Yossi Peled: "Vojnik", izdavač: Profil
Izdavačka kuća Profil predstavila je 7. lipnja hrvatsko izdanje knjige “Vojnik”, autobiografije Yossija Peleda, umirovljenog generala oklopništva Izraelskih obrambenih snaga (Israeli Defence Forces – IDF). Autor, koji je odrasao u ratom rastrganoj Europi, nakon završetka Drugog svjetskog obreo se u Izraelu, sudjelovao u ratovima koji su ustalili Izrael na karti Bliskoga istoka – i nakon izuzetne vojne karijere, uspješno zaplovio i poslovnim svijetom, te politikom (danas je poslanik Likuda u Knesetu).Ova knjiga, na malo više od 420 stranica teksta poprilično detaljno prikazuje prvih 50 godina zamršenog životnog te vojnog puta Židova Jefke Mendelevića, u Izraelu samo-pretvorenog u novu osobu – ratnika Yossi Peleda. Tekst započinje ubrzo po autorovu rođenju u Belgiji 1941. godine, opisujući djetinstvo tijekom Drugog svjetskog rata i njemačkih progona Židova; preko mladosti u Izraelu i života u kibucu Negba, pa do ulaska u tamošnje Oružane snage i napredovanja gotovo do vrha vojnoga ustroja države Izrael – čime ovo djelo i završava.
Naslovnica knjige: mladi Yossi Peled prima svoj prvi časnički čin iz ruku "oca domovine" Davida Ben Guriona
Stil “Vojnika” je pitak i strogo biografski fokusiran. On ne donosi općepoznate povijesne detalje o sukobima u kojima su tijekom godina sudjelovali autor i izraelska vojska općenito. Umjesto toga, djelo daje ono bitnije – dopunu vojno-povjesnih događanja upečatljivim osobnim iskustvima vojnika i zapovjednika u izraelskome oklopništvu, detaljima organizacije i djelovanja izraelskih vojnih snaga u doba sukoba, i mnogim osobnim interakcijama s nizom osoba koje još i danas imaju nedvojbenu povijesnu težinu čak daleko van Izraela.
Budući je druga polovica knjige sadržajno smještena u period nakon Jomkipurskoga rata, kada je autor već nositelj viših činova i zapovjednih dužnosti, djelo tu donekle mijenja fokus – od opisivanja pojedinih postrojbi u kojima je autor služio (pa i njihova ustroja, obuke i djelovanja na terenu), težište se ipak donekle seli prema pitanjima ustroja ukupnog sustava vojske u Izraelu, njene obuke, te problemima kadroviranja samog zapovjednog vrha.
Kadrovska natezanja
Rav aluf (general pukovnik) Ehud Barak, ipak na kraju načelnik Glavnog stožera (Rosh Hamateh Haklali - skraćeno Ramatkal) izraelskih OS od 1991. do 1995.
Zanimljivo je, a ne baš često, vidjeti detalje vojno-političkih natjecanja koja traju oko imenovanja na zapovjedne pozicije pojedinih sektora IDF-a (sjever, centar i jug) 1986. godine, gdje već postaje jasnim suparništvo autora Yossija Peleda i tada još generala Ehuda Baraka. Upravo je to odnos koji kulminira u borbi za mjesto načelnika Glavnog stožera krajem 1990. godine – sučeljavanja koje dobiva politički spretniji i u ‘Obećanoj zemlji’ rođeni Ehud Barak, nakon čega autor u travnju 1991. i izlazi iz djelatne vojne službe.
Ova je autobiografija – bilo da je pisana samostalno ili uz pomoć ghost-writera – u Izraelu postala hit (s više od 20 tisuća prodanih primjeraka), koji je izdavačka kuća Profil prevela s hebrejskoga, te objavila i prije njenog prvog engleskog izdanja. Pri tome, jedino što nakon zanimljivog štiva pada na pamet je iščekivanje i njenoga nastavka – priče o više od 20 godina autorova djelovanja koje su slijedile okončanju uspješne vojne karijere, o životu u poslovnome svijetu i politici Izraela – budući su se u četvrtak, 7. lipnja, u velikoj dvorani Hrvatskog novinarskog društva, svi mogli uvjeriti da je Yossi Peled i danas itekako živ te aktivan.
