Za razliku od ostalih zemalja regije, Srbija nije baš oklijevala u borbu za suzbijanje epidemije koronavirusa od samog početka uključiti i vojsku. Za to je bilo potrebno prethodno ispuniti neke uvjete, koji su  na prvu najavu medijski odjeknuli kao da će vojska izaći na ulice, a onda će biti uvođenje izvanrednog stanja. Danas kada se Srbija nalazi u trećem tjednu od proglašenja epidemije, unatoč svim kritikama na račun vojske i Ministarstva obrane Republike Srbije, ako zanemarimo sve političke trzavice i samoreklamerstvo, može se reći da je ta odluka bila potpuno ispravna.

Ova priča počela je registracijom prvih slučajeva koronavirusa u Srbiji, koja je stigla od srpskih državljana koji žive ili su na privremenom radu u Italiji i Švicarskoj, zemljama koje su već tada bilježile prve masovne slučajeve zaraze. Za ulazak koronavirusa u Srbiju bila su kobna dva redovna leta: Beograd-Milano i Bergamo-Niš. Prvi registrirani slučajevi digli su epidemiologe na noge. Iako je medijski cirkus već bio u toku – da je to obična gripa, da žene mogu slobodno ići u shopping jer njih ne napada koronavirus, baš kao ni mlađe od 40 godina – za kojeg su zaslužni pojedini pulmolozi i epidemiolozi koji su se prihvatili medijskog spina, u pozadini su se komplicirale pripreme, pa i za angažiranje vojske za ono što je uslijedilo.

Pukovnik Ćirić je tijekom 2012. i opet 2014. radio u zapovjedništvu misije EUTM Somalija

Ono što je u čitavoj priči oko ove epidemije bilo primijećeno je odsustvo gostovanja vojnih epidemiologa na temu koronavirusa. Poznato je kako je Vojska Srbije poslala stotine ljudi kroz mirovne misije u Africi. Vojska je tako u okviru misije EU u Srednjoafričkoj Republici imala postavljenu mobilnu bolnicu, a u Demokratskoj Republici Kongo bio je dugo vremena i tim za hitnu medicinsku intervenciju. Zanimljivo je i da, na primjer, Srbija nije angažirala umirovljenog pukovnika Slavišu Ćirića, liječnika, bivšeg šefa saniteta u vojnoj misiji EU u Somaliji (EUTM Somalia), a koji je dobio i priznanje UN-a za suzbijanje epidemije ebole. Ni jedan vojni epidemiolog nije dobio prostor na televiziji da službeno, u vojnoj odori, objasni što je koronavirus, koje se procedure provode, i kako bi vojska mogla pomoći u ograničavanju i suzbijanju zaraze – što bi umirujuće djelovalo na stanovništvo koje i dalje cijeni vojnu odoru kao nešto važno.

Prvo su bila formirana dva krizna štaba – jedan republički i drugi zdravstveni, koji su koordinirano radili na povezivanju. Iako je broj zaraženih tada još bio jednoznamenkast, dok su vijesti iz Italije stizale o stotinama mrtvih i tisućama zaraženih, odlučeno je početkom ožujka na sjednici Vlade da se da zeleno svjetlo za angažiranje vojske. Uvod je napravio ministar obrane Aleksandar Vulin u svom teatralnom stilu uvježbanom u svakodnevnim marketinškim nastupima, kada je izašao na televiziju blisku vladajućoj SNS i javno pročitao proglas:

„Nakon pojave koronavirusa procjena je da bi daljnje širenje moglo značajno ugroziti zdravlje šireg stanovništva, a time i funkcioniranje života u Republici Srbiji. To zahtijeva donošenje hitnih mjera iz nadležnosti predsjednika RS. Sada je na njemu da odluči kako i na koji način će iskoristiti svoje ustavne ovlasti“.

Tog istog dana, prije objave proglasa i pisma, Vučić se susreo sa šefovima jedne civilne i dvije vojne službe sigurnosti, načelnikom Generalštaba VS, direktorom policije, ministrima pravosuđa, unutarnjih poslova i obrane, kao i zdravstva, ali i s patrijarhom srpskim Irinejem. Već tada se nagovještavalo da će u Srbiji zbog moguće epidemije koronavirusa biti uvedeno izvanredno stanje.

„Na osnovu Ustava Republike Srbije, a u skladu sa odredbama Ustava, člana 5. Ustava, obavještavam da smo donijeli odluku o proglašenju izvanrednog stanja na teritoriju cijele Srbije. Odluku o izvanrednom stanju nismo donijeli lako, jer se ona donosi u izuzetnim okolnostima. Mi ćemo se morati boriti disciplinom i mjerama, ta disciplina znači da osobe starije od 65 godina moraju biti u svojim kućama“,

navodi predsjednik i dodaje da je to najdiscipliniraniji dio našeg društva. „Neće stradati naša djeca, stradat će naši roditelji, i zato ih molim da ne izlaze iz kuće… Policija će sprovoditi naredbu o izolaciji. Tko prekrši izolaciju, dobit će do tri godine zatvora“, rekao je Vučić novinarima u nedjelju, 15. ožujka u Palači Srbije. Naravno, ova reakcija je odmah izazvala burnu reakciju Vučićevih protivnika, pa je uslijedilo pravno tumačenje – da li on ima pravo donositi odluku o izvanrednom stanju, a da Skupština Srbije o tome nije raspravljala. Međutim, izlaz je bio pronađen u članku 200. Ustava Srbije koji kaže:

„Prema članku 200 Ustava Srbije, kada javna opasnost ugrožava opstanak države ili građana, Narodna skupština proglašava izvanredno stanje. Ustav, u članku 105, propisuje da Skupština donosi odluke, među kojima je i proglašavanje i ukidanje izvanrednog stanja, većinom glasova narodnih poslanika na sjednici na kojoj je prisutna većina narodnih poslanika. Kad se Skupština nije u mogućnosti sastati, odluku o proglašenju izvanrednog stanja donose zajedno predsjednik Republike, predsjednik Skupštine i predsjednik Vlade, pod istim uvjetima kao i Narodna skupština. Ukoliko se Narodna skupština nije u mogućnosti sastati, mjere kojima se odstupa od ljudskih i manjinskih prava može propisati Vlada, uredbom, uz supotpis predsjednika Republike“.

S ovim okolnostima stekli su se preduvjeti za uvođenje izvanrednog stanja. Zanimljivo je i da je u trenutku dok je predsjednik proglasio izvanredno stanje bio otisnut i Službeni glasnik, čime je odluka momentalno stupila na snagu, kao i mogućnost za angažiranje vojske.

Prvi pripadnici Vojske Srbije u centru Beogradaa u patroli po troje pojavili su se već narednog dana, 16. ožujka oko podneva, u Knez Mihailovoj ulici. Bili su to pripadnici Specijalne brigade i protuterorističkog odreda „Sokolovi“, koji se nalaze u Pančevu sa svojim karakterističnim amblemom na lijevom rukavu. Njima su se u patrolama širom Beograda pridružili i pripadnici 5. bataljuna vojne policije, čije zapovjedništvo se nalazi u Beogradu, a dijelovi su stacionirani u Novom Sadu, Kraljevu i Beogradu. Peti bataljun vojne policije namijenjen je za realizaciju vojnopolicijskih i poslova opće sigurnosti u Ministarstvu obrane RS i Vojsci Srbije, odnosno za primjenu službenih ovlasti vojne policije u zoni njihove teritorijalne nadležnosti. U sastavu Petog bataljuna vojne policije su zapovjedništvo, tri satnije VP, vod za službe VP, vod vodiča službenih pasa, vod prometne VP i desetina veze. Svi su oni od naoružanja nosili automatske puške HK 416 D14.5RS, te automatske puške domaće proizvodnje M-21. Inače, svi vojni policajci na glavama su nosili crne beretke, sunčane naočale, ali i kirurške maske na licu i rukavice. Istog dana su patrole pripadnika vojne policije viđene i u Kruševcu, Kragujevcu, Novom Sadu ali i Nišu, gdje su na ulice izašli pripadnici padobranskog bataljuna sa svojim karakterističnim crvenim beretkama.

Gledajući pojavu naoružane vojske na ulicama većih gradova Srbije, antimilitaristi, pripadnici građanske opcije optužili su Vučića da je u Srbiji izveo puzeći državni udar i da je za to iskoristio koronavirus. Postavljali su pitanje što tu rade naoružane patrole vojne policije, koja je inače i 2 mjeseca prije uvođenja izvanrednog stanja dobila značajne ovlasti (dopunama Zakona o obrani iz siječnja ove godine). Uslijedile su salve pitanja, protiv koga se to vojska bori automatskim puškama i zašto postrojbe koje mogu imati važnu ulogu – poput vojnog zdravstva, jedinica NBKO, čiji su pripadnici školovani i obučeni za ovakve zadatke – nisu izašle na ulice i bile iskorištene. Naravno, ta su pitanja ostala bez odgovora, ali se raspoređivanje vojske i po zdravstvenim ustanovama, posebno onima na prvoj liniji obrane od koronavirusa, pojačalo. To je bilo posebno vidljivo pred Infektivnom klinikom, gdje su se mogli vidjeti naoružani stražari ispred ulaza, ali i u samom krugu bolnice, pa je cijela scena djelovala apokaliptično, posebno kad su liječnici u specijalnim zaštitnim odijelima šetali krugom ili prelazili iz zgrade u zgradu. Ovdje valja spomenuti i jednu zanimljivost. Naime, prije 14 dana je u Centru za usavršavanje kadrova NBKO u Kruševcu baš bio proveden međunarodni tečaj na kojem su, ironijom sudbine, bili prisutni i predstavnici Italije te Španjolske, a na temu detekcije i postupanja u slučaju uporabe bioloških sredstava u napadu na stanovništvo.

Tog 15. ožujka predsjednik Srbije Vučić upozorio je i veliku srpsku dijasporu koja živi u Italiji, Austriji i Njemačkoj da se ne vraća u zemlju za pravoslavni Uskrs 17. travnja, kada se prema riječima epidemiologa u Srbiji očekuje vrhunac zaraze. Međutim, uslijedio je pakao, koji prema saznanjima autora nitko iz policije, ali i vojske, nije očekivao. U roku od 48 sati na glavnim graničnim prijelazima nastao je kolaps. Iz ranije pobrojanih zemalja krenula je navala srpskih državljana, od kojih je većina dolazila iz zemalja koje su već same postale žarišta virusa s tisućama oboljelih i više stotina mrtvih. Vlada je zbog pritiska na granice izdala naređenje da Srbija zatvori granice. To je prvo izvedeno na riječnim prijelazima, a onda i na onim manjim prema svim zemljama s kojima se graniči, pa i s Hrvatskom. Kako se bližila konačna odluka o zatvaranju granica, tako je i pritisak onih koji su ulazili u zemlju postajao sve jači. Prema procjenama koje je iznio predsjednik Vučić, u Srbiju je tada ušlo više od 310.000 srpskih državljana. Inače, od početka angažiranja vojske Vojna policija se pojavila i na graničnim prijelazima, da bi po donošenju odluke o definitivnom zatvaranju granica na same granične prijelaze bila postavljena i oklopna vozila BOV M86 te oklopni automobili HMMWV (High Mobility Multipurpose Wheeled Vehicle) s montiranim strojnicama M-84 i Kojot M02, čime je granica postala nepropusna.

Pritisak na vanjskim granicama je prestao, ali se dolaskom građana iz inozemstva zakomplicirao sigurnosni problem. Svima koji su ušli u Srbiju bile su izrečene mjere samoizolacije od 14 ili 28 dana. Policijski sat je već uvelike bio na snazi, a ušlo se u drugi tjedan, kad se vojska počela suočavati s neodgovornim građanima. Neki su nezadovoljni odlukama o samoizolaciji iz raznih razloga napadali liječnike, zbog čega je u par navrata intervenirala Vojna policija, a u jednom od slučajeva pokazalo se da je jedna osoba bila zaražena koronavirusom čime je direktno ugrozila vojne policajce koji su je pokušali savladati zbog odluke kako mora ostati na liječenju. U potragu za više od 2.000 građana koji su prekršili samoizolaciju i pobjegli, uključena je civilna policija, kao i u provjeru onih kojima je izrečena mjera, da li takvu odluku poštuju. Međutim, mnogi postavljaju pitanje zašto se vojska ne raspoređuje i u manjim sredinama? Za to vrijeme, Vojska Srbije je dobila još jedan delikatan zadatak – rješavanje migrantskog pitanja i sudbine skoro 5.000 migranata koji borave zaglavljeni u Srbiji. Operacija efikasnog preuzimanja centara u kojima borave migranti, kao i sklanjanje s ulice svih onih koji nisu registrirani, izvedena je uz pomoć policije u najvećoj tišini 15. na 16. i 17. ožujka. Vojska je munjevito i na prepad preuzela sve centre, migrantima kojima je nametnut vojni režim zabranjeno je napuštanje kampova i pod strogim su režimom sigurnosne te zdravstvene zaštite kako bi se zaustavilo širenje koronavirusa.

Kamp u Moroviću

Kad je donesena odluka da građani koji još uvijek izvanrednim letovima dolaze iz inozemstva budu smješteni u izolacijske centre – koji su otvoreni u Moroviću na granici s Hrvatskom, gdje je na površini od nekoliko hektara podignuto veliko šatorsko naselje na otvorenom, u okviru ograđenog i čuvanog poljoprivrednog dobra, u Subotici za Mađarsku i u Preševu za Sjevernu Makedoniju, vojska je osim sigurnosnog prije svega dobila logistički zadatak – da osigura sve uvjete za smještaj građana i njihov duži boravak, kao i za angažiranje stalnih liječničkih ekipa koje će voditi računa o epidemiološkim i zdravstvenim potrebama onih koji u tim centrima borave. Također, Vojska je osigurala da odmarališta kojima raspolaže budu pretvorena u karantene. Na teritoriju Republike Srbije zasad su osigurana dva takva objekta – u Rakovici, predgrađu Beograda, i na Fruškoj Gori – u koje je već počeo razmještaj građana spašenih izvanrednim letovima. Kako kriza odmiče i kako se širom Srbije javljaju nova žarišta bolesti, tako vojska i tu preuzima značajnu ulogu. Valjevo, grad u Zapadnoj Srbiji u kojem se nalazi tvornica minobacačkih mina i raketa, postao je jedno od većih žarišta koronavirusa. I u ovom gradu je osiguravanje gradske bolnice i zdravstvenog centra preuzela Vojska Srbije, koja kontrolira ulaze i izlaze iz samog objekta, dok su postrojbe NBKO već počele pranjem uz pomoć vojnih cisterni dekontaminirati gradske ulice. Pa ipak, do danas je ukupno zabilježeno 9 vojnika koji su se koronavirusom zarazili tijekom rada u improviziranom kampu Morović, dok je njih još 642 u samoizolaciji po raznim osnovama.

Vojska je uredila priručnu bolnicu na Beogradskom sajmu

Za sada najveći izazov za Vojsku Srbije u logističkom i sigurnosnom smislu predstavlja formiranje mobilnih bolnica širom gradova Srbije, gdje su angažirane sve raspoložive snage. Vojska je tako za mobilnu bolnicu kapaciteta 3.000 ljudi, koja je formirana u Sali 1 Beogradskog Sajma i u koju će, prema preporuci kineskih epidemiologa, biti smješteni lakši slučajevi oboljelih od koronavirusa, osigurala krevete, pokrivače, noćne ormariće i medicinsku pomoć, ali će važnu ulogu imati i u osiguravanju prehrane oboljelih s tri topla obroka dnevno, kao i osiguravanju same bolnice, oko koje je postavljena visoka improvizirana ograda. Slične bolnice formiraju se i u Nišu, Novom Sadu te Kragujevcu, a za tu su svrhu još prošlog tjedna iz vojnih skladišta i vojarni preuzeti svi raspoloživi i funkcionalni kreveti. Također, razmišljalo se i o angažiranju kapaciteta Vojno medicinske akademije (VMA) u borbi protiv koronavirusa u slučaju pandemije i eksplozije broja zaraženih – ali je pregledom utvrđeno kako bolnica ima centralizirani ventilacijski sustav, što prema riječima kineskih stručnjaka iz Wuhana nije dobro, nego je baš opasno jer omogućava brzo širenje virusa. Zbog toga je odlučeno da na VMA budu smješteni pacijenti koji se liječe od drugih bolesti, gdje će vojni liječnici voditi brigu o njima – dok će civilne bolnice, a u Beogradu ih ima ukupno 5, prema propisanom redoslijedu preuzimati brigu o zaraženima.

Zaključak

Vojska Srbije dezinficira ulice u Valjevu i Ćupriji

U kojim će se još slučajevima angažirati Vojska Srbije za sada nije poznato, ali je jasno kako sve ovo za oružane snage 21 godinu nakon sukoba s NATO savezom predstavlja izuzetno veliku logističku operaciju. Angažirani su svi raspoloživi vojni kapaciteti. Za sada je vidljivo da Vojsci Srbije nedostaju nova modernija specijalizirana i transportna vozila, kao i terenska vozila. Nabave skupocjenih borbenih sustava i dosadašnje pompozne najave postale su uvelike neupotrebljive u ovakvoj složenoj situaciji, kakva je to pandemija koronavirusa. Ono što se u ovakvoj situaciji pokazalo kao pun pogodak bilo je ulaganje u školovanje što većeg broja vojnih liječnika. Trenutno su odškolovane dvije generacije, a da li će baš oni preuzeti značajnu i sve veću ulogu u nadolazećim tjednima, kada se sve mijenja iz časa u čas – ostaje za vidjeti.

* gost autor: Andrej Mlakar, novinar iz Beograda

** Photo: MORS/VS