Posljednjih je tjedana rat u Siriji skliznuo iz fokusa domaćih medija. No to ne znači da je u toj zemlji mir, dapače, rat je ondje nastavljen ofanzivom vladinih snaga. Pobunjenici, uz koje se politički svrstala i Hrvatska, posljednjih tjedana trpe ozbiljne gubitke na pojedinim frontovima – pri čemu im ne pomažu ni dobrovoljci s raznih strana islamskoga svijeta. Dapače, upravo su oni i njihova pomoć radikalnoj organizaciji al Nusra i jedan od ozbiljnijih kamena spoticanja ujedinjenju čitave oporbe i jačoj podršci zapadnih sila – koja bi rado pomogla padu Bashara al-Assada, ali ipak ima problema s usponom tvrdog islamizma u stilu al Qaide. Dok se iz obavještajnih izvora moglo čuti kako je iz zapadne Europe na ratišta Sirije otišlo ukupno oko 1.000 boraca – najviše iz Njemačke, Belgije, Danske i Luxemburga – za nas je zanimljiviji spomen najmanje 300 boraca koji su onamo krenuli sa šireg područja Balkana. Pretežito je tu riječ o islamistima iz BiH (oko polovica iz Sarajeva, a ostatak iz preostalih dijelova države), Kosova i iz Srbije, odnosno Sandžaka. No pogledajmo prvo stanje na bojištima u Siriji…

Stanje na bojištima

Nakon praktično tri tjedna borbi, o čemu smo i pisali na portalu Obris.org, režimske su snage početkom lipnja definitivno osvojile grad Al-Qusayr. No iako se tu radilo o relativno značajnoj pobjedi, nakon nje nije odmah došlo i do spektakularnih promjena situacije, budući su se stvari nastavile razvijati postupno. U doba pada tog gradića u režimske ruke, oporba je izgleda uspjela iz njega na sjeveroistok evakuirati barem dio boraca i sebi privrženoga stanovništva, tako da su se u prvoj polovici lipnja borbe nastavile u mjestima na generalnome potezu “al-Qusayr – Homs”. Pri tome su pojedina naselja postupno osvajana od strane režima u Damasku, koji se s jugozapada stao vojno primicati ključnoj cesti Damask-more i pobunjeničkom uporištu Homs. Ovaj je razvoj situacije predstavljao uvod u vojne operacije kojima svjedočimo posljednjih dana.

Homs, nekad “kolijevka revolucije”, danas ruševina i bojno polje

Naime, Homs – grad kojeg su svojedobno voljeli zvati i “kolijevkom pobune” protiv režima Bashara al Assada – bojište je režima i oporbe još iz ranih dana oružane pobune u Siriji. Pri tome, ni jedna strana nije uspjela ovladati čitavim gradom, a izgleda da se režim bio koncentrirao na kontrolu nad ključnim prometnicama, te blokadu pojedinih kvartova i predgrađa koja su u već više od godinu dana kontinuirano u pobunjeničkim rukama. Homs, nekad treći po veličini grad u Siriji s oko 650 tisuća stanovnika, danas je u ruševinama, a UN pretpostavlja da je u njemu ostalo još između 2500 i 4000 civila zarobljenih među zaraćenim stranama. Ovome su se bojištu režimske snage primakle posljednjih tjedana, čišćenjem južnih prilaza gradu i prikupljanjem snaga za napad na to pobunjeničko uporište – da bi prije tjedan dana završila ta pripremna faza, a otpočeo intenzivni napad režimske vojske na Homs.

Grad Homs i dijelovi grada koji su posljednjih mjeseci posebna žarišta borbi

Za razliku od prije oko godinu dana, kada su se najžešće borbe vodile na jugozapadu grada (predgrađe Bab Amr), posljednjih su mjeseci protivnici režima koncentrirani na 15 do 20 posto sjevernog dijela grada – prvenstveno u Starome gradu i predgrađu Khaldiyeh. Upravo se ove krajeve i napada intenzivno s tla i iz zraka, u ofanzivi koja je započela kasno navečer, u petak, 28. lipnja ove godine. Dok ishod uličnih borbi još nije jasan, nedvojbeno je da sukobi posljednjih dana nisu ograničeni samo na urbana područja grada Homsa. Naime, osim što se priča da je režim krenuo paliti šumu u širem području Homsa, ne bi li pobunjeničku logistiku lišio prirodnih zaklona, informacije o sukobima dolaze i iz grada al-Hosna, poznatog po obližnjem križarskome zamku Crac des Chevaliers. Radi se o mjestu smještenom na važnoj strateškoj poziciji – na pola puta od Homsa do mora, sjeverno od ključnoga autoputa M1, a na južnome podnožju planina koje dijele “Alavitsku obalu” od ostatka Sirije. Ondje pobunjenici već mjesecima koriste kao bazu masivni srednjovjekovni zamak, nekad dobro očuvano zdanje pod zaštitom organizacije UNESCO.

Režimske snage u gradu al-Qusayr, 5. lipnja 2013. godine

Kako bilo da bilo, i sukobi s kraja svibnja – kada su pobunjenički predstavnici široko apelirali za pomoć u borcima, opremi i streljivu za tada napadnuti al-Qusayr – i današnji sukobi oko Homsa dijele nekoliko zajedničkih karakteristika. Kao prvo, u njima aktivno sudjeluju šijitski borci iz redova libanonskog Hezbollaha. Kao drugo, na pobunjeničkoj se strani bore i stranci, koji su u rat u Siriji stigli po sunitskoj, često radikalno islamističkoj liniji. Upravo na ove posljednje borce-dobrovoljce, posebice one koji onamo dolaze i iz krajeva nedaleko Hrvatske, osvrnut ćemo se i malo detaljnije.

Strani sunitski borci u Siriji

O pojedincima koji kao islamistički borci odlaze put Sirije u Hrvatskoj i okolnim zemljama ne čuje se baš često. Pa ipak, posljednjih dana traje treći val spominjanja ove tematike u posljednjih desetak mjeseci – što zanimljivo koincidira i s razvojem stvari na bojištima u Siriji. Krajem prošle godine, o islamistima s prostora bivše SFRJ u Siriji se govorilo taman u doba pobunjeničke ofanzive – potpomognute i hrvatskim oružjem koje je otišlo na ratišta putem Jordana. Nakon nekoliko mjeseci pauze, ova se tema ponovo pokrenula krajem svibnja – baš u doba pobunjeničkih problema u borbama oko mjesta al-Qusair, da bi posljednjih dana spominjanje mudžahedina i šehida s ovih prostora opet zanimljivo koincidiralo s režimskim napredovanjem oko Homsa. Kako su to ujedno bili i periodi pojačanog oporbenog zagovaranja strane intervencije u Siriji, nije nemoguće da se tu ujedno radi i o pojačanim sirijskim pozivima za svjetskim novačenje dobrovoljaca, čije su konačne odjeke uhvatili i mediji u našoj regiji.

Dok se sredinom 2012. u srpskim medijima itekako špekuliralo o tome da pripadnici OVK na Kosovu obučavaju borce sirijske oporbe, što su vlasti Kosova javno opovrgnule, bitno je teže opovrgnuti navode o više grupa Albanaca s Kosova, uočenih oko grada Rastana, u provinciji Aleppo, krajem 2012. godine. Od najmanje 20 boraca u dvije odvojene grupe, koje su ondje vidjeli fotoreporteri prištinskog dnevnika Koha ditore, u javnost je dospjelo samo ime Namana Demolija iz Prištine – poginulog u borbama s režimskim snagama početkom studenoga. Ova veza navodno nije ni izazvala posebno čuđenje, budući da već dugo postoje čvrste veze albanskih  islamista s Kosova i juga Srbije sa Sirijom, kraja u koji su oni tradicionalno odlazili na vjersko školovanje.

U svibnju ove godine izvori iz BiH policije potvrdili su da su se barem 52 osobe iz Bosne i Hercegovine nedavno borile u Siriji – od toga ih se u BiH vratilo njih 32, dok ih je u Siriji ostalo još oko 20. Za sve njih se tvrdilo da pripadaju pokretu vehabija (selafija) iz BiH, a većinom su na bojištima djelovali kao dio sirijskoga pokreta al Nusra. I tu je tema ratovanja u Siriji došla u fokus javnosti tek nakon žrtava. Muaz Šabić, otprije poznati islamista (jedan od četvorice koji su u centru Sarajeva verbalnim prijetnjama zaskočili sada bivšeg ministra sigurnosti BiH Sadika Ahmetovića u lipnju 2011. godine) pokopan je u Siriji. Onamo je navodno dospio proko Turske, u grupi čiji je odlazak u rat navodno bio organiziran u Gornjoj Maoči. Prema izjavama majke pokojnika, želio je biti šehid (sveti ratnik), a obitelj iz zeničkog naselja Puhovac neće tražiti njegovo tijelo.

U Siriji su bila ranjena i dvojica njegovih saboraca – navodno, 36-godišnji Enver Lilić i Bajro Ikanović. Upravo je Ikanović ostao u javnosti  zapamćen po pravomoćnoj presudi kojom je 2007. bio osuđen na četiri godine zatvora, zbog pripremanja  terorističkog napada. On je bio član terorističke skupine predvođene od Mirsada Bektaševića, švedskog državljana koji je planirao niz terorističkih napada u BiH i drugim europskim državama (ne bi li natjerao vojne snage SAD na povlačenje iz Iraka i Afganistana). Tada je Bektašević, kao vođa grupe, osuđen na osam godina zatvora – a Ikanović je za terorizam i nedozvoljeno posjedovanje oružja dobio četiri godine, što je i odslužio do početka 2011. godine.

Nakon izlaska iz zatvora, Bajro Ikanović je navodno postao neformalni vođa vehabijske zajednice u Hadžićima kod Sarajeva, gdje je i svoj vlastiti stan pretvorio je u centar za okupljanje ekstremista. Od tuda je i sam prije nekoliko mjeseci otišao je kao dobrovoljac u Siriju, gdje mu je društvo radio i Senad Hasanović iz Hadžića (u istom slušaju kao i Ikanović, a zbog nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari, 2007. osuđen na šest mjeseci zatvora). Na svoje su odredište oni navodno stigli preko tursko-sirijske granice, gdje su se i pridružili postrojbama al Nusra fronta.

Nusret Imamović, po mnogima vođa vehabijske zajednice u BiH

No spomenuti stan u Hadžićima tek je jedna od točaka s kojih su iz BiH borci odlazili u Siriju – mediji tu još spominju i kuću koju je zloglasni Nusret Imamović kupio od crnogorskog državljana Seada Redžematovića (koji je kasnije i deportiran u Crnu Goru) u sarajevskom naselju Butmir, nedaleko tamošnje zračne luke. Radi se o velikom objeku kojeg je Redžematović sagradio, a onda na nagovor Imamovića pretvorio u mesdžid za “braću vehabije”. Treće spominjano mjesto okupljanja za Siriju navodno je bilo u Konjicu, u kući Semira Čelebića, poznatog i pod borbenim imenom “Semi El Konjici”. Mediji u Federaciji BiH rekonstruirali su i daljnji put takvih dobrovoljaca – prvo u Tursku, do grada Antakija (poznatog i kao Antiohija – grad za kojeg su proteklih dana i turske vlasti priznale da je u kaosu, preplavljen raznim stvarnim i navodnim “humanitarnim udrugama” vezanim uz sve oblike “pomoći” oporbi u Siriji), a potom organizirano do tursko-sirijske granice. Iduća je postaja mjesto Cilvegözü, uz samu granicu, da bi se u Siriju ušlo na graničnome prijelazu Bab al Hawa. Od tamo put vodi do mjesta Sarmada u Siriji, oko 8 kilometara u Siriju, gdje se ujedno održava i vjerska obuka za pripadnike Slobodne sirijske vojske.

Sirijski granični prijelaz Bab al Hawa, tranzitna ruta za dobrovoljce s Balkana

Dvojica državljana Srbije, obojica navodno podrijetlom iz Sandžaka, poginuli su u Siriji krajem travnja, u pokušaju napada na tamošnji zatvor iz kojeg su htjeli osloboditi svoje istomišljenike. Navodno se pod imenom pokojnog Ebu Merdija ondje skrivao Adis Salihović, dok je pod pseudonimom Ebu Ber ondje djelovao sada pokojni Eldar Kundaković iz Novoga Pazara. Uz njih dvojicu, još su dvojica dragovoljaca sa Sandžaka navodno bila ranjena u Siriji tijekom ovoga proljeća.

Sve je to bio tek uvod u video-predstavu koju je 26. lipnja od čitatelja dobio, a onda i objavio BiH list Dnevni Avaz. Na njoj se vidi 9 naoružanih i maskiranih osoba koje se navodno spremaju put Sirije, gdje namjeravaju ratovati u području gradova Hama i Homs. Dok se u prvo vrijeme smatralo kako je snimka načinjena na prostoru Bosne i Hercegovine, posljednjih se dana ipak nagađa kako je riječ o video materijalu snimljenom prije nešto više od dva mjeseca u samoj Siriji.

———————————–

———————————–

Dok su neke od osoba vidljivih na snimci u međuvremenu poginule, a dio ih se i vratio u BiH – ima tu i ljudi koji su još u Siriji. Tako se nagađa da je, među ostalima, na snimci vidljiv i Armen Dželko, mladić star 22 godine iz naselja Vrančići kod Hadžića. On je navodno vahabi islam prihvatio prije otprilike godinu dana, u džematu koji je u Hadžićima formirao već spominjani Bajro Ikanović. Upravo s Ikanovićem je Dželko u veljači i otišao put Sirije.