U ponedjeljak, 25. svibnja oko 20 sati, policija je u stambenom kvartu južno od centra Minneapolisa (savezna država Minnesota) uhitila Georgea Floyda pod sumnjom da je krivotvorenom novčanicom pokušao kupiti cigarete. Floyd, 46 godina star crnac u dobroj fizičkoj kondiciji, privremeno nezaposleni vozač i zaštitar s dvoje djece, pri uhićenju nije pružao aktivniji fizički otpor. Pa ipak, on se opirao privođenju, što je postupno na licu mjesta okupilo više policaja – da bi čitava situacija polako postala i nasilna. Naime, kako su pokazale brojne video snimke događanja, policija je Floyda pokušala privesti silom, a njegovo odbijanje je na kraju dovelo do toga da četiri prisutna policajca (dva bijelca i dva Azijata) Floyda obuzdaju stiskanjem o zemlju. Riječ je tu bila o specifičnom zahvatu kojim je jedan od policajaca Floydu kleknuo na vrat, dok su mu ostala trojica držala tijelo stisnuto o zemlju gotovo deset minuta – usprkos molbama kako samog Floyda, tako i prolaznika, da obuzdani u tom položaju ne može disati. Policajci pozivaju hitnu pomoć tek kad je uhićeni Floyd krenuo gubiti svijest, da bi u idućih sat vremena bila potvrđena i njegova smrt.

Kasnije obavljena službena autopsija je kao razlog smrti navela zastoj rada srca tijekom policijskog postupanja, dok je naknadno izvedena i druga autopsija (privatno naručena), koja je kao uzrok smrti navela gušenje pritiskanjem vrata i prsnog koša. Četvorica umiješanih policajaca su dan kasnije, u utorak 26. svibnja, bili prvo udaljeni iz službe, a onda i otpušteni s posla – da bi onaj koji je Floydu klečao na vratu već 29. svibnja bio uhićen, a potom optužen za ubojstvo iz nehata – što je 3. lipnja promijenjeno u optužbe za ubojstvo. Slično postupanje je u utorak, 3. lipnja, objavljeno i za ostalu trojicu policajaca, no to sve nije spriječilo optužbe za rasizam i sustavnu grubost u policijskim postupanjima prema američkim građanima crne boje kože. Temeljem snimki incidenta i protestnih okupljanja na licu mjesta, već u utorak 26. svibnja širom Sjedinjenih Američkih Država krenuli su masovni prosvjedi – koji su do danas obuhvatili čitave SAD, pa iz solidarnosti i niz gradova širom svijeta.

No, tijekom više od tjedan dana spomenutih masovnih prosvjeda, postalo je i iz medijskih izvještaja jasno vidljivo da nisu svi demonstranti isti. Dok su tijekom dana prevladavali mirni prosvjednici u okviru više ili manje organiziranih aktivnosti, padanjem mraka na djelo bi pojačano dolazile grupe nasilnih maskiranih pojedinaca – koje bi se pojačano sukobljavale s policijom, palile zgrade, provaljivale u prodavaonice te izvodile masovnu pljačku uz izazivanje velike materijalne štete na urbanim poprištima događanja. Izlazak na kraj sa svim tim događanjima (koja su zahvatila čitav SAD) završio je ostavljen na brigu policijama i lokalnim vlastima pojedinih gradova i saveznih država, od kojih su neki postupno krenuli proglašavati izvanredna stanja, uvoditi policijske satove tijekom noći, a onda i mobilizirati nacionalne garde pojedinih saveznih država. Za to vrijeme se od američkog predsjednika Trumpa – koji inače vrlo redovito na Twitteru komentira sva aktualna događanja – o svemu ovome nije čulo ništa, sve do iza podneva u četvrtak 28. svibnja, kada je na svom profilu službeno objavio istragu te izrazio sućut obitelji George Floyda.

Trump na Twitteru

Nažalost, kako je to već običaj, formalnu i normalnu objavu uskoro je slijedila i bitno problematičnija osobna objava – koju je Trump ispalio idućega dana u rano jutro (u petak 29. svibnja u 6:53 ujutro). Po istoj praksi kako je servis Twitter njegove dvije objave od 26. svibnja označio radi izazivanja zablude kod čitatelja – ovoga puta je u pitanju bio prekršaj “veličanje nasilja”, zbog kojeg je predsjednička objava čitateljima bila dostupna tek nakon čitanja objave o povredi pravila. No, mnogo je tu problematičnih stvari u malo teksta. U prvoj objavi koja kritizira “vrlo slabog radikalno lijevog gradonačelnika” Minneapolisa, Trump ujedno prijeti kako će u slučaju da lokalne vlasti ne uspiju ovladati situacijom upravo on tamo rasporediti Nacionalnu gardu – za što predsjednik nema ovlasti budući je to organizacija podređena guvernerima saveznih država. U drugoj objavi, koja se nastavlja, prvo su demonstranti označeni terminom “Thug” (cestovni razbojnici), da bi u nastavku objavio kako je u razgovoru s guvernerom Trump naglasio da je vojska spremna u slučaju potrebe (što je prvi spomen vojske u kontekstu ovih rasnih nemira). Poruku je Trump zaključio rečenicom: “Ako bude kakvih teškoća mi ćemo preuzeti kontrolu, no kad krene pljačkanje kreće i pucanje“.

Upravo ova posljednja fraza sa spomenom pljačkanja i pucanja bila je posebno problematična, budući ona predstavlja citat izjave radikalnog šerifa Walter E. Headleya (južnjačkog “demokrate staroga kova“) “When the looting starts, the shooting starts“, koji je krajem 1967. godine rasne nemire u Miamiju na Floridi smirivao “sačmaricama i psima“, hvaleći se tadašnjim nacionalnim medijima SAD brojem mrtvih i ranjenih “mladih razbojnika” u tamošnjim crnačkim četvrtima. Dakle, Trump je opet izabrao sjajan izvor citata za pogoršanje ionako loše aktualne sigurnosne situacije širom današnjih SAD – gdje su se idućih dana nemiri širili i opsegom i žestinom. Ovo napeto stanje dobro je ilustrirala i situacija u noći od petka 29. na subotu 30. svibnja – kada su zbog sukoba s demonstrantima na obližnjem Trgu Lafayette i na ogradama Bijele kuće nadležne službe sigurnosti predsjednika i njegovu obitelj preselile u podzemno sklonište ovoga kompleksa (dok je on 3. lipnja tvrdio kako se radilo samo o posjeti skloništu radi njegove inspekcije). U svom Twitter-odgovoru od subote, 30. svibnja popodne, Trump se zahvalio “braniteljima” iz redova predsjedničkog osiguranja, te poručio demonstrantima da bi ih po probijanju obrana Bijele kuće ionako dočekali tek “najoštriji psi i svakojako oružje“.  Ujedno se Trump obrecnuo i na crnu gradonačelnicu Washingtona, koja “uvijek traži novce i pomoć“, ali nije dozvolila miješanje tamošnje policije u sukob – tvrdeći kako to nije njihov posao. Doduše, time je Trump izgubio i jedan od omiljenih prigovora svom demokratskom protukandidatu Bidenu na predstojećim izborima, kojeg je optuživao da se skriva u svom podrumskom bunkeru, dok predsjednik Trump hrabro prkosi rizicima u Bijeloj kući.

U daljnjih 7 Twitter-objava 30. svibnja Trump je postavio još neke postavke koje će se učestalo čuti idućih dana – naime, demonstranti su profesionalno organizirani, njihove aktivnosti nemaju veze s pokojnim Floydom, u svim tim “loše branjenim” mjestima demonstracija na vlasti su liberalni demokrati, poticatelji nemira redovito na poprišta demonstracija dolaze odnekud izvana, te konačno – za sve su krivi “Antifa” i radikalna politička ljevica, koje će zaustaviti “neograničena snaga naše vojske i brojna uhićenja“. Ove je teme Trump razrađivao i u  svojih 13 objava na Twitteru tijekom nedjelje 31. svibnja ove godine, od čega je posebnu pažnju javnosti zaokupila najava kako će Sjedinjene Američke Države proglasiti “Antifa” terorističkom organizacijom, bez obzira na upitnu praktičnu provedivost ove ideje.

Ponedjeljak s guvernerima

Nakon telefonskog razgovora s Vladimirom Putinom, predsjednikom Ruske Federacije, američki predsjednik Donald Trump i neki članovi njegove Vlade održali su popodne u ponedjeljak, 1. lipnja 2020. godine skupni konferencijski sastanak i s guvernerima američkih saveznih država. Tijekom tog razgovora, kojem su nazočili i William Barr (ministar pravosuđa), Mark Esper (ministar obrane), te general Mark Milley (predsjedavatelj Združenog stožera Oružanih snaga SAD, koji nije u neposrednom zapovjednom lancu), predsjednik Trump je krenuo razrađivati svoju temu “slabih guvernera i gradonačelnika” kojima treba poticaj da se suprotstave nemirima i počnu koristiti snage nacionalnih gardi – o čemu je prethodnih dana posvetio i niz svojih Twitter-objava. Dok se tog dana tek prepričavalo sadržaj ovog razgovora, u niz američkih medija su prvo došli njegovi transkripti, a nakon diskusije o njihovoj ispravnosti – i tonske snimke pojedinih segmenata. Tako se moglo čuti Trumpa kako tvrdi: “Morate hapsiti te ljude… hapsiti te ljude i sudski ih optuživati, i ne smijete pristajati na nagodbe da ne idu u zatvore. To su teroristi. To su teroristi koji rade loše stvari za našu zemlju” – kao da nacionalni problem nije baš pretjerana policijska grubost i njene žrtve. Nadalje, Trump je naglasio:

Protest “Pravda za George Floyda”, 26. svibnja 2020.godine

“Ne bi trebalo biti previše teško pobrinuti se za te tvari. A ovdje je i više ljudi koje ćete često viđati. General Milley je ovdje. On je predsjedavatelj Združenog stožera, borac, ratnik – mnogo pobjeda i bez gubitaka… i on mrzi vidjeti kako se stvari rade u različitim državama, i ja sam ga sad postavio na čelo. I ministar pravosuđa je ovdje, Bill Barr, i mi ćemo aktivirati Billa Barra, aktivirat ćemo ga vrlo jako. Mi smo jako… i ministar obrane je ovdje… Mi jako iščekujemo hapšenja. Morate postati mnogo tvrđi. Morate sve to nadići. Znam da je guverner Walz na telefonu (op. a. – Tim Walz, guverner Minnesote) i razgovarali smo, i ja se potpuno slažem s načinom na koji je on sve radio zadnjih nekoliko dana. Ja sam od njega tražio da to tako napravi. Znate, mnogo je ljudi – imamo sve muškarce i žene koje trebate, no (nadležni) ljudi ih ne angažiraju.Morate dominirati. Ako ne dominirate, tratite svoje vrijeme. Oni će vas potpuno pregaziti, i izgledat ćete kao gomila idiota. Morate dominirati, i morate uhićivati ljude, i morate suditi ljudima, i oni moraju odlaziti u zatvor na dugo vremena“.

Što se tiče počinitelja, i tu je Trump krenuo razrađivati zaključke do kojih je došao proteklih dana:

“To su radikali, i to su anarhisti. Oni su anarhisti, sviđalo se to vama ili ne… Ja znam da su neki od vas drugačijeg uvjerenja, i to je OK. Ja to u potpunosti razumijem. Ja razumijem oboje. Ja sam za sve. Ja predstavljam sve. Ne predstavljam ja – radikalnu desnicu, radikalnu ljevicu – ja predstavljam sve, no morate znati s kim imate posla. No, to se događalo i ranije, događalo se to mnogo puta. I jedini navrati kada to ima uspjeha su oni kada ste slabi. A vas većina ste slabi“.

U nastavku su riječ dobili i William Barr, ministar pravosuđa, te Mark Esper, ministar obrane. Pri tome je Barr situaciju razdvojio na (1) krajeve u kojima je nužno oštrije djelovanje nacionalnih gardi za smirivanje stanja, te (2) pojedine savezne države u kojima su se lokalne policije pokazale dostatnima za održavanje javnoga reda i mira. Pti tome, “Struktura koju ćemo koristiti je Joint Terrorist Task Force, za koju znam da je vas većina poznaje. Isproban i dobar sustav, koji se koristi i za domaći terorizam, i mi ćemo iskoristiti taj model. On već integrira vaše ljude na razini savezne države i lokalno, on je usmjeravan obavještajnim podacima, i postat će za ovo operativan“. Ministar obrane Esper dao je kratak pregled situacije, naglasivši:

“Sada imamo na terenu 17.000 pripadnika raspoređenih u nacionalne garde 29 država… manje od 200 ljudi u Baltimoru, uz njihovu Gardu. Kako su Predsjednik i ministar ispravno spomenuli, Minneapolis, Minnesota su napravili odličan posao. Do subote ujutro, nakon dogovora s predsjedavateljem Združenog stožera i sa mnom, guverner je njihovu prisutnost povećao 10 puta, dokazi tome su bili jasni od subote navečer i nedjelje ujutro. I tako, u svom apelu, ja se slažem, trebamo dominirati ‘poprištem bitke’… Što se tiče Garde. Ja sam spreman, predsjedavatelj Združenog stožera je spreman, čelništvo Nacionalne garde je spremno potpuno vas poduprijeti po pitanju mobilizacije Garde, i svega što treba. Ponovno – većina Garde nije podignuta. Samo je nekoliko saveznih država… dvije države u kojima je podignuto po više od 1.000 ljudi. Mislim da što prije to napravite, i uspostavite dominaciju nad ‘poprištem bitke’, to brže će se ovo razići, pa se možemo vratiti u normalu“.

Među sugovornicima, a i kasnije među medijima, posebno je odjeknulo njegovo korištenje izraza “poprište bitke” (“battlespace”), kao opisa za demonstracijama pogođene gradove Sjedinjenih Američkih Država. No, to je bio tek verbalni uvod u očiglednu militarizaciju čitave ove teme, koja je uslijedila samo malo kasnije tog istog dana.

Bijela kuća – konferencija za medije

Nakon ovog razgovora s guvernerima, Donald Trump se u 18:43 po istočnome vremenu, obratio i javnosti u Ružičnjaku Bijele kuće u Washingtonu. Njegov je govor trajao manje od 7 minuta, ali je protresao sve koji su ga slušali. Nakon uvoda, opisavši proteste i prateće devastacije, Trump je identificirao počinitelje: “No, posljednjih dana našu naciju su uhvatili profesionalni anarhisti, nasilne rulje, palikuće, pljačkaši, kriminalci, bundžije, Antifa i drugi. Veći broj saveznih država i lokalnih vlasti nije uspio poduzeti potrebne poteze da bi očuvali sigurnost svojih stanovnika“, da bi zaključio kako to nije posljedica prosvjeda: “To nisu mirni prosvjedi. To su akti domaćeg terorizma“.

Nakon toga je Trump objavio i mjere koje namjerava poduzeti protiv takvih prijetnji:

“Zbog toga povlačim trenutni predsjednički potez za zaustavljanje nasilja i vraćanje sigurnosti i reda u Ameriku. Mobiliziram sve raspoložive federalne resurse – civilne i vojne – ne bi li zaustavili bunu i pljačku, da okončamo uništavanje i palež, i da zaštitimo prava Amerikanaca koji se pridržavaju zakona, uključujući tu i prava iz Drugog amandmana Ustava SAD. Zbog toga, ove mjere odmah stupaju na snagu… Kao prvo, okončavamo bunu i bezakonje koje se proširilo našom zemljom. To ćemo okončati sada odmah. Danas sam snažno preporučio svim guvernerima da rasporede Nacionalnu gardu u dovoljnom broju da bi dominirali ulicama. Gradonačelnici i guverneri moraju uspostaviti prevladavajuću prisutnost snaga reda, ne bi li nasilje bilo ugušeno. Ako koji grad ili savezna država odbije primijeniti mjere koje su potrebne za obranu života i imovine njihovih stanovnika, tada ću ja ondje rasporediti Oružane snage SAD-a, i brzo riješiti taj problem umjesto njih.   

Ujedno poduzimam i brze te odlučne mjere za zaštitu našeg veličanstvenog glavnog grada, Washingtona DC. Ono što se dogodilo u ovom gradu prošle noći bilo je totalna sramota. Dok mi tu pričamo, ja sam otposlao tisuće i tisuće teško naoružanih vojnika, vojnog osoblja i policajaca da zaustave bunu, pljačku, vandalizam, napade i neobuzdano uništavanje imovine. Ovime sve upozoravamo: naš policijski sat zakazan za 19 sati bit će strogo provođen. One koji ugrožavaju nevine živote i imovinu bit će uhićeni, privedeni, i procesuirani punom oštrinom zakona“.

Da bi sve ovo mogao i stvarno postići, Donald Trump bi morao pokrenuti provedbu mjera prema relativno opskurnom propisu poznatom kao “Zakon o pobunama” (Insurrection Act) iz 1807. godine, budući da takvo korištenje Oružanih snaga SAD u većini drugih slučajeva brani propis “Posse Comitatus Act” iz 1878. godine. No, kao i kod niza drugih situacija kada je bio u prilici koristit neke specifične predsjedničke ovlasti, Trump je i ovdje javno spomenuo mogućnost svog djelovanja – bez da je odmah zaista i krenuo provoditi pripremne radnje potrebne za kretanje tim odabranim zakonskim putem, ostavivši američku javnosti i sve promatrače da u mraku nagađaju što je doista na stvari.

No tu bizarnostima nije bio kraj, budući je još tijekom ovog kratkog govora do Ružičnjaka krenula dopirati pucnjava i buka s obližnjeg Trga Lafayette, gdje su policija na konjima i vojska krenule suzavcem i gumenim mecima krčiti prostor za završni dio planiranog predsjedničkog obraćanja javnosti. Naime, nakon što je Trump govor završio riječima “Mnogo hvala. A sada idem odati počast na jedno vrlo, vrlo posebno mjesto” – gomila državnih dužnosnika se u pratnji Predsjednika SAD zaputila do obližnje episkopalne crkve Sv. Ivana, čije je prizemlje stradalo u paljevini tijekom noći od nedjelje na ponedjeljak 1. lipnja. Ondje je Trump, ispred zgrade oko koje se još osjećao suzavac, obavio kratko slikanje s užom pratnjom, pozirajući pri tome držeći priručno donesenu Bibliju – što je uskoro postalo novi izvor prijepora, osuđen oštro i od Mariann Budde, ženskog episkopalnog biskupa Washingtona. Zli jezici govore kako je ovu predstavu potaknuo odlazak predsjedničkog kandidata Joea Bidena na misu u jednu od crkava u saveznoj državi Delaware, gdje je održao medijski zapažen govor okupljenim vođama tamošnje crnačke zajednice. Kako bilo da bilo, kasnije se saznalo da je za provedbu ove akcije bio zadužen ministar pravosuđa Barr, dok je poprište nasilnog uklanjanja mirnih demostranata – koje su uživo popratile brojne televizijske kamere – tijekom večeri obišao i general Milley, čija je borbena odora na poprištu demonstracija izazvala brojne negativne komentare o ulasku ovog djelatnog vojnika u dnevnu politiku američkih rasnih neslaganja.

A realni učinci svih ovih priča?

Iako je Trumpova glasnogovornica Kayleigh McEnany tijekom kasnijih brifinga za medije odbila pojasniti točnu ulogu generala Milleya u aktivnostima suzbijanja demonstracija i pratećih nereda, uskoro je postalo jasno da razne postrojbe Nacionalne garde nisu bile jedine u premještanju širom SAD-a. Naime, u ponedjeljak se čulo kako je ministar pravosuđa Barr put Miamija i Washingtona otposlao posebne FBI timove za suzbijanje nemira, dok su u glavnome gradu SAD osvanuli i FBI timovi za spašavanje talaca, postrojbe pravosudne policije iz više dalekih saveznih država, te ljudstvo i tehnika Carine i granične zaštite (US Customs and Border Protection) i US Park Police. Uskoro je postalo jasno kako je Ministarstvo pravosuđa zapravo krenulo premještati sve svoje naoružane dijelove – FBI, ATF, DEA, US Marshals, BoP – ne bi li ondje na federalnoj razini surađivali s Ministarstvom obrane i Ministarstvom domovinske sigurnosti (DHS), te se operativno koordinirali s Metropolitan Police Department, Capitol Police, Federal Protective Service, US Secret Service i DC National guard.

Uz to, u Washingtonu se već početkom tjedna na ulicama moglo vidjeti pripadnike američke vojne policije, iz sastava bojne iz Fort Bragga u Sjevernoj Karolini (koja obuhvaća 200 do 500 pripadnika, dio i u stanju stalne visoke spremnosti), dok se čulo i o premještanju određenih vojnih inženjerijskih postrojbi – čiji su pripadnici trebali na terenu ojačati do tada prevladavajuće osoblje lokalne policije i federalne Tajne službe (Secret Service, u sastavu DHS), možda i u postojećem sklopu aktivnosti “Defense Support of Civil Authorities” (DSCA), bez potrebe za aktiviranjem ikakvih posebnih novih pravnih režima. Uz to su američki mediji spominjali kako je Pentagon tražio 600 do 800 dodatnih ljudi iz Nacionalnih gardi saveznih država Delaware, New Jersey, New York, Ohio i Utah – ne bi li se oni pridružili 1.200 do sada angažiranih pripadnika DC National Guard (Nacionalne garde federalnog okruga Kolumbija) i oko 1.700 pripadnika nacionalnih gardi saveznih država Indiana (300), Tennessee (1.000) i South Carolina (400).

Uz to, u utorak 2. lipnja se čulo kako je u dvije baze nedaleko Washingtona prebačeno i oko 700 pripadnika 82. zračnodesantne divizije, dok je još 1.400 vojnika pripravljeno za mobilizaciju u roku od sat vremena u slučaju potrebe. Američki medij koji je to otkrio (AP) ujedno je saznao i kako je svo to ljudstvo za predstojeća djelovanja bilo ovlašteno koristiti opremu za suzbijanje nemira, ali i bajunete – što je izazvalo poseban interes javnosti imajući u vidu rudimentarnu pješačku obuku Kopnenih snaga SAD za ovo oružje, uvelike usmjerenu na jurišna borbena djelovanja. Uz to su u noći na 2. lipnja nad Washingtonom zabilježeni i slučajevi lebdenja vojnih helikoptera UH-60 Black Hawk i UH-72 Lakota nisko iznad prosvjednika – tako da su pritom stvarane jake struje zraka rastjerivale okupljene i radile štetu u gradu – što je karakterizirano kao “Show of Force”, operaciju tipičnu za američka vojna djelovanja u inozemstvu. Kako se 3. lipnja čulo od ministra obrane Espera, on je Ryanu McCarthyu (sekretaru zaduženom za Kopnene snage – Army Secretary) naložio provođenje izvida o ovom postupanju vojnih pilota, dok je istodobno spomenute letove nastojao prikazati i kao moguće aktivnosti zračnog izviđanja demonstracija – koje su civili na licu mjesta krivo shvatili.

Civilno-vojne posljedice ovih poteza

No jasno je kako sve ovakve aktivnosti zapravo ugrožavaju ukupne civilno-vojne odnose u Sjedinjenim Američkim Državama postavljene nakon rata u Vjetnamu – tako da je protiv ovakvih predsjedničkih nastojanja postajao jak otpor u okviru američkog Ministarstva obrane, ali i vojnih krugova SAD. Ovo se prvo vidjelo u utorak, 2. lipnja, kada je s jedne strane na mjesto u Savjetodavnom odboru za obranu (Defence Advisory Board) dao ostavku bivši visoki dužnosnik James Miller – koji je to učinio javno, pismom u Washingtom Postu, u kojem je aktualnog ministra Espera optužio za kršenje prisege da će štititi ustavni poredak SAD-a – slaganjem s postupcima predsjednika Trumpa od ponedjeljka, 1. lipnja. Istoga dana počeli su se oglašavati i američki umirovljeni generali, osobe prepoznatljive i široj javnosti. Kao prvo, na Twitteru je svoj stav objavio umirovljeni general Martin E. Dempsey, koji je od listopada 2011. do rujna 2015 obnašao dužnost predsjedatelja Združnog stožera OS SAD. Iako prilično suzdržan, on je tom prilikom upozorio da gradovi u Americi nisu nikakva poprišta ikakvih bitaka, kao što ni građani SAD-a nisu neprijatelji države ili vojske.U to je vrijeme u magazinu Atlantic objavljen i tekst “Ne mogu šutjeti” iz pera umirovljenog admirala Mike Mullena, koji je od 2007. do 2011. obnašao dužnost predsjedavatelja Združenog stožera OS SAD.

U svom članku Mullen navodi: “Bilo mi je zlo jučer gledati kako sigurnosno osoblje – među njima i pripadnici Nacionalne garde – nasilno čiste put preko Trga Lafayette, ne bi li omogućili Predsjednikov izlet pred crkvu Sv. Ivana. Do danas sam se suzdržavao javno govoriti na teme vodstva predsjednika Trumpa, ali sada smo na prekretnici, i događaji tijekom posljednjih nekoliko tjedana učinili su mi nemoguće da ostanem šutjeti“. Mullen je situaciju u SAD-u opisao riječima:

“Ostajem uvjeren u profesionalizam naših muškaraca i žena u uniformi. Oni će služiti s primjerenim vještinama i suosjećanjem. Oni će slušati zakonite zapovjedi. No, manje sam uvjeren u ispravnost zapovjedi koje će biti izdavane od ovog vrhovnog zapovjednika, i nisam uvjeren da su uvjeti na našim ulicama, koliko god loši bili, dostigli razinu koja bi opravdavala jaki oslonac na vojne postrojbe. Zasigurno, nismo prošli ni onu prijelomnu točku nakon koje bi bilo primjereno aktivirati odredbe Zakona o pobunama (op.a. – Insurrection Act iz 1807.)“.

No, nakon što je kontrirao predsjedniku, umirovljeni admiral se osvrnuo i na teze aktualnog ministra obrane Espera riječima: “Nadalje, duboko sam zabrinut da će – dok izvršavaju njihove naredbe – djelatni pripadnici naših oružanih snaga biti iskorišteni u političke svrhe. Čak i usred nereda kojima svjedočimo, moramo nastojati da američke gradove i mjesta vidimo kao svoje domove i naša susjedstva. Oni nisu nekakva ‘poprišta borbi’ kojima bi se dominiralo, i nikad to ne smiju ni postati“.

Nakon svega toga nije ni čudilo da je u srijedu, 3. lipnja, Mike Esper i službeno pokušao promijeniti svoj stav po pitanju ideja predsjednika Trumpa o angažiranju pripadnika Oružanih snaga SAD u suzbijanju aktualnih rasnih nemira. On je u razgovoru s medijima izjavio: “Ne govorim ovo samo kao ministar obrane, već i kao bivši vojnik, i bivši pripadnik Nacionalne garde… opcija korištenja djelatnih snaga u ulozi čuvanja reda i mira trebala bi biti korištena samo u krajnjim slučajevima, i samo u situacijama najveće razine hitnosti i ugroze“, dodavši još izričito: “Mi sada nismo ni u jednoj od takvih situacija. Ne podržavam proglašenje stanja sadržanih u Zakonu o pobunama (op.a. – Insurrection Act iz 1807. godine)“. No, dok se paralelno s ovakvim izjavama čulo da je od oko 700 pripadnika 82. zračnodesantne divizije (većinom vojne policije i inženjerije), koji su u ponedjeljak navečer bili prebačeni blizu Washingtona, njih oko 200 trebalo biti opet odmaknuto od glavnoga grada SAD u srijedu, 3. lipnja – ta je odluka završila opozvana navodno od samog predsjednika Trumpa, tako da su ove postrojbe ostale u predgrađima Washingtona.

Dok se Esper 3. lipnja još pokušavao i ispričavati za svoju prisutnost na propagandnoj šetnji do crkve Sv. Ivana, tvrdeći da je samo slijedio predsjednika, očekujući da ide pozdraviti pripadnike federalnih snaga na dužnosti oko Trga Lafayette – on je ipak ostao kod svojih priča o “poprištima borbi” kojima je začinio predsjedničke razgovore s guvernerima saveznih država u ponedjeljak, 1. lipnja ove godine. Kako bilo da bilo, bez obzira na razinu izmotavanja i opravdavanja, jasno je da je njegova pozicija na čelu Pentagona automatski došla u pitanje samim trenutkom već i najmanjeg javnog protivljenja politici Ovalnoga ureda.

James Mattis – jasno i glasno

Sve ovo je konačno u večernjim satima srijede, 3. lipnja dovelo i do javnog očitovanja umirovljenog generala Jamesa Mattisa, osobe koja je do siječnja 2019. bila ministar obrane u administraciji Donalda Trumpa. Mattis tako među ostalim piše u svom otvorenom pismu:

“(…) Kada sam se pridružio Oružanim snagama, prije kakvih 50 godina, prisegnuo sam podržavati i braniti Ustav. Nikad nisam ni sanjao da bi postrojbama koje su položile istu takvu prisegu moglo biti zapovijeđeno pod bilo kakvim okolnostima da krše ustavna prava svojih sugrađana – a još manje da to čine ne bi li omogućile bizarno fotografiranje izabranog Vrhovnog zapovjednika, uz kojega bi stajalo vojno vodstvo.

Mi moramo odbaciti svako promišljanje o našim gradovima kao o ‘poprištima borbi’ na koja bi se našu djelatnu vojsku slalo da ‘dominira’. Kod kuće, mi bi trebali naše Oružane snage rabiti samo kada se to traži, u vrlo rijetkim prilikama, od strane guvernera naših saveznih država. Militarizacija našeg odgovora, kakvoj smo svjedočili u Washingtonu DC, postavlja scenu za konflikt – lažni konflikt – između naše vojske i našeg civilnog društva. Ona narušava moralne osnove na kojima se temelji spona povjerenja između muškaraca i žena u uniformi i društva kojeg su oni prisegnuli štititi, i kojeg su dio i oni sami. Održavanje javnoga reda i mira zadaća je civilne države i lokalnih vođa, koji najbolje razumiju svoje zajednice, i koji im odgovaraju za učinjeno.

Kako je napisao James Madison u svojem djelu Federalist 14: ‘Ujedinjena Amerika tek s nekoliko vojnika, ili čak i bez ijednog vojnika, predstavlja bolju branu stranim htijenjima nego razjedinjena Amerika, makar i sa sto tisuća veterana spremnih na borbu’. Ne moramo militarizirati naš odgovor na javne prosvjede. Moramo se ujediniti oko zajedničke svrhe. A to počinje jamstvom da smo svi jednaki pred zakonom.

(…) Donald Trump je prvi predsjednik u mom životnome vijeku koji ne pokušava ujediniti američko stanovništvo – čak se ni ne pravi da to pokušava. Umjesto toga, on nas pokušava podijeliti. Mi svjedočimo posljedicama tri godine ovog ustrajnog nastojanja. Mi svjedočimo posljedicama tri godine bez ozbiljnog i odraslog vodstva. Možemo se ujediniti i bez njega, vodeći se snagom urođenom u našem civilnom društvu. To neće biti lako, kao što je to pokazalo i posljednjih nekoliko dana, no mi to dugujemo svojim sugrađanima; prošlim generacijama koje su krvarile da zaštite naše zavjete, i našoj djeci“.

Naravno da na Twitter-odgovor osvetoljubivog Donalda Trumpa ni ovoga put nije trebalo dugo čekati. Još istog tog 3. lipnja iza 21 sata Trump je Mattisu odgovorio u dvije vezane objave, ogorčenim tonom ali bez imalo težine u izjavama. On je tako napisao: “Vjerojatno jedina stvar koju Barack Obama i ja imamo zajedničku je da smo obojica imali čast otpustiti Jima Mattisa, najviše precijenjenog generala na svijetu. Ja sam tražio da mi podnese otkazno pismo, i pri tome sam se osjećao sjajno. Njegov je nadimak bio ‘Kaos’, što mi se nije sviđalo, i promijenio sam to u ‘Mad Dog’… Njegova najveća snaga nije na vojnome polju, već u razvoju osobnih odnosa s javnošću. Dao sam mu novi život, stvari za raditi, bitke za pobjeđivanje, no on se rijetko ‘vraćao kuća pobjednički’. Nije mi se sviđalo njegov stil ‘vođenja’, kao ni išta drugo oko njega, a tu se mnogi samnom slažu. Drago mi je da je otišao!“.

Nažalost, bez obzira na posljednju raspravu na relaciji Mattis-Trump, svim ovim događanjima u Sjedinjenim Američkim Državama ni izbliza se ne nazire kraj.