U posljednjih mjesec dana, ujedno i zadnjih mjesec dana prije općih izbora u Srbiji, ministar obrane Dragan Šutanovac rastrčao se na sve strane. Nemojte nasjest na prvu – ne, nije trčao od jednog DS-ovog skupa na drugi… Marljivo je obilazio razne tvornice i pogone, obećavajući novi procvat srpske vojne proizvodnje, novo oružje, i nove – po mogućnosti međunarodne – ugovore. Evo kako je to izgledalo…

Dragan Šutanovac (sredina) na nosaču USS Enterprise (CVN-65) 2011.

Sam kraj ožujka, Dragan Šutanovac, jedan od čelnih ljudi vladajuće Demokratske stranke, ujedno i ministar obrane Republike Srbije, proveo je na Međunarodnom salonu privrednih vozila i prateće opreme „Beotruck 2012“. Posebno se zadržao na štandovima pribojske tvornice FAP i kragujevačkih „Zastava kamiona“, gdje se pohvalio da je MORS u dosadašnjem razdoblju nabavljao prijevozna sredstva isključivo iz domaće proizvodnje. Od FAP-a je Ministarstvo obrane kupilo 82 kamiona (da bi ministar predaju prvih 30 od toga broja i zornije najavio posjetom tvornici, točno mjesec dana kasnije), a ozbiljno računa i na „Zastava kamione“, koji u suradnji s Vojnotehničkim institutom trenutno razvijaju novo višenamjensko vozilo. „Srbija je“, pohvalio se Šutanovac, „samo u prošloj godini izvezla naoružanje i vojnu opremu u vrijednosti od 250 milijuna dolara, i ne postoji nikakva logika da uvozimo ono što imamo kvalitetno i dobro u vlastitoj zemlji“.

Tjedan dana nakon „Beotrucka“, 6. travnja, eto Šutanovca u tvornici „Milan Blagojević – namjenska“ u Lučanima (u srcu Šumadije), gdje opet iznosi brojke, ovoga puta po principu „prije“ i „poslije“. Dakle, 2007., na čijoj je polovici postao ministar obrane, srpska je obrambena industrija na međunarodno tržište izvezla robe u vrijednosti oko 60 milijuna dolara. Za ovu godinu, u čijoj će mu prvoj polovici prestati ministarski mandat (osim ako njegova stranka ne ponovi izborni uspjeh), već su dogovorene isporuke međunarodnim kupcima vrijedne oko 275 milijuna dolara, dok su u narednom periodu (koji god to bio) izgledni izvozni poslovi vrjedniji od 600 milijuna dolara. „Posljednje 4 godine domaća namjenska industrija se obnovila, modernizirala i stabilizirala“, pojasnio je Šutanovac, dodajući da je interes inozemnih kupaca posebno porastao nakon što je Srbija dobila status zemlje-kandidatkinje za članstvo u EU, kao i nakon što je uspostavljena suradnja s Europskom obrambenom agencijom (EDA). Šutanovcu je ovo bio drugi posjet „Namjenskoj“ u samo pet mjeseci – u studenom prošle godine, nakon tamošnje eksplozije i požara, i sada, mjesec dana prije izbora. Ta je tvornica barutnih punjenja i eksploziva teško stradala u bombardiranju NATO-a 1999., ali je nakon toga temeljito obnovljena, pa trenutno surađuje i sa zemljama NATO-saveza, poput SAD-a, Francuske i Italije.

S NATO-om uspješno surađuje i tvornica „Jumko“ iz Vranja, koja je do kraja ožujka 2011. za Vojsku Srbije sašila 8 tisuća kompleta novih uniformi, a trenutno pokušava ispuniti ugovor s Vojskom vrijedan 650 milijuna dinara – po tečaju od 84,59 srpskih dinara za 1 USD, 7.684.177,81 USD (uz mogućnost potpisivanja dodatnog ugovora na još 200 milijuna dinara – 2.364.362,40 USD). Riječ je o isporuci novih maskirnih uniformi tipa „M-10“ svim jedinicama Vojske RS do kraja godine, a njihovo premijerno pojavljivanje bilo je prije nepunih godinu dana, kada je to bilo popraćeno kao prvorazredni događaj budući se tu radi o prvoj novoj vojničkoj uniformi VRS u posljednjih 18 godina. Do „Jumka“ je Šutanovac skočio 9. travnja, posjetivši pritom i vojnu bazu „Jug“ kod Bujanovca, za koju kaže kako je „najveća i najmodernija u regiji“, a za koju je planirano i prerastanje u regionalni obučni centar jedinica za sudjelovanje u mirovnim operacijama (iako faktično već dva takva centra djeluju nedaleko – NATO Centar za obuku za mirovne operacije na Butmiru i Obučno središte za međunarodne vojne operacije u Rakitju kod Zagreba).

Ministar Šutanovac i načelnik Generalštaba Diković u bazi Mrče

Pravoslavni Uskrs Šutanovac je, simbolički, proveo s vojnicima u bazi „Mrče“, iz koje se nadzire dio administrativne linije prema Kosovu, na 35 kilometara od Kuršumlije, a Dan Vojske Srbije, 23. travnja, u Leskovcu, gdje je hvalio profesionalizaciju vojske, kao i njeno sudjelovanje u multinacionalnim operacijama UN-a i EU. Trenutno 67 pripadnika Vojske Srbije sudjeluje u 5 mirovnih operacija (u Obali slonovače, Liberiji, Kongu, Libanonu i na Cipru).

Dva dana kasnije, 25. travnja, ministar je skoknuo do Čačka, i tamošnjeg Tehničkog remontnog zavoda (TRZ), gdje je opet prozborio o „važnom resursu naše obrane“, ali i o „mogućnosti da Zavod svoje kapacitete i stručno znanje iskoristi za pružanje usluga vojskama drugih zemalja“. Posebno je istaknuo pregovore s „partnerima u Kuvajtu o remontu i modernizaciji tenkova M-84“, koje je s početkom rata ’90-ih jugo-vojska „prodala“ toj arapskoj zemlji. Šutanovac je u Čačku posjetio i tvornicu „Sloboda“ – da, to je ona ista Sloboda Čačak nekada poznata po kućanskim aparatima, a sada proizvodi i raznu pirotehniku i municiju (u sklopu Tvornice specijalnih proizvoda, kojoj su u prosincu 2010. eksplozije i požari do temelja uništile pogon pirotehnike). U „Slobodi“ su, nakon nesreće 2010., otvorene dvije nove linije za kompletiranje topničkog streljiva, sklopljeni su novi izvozni poslovi (po riječima generalnog direktora Zorana Stefanovića, čak najveći u povijesti poduzeća). Dio tih poslova odnosi se i na Ministarstvo obrane Srbije, s kojim je za 2012. sklopljen ugovor vrijedan 360 milijuna dinara (po tečaju od 84,59 dinara za USD – 4.255.852,33 USD), no većina poslova otpada na strance, kojima bi tijekom 2012. „Sloboda“ trebala isporučiti proizvode vrijedne 46 milijuna dolara.

Samo dan kasnije, 26. travnja, eto ministra u Valjevu, u posjeti tamošnjoj tvrtki „Krušik“, gdje hvali laki protuoklopni sustav „bumbar“ kao novi izvozni adut, koji bi trebao ovoga ljeta, nakon završetka konačnih ispitivanja, ući u uporabu u Vojsci Srbije. Oko ovih rokova treba ipak imati i ponešto rezervi, budući da se ovaj raketni sustav zamišljen za djelovanja iz blizine, ali  i iz zatvorenih prostora – razvija već punih 18 godina (od 1994.), gdje su prije tri godine radovi i počeli iznova. Šutanovac ističe da se slično oružje već se proizvodi u Francuskoj, uz cijenu od 90 tisuća eura, dok računa da će srpski „bumbar“ biti znatno povoljniji – oko 35 tisuća eura po komadu.

Šutanovac u "Prvom partizanu"

Već sljedećeg dana, 27. travnja, Dragan Šutanovac bavi se tipičnom izbornom aktivnošću – polaže kamen-temeljac za novu tvornicu pješačkog i podkalibarnog streljiva pri već postojećem poduzeću „Prvi partizan“ u Užicu. To je još jedna tvornica u nizu onih koje su djelomično uništene u eksplozijama vlastitog materijala – pri eksploziji u „Prvom partizanu“ u rujnu 2009. poginulo je 7 ljudi, što se smatra najtežom takvom nesrećom u novije vrijeme u Srbiji. Nerazoreni dio tvornice nastavio je s proizvodnjom koja se, prema Šutanovcu, u čak 93% izvozi na zapadno tržište, prošle godine u vrijednosti od 41 milijun dolara, a ove – više od 60 milijuna dolara.

U Užicu se Šutanovac vratio na početak ove jednomjesečne turneje – na navođenje brojki o izvozu obrambene industrije, koje su od Lučana do Užica doduše narasle za ponešto milijuna. Tako je izvoz vojne industrije RS iz 2007. sa 60 milijuna dolara iz Lučana narastao na 65 milijuna, a za ovu godinu je sa 275 milijuna dolara skočio na 286 milijuna. Sam Šutanovac, doduše, u Užicu nije naglasio o kojoj se valuti radi (tonska snimka), dok pak pisano priopćenje Ministarstva obrane RS spomenute cifre navodi u EURIMA – razlika između spomenutih brojki u dolarima i eurima je „sitnih“ i zaokruženih 26 milijuna USD za 2007., odnosno 103 milijuna USD za ovu godinu. Ako je i spin, e stvarno je pretjeran!