Krimska platforma kao početak deokupacije Krima?

 

Danas je u Kijevu, glavnom gradu Ukrajine, održan inauguracijski summit Krimske platforme, zamišljene kao središte razvoja i usvajanja međunarodnih odluka o deokupaciji ukrajinskog poluotoka Krima. Krimska platforma je inicijativa potekla od ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog, koji je danas ujedno i domaćin delegacijama iz 46 zemalja, među kojima je i ondje prilično nevidljivo izaslanstvo Republike Hrvatske predvođeno premijerom Andrejem Plenkovićem. Otvarajući summit, Zelenski je naglasio kako je ovo prvi puta od okupacije ukrajinskog Krima da je to pitanje podignuto na najvišu međunarodnu razinu. “Krim je veći od nekih europskih država, veći čak i od nekih svjetskih država. Naš teritorij pripojila je jedna od država – jamaca sigurnosti Ukrajine u skladu s Budimpeštanskim memorandumom. Jedna od država članica Vijeća sigurnosti UN-a“, naglasio je Zelenski u uvodnom govoru, napominjući kako je Krim pod ruskom okupacijom postao “bure baruta”, posebno zato što je Moskva tijekom okupacije utrostručila svoju vojnu prisutnost na poluotoku. “Danas se Krim od svjetski poznatog odmarališta pretvorio u vojnu bazu. Postao je odskočna daska za daljnje širenje utjecaja Ruske Federacije u crnomorskoj regiji. Krim je postao teritorij na kojem se ljudska prava i slobode grubo i sustavno krše“, rekao je Zelenski na inauguracijskom summitu Krimske platforme, u koju ukrajinski predsjednik polaže enormne nade. “Od danas zapravo počinjemo odbrojavati do oslobođenja naše zemlje – ukrajinskog poluotoka. Sasvim je moguće da će 23. kolovoz 2021. ući u povijest kao dan početka deokupacije Autonomne Republike Krim i grada Sevastopolja. U Moskvi je počela okupacija poluotoka Krim. Definitivno ćemo u Kijevu započeti oduzimanje Krima. Počnimo!“, entuzijastično je Zelenski okončao svoj govor.

Portal Obris.org je 8. travnja 2021. objavio tekst pod nazivom “Ukrajinska kriza i Krimska platforma” iz pera dr.sc. Jevgenija Paščenka koji je, nažalost, iznenada preminuo samo mjesec dana nakon njegove objave. U znak sjećanja na dr. Paščenka, kao i na objašnjenje što je zapravo i čemu služi danas pokrenuta Krimska platforma, u nastavku ponovno objavljujemo tekst iz travnja ove godine.

——————————————————–

U Ukrajini je predočena Krimska platforma, odobrenа ukazom predsjednika Ukrajine Vladimira Zelenskog od 24. ožujka 2021. Krimskoj platformi daje se pažnja kao ključnom alatu: Ukrajina uspostavlja i razvija Krimsku platformu kao ključno vanjskopolitičko sredstvo za (1) objedinjavanje međunarodnih napora za deokupiranje i obnovu teritorijalne cjelovitosti Ukrajine, (2) prevladavanje učinaka privremene okupacije Autonomne Republike Krim i ukrajinskog grada Sevastopolja od strane Ruske Federacije i (3) zaštitu interesa građana AR Krim i građana Sevastopolja.

Ovaj dokument je predstavljen na službenim stranicama predsjednika Ukrajine, i predstavlja strategiju Ukrajine u suradnji s međunarodnim ustanovama. U parlamentarnoj skupštini NATO-a, a na inicijativu Ukrajine, bit će uspostavljena skupina za podršku Krimskoj platformi.

Povijest pitanja

Tijekom 2014. godine, kršeći temeljna načela Povelje UN-a i Završnog akta iz Helsinkija Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, Ruska Federacija iskoristila je svoje oružane snage protiv Ukrajine i okupirala dijelove njezina teritorija.

Okupacija i pokušaj aneksije Ruske Federacije suverenog teritorija Ukrajine Autonomne Republike Krim i grada Sevastopolja 2014. godine, što predstavlja grubo kršenje međunarodnog prava, izazvali su ozbiljnu krizu u međunarodnoj politici. Nova vruća točka pojavila se na europskom kontinentu, a Ukrajina i Ruska Federacija našle su se u stanju faktičkog oružanog sukoba, u kojem je već izgubilo život više od 14.000 ljudi, više od 40.000 je ozlijeđeno, a više od 1,5 milijuna osoba je raseljeno. Činjenica ruske agresije dovela je do podjele između Ruske Federacije i mnogih zemalja (posebno u Europi, Sjevernoj Americi, Dalekom Istoku i Tihom oceanu) i taj se raskol produbljuje. Uz to, narušena je vjerodostojnost međunarodnih organizacija, uključujući Ujedinjene narode, a napori međunarodne zajednice da ojača svjetski poredak zasnovan na pravilima ozbiljno su oštećeni.

U regionalnoj dimenziji, nova sigurnosna stvarnost pojavila se na Crnom moru i Sredozemlju. Rusija je značajno povećala svoju vojnu prisutnost na Krimu, razmjestivši tamo više od 30.000 vojnika i aktivno koristeći poluotok kao bazu za svoje operacije na Bliskom istoku i Mediteranu. Nakon 2014. godine na Krimu su obnovljena skladišta nuklearnog oružja, stacionirani su bombarderi i podmornice pogodne za uporabu nuklearnog oružja, što znači da će poluotok biti pretvoren u nuklearnu vojnu bazu.

Pod okupacijom, Krim je postao crna rupa Europe u pogledu ljudskih prava, odnosno mjesto široko rasprostranjenih kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava. Prisilno nametanje ruskog državljanstva stanovništvu, regrutiranje više od 25.000 stanovnika Krima u ruske oružane snage, ilegalno kretanje civila s okupiranih teritorija, veliko uništavanje i izvlaštenje privatnog vlasništva, politički motivirani progon na vjerskoj i etničkoj osnovi. Ostalo je samo 7 od bivših 49 župa Ukrajinske crkve, a oko 80 krimskih Tatara nalazi se iza rešetaka zbog izmišljenih optužbi – sve je to svakodnevna stvarnost na Krimu. Rusija također namjerno mijenja demografski sastav stanovništva Krima. Od početka okupacije 2014. godine više od 46.000 stanovnika Krima prisiljeno je napustiti poluotok, gotovo 5.000 ukrajinske siročadi ilegalno je prevezeno na ruski teritorij, deportirano je više od 2.500 ljudi, a premješteno 6.000 ukrajinskih državljana iz zatvora na Krimu u zatvore u Rusiji. Istodobno se na Krim preselilo više od 170.000 ruskih građana.

Predstavničko tijelo krimsko-tatarskog naroda, Medžlis, i dalje je zabranjeno unatoč naredbi Međunarodnog suda UN-a. FSB nastavlja redovito pretraživati ​​stanove krimskih Tatara, što je popraćeno pritvorima i ispitivanjima.

Odgovor na okupaciju i pokušaj aneksije

Međunarodna politika nepriznavanja pokušaja aneksije neprestano se razvija kao odgovor na ilegalnu agresiju Rusije. Ukrajina i njezini međunarodni partneri polaze od toga da kršenja međunarodnog prava ne mogu imati pravno legitimne posljedice.

Izglasavanje UN-ove rezolucije 72/190

Uz čl. 2 (4) o zabrani uporabe sile Povelje UN-a, Rezolucija Generalne skupštine UN-a A/RES/25/2625 od 24. listopada 1970. kaže da “niti jedno teritorijalno stjecanje uzrokovano prijetnjama ili uporabom sile neće se priznati kao zakonito“, a u rezoluciji A/RES/29/3314 od 14. prosinca 1974. stoji da “niti jedno teritorijalno stjecanje ili posebna prednost koja proizlazi iz agresije neće se priznati ili može biti priznata kao zakonita“.

Postupajući u skladu s politikom nepriznavanja u okviru općeg međunarodnog prava, Generalna skupština UN-a 27. ožujka 2014. usvojila je Rezoluciju A/RES/68/262 “Teritorijalna cjelovitost Ukrajine“, koja u stavku 6. poziva države, međunarodne organizacije i specijalizirane agencije da ne prepoznaju – ikakve promjene u statusu Krima i grada Sevastopolja, i suzdrže se od radnji ili sporazuma koji se mogu protumačiti kao priznanje takvog promjenjenog stanja. Poziv na nepriznavanje pokušaja aneksije ponovno je potvrđen u sljedećim rezolucijama Generalne skupštine UN-a 71/205, 72/190, 73/263, 74/168 o situaciji s ljudskim pravima na Krimu i 73/194 i 74/17 o militarizacija Krima. Parlamentarne skupštine OESS-a i Vijeća Europe, kao i Odbor ministara Vijeća Europe, usvojili su niz relevantnih dokumenata o nepriznavanju pokušaja aneksije Krima. Europska je unija 2014. usvojila politiku nepriznavanja ilegalne aneksije Krima i grada Sevastopolja te potvrdila svoju predanost ovome u mnogim svojim dokumentima.

Ukrajina i njezini međunarodni partneri također su uveli niz sankcija protiv Ruske Federacije zbog njenih agresivnih akcija. Australija, Albanija, Kanada, Europska unija, Japan, Gruzija, Moldova, Crna Gora, Novi Zeland, Norveška, Švicarska i Sjedinjene Države poduzele su određene restriktivne mjere. Uvedene ekonomske sankcije posebno su doprinijele rastu izravnih troškova okupacije (iz ruskog proračuna godišnje se za potporu Krimu troši najmanje 3 milijarde dolara, a najmanje 12 milijardi dolara za izgradnju mosta preko Kerčenskog kanala i pokrivanje neizravnih troškova, koji su mnogo veći, podložni ograničenjima nametnutim u ruskom financijskom, bankarskom, investicijskom i industrijskom sektoru.

Prijetnje i izazovi za scenarij “status quo

Ruske snage okupirale su Krim 2014. godine

Ruska Federacija zadržava svoj stav o Krimu, ističući da je to pitanje “zatvoreno i riješeno”, te kategorički odbacuje čak i ideju održavanja razgovora o tom pitanju.

Štoviše, osjećajući nekažnjivost za vojnu agresiju na Ukrajinu, vojnu operaciju u Siriji kao potporu režimu Bashara al-Assada, kao i opetovane sustavne pokušaje miješanja u izborni proces u stranim zemljama, trenutno vodstvo Ruske Federacije nije sklono usklađivanju svoje vanjske politike s normama i načelima međunarodnog prava.

Dakle, Ruska Federacija čini sve napore za:

  1. potkopavanje politike nepriznavanja pokušaja aneksije Krima i postizanje formalnog priznavanja “ruskog statusa” poluotoka;
  2. jačanje svoje vojne nazočnosti na Krimu radi projekcije sile u regiji Azovskog i Crnog mora, istočne i jugoistočne Europe, Sredozemlja;
  3. stvaranje i uporabu alata koji će ometati slobodu plovidbe i blokirati trgovinske rute u Crnom i Azovskom moru;
  4. poticanje posjeta Krima stranim državljanima s ciljem stvaranja dojma međunarodnog priznanja “ruskog statusa” poluotoka;
  5. stvaranje iluzije legitimiteta takozvanih “predstavnika Krima” njihovim sudjelovanjem na međunarodnim forumima;
  6. korištenje svog informacijskog, političkog i ekonomskog potencijala te utjecaja u svijetu da prisili Ukrajinu na obnovu vodoopskrbe Krima.

Ne bi li postigla ove ciljeve, Ruska Federacija aktivno koristi širok spektar alata hibridnog ratovanja (korištenje energije kao oružja protiv pojedinih zemalja i europske solidarnosti; korištenje izbjegličkih tokova s ​​Bliskog istoka kao alata za destabilizaciju unutarnje situacije u državama članicama EU; uplitanje u izbore; kampanje dezinformacija i manipulacija; kibernetički napadi na kritičnu infrastrukturu, vlade i financijske institucije; teroristički akti i ubojstva u stranim zemljama, uključujući upotrebu zabranjenog kemijskog oružja, i tako dalje).

U tim je okolnostima izuzetno važno razviti pouzdaniji i širi sustav suprotstavljanja ruskoj okupaciji i pokušaju aneksije Krima.

Krimska platforma

Ukrajina predlaže novi oblik savjetovanja i koordinacije – Krimsku platformu – kako bi se povećala učinkovitost međunarodnog odgovora na trenutnu okupaciju Krima, odgovorilo na rastuće sigurnosne prijetnje, povećao međunarodni pritisak na Kremlj, spriječilo daljnja kršenja ljudskih prava i zaštitilo žrtve okupacijskog režima, provelo deokupaciju Krima i njegov povratak u Ukrajinu.

Ciljevi Platforme:

  • konsolidacija politike nepriznavanja pokušaja pripojenja Krima Ruskoj Federaciji;
  • pojačano praćenje provedbe restriktivnih mjera i njihova pravilna provedba;
  • suzbijanje militarizacije Krima i vojne ekspanzije Moskve na južnoeuropskom krilu, što predstavlja rastuće prijetnje, uključujući hibridne, široj regionalnoj sigurnosti: Istočna i Jugoistočna Europa, Azovsko-crnomorska regija, Sredozemlje i Bliski Istok;
  • osiguravanje slobode plovidbe i sprječavanje blokiranja prometnih koridora;
  • rješavanje problema vezanih uz okupaciju Krima: kršenje ljudskih prava, kršenje međunarodnog humanitarnog prava, prijetnje okolišu itd;
  • ublažavanje negativnog ekonomskog utjecaja ruskih akcija u regiji na gospodarstva Ukrajine i drugih zemalja.

Krimska platforma želi okupiti pod svojim pokroviteljstvom sve tematske događaje i inicijative o krimskom pitanju u okviru međunarodnih organizacija, te drugih međunarodnih vladinih i nevladinih foruma.

Očekuje se da će se aktivnosti Platforme provoditi na svim razinama: šefova država i vlada; ministara vanjskih poslova; u parlamentarnoj dimenziji; te kroz mreže stručnjaka (o sigurnosti, vanjskoj politici, ekonomiji, ljudskim pravima, pravnim pitanjima i drugo).

Koordinaciju aktivnosti Platforme i pripremu za sastanke na visokoj razini provest će politički/koordinacijski odbor kojim predsjedava Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine. Uključit će predstavnike veleposlanstava zemalja sudionica i diplomatskih misija međunarodnih organizacija u Kijevu, koje će se sastajati ad hoc.

Dogovorom zemalja sudionica mogu se uspostaviti dodatne radne skupine o praktičnim pitanjima na dnevnom redu Platforme, a to su: politika nepriznavanja, sankcije, sigurnost i sloboda plovidbe, kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, prijetnje okolišu itd. Ovisno o problemu, takve radne skupine mogu okupljati stručnjake iz glavnih gradova (ministarstva vanjskih poslova drugih država članica ili drugih državnih tijela, nevladine organizacije, istraživačke institucije), kao i predstavnike veleposlanstava u Kijevu i Ministarstva vanjskih poslova Ukrajine. Ako je potrebno, mogu se koristiti i druge metode razmjene informacija o određenim pitanjima (na primjer, putem posebnog predstavnika Ministarstva vanjskih poslova Ukrajine za sankcije).

U bliskoj budućnosti, aktivnosti Platforme mogu se usredotočiti na sljedeće praktične projekte:

  1. pregled učinkovitosti međunarodne politike nepriznavanja s ciljem daljnje kodifikacije/konkretizacije;
  2. analizu djelotvornosti i učinkovosti sankcija, te ograničenja nametnutih privremeno okupiranom Krimu kako bi se utvrdile i uklonile praznine koje im omogućuju zaobilaženje;
  3. razvoj mehanizama za brzi odgovor kako bi se osigurao brz i koordiniran odgovor država članica i međunarodnih organizacija na ruske povrede međunarodnog prava, ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava na privremeno okupiranom Krimu;
  4. osnivanje godišnjeg foruma o sigurnosti crnomorske i mediteranske regije kao ključnog događaja Platforme na polju sigurnosti, uključujući zaštitu slobode plovidbe.

Mreža stručnjaka pružit će informativnu i analitičku potporu aktivnostima Platforme i igrat će aktivnu ulogu u osiguravanju visoke razine javnosti Platforme. Mreža će se sastojati od ukrajinskih i međunarodnih stručnjaka za krimska pitanja – predstavnika javnih organizacija, analitičkih i istraživačkih centara, akademskih institucija. Mreža će organizirati tematske konferencije, pripremati i objavljivati ​​izvješća, pružati preporuke o određenim aspektima rada Platforme.

Tijekom 2021. godine planira se održavanje summita u Kijevu kako bi se pokrenula Krimska platforma i odobrila deklaracija u kojoj se ocrtava vizija za daljnju konsolidaciju krimske politike.

 

*gost autor: dr.sc. Jevgenij Paščenko, filolog-slavist, Udruga hrvatsko-ukrajinska suradnja HORUS. Dr Paščenko nažalost nije dočekao današnji inauguracijski summit, jer je iznenada preminuo početkom svibnja ove godine. Tekst objavljen na portalu Obris.org o Krimskoj platformi posljednji je javni rad dr. Paščenka, no njegovo zalaganje za što veću promociju Ukrajine i ukrajinske riječi i kulture u Hrvatskoj ostat će trajno zapamćeno.

 

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.