Aktualni nizozemski premijer Mark Rutte bit će sljedeći glavni tajnik NATO-a nakon što su se sve 32 članice saveza složile da nizozemski premijer u odlasku naslijedi Jensa Stoltenberga. Nakon potvrda Mađarske i Slovačke u utorak, Rumunjska je potvrdila svoju potporu Rutteu u četvrtak, a rumunjski predsjednik Klaus Iohannis krajem prošloga tjedna povukao je svoju kandidaturu za čelno mjesto NATO-a, objavio je portal Politico. Tijekom sastanka Vrhovnog vijeća nacionalne obrane, Iohannis je rekao da je obavijestio NATO saveznike o povlačenju svoje kandidature, te je zamolio članove Vijeća da podupru kandidaturu Marka Ruttea. Tako je po uzoru na Mađarsku i Slovačku, Rumunjska je također potvrdila svoju podršku Rutteu. Čim je rumunjski predsjednik Klaus Iohannis povukao svoju kandidaturu, uklonjena je i posljednja prepreka na Rutteovom putu prema čelnom mjestu organizacije. Da je Rutte njegov nasljednik potvrdio je i još uvijek aktualni tajnik Saveza Jens Stolteberg na press-konferenciji nakon sastanka s američkim državnim tajnikom Antonyjem Blinkenom 18. lipnja:
„Nakon današnje objave premijera Orbána, mislim da je očito da smo vrlo blizu odluke u NATO-u u vezi s izborom sljedećeg glavnog tajnika. (…) On je moj blizak prijatelj i kolega. Zato vjerujem da će Savez vrlo brzo odlučiti o mom nasljedniku. To će biti dobro za sve nas, za NATO, ali i za mene“.
Rutte će preuzeti vodstvo NATO-a u kritičnom trenutku, ocijenjuje Politico. Njegov novi posao započet će najkasnije do 2. listopada, nešto više od mjesec dana prije izbora u SAD-u, koji će oblikovati sudbinu vojnog saveza koji je služio kao najuspješnije istočnoeuropsko odvraćanje od agresivne Rusije. Bivši predsjednik SAD-a Donald Trump, sadašnji republikanski kandidat, obećao je ostati u NATO-u, ali je zaprijetio prekidom američke pomoći Ukrajini ako bude ponovno izabran. Promatrači, naglašava Politico, pripisuju Rutteu priznanje da je „šaptač Trumpu“, zahvaljujući njegovoj sposobnosti sklapanja dogovora s političarima iz različitih sredina. Potvrđivanje Ruttea također znači da je ovo pitanje razjašnjeno prije srpnja kada čelnici NATO-a dolaze u Washington na obilježavanje 75. godišnjice Saveza.
Rutteova potraga za najvišim položajem u NATO-u bila je dug put, ocijenjuje Politico, jer kampanju za taj posao vodi od prošlog studenog. Tijekom kampanje je, među ostalim, u siječnu ove godine posjetio i Hrvatsku, gdje ga je primio hrvatski premijer Andrej Plenković, nakon što su zajedno posjetili BiH. Predsjednik RH Zoran Milanović odbio ga je primiti.
Klaus Iohannis-kako se nominirao, tako se i povukao
Ruttea su kritizirali jer nije bio dovoljno aktivan u traženju potpore iz istočnoeuropskih zemalja, koje su dovele u pitanje njegovu potporu ruskom projektu plinovoda Sjeverni tok 2 prije 2014. Rutte također kontinuirano nije uspijevao dovesti nizozemsku obrambenu potrošnju do cilja NATO-a od 2 posto BDP-a tijekom svog 14-godišnjeg premijerskog mandata na čelu petog najvećeg gospodarstva EU-a. Očekuje se da će Nizozemska konačno ispuniti taj cilj ove godine. Rumunjski predsjednik Iohannis odustao je od pozicije prvog čovjeka saveza u kasnoj fazi. Kad je u ožujku objavio svoju kandidaturu – uglavnom iz protesta dugogodišnjem nizozemskom protivljenju ulaska Rumunjske u Schengen – dvije trećine svih NATO saveznika već je stalo uz Ruttea. Tijekom svoje tromjesečne utrke, Iohannis je uspio dobiti samo jedan glas među 32 saveznika, i to onaj mađarskog premijera Viktora Orbána, koji je iskoristio svoj utjecaj da osigura odustajanje Mađarske od NATO-ovih planova i financiranja u Ukrajini. Novi slovački predsjednik Peter Pellegrini također je uvjetovao slovačku podršku Rutteu: „U zamjenu za tu potporu Slovačka želi pomoć Nizozemske u zaštiti svog zračnog prostora koji je ostao nezaštićen nakon što su prethodni sustavi protuzračne obrane prebačeni u Ukrajinu i nakon što su NATO saveznici Nizozemska i Italija povukle iz Slovačke svoju privremeno osiguranu protuzračnu obranu sustava“. Pellegrini je dodao da je od Ruttea također tražio da uzme u obzir geografsko načelo pri zamjeni pozicija u NATO-u na nižim razinama upravljanja nakon izbora na novu dužnost. Rutte je, tvrdi Pellegrini, obećao da će se slovačkim zahtjevima pozabaviti u bliskoj budućnosti.
Rutteov odabir također slijedi dugotrajan proces u kojem je Stoltenbergov mandat produžen četiri puta. U 2017. saveznici su odlučili produžiti mandat glavnog tajnika do kraja rujna 2020. U 2019. pomaknuli su taj datum na rujan 2022. Ruska invazija na Ukrajinu potaknula je još jedno produljenje, koje je trebalo trajati do rujna 2023. U srpnju prošle godine godine, saveznici u NATO-u dogovorili su produljenje Stoltenbergovog mandata glavnog tajnika za još godinu dana. „Potpuno sam uvjeren da će Savez pronaći dobrog nasljednika“, rekao je Stoltenberg prošlog tjedna, koji bi trebao okončati svoj mandat do 01. listopada.
Izazovi novog čelnika NATO-a
Kad se Mark Rutte preseli u svoj ured u NATO-u, neće imati dugačak „medenog mjesec“, već ga očekuju izazovi, ocjenjuje Politico. Rutte, koji već 14 godina vodi peto najveće gospodarstvo u EU, naširoko je hvaljen kao učinkovit graditelj konsenzusa, dok također pokazuje odlučnost u pružanju potpore Ukrajini, uključujući nedavne nizozemske napore u obučavanju ukrajinskih pilota za F-16. Međutim, samo četiri tjedna nakon što Rutte počne svoj novi posao, Amerikanci izlaze na izbore i mogli bi ponovno izabrati Donalda Trumpa, velikog NATO skeptika. Tijekom kampanje, Trump je prijetio prekidom američke pomoći Ukrajini ako se vrati u Bijelu kuću. Ako nastavi, to bi moglo zadati ozbiljan udarac vjerodostojnosti NATO saveznika u pomaganju Ukrajini da se obrani od Rusije, s obzirom na to da su SAD daleko najveći donator vojne pomoći Kijevu. Trumpov ponovni izbor također će gotovo sigurno izbaciti iz kolosijeka NATO-ov plan da pripremi Ukrajinu za njeno buduće članstvo, uključujući napore da se „dovrši zapadizacija“ ukrajinske vojske od izvorno sovjetskog stila. Zemlje NATO-a su prošle godine obećale da će „biti u poziciji uputiti poziv Ukrajini da se pridruži Savezu kada se saveznici slože i kada se ispune uvjeti“.
Čim Rutte stupi na dužnost, Ukrajina će ga zvati u pomoć jer se približava zima. Tijekom posljednjih mjeseci Rusija je pojačala udare na ukrajinske termoelektrane i brane – infrastrukturu za čiji potpuni popravak trebaju mjeseci, ako ne i godine. Tijekom prve ratne zime, između 2022. i 2023., ukrajinska električna mreža bila je ozbiljno napadnuta. Ključ, kaže šef NATO-a u odlasku Jens Stoltenberg, leži u više sustava protuzračne obrane koji bi mogli zaštititi dobavljače energije, kao i osoblje za održavanje koje radi na popravku oštećenih objekata. Zemlje NATO-a također se bore za slanje – ili, u slučaju Rutteove zemlje, za izgradnju – sustava protuzračne obrane. Ali Europa ih nema toliko za poslati, pomoć iz SAD-a je dugo bila stopirana u Kongresu, a zemlje koje se nalaze blizu ruskih granica nisu voljne odreći se svojih zračnih štitova u ovo opasno vrijeme.
NATO je ovoga tjedna obilježio rekordan broj saveznika koji su dostigli cilj od 2 posto BDP-a za obrambenu potrošnju – njih čak 23. Nakon godina neuspjeha, i Nizozemska je ove godine upravo prešla taj čarobni prag. Ali to ujedno znači da trećina saveza još uvijek ne dostiže cilj, unatoč tome što je to obećano prije 10 godina. Južnoeuropske nacije su među najgorim „prijestupnicima“. U Italiji se, prema procjenama za 2024., vidi lagani pad s ionako niskih 1,5 posto prošle godine. Španjolska će ove godine potrošiti samo 1,28 posto. Njen susjed Portugal stao je na 1,55 posto. „Loši rezultati naših mediteranskih prijatelja savršeno je oružje za Trumpa“, rekao je visoki diplomat iz baltičke regije pod uvjetom anonimnosti.
Zemlje koje graniče s Rusijom nisu Rutteovi najveći obožavatelji, ocijenjuje Politico. Ljutili su se zbog niske nizozemske potrošnje za obranu, a posebno im je smetalo što je glavna uloga u NATO-u uvijek pripadala zapadnim ili sjevernim Europljanima, iako su zemlje istočnog krila u Savezu već četvrt stoljeća. Estonska premijerka Kaja Kallas nije ušla u utrku za najviše mjesto u NATO-u nakon što joj je rečeno da neće dobiti potporu zemalja poput SAD-a, Francuske i Njemačke (sada je favorit za sljedeću šeficu vanjske politike EU-a). Strahovali su da će Moskva njezino imenovanje shvatiti kao eskalaciju neprijateljstava. Rumunjski predsjednik Klaus Iohannis, koji se ipak natjecao za tu dužnost, dobio je samo pozitivan odgovor od Mađarske. Zemlje istočnog krila sada će vjerojatno tražiti bolju zastupljenost na sekundarnoj razini NATO-a: mjesto zamjenika glavnog tajnika (DSG) i različita mjesta pomoćnika glavnog tajnika (ASG).
Nije samo Trump taj kojeg će Rutte morati uvjeriti da NATO održi živim i zdravim. Diljem Europe, naime, cvjetaju krajnje desničarske stranke NATO-skeptika i Putina. Francuska je, primjerice, na pragu parlamentarnih izbora koji bi mogli donijeti velike dobitke za krajnje desno nacionalno okupljanje – što je Stoltenberga prisililo da uputi rijetku molbu Parizu da „održi jak NATO“. Rutte, naravno, predobro zna za ovakve razvoje događaja. Na neki način, počeo je razmišljati o čelnom mjestu NATO-a kada je postalo jasno da će njegova Narodna stranka za slobodu i demokraciju desnog centra izgubiti izbore u Nizozemskoj od krajnje desne Stranke za slobodu Geerta Wildersa, što se i dogodilo. Wilders, upitan prošle godine o njegovom viđenju ruskog čelnika Vladimira Putina, rekao je za RT: „Plješćem mu, kao što plješćem gospodinu Trumpu, što su lideri koji stoje tamo u ime ruskog i američkog naroda“. Jedne se stvari Rutte zaista ne treba bojati: njegov novi posao neće biti dosadan, zaključio je Politico svoju analizu.
