Završio je još jedan Sajam vojne opreme i naoružanja „Partner 2023“, koji će ostati upamćen kao prva izložba vojne opreme i naoružanja koji se održava u  Srbiji u svjetlu aktualnog rata u Ukrajini koji traje već više od godinu i pol dana. Tako je i ovaj „Partner“ diktirao novosti koje se tiču obrambene industrije Srbije, koja je ujedno organizator i najveći izlagač, kao i gostiju – tu prije svega mislim na Kinu koja je, za razliku od prethodnog „Partnera 2021“, Rusiji zauzela sreedišnje mjesto u Hali 4, dok su ruski Rosoboroneksport i Iran dobili mjesto u Hali 2 Beogradskog sajma.

Kao što smo napomenuli, rat u Ukrajini diktirao je i trendove u srpskoj obrambenoj industriji. Prije svega potvrdio je već ustaljenu praksu dominacije topništva i protuoklopnih raketa, kojima su sada pridodani dronovi, bespilotne letjelice i tzv. „lutajuće streljivo“, odnosno dronovi-kamikaze. Tu treba dodati i kvadrikoptere, a Vojnotehnički institut iz Beograda i privatna kompanije „PR DC“ koja proizvodi dronove i u vlasništvu je srpskog medijskog magnata Željka Mitrovića (vlasnika privatne vlastima bliske televizije Pink) natjecali su se, ili se barem takav se dojam mogao steći, u prikazu dronova različite namene. Naravno, po prvi put pojačan je i prikaz cijele palete lakih PVO sustava kao što je PASARS koji je – osim domaćih raketa RL NL te modificiranih Strela 2M – dobio i nedavno kupljene  francuske Mistrale.

HARPAS

Svakako, javnosti je po prvi put prikazano teško PVO oruđe pod nazivom „HARPAS“. Naime, radi se o prirodnom nastavku PZO sustava PASARS. Sustav „HARPAS“ je prema opisu – moderno hibridno topničko oruđe namijenjeno za protuzrakoplovnu obranu trupa i važnih objekata od napada aviona, helikoptera, krstarećih raketa i bespilotnih letelica. Ovaj borbeni PZO sustav, kojeg su neki nazvali „Srpski Terminator“, integriran je na tijelo tenka M-84 koje karakterizira pokretljivost i mogućnost zaštite posade, uređaja i instrumenata od djelovanja streljačkog naoružanja i krhotina protuoklopnih granata.

Hibridni PZO sustav „HARPAS“ naoružan je s dva topa Bofors kalibra 40 mm L/70 s ukupno 4 protuzračne rakete domaće proizvodnje RLN-TK i RLN-RF kalibra 170 mm. Ovaj protuzračni sustav ima radar malog dometa GS-40 namijenjen za izvršavanje zadataka izviđanja zračnog prostora i otkrivanje ciljeva male odrazne površine u svim vremenskim uvjetima iz stajanja ili u pokretu. To se postiže ugrađenim radarom Tomson. Postoje neki nagovještaji da je ovo samo prijelazno rješenje i da će vozilo u narednom periodu biti integrirano na tijelo teškog kamiona konfiguracije 8×8 ili oklopnog vozila (koji tip nije navedeno).

Taktičko tehničke karakteristike hibridnog PVO sustava „HARPAS“:

• 2 topa kalibra 40 mm Bofors L-70
• 2 PZO rakete RLN-TK kalibra 170 mm
• 2 PZO rakete RLN-RF kalibra 170 mm
• Domet: 3,7 km po daljini i 8 km po visini za rakete
• Borbeni komplet (top/rakete): 2000 granata plus dvije rakete.

Hibridini „PASARS“

Na „Partneru 2023“ javnosti je bio prikazan i hibridni PZO sistem „PASARS“ koji osim osnovnog topa Bofors kalibra 40 mm sadrži i dvije PZO rakete „Mistral“ 3M koji gađaju ciljeve na daljinama od 6.000 m i visinama do 8.800 metara, montirane na desnoj strani kupole. Na lijevoj strani kupole montirane su i dvije modificirane rakete „Strela-2MA“ koje gađaju ciljeve na visinama do 2.300 m. Osim toga ugrađene su na kupoli iznad PZO topa i dvije protuoklopne rakete Maljutka – modificirane pod oznakom 2T5, s tandem kumulativnom bojnom glavom koja uništava ciljeve na daljinama od 450 do 4.000 m. Na samom vozilu ugrađen je radar RPS-42 kratkog dometa koji otkriva i prati sve ciljeve – letjelice, dronove, helikoptere, krstareće rakete na taktičkim dometima. Inače ovo vozilo sa sve četiri strane ima ugrađen anti-dron ometač koji onemogućava let dronova ometanjem komunikacijskih signala ili GNSS podsustava. Ometač radi u frekventnom opsegu od 400 do 6.000 MHz. Njegova najviša snaga je 50W, a najniža 20W. Nositelj razvoja ovog sustava je Vojnotehnički institut.

Također, na sajmu „Partner 2023“ prikazana je i modernizacija lakih prenosnih PZO sustava Igla-Šilo i Strijela-2M montiranih na četverostrukom lanseru MTU-4 koji se nalazi na srpskim rječnim minolovcima tipa „Neštin“. Ovaj put su ti lanseri bili montirani na teretnim vozilima. Modernizacija se sastojala u upotrebi digitalnog kompasa i termovizije – čime je skraćeno vrijeme uočavanja cilja, povećana efikasnost ciljanja i upotreba sustava noću te u složenim meteouvjetima uz suvremena sredstva komunikacije. Isti princip kao za Iglu primijenjen je i pri modernizaciji sustava „Strela-2M“, koja je ponovno vraćena u operativno naoružanje Vojske Srbije uz identičnu modernizaciju: prijemnik podataka o cilju, termovizija, digitalni kompas i radio uređaj sa zaštićenom radio vezom otpornom na ometanje.

Lutajuća municija „Osica“

Vojnotehnički institut predstavio je službeno po prvi put na Sajmu (ali zapravo po drugi put, budući je premijera već bila na prikazu tehničke osposobljenosti) i lutajuće streljivo „Osica“. Radi se o dronu kamikazi koji ima bojnu glavu s ručnog raketnog bacača M79 Osa kalibra 90 mm, integriranu u tijelo taktičke bespilotne letjelice „Vrabac“. Naravno, tijelo je u odnosu na bespilotnu letjelicu modificirano, a ispaljuje se pomoću pneumatskog katapulta, baš kao i bespilotna izviđačka letjelica „Vrabac“. Ispod bojne glave nalazi se Full-HD kamera i videoprocesor koji pruža mogućnost lociranja i potpuno autonomni napad na cilj zasnovan na sustavu video-praćenja. „Osica“ je isključivo proizvod stručnjaka Vojnotehničkog instituta koji su ovo sredstvo dizajnirali kao isplativo ekonomičnije pokretno lutajuće streljivo male težine. Taktičko tehnički podaci za lutajuću municiju „Osica“:

• Maksimalna masa polijetanja 7 kg
• Operativna brzina leta: 120 km/h
• Operativna visina leta: 500 m
• Istrajnost oko 30 minuta
• Radijus djelovanja: 20 km
• Pogon: elektromotor
• Lansiranje: pneumatski lanser
• Težina: 1,5 kg
• Probojnost oklopa 500 mm

Vojnotehnički institut je kao nositelj razvoja predstavio i kvadrikoptere tipa „Obad“ koji mogu nositi po jednu minobacački minu kalibra 120 ili 82 mm.

Anti-dron puška

Srpska kompanija IRITEL, koja proizvodi anti-dron pušku, iako je imala najmanji štand na ovogodišnjem sajmu „Partner 2023“, slobodno se može reći da je bila „pod opsadom“ brojnih delegacija, kako domaćih tako i inozemnih. Svi su se zanimali za njihov proizvod, anti-dron pušku:

• Frekvencijski opsezi: 1164-1610 megaherca/GPS L1/L2 Glonass,
• 2400-2500 megaherca – Daljinska kontrola i video prijenos 2,4 gigaherca,
• 5700 – 5850 megaherca – Daljinska kontrola i video prijenos 5,8 gigaherca,
• Ukupna izrečena snaga: 78 wata,
• Domet ometanja: 2,5 kilometra,
• Tipovi ometačkog signala: sweep/multisweep,
• Antene: Helical/12dBic/42 stupnja,
• Težina: puška tri kg, ranac deset kg,
• Radna temperatura: -25 stupnjeva celzijusa do + 50 stupnjeva celzijusa,
• Napajanje: baterijsko/indikacija stanja baterije.

HMMWV kao lovac tenkova

Ono što je na sajmu bilo zanimljivo  od noviteta je i integracija protuoklopnih raketa Kornet ME i Fagot na lako višenamjensko oklopno vozilo HMMWV. Naime, Vojska Srbije je kupila 118 ovih oklopnih vozila od SAD, a dosad su isporučena 66 vozila koja će popuniti pješačke postrojbe u okviru 4 brigade, a ne kao do sada – da budu dio tri specijalne brigade. Laka oklopna vozila HMMWV konfiguracije 4*4, koja je nedavno nabavila Vojska Srbije, na Sajmu vojne opreme i naoružanja „Partner“ 2023. godine prikazana su u tri verzije. Dva kao lovci tenkova s protuoklopnim raketama „Kornet E“ i „Fagot“, i jedna u izviđačkoj verziji sa daljinski upravljivom borbenom stanicom „DUBS“ kalibra 12,7 mm te izvidničkom stanicom.

Priča o HMMWV u protuoklopnoj verziji počela se odmotavati krajem srpnja tekuće 2023. godine. Na vježbi je prikazana bila izviđačka četa s lakim oklopnim terenskim vozilima HMMWV, i to dva primjerka. Jedan je bio opremljen protuoklopnim raketnim sustavom PORS velikog dometa „Kornet E“, a drugi PORS malog dometa „Fagot“. Svako vozilo nosilo je 2 protuoklopne rakete. Projekt je razvio Vojnotehnički institut i, kako je navedeno, vozilo je namjenjeno prevozu i lansiranju protuoklopne rakete „Kornet EM“ ili „Fagot“, kao primarnog naoružanja, a na samo vozilo moguće je postaviti i strojnicu PKT kalibra 7,62 mm kao sekundarno naoružanje. Platforma za lansiranje protuoklopne rakete je obrtna i pokriva zonu 360 stupnjeva oko vozila. Takva integracija na lako oklopno vozilo izvedena je po prvi put. PORS malog dometa gađao je ciljeve na daljinama do 2.000 m, a PORS velikog dometa gađao je ciljeve na daljinama do 4.600 m. Posadu u jednom vozilu čine četiri vojnika, dok borbeni komplet u svakom vozilu iznosi 4 rakete. Vrijeme prelaska iz hodnog u borbeni položaj iznosi 5 minuta. U stražnjem dijelu vozila HMMWV, koji je lako oklopljen, nalazi se poseban prostor za smještaj hermetički zatvorenog kontejnera s raketom „Kornet“, i to tri komada, ako je jedna postavljena na lanser.

Lako oklopno vozilo HMMWV – osim u transportnoj i protuoklopnoj verziji – uvedeno je u Vojsku Srbije i kao lako izviđačko vozilo. Također se radi o projektu Vojnotehničkog instituta koji – za razliku od protuoklopne verzije – ima ugrađenu daljinski upravljivu borbenu stanicu DUBS s oružjem kalibra 12,7 mm. Vozilo kao opciju ima i mogućnost ugradnje „Multisenzorske izviđačke platforme“ smještene na teleskopskom stupu koji se podiže iz vozila sa stražnje strane. Broj članova posade izviđačke verzije vozila HMMWV je isto kao i kod protuoklopne – četiri člana. Vrijeme prevođenja iz hodnog u borbeni položaj je 5 minuta. Vozilo je opremljeno radio vezom VF i VVF, koju se opcionalno može ugraditi zajedno s teleskopskim stupom na stražnjoj strani vozila. Od elektrooptičkih senzora u HMMWV je ugrađena hlađena termovizijska kamera TMV, televizijska kamera povećane osjetljivosti i laserski daljinomjer.

Samohodna haubica „NORA NG“ – „Perun“

Što se topništva tiče, svakako je najveći novitet sajma bila automatska haubica „Nora NG“, poznata i kao „Perun“. Naziv je uzet iz slavenske mitologije – vrhovni bog Slavena, ali etimološki riječ znači i udar/udariti. Ono po čemu se NORA-NG razlikuje od od ostalih samohodnih haubica iz porodice NORA je potpuna automatizacija s visokom razinom autonomije u borbenom djelovanju unutar bitnice ili kao samostalnog vatrenog oruđa. Ovo topničko oruđe nastalo je integracijom topa-haubice kalibra 155 mm na podvozje točkaša marke MAN visoke prohodnosti. MAN koji je iskorišten kao podvozje je mnogo manji nego prethodni KAMAZ na kome se nalazi NORA M15. Ovim topničkim sustavom se upravlja iz kabine samog vozila bez potrebe da posada izlazi ili bude pored samog oruđa, osim u slučaju popune.

Kada se pogleda, NORA ima velike sličnosti s češkom samohodnom haubicom „Morana“ čije ime isto potiče iz slavenske mitologije. Ovu haubicu razvila je češka kompanije Excalibur Army. U pitanju je samohodna haubica kalibra 155 mm koja isto ima automatski punjač, samo što je ona, za razliku od „Peruna“, zasnovana na podvozju kamiona Tatra 8*8 i ima domet oko 41 km. Što se tiče „Peruna“ koji je javno prikazan, on je svoje korjene imao u samohodnoj haubici „Aleksandar M-17“ koja je prikazana kao prototip na sajmu naoružanja „Partner 2017“. U pitanju je bila haubica s automatskim punjačem s 12 granata. Rađena je na osnovu studije Vojske Srbije i potrebe za suvremenom haubicom. Ubrzo je uslijedila evolucija haubice Nora-M15 u M-21 koja se također zvala Perun, i koja je bila poslana na natječaj za novo topničko oruđe za podršku u okviru američke „Striker brigade“ mehaniziranog pješaštva, gde je postigla vrhunske razultate (ali je presudilo nešto drugo, a ne tehničke karakteristike koje su bile apsolutno na strani „Nore M21“ ili „Peruna“). Na tome se nije stalo, nego je nositelj razvoja „Jugoimport SDPR“ zajedno s kompanijom „Borbeni Složeni Sistemi“ iz Velike Plane napravio potpuno automatsku haubicu pod imenom „Perun“ koja se odlikuje visokom autonomnošću. Ono što je za sad prezentirano javnosti, što se tiče ove samohodne haubice, je sljedeće:

• Dužina cijevi: 52 kalibra;
• Zapremina barutne komore: 23 litre;
• Domet s ERFB projektilom: 32,5 km;
• Domet s ERFB BB projektilom: 41,5 km;
• Domet s VLAP projektilom: 52 km;
• Kompatibilnost za uporabu svih vrsta topničkog streljiva kalibra 155 mm;
• Maksimalna brzina vatre: 4 granate u minuti;
• Punjenje haubice je potpuno automatizirano, ali je ostavljena opcija ručnog punjenja u slučaju otkaza tehnike;
• Broj članova posade: 4;
• Kapacitet haubice u obrtnom bubnju („karuselu“): 30 granata plus još 6 rezervnih na vozilu;
• Polje djelovanja po pravcu +/-30 stupnjeva;
• Polje djelovanja po elevaciji: od -5 do +65 stupnjeva,

Za određivanje pozicije cilja koristi se inercijalni navigacioni sustav – opcionalno i satelitski sustav pozicioniranja GPS ili GLONASS. Podešavanje parametara za gađanje cilja je potpuno automatizirano s greškom manje od 1 milimetar, a spremnost za gađanje od zaustavljanja haubice do prve granate iznosi 60 sekundi. Inače, borbena masa ovog vozila je 40 tona, dok je njegova dužina u hodnom položaju 10,5 m, širina u hodnom položaju 2,62 m i visina u hodnom položaju 3,9 m.

Od prikazanih verzija topničkih raketnih sustava potrebno je izdvojiti digitalizirani „Oganj“ M77 koji je dobio rakete produženog djelovanja do 40 km i čijom se vatrom upravlja iz samog vozila, zatim verzija „Ognja“ s modularnim kontejnerima 122, 128 mm i raketom Alas (optički vođena protuoklopna raketa dometa do 30 km). Svakako je zanimljiv i samohodni višecijevni lanser raketa „Tamnava“. Zapravo, radi se modifikaciji čuvenog M87 „Orkan“ koji Srbija ima u svom naoružanju, doduše na vozilima ZIL. „Tamnava“ je proizvod kompanije „Jugoimoport SDPR“ i u odnosu na stari „Orkan“ prikazana je s novim modificiranim raketama „Orkan 1“ dometa 60 km i „Orkan 2“ dometa 90 km. Također, prikazana je nova upravljačka glava, a osim samih raketa Orkan prikazana su i dva kontejnera s raketama G-2000. Radi se o klasičnoj raketi tipa „Grad“ s produženim dometom do 50 km. Grčka je jedan od najvećih korisnika i kupaca ovih raketa za njihove lansere.

Nove verzije borbenog oklopnog vozila „Lazar“

Srbija kao zemlja s visoko razvijenom namjenskom industrijom profilirala se ne samo kao proizvođač topničkog naoružanja, nego i oklopnih vozila. Kad se kaže „borbena oklopna vozila“ misli se prije svega na točkaše obitelji „Lazar“ i točkaš s topom kalibra 57 mm „Lazanski“. Na sajmu je bio izložen klasični „Lazar 3“ koji se nalazi u sastavu pješačkih postrojbi Vojske Srbije, a također je izloženo teško borbeno oklopno vozilo „Lazanski“ u verziji s topom kalibra 30 mm, ukupne težine 36 tona i s oklopom koji prema navodima može izdržati pogodak granate 30 mm sa čela i 14,5 mm na bokovima. Borbeno oklopno vozilo pješaštva na kotačima „Lazar“ postao je jedan od prepoznatljivih proizvoda srpske namjenske industrije. S ovim vozilom Srbija se svrstala u zemlje koje imaju sposobnost da proizvedu borbeno oklopno vozilo na kotačima u skladu sa svim svjetskim standardima. „Lazar 3“ je univerzalna platforma na osnovu koje je razvijena i protuoklopna verzija „Ralas“ kao nosač protivoklopnih raketa ALAS sa četiri kontejnera s raketama dometa do 9 km.

Na ovogodišnjem Sajmu naoružanja i vojne opreme „Partner 2023“ SDPR je javnosti predstavio i svoje nove proizvode – borbeni oklopni točkaš „Lazar 3“ s dvocijevnim topom kalibra 30 mm, i „Lazar 3M“ koji ima jedan top i daljinski upravljivu borbenu stanicu kalibra 30 mm. Za ova vozila se po prvi put čulo na taktičko-tehničkom prikazu osposobljenosti Vojske Srbije „Granit 2023“. Premijerno su u borbenim aktivnostima primjećena krajem srpnja 2023. godine na Pasuljanskim livadama, kada je gađano iz tih kupola.

Prvo je nastala verzija „Lazar 3“ s DUBS-om 30/2 kalibra 30 mm. U pitanju je dvocijevni sustav kalibra 30*210 mm, a „Lazar 3“ s ovom kupolom ima optoelektronički SUV s termovizijskom kamerom, TV kamerom i laserskim daljinomjerom. Ovi električno pokretani topovi namijenjeni su prvenstveno za gađanje ciljeva na zemlji ili na vodi, na daljinama do 2.000 m. Polje djelovanja po pravcu je 360 stupnjeva, a po elevaciji od -7 do +50 stupnjeva. Kalibar topa je 30 mm, koji se puni preko automatskog punjača. Ukupan broj granata u punjaču je 220, po 110 u svakom. Početna brzina granate je 1.000 metara u sekundi.

„Lazar 3M“

Vozilo „Lazar 3M“ je značajno modificirano u odnosu na prethodnu verziju „Lazara“, približivši ovo srpsko borbeno vozilo pješaštva nekim zapadnim konkurentima (npr. njemačko-nizozemski Boxer). U odnosu na „Lazar-3“, s bokova su uklonjene puškarnice i stakla, a postavljena je i nova zaštita. Vozilo ima novi ovjes, novu unutarnju ergonomiju i top kalibra 30 mm. Po prvi put je objavljeno i da cijena jednog ovakvog vozila iznosi 1,2 milijuna dolara. Kupola je glavni oružni sustav.

Borbeno vozilo pješaštva „Lazar 3M“ opremljeno je besposadnom kupolom 30mm 32V01. Ona je namijenjena je za djelovanje po neprijateljskoj živoj sili, vatrenim sredstvima i neoklopljenoj/lako oklopljenoj opremi; izviđanje i prepoznavanje ciljeva, motrenje okoline. Glavno naoružanje „Lazara 3M“ je automatski top 2A42 kalibra 30 mm. Na kupoli osim topa postoji i spregnuta strojnica kalibra 7,62 mm. Maksimalni domet topa 2A42 je 4 km, a strojnice 1,5 km. Top djeluje po elevaciji od -10 do +60 stupnjeva i po pravcu kružno 360 stupnjeva. „Lazar 3M“ ima televizijski i termovizijski ciljnik s laserskim daljinomjerom koji omogućava veću preciznost vatre.

Oklopna vozila „Miloš“

Na sajmu „Partner“ prikazana je prava obitelj lakih oklopnih vozila „Miloš“ konfiguracije 4*4. Miloš, ili M16 kako mu je oznaka, prikazan je u verzijama s kupolom na koju je montiran trocijevni PZO top kalibra 20 mm M55 s vozila BOV-3, u verziji s protuoklopnim raketama, ali i sa strojnicom M86 kalibra 12,7 mm.

Među novitetima prikazano je vozilo MRAP M20 koje rade zajedno privatna kompanija „Zastava TERVO“ (nekadašnja“Zastava kamioni“) i Vojnotehnički institut. Prikazane su dvije verzije ovog vozila koje već ulazi u postrojbe Vojske Srbije. Uz klasičnu verziju MRAP prikazana je i verzija koja je dobila na prednjoj strani dozer za probijanje barikada, a od dodatnog naoružanja automatski bacač granata kalibra 30 mm, protuoklopnu raketu „Fagot“ i strojnicu kalibra 7,62 mm M86 s obje strane transportnog dijela vozila. Tu je svakako zanimljiva modifikacija i čuvenog oklopnog transportera BOV M86 u verziju OT-21 koju je radio Pribojski FAP – zamijenio je većinu podsklopova novima, postavio dodatni oklop te ga zaštitio od vatre sa čela i boka do kalibra 12,7 mm.

Modernizirani J-22 Orao 2.0

Na stajanci ispred Sajma od letjelica prikazani su žirokopter kompanije Utva iz Pančeva s nevođenim raketnim zrnima, školski i borbeni avion „Lasta“. Prvo u školskoj varijanti, a po drugi put u turboelisnoj verziji s ubojnim paketom naoružanja. Tu svakako treba izdvojiti i jedan primjerak aviona Orao 2.0. Radi se o modifikaciji čuvenog J-22 koji je dobio široku paletu ubojnih sredstava, TV-vođenih raketa i planirajućih aviobombi. Moderniziranog jurišnika J-22 Orao zajedno su radili Vojnotehnički institut i kompanija Teleoptik-Žiroskopi. Cilj modernizacije bila je fuzija senzora kako bi se povećala sposobnost uporabe letjelice u složenim meteo-situacijama, povećala preciznost djelovanja i proširila paleta naoružanja.

Cilj modernizacije bilo je i smanjenje opterećenja pilota. U prvoj fazi modernizacije rađeno je na ugradnji optoelektroničkog i napadno navigacijskog sustava, računala naoružanja, misije, digitalne magistrale podataka, te novih senzora i monitora. Na postojeći ciljnički sustav HUD (Head up display) ugrađen je Head Level Display monitor koji omogućava pilotu da sliku s optoelektroničkih uređaja, navigacijskih parametara i supernišanske sprave vidi pred sobom bez spuštanja pogleda u trenutku izvođenja borbenog zadatka. Orao 2.0 dobio je i laserski daljinomjer, novo balističko računalo, te inercijalni sustav za navigaciju kako bi gađanje i upotreba topa, ali i raketa zemlja-zrak, bilo efikasnije. Orao 2.0 dobio je i sustav koji upozorava na lasersko ozračenje. Ugrađeni su i aktivni te pasivni uređaji za ometanje, nova radio stanica, kao i uređaj za identifikaciju (IFF-transponder). Od naoružanja Orao 2.0 dobio je novu raketu VRVZ-200 kojom se može djelovati na dva načina, sa i bez zahvata cilja. Ono po čemu je prepoznatljiv Orao 2.0 je ugradnja kamere u nos, ispod pitot-cijevi. Na statičkom dijelu izložbe je modernizirani Orao 2.0 bio prikazan sa širokom paletom naoružanja, a ispod krila je imao prikačen i elektronički ometač radara RADEOM-1. Tu su bile i TV-vođene rakete „Maverick“, „Grom B“, kao i nevođena raketna zrna. U Hali 1 bio je prikazan i kokpit letjelice u verziji 2.0 pa je bilo moguće vidjeti i kako to izgleda iznutra.

Na izložbenom dijelu prikazana je bila domaća oprema za borbene helikoptere SA-342 Gama i H-145. Osnova modernizacije odnosila se na uporabu protuoklopnih raketa „Pauk“ domaće proizvodnje, nevođenih raketnih zrna kalibra 80 mm i kontejnera sa strojnicom kalibra 12,7 mm – s tim što je isti tip strojnice postavljen i na bočna vrata višenamjenskog transportno-borbenog helikoptera Mi-17V5 kojeg u naoružanju ima Vojska Srbije. Također je bio prikazan i prototip lakog aviona za obuku „Sova“, kojem je ovo bilo treće izlaganje na Sajmu.

Ovdje treba dodati i da je ovaj Sajam obilježio i veliki broj različitih planirajućih bombi – što je još jedna karateristika rata u Ukrajini, gdje planirajuće bombe koristi kao ruska tako i ukrajinska strana. U pitanju su bile različite modifikacije ruskih avio bombi FAB-250, FAB-500, kao i američke MK-82.

Inače, ovdje treba spomenuti da je prvog dana sajma bio promoviran i prvi transportni avion Vojske Srbije CASA C-295, koji je u pratnji tri lovca MiG-29 naoružanih raketama zrak-zrak R-60 u niskom letu preletio Beogradski sajam. Time je otpočelo novo poglavlje u povijesti srpske avijacije i nastavljena je suradnja s europskim koncernom Airbus, koji je na svom štandu imao makete C-295, ali i lakih helikoptera H-125 koji se sada spominje kao letelica kojom bi srpska avijacija trebala zamijeniti ostarjele borbene helikoptere Gazela.

Inozemni izlagači

Od inozemnih delegacija na sajmu „Partner 2023“ u punom obimu se predstavila Narodna Republika Kina, s obzirom da je Srbija trenutno jedina europska država koja koristi kineske borbene sustave – prije svega PZO raketni sustav dugog dometa FK-3 i bespilotne borbene letjelice CH-92 i CH-95. Među kineskim izlagačima bila je kompanija NORINCO koja je predstavila uglavnom makete oklopnih vozila i topničkih projektila dugog dometa za haubice kalibra 152 i 155 mm. Posebnu pažnju privukao je protuoklopni raketni sustav „Crvena strijela“ 12E koji je zapravo čista kopija američkog protuoklopnog sustava FGM-148 Javelin. Među kineskim izlagačima bila je i zrakoplovna kompanija CATIC koji su predstavili svoje proizvode, ali u maketama – kineske kopije JAK-130 poznat i kao L-15, višenamjenski jurišnik FTC 2000G, zatim lovac J-10C, kao i čuveni Y-20 koji je prošle godine u nekoliko navrata slijetao na batajnički aerodrom dopremajući raketni sustav FK-3. Kineska kompanija precizne mehanike koja se bavi PZO sustavima izložila je čitavu paletu raketnih te radarskih sustava i to sve makete – među ostalima i maketa FK-3. Ostalo je nejasno zašto tom prilikom nije prikazan i stvarni lanser FK-3, čime bi se dobilo još više na aktualnosti. Među izlagačima bila je i kineska kompanija Alin, proizvođač bespilotnih letjelica CH-92 i CH-95. Inženjeri ove kompanije također su radili na modifikaciji domaće bespilotne letjelice „Pegaz“, koja je u borbenoj i izviđačkoj verziji ušla u naoružanje Vojske Srbije.

U Hali 2 našla su se dva strana izlagača. Kao prvo, ruski Rosoboroneskport koji je samo postavio kataloge s ponudom tenkova T-90MS, s izvoznom verzijom borbenog helikoptera Ka-52E, PVO Pancir S1M, te školsko-borbenog aviona JAK-130. Predstavnici kompanije nisu bili pretjerano voljni za razgovor, a delegacije koje su stizale k njima ulazile su u paviljon koji je bio zatvoren i ispred koga je stajalo osiguranje. Preko puta njih, po prvi put u Evropi, pojavila se Islamska Republika Iran. Što je zanimljivo, oni su predstavili široku paletu protubrodskih projektila. Pretpostavljalo se da su računali na inozemne kupce najviše, a predstavljene su rakete dometa do 300 km kao i dronovi. Upečatljiv je bio prikaz iranskih strojnica tipa Gatling u dva kalibra, 12,7 mm sa šest cijevi i 7,62 mm s tri cijevi, ona na električno upravljanje. Tu su bile i protuoklopne rakete pod imenom „Tofan“ (kopija američkog TOW-a), kao i kopija ruske verzije RPG-29. Od dronova prikazani su izviđačko borbeni dron „Mohajer“ M-6 i „Karrar“, izviđački dron-kamikaza dometa do 300 km. Inače, prije početka sajma širile su se i neosnovane glasine da će se ondje pojaviti i dron kamikaza „Shaheed“, kojeg ruska vojska masovno koristi u Ukrajini, ali samog tog drona na kraju nije bilo.

Iz BiH, točnije iz Republike Srpske, predstavila se kompanija „Tehničko remontni zavod Bratunac“ koji je izložio dva vozila – „Despot“ i „Vihor“, koje koristi MUP Republike Srpske. Osim verzije s daljinski upravljivom borbenom stanicom kalibra 7,62 mm, novo vozilo „Vihor“ predstavljeno je i s lakim minobacačem kalibra 60 mm.

Na kraju treba dodati i da je veliki broj stranih delegacija pohodio Sajam. Rusi su poslali čak nekoliko delegacija, Kina također, a veliki broj afričkih država posetio je Beogradski sajam tijekom priredbe „Partner 2023“. Posebno veliko izaslanstvo imala je Burkina Faso, čija je vojna delegacija u maskirnim odorama obilazila svaki štand i pomno razgledala naoružanje. Također i veliki broj arapskih delegacija bio je na sajmu, a oni su poseban pažnju posvetili raketnim i PZO sustavima.

 

*gost autor: Andrej Mlakar, novinar iz Beograda

** Photo: MORS, Andrej Mlakar