam više ništa ne rade. Djeca su nam postala slabići. Neodgovorni su, neozbiljni, i tako dalje’.  Ajde, ljudi, dogovorite se sami sa sobom. Dogovorite se sa sobom što hoćete. Dogovorite se sa sobom što hoćete i po pitanju Kosova. Dogovorite se sa sobom što hoćete od države i po pitanju ekonomije – pošto ste mi govorili da je bilo najvažnije pitanje rasta, a ne pitanje suficita i nezaposlenosti. Jer je sve drugo bilo dobro, osim pitanja rasta. Sad kad imamo rast, među tri zemlje najviši u čitavoj Europi, sad više ni rast nije važan. Ajde mi recite što je važno, da opet budemo najbolji u Europi, da mi kažete da je nešto važno. Razmatramo mi, ne brinite. Ne bojim se ja ni kampanje RTS-a, protiv eventualnog tromjesečnog služenja vojnog roka, niti bilo čije kampanje… Zato što je narod dovoljno pametan da prepozna dobre namjere, i dovoljno pametan da prepozna tko radi u njegovom interesu, a tko radi protiv njegovih interesa. I sve ovo što radimo – radimo da bi sačuvali mir, da bi bili dovoljno snažni da možemo preventivno djelovati na svakoga tko bi pokušao provesti bilo kakav oblik agresije protiv Republike Srbije“.

Ove euforične najave na zemlju spušta jednostavna računica, kakvu je u javnosti Srbije iznio analitičar Aleksandar Radić: „Naša organizacija vojske će u jednom trenutku postati neodrživa. Vraćanje vojnog roka je realna ideja, ali je stvar pitanja kako tome organizacijski pristupiti“. Po njemu, vojna obuka od tri mjeseca je prekratka, ali je šest meseci dovoljno za takvo osposobljavanje. Ujedno je predložio i da Vojska Srbije bude formirana u dva dijela – (1) gotove snage, sastavljene od profesionalaca, i (2) centar, popunjen vojnicima s ročne obuke, razdvojen po rodovima i službama. Naravno, sve to traži i racionalno upravljanje kadrovima, gdje se neće dogoditi da skupo obučavana vojska onda besposličari, ili služi kao masa statista pri snimanjima filmova (kao što su vojni profesionalci poslužili u filmu „Kralj Petar Prvi“ Lazara Ristovskog).