Pančićev vrh na Kopaoniku - radarska baza s nedalekim vojnim poligonom i skijalištem
Jutros oko 10:25 sati od zaostale kazetne bombe poginula su dva dočasnika Vojske Srbije, pripadnici 98. i 204. zrakoplovne brigade. Radi se o dvojici iskusnih pirotehničara, koji su zajedno s kolegama raščišćavali teren od minsko-eksplozivnih sredstava kod Pančićevog vrha na Kopaoniku, u krugu vojnog objekta koji je 1999. bio pod udarom NATO-snaga. Radi se o jednom od objekata koje su koristile postrojbe iz sastava 126. brigade VOJIN (1. četa, 31. bataljona, kojim se zapovjedalo iz Kraljeva) – iz sastava tadašnje “osnovne radarske mreže”. Objekt je gađan odmah na početku tadašnjega sukoba (24. ožujka?) krstarećim projektilima, a onda i zrakoplovnim bombama (osam sati kasnije, u drugome valu napada). Ujedno, to je jedan od ukupno tri radarska položaja Vojske Jugoslavije koja su tijekom sukoba bila gađana kasetnim bombama (vjerojatno CBU-87 Combined Effects Munition , kojih su SAD u operaciji Alied Force ukupno bacili oko 1100).
Pripadnici Vojske Srbije angažirani su na raščišćavanju terena temeljem ugovora Zapovjedništva ViPVO i Kontrole leta SCG (SMATSA), radi izgradnje ograde oko objekta na Kopaoniku. Za razminiranje na civilnim, nevojnim lokacijama nadležan je Centar za razminiranje Srbije, koji je do sada očistio prostore skijališta i turističkog centra na Kopaoniku, dok objekte i zemljište u vlasništvu Vojske razminiravaju pirotehničari VS-a. Načelnik Generalštaba Ljubiša Diković, koji je odmah došao na Kopaonik zajedno s novim ministrom obrane Aleksandrom Vučićem, izjavio je: „Odgovoran sam ja, i zamolit ću ministra obrane da utvrdi moju odgovornost!“. Istraga o nesreći, koju je Vučić već naredio, trebala bi utvrditi uzrok pogibije dvojice dočasnika, kao i odgovornost svih u zapovjednom lancu. Inače, još se uvijek čekaju i rezultati istrage nesreće na vojnom poligonu Pasuljanske livade, kada su sredinom lipnja stradala dva kadeta Vojne akademije.
Prema podacima Centra za razminiranje Srbije, zaostale NATO-bombe i danas se nalaze na 44 lokacije diljem Srbije
Tijekom NATO-intervencije na Srbiju 1999. godine, na 2017 metara visokom Pančićevom vrhu bombardirana je, među ostalim, radarska baza nekadašnje JNA, a kasnije Vojske Jugoslavije, zajedno s pripadajućim vojnim objektima i vojnim odmaralištem. S druge strane Pančićevog vrha nalazi se nova administrativna granica Srbije i Kosova, pa je na tom južnom dijelu Kopaonika općina Leposavić (s 20-ak manjih naselja) davnih ’50-tih godina pripala Kosovu. Sam Pančićev vrh, na kojem se nalazi mauzolej biologa Josifa Pančića, zajedno s vojnom bazom, pripao je katastarskoj općini Guvnište, u Republici Srbiji. Prema sporazumu Vojske Jugoslavije i KFOR-a, Pančićev vrh i njegovo podnožje postalo je demilitarizirana tampon zona, s tek jednom policijskom stanicom za čuvanje javnog reda i mira. Osim po vojnim dijelovima Pančićevog vrha, NATO-bombe, uključujući i one kazetne, padale su i po skijaško-turističkim objektima u Nacionalnom parku Kopaonik, i to na dvije lokacije – kod nekadašnjeg hotela Bačište i na dio nazvan Bećirovac. Osam godina nakon intervencije, 2007. godine, NATO je priznao korištenje kazetnih bombi u Srbiji, kao i to da su „neke od njih malo skrenule s puta“ (primjerice u Nišu, 7. svibnja 1999.). Zbog toga je NATO Srbiji predao skupni popis kazetnog streljiva izbačenog u intervenciji 1999. godine, na kojem su, uz broj bombi, popisane i koordinate izbacivanja.
Iako je poticala i pripremala Konvenciju o zabrani kazetnih bombi, Srbija je jedna od rijetkih zemalja koje do danas još uvijek nisu potpisale tu istu Konvenciju (koju je do kraja prošle, 2011. godine, potpisalo ukupno 111 država). Zbog toga, Srbija ih nesmetano i dalje može prodavati, dok istodobno žrtve kazetnih bombi u Srbiji nemaju pravo na međunarodnu pomoć.
