U srijedu i četvrtak, 6. i 7. veljače, u Beogradu je održana dvodnevna regionalna konferencija na temu „Vojna izobrazba i organizacijski razvoj – izazovi za 21. stoljeće“ – odnosno “Professional Military Education and Organisational Development: Challenges for the 21st Century“. Tijekom ovog stručnog skupa porazgovarali smo kratko s general-majorom Mladenom Vurunom, načelnikom Vojne akademije Republike Srbije, o instituciji kojoj je na čelu, stanju vojne izobrazbe u Srbiji, te planovima regionalne suradnje koje bi Srbija na ovim područjima željela pokrenuti.

Da podsjetimo: Republika Srbija je jedinstvenu Vojnu akademiju, ustanovu za školovanje časnika svih rodova i službi, ustrojila 2006. godine u Beogradu, na Banjici, Pavla Jurišića Šturma 33. General Mladen Vuruna načelnik je ove ustanove od kolovoza 2009. godine.

Vojna akademija RS započela je 2008. godine proces akreditiranja prema civilnom visokoškolskom sustavu Srbije, do ožujka 2009. ispunila je uvjete, a 28. siječnja 2010. dobila je i dozvolu za rad kao Visoka škola akademskih studija u sustavu visokoškolskog obrazovanja u Srbiji. Ona je danas sastavni dio šire vojno-obrazovne institucije – “Univerzitet odbrane”

Kad se kaže vojno-obrazovni sustav i vojna akademija većina ima neki dojam. No što je ovo drugo – Univerzitet odbrane?

To je nešto novo. Prije dvije godine smo osnovali Univerzitet odbrane, zato što smo htjeli osigurati najkvalitetnije obrazovanje i razvoj znanstveno-istraživačke djelatnosti na području obrane. Kad kažem najkvalitetnije obrazovanje mislim, prije svega, na najviši nivo obrazovanja, odnosno na doktorski studij. Bilo nam je jako važno napraviti doktorski studij na području obrane, kao i pojačati znanstveno-istraživačku djelatnost, a jedina forma u kojoj se to može napraviti je upravo ovaj Univerzitet odbrane. On je osnovan prije dvije godine, čine ga Vojna akademija i Medicinski fakultet Vojno-medicinske akademije, i to je najmlađe državno sveučilište u Republici Srbiji. 

Vaša obrazovna institucija – Vojna akademija – što ona točno radi?

Vojna akademija školuje časnike za sve dužnosti, u svim rodovima i svim službama prema strukturnoj organizaciji Vojske Srbije. Drugim riječima, sve dužnosti koje u jednoj modernoj vojsci na kojima se časnik može naći, ili koje može preuzeti časnik u jednoj modernoj vojsci, za to je kod nas u Republci Srbiji odgovoran Univerzitet odbrane, odnosno Vojna akademija. Tako da imamo i osnovne studije, koje završavaju kadeti za početnu dužnost, i imamo sve razine karijernog usavršavanja – točnije 4 razine karijernog usavršavanja – po razinama zapovijedanja i po razinama, znači taktičnoj, operativnoj i strategijskoj razini rukovođenja i zapovijedanja, i ono što smo također nedavno osnovali, i već uvodimo – to je ta najviša razina usavršavanja, to je strategijska razina, odnosno visoki studij sigurnosti i obrane. Dakle, osposobljavanje i obrazovanje časnika za sve dužnosti, u svim rodovima i svim službama – to je zadatak Vojne akademije.

Ako sam dobro shvatio, na ovim višim razinama – to nisu samo časnici, nego ima i civila?

Da. Tu ima i civila, prije svega na ovoj najvišoj razini školovanja, na visokom studiju sigurnosti i obrane. Znači, imamo časnike ne samo naše vojske, odnosno Vojske Srbije, već i iz drugih vojski, a isto tako imamo i civile – visoke državne službenike koji se bave poslovima obrane i sigurnosti. Drugim riječima, težište je tog tečaja  upravljanje sustavom obrane i sustavom sigurnosti. Svi ljudi koji se bave tim poslom, koji su involvirani u planiranje i upravljanje sustavom obrane i sigurnosti, završavaju tu razinu školovanja i na taj način stječu veće kvalifikacije za posao koji obavljaju. 

Koja je razlika između Vojne akademije kakve se sjećaju građani Hrvatske od nekada i ove kojoj ste vi sada na čelu?

Glavni kompleks Vojne akademije RS u Beogradu

To je zanimljivo pitanje. Ali pazite – kad kažete Vojna akademija – to je u stvari nešto jedinstveno za sve vojne akademije. To je jedna institucija u koju dolaze mladi ljudi koji oblače uniformu po prvi puta, i koji se oblikuju, obrazuju u časnike. Nije važno o kojoj je vojsci riječ. Ima razlika, naravno, sigurno ima razlika u načinu na koji se školuju, u sadržaju studijskih programa, normalno – i vremena su se značajno promijenila, ali u suštini postoji nešto što je jedinstveno i za vojne akademije sve u svijetu, i za vojne akademije koje su ranije postojale i danas postoje – to je jednostavno jedno mjesto, jedan hram, gdje se ljudi mijenjaju. Koja je razlika između onih ranijih vojnih akademija i ovih sada? Kada govorimo o studijskim programima, mi smo se sada, normalno, akreditirali u skladu s Bolonjskom deklaracijom i standardima koje je prihvatio Nacionalni savez za visoko obrazovanje. Za razliku od vojnih akademija u bivšoj Jugoslaviji…Postojala je jedna akademija koju sam ja završio – to je bila Tehnička Vojna akademija u Zagrebu – koja je davala ljudima, nakon završetka Vojne akademije, diplome priznate i prepoznate i u civilnom sektoru, drugim riječima – mi smo bili inženjeri i istovremeno i časnici. Međutim, ostali časnici koji su završili Vojnu akademiju u Beogradu i drugim centrima koji su bili (Zadar, Split, itd) – oni nisu imali diplome s kojima su mogli promijeniti karijeru. Sada svaki časnik koji završi Vojnu akademiju dobiva diplomu s kojom može promijeniti karijeru i zaposliti se negdje u civilnom sektoru ukoliko više ne želi više biti časnik. To je ta razlika. Ali ako usporedimo da smo to isto imali i u Zagrebu, nego dijelom i u Splitu, pa i u Rajlovcu u Sarajevu – opet to nije ništa novo – imali smo, ali nije bilo tako sveobuhvatno kao danas, i nije pokrivalo sve rodove i službe.

To je vojna institucija. Kako na nju utječu općenito politički i vojni odnosi Srbije? Mislim konkretno na, recimo, odluke o neutralnosti, o praktički pa zamrzavanju puta Srbije prema NATO-savezu…

U sadržaju studijskih programa, normalno ovisno o razini školovanja, prisutni se sadržaji koji se odnose i na politički sistem, koji ima veze i sa sociologijom, i etikom, rukovođenjem, zapovijedanjem, strategijom… To su neki prostori, mjesta i predmeti gdje se, između ostalog, izučava i vanjska i unutarnja politika. Srbija je zemlja koja je neutralna i Partnerstvo za mir je dovoljan okvir za nas, za suradnju sa zemljama NATO-a i s ostalim zemljama u formi…koje također participiraju kroz Partnerstvo za mir. Tako da, u tom smislu, mi ćemo i dalje nastaviti suradnju, i naši kadeti i ostali časnici koji su na školovanju također su involvirani u toj suradnji, naravno, u formi Partnerstva za mir.  

Da li vi suradnju s NATO-om i Partnerstvom za mir ipak uključujete na neki način u obrazovne programe, iako je stanje odnosa tih asocijacija i Srbije takvo kakvo je?

Obuka strojevog koraka za kadete Vojne akademije RS, u petak 8. veljače 2013. godine

Da, da, uključujemo zajedničke vježbe, recimo dolaze predavači iz raznih zemalja – i iz zemalja NATO-a i zemalja koje nisu u NATO-u, tako da ima raznih… Kada govorimo o kadetima, budući su oni zanimljiva grupa, ima raznih oblika suradnje – sudjelovanje u zajedničkim vježbama – bili su, recimo, na vježbi s kadetima austrijske Vojne akademije, onda kod nas dolaze na našu vježbu… Tako da ima i konkretne suradnje, one koje se dotiču upravo sadržaja nastave i obuke.  

Moram pitati – koliko to košta?

Pa, vrijednost se mora platiti. Ono što vrijedi ne može biti jeftino, i ne može biti „za džabe“. To je nama jasno. Jer danas je cijena mjerilo kvalitete u većini slučajeva, tako da nije jeftino imati vojno-obrazovni sustav. To svakako nije jeftino, ali ipak taj vojno-obrazovni sustav čuva sigurnost građana zemlje, i to ne samo te zemlje, odnosno ne samo u slučaju naše zemlje, već i u velikoj mjeri i u širem kontekstu sigurnosti. I to je nešto što svi građani prepoznaju, i znaju da investiraju u svoju budućnost.  

Kod nas kada se kaže obuka, izobrazba i takve stvari – obično se to na neki način poveže s obukom za misije, za djelovanja u inozemstvu. Kako to izgleda kod vas? Čini mi se da ova ideja više gleda u regiju, a manje izvan nje.

Pa, i pogled u regiju je za sve nas pogled izvana. Mi isto tako kroz naše sadržaje…naša druga misija vojske je sudjelovanje u operacijama podrške miru. Naravno, naša prva i težišna misija vojske je obrana zemlje. I treća misija je pomoć civilnom stanovništvu u slučaju elementarnih nesreća, prirodnih nepogoda. Tako da je to ono što je involvirano u sadržaj nastavnih programa i apsolutno je u skladu i sa ovime. Ovo ne znači da će ta forma neke naše buduće suradnje biti zatvorena za korisnike izvana. Sam čin suradnje pokazuje da smo otvoreni za suradnju svi skupa, i to je dobar znak za ostale. Možda će se to širiti u regiji, zašto ne? 

Na ovom skupu bila je okupljena praktično većina zemalja iz ove uže ex-ju-regije. Da li je to prvi puta?

Da, prvi je put da smo okupili sve zemlje iz bivše Jugoslavije, odnosno bivše republike, i mi smo vrlo ponosni na tu činjenicu, za nas je to jedan povijesni sastanak. Jako mi je drago, a u to nisam ni sumnjao, da su naši razgovori protekli ovako, bili su potpuno otvoreni i vrlo konstruktivni. Na kraju smo u formi zaključka iznijeli nekoliko sjajnih ideja koje ćemo, vjerujem, razvijati u budućnosti.  

Koja su očekivanja Vas i Vašeg sustava od ovakvih sastanaka?

Očekivanja su – unapređenje našeg vojno-obrazovnog sustava. Da pomognemo drugima, ako možemo, da i oni postanu bolji i jači, a isto tako da i mi postanemo bolji i kvalitetniji. Ta neka razmjena iskustava, optimizacija naših resursa koji su… mislim, zajedničkih resursa – mi svi skupa u regiji imamo dosta dobre resurse – imamo dobru tradiciju, dobru povijest, mi smo u suštini vrlo vitalni narodi koji žive na ovim prostorima i zašto to ne bismo iskoristili? Zašto to ne bismo optimizirali? Zašto ne bi učinili boljim i kvalitetnijim? Naša očekivanja su upravo da sami sebe unaprijedimo i da, isto tako, omogućimo drugima da naprave neki korak i iskorak.

———————————————————————–

Obuka snimljena 8. veljače 2013. tijekom posjete portala Obris.org Vojnoj akademiji Republike Srbije u Beogradu