Nakon što su četvorica slovenskih vojnika opozvana zbog alkoholiziranosti na dužnosti u KFOR-u, resorni ministar Aleš Hojs najavio je dodatne novčane kazne. Disciplinska komisija odlučila je da se dvojici veseljaka, kojima je izmjereno 0,4 mg alkohola po litri izdahnutog zraka oduzme 20 posto plaće – odnosno oko 700 eura, dok će se dvojici s manje izmjerenih alkoholnih para (0,08 mg) oduzeti isto toliko ako u narednih 6 mjeseci ponove isti prekršaj. Hojs je najavio i mogućnost kaznenih mjera za zapovjednika vojnika povučenih s Kosova: „Ukoliko još jednom dođe do sličnog incidenta, treba razmisliti o mogućem opozivu zapovjednika tih momaka“. Pritom je Hojs pojasnio kako je vojska jedna izrazito hijerarhijska institucija, s linijom odgovornosti od vrha prema dolje.
Brz obračun ministra obrane Aleša Hojsa s alkoholnim nepodopštinama u slovenskome KFOR-kontingentu
Četvorica slovenskih vojnika iz sastava KFOR-a u srijedu su se vratila u Sloveniju, nakon što su krajem travnja zatečeni na dužnosti u pripitom stanju. U njihovo sumnjivo ponašanje prvi je posumnjao njihov zapovjednik, naredivši im podvrgavanje alko-testu. Skandal je još i veći budući su bili raspoređeni na osiguranje baze u Prištini, u kojoj je smješteno zapovjedništvo NATO-ve misije KFOR. Umjesto njih, u Prištinu će u najskorije vrijeme doći nova, rezervna četvorka slovenskih vojnika.
Pri tome, zanimljivo je kako su vlasti Republike Slovenije tu brzo, jasno i nedvojbeno opisale i sam prekršaj, ali i sankcije koje čekaju prekršitelje. To je u primjetnoj suprotnosti s praksom u Hrvatskoj. Naime, o ekscesnim situacijama u inozemstvu kod nas se pretežito čulo prvo u medijima, da bi se tek onda reagiralo i službeno, ali šturo. Što se kasnije dogodilo, jesu li se ustanovile stvarne odgovornosti i odrezale moguće sankcije za počinitelje (ako je stegovnog postupka uopće i bilo – što za pojedinačne slučajeve i nije jasno vidljivo iz sumarnih godišnjih nabrajanja rada stegovnih organa, koje se u RH objavljuje) – hrvatska javnost pojma nema.
Tu na pamet padaju barem dva primjera ovakvih postupanja – (1) kada je tijekom siječnja 2008. međunarodni tisak objavio slike grafita u Zapadnoj Sahari, na tamošnjem arheološkome lokalitetu. Dok je tada izgledalo da i hrvatske vlasti imaju dojam o identitetu “Cro-Army Petra”, osobe čije je ime krasilo prastare stijene, jedina konkretna posljedica incidenta nije bio jasan izvještaj iz istražnog ili stegovnog postupaka, već daljnje smanjivanje objave službenih podataka o hrvatskim odlascima u misije (iz kojih je javnost naslutila identitet mogućeg počinitelja). Slično je prošao i (2) slučaj iz jeseni 2009. godine – kada je do javnosti samo putem dnevnih novina došla informacija da su hrvatski vojni policajci u Afganistanu odbili poslušati zapovjed – o čemu bitno više nije uspio saznati ni nadležni saborski Odbor za obranu, a nakon višemjesečnog insistiranja i tajne sjednice saborskih zastupnika s predstavnicima MORH i GS OS RH.
