Dok se tema utrke u naoružanju u Hrvatskoj donekle ispuhala od petka navečer, i odgovora Ministarstva obrane RH, prije svega ministra Kotromanovića, na tvrdnje Ministarstva vanjskih poslova Republike Srbije – posljednji su dani u Beogradu samo doprinijeli kipljenju kako u medijima, tako i u sferi državne politike. No, pitanje navodne regionalne utrke u naoružanju Hrvatske i Srbije dobilo je ondje jučer i jasnu međunarodnu razinu, budući se u Srbiji u višednevnom posjetu zatekao i Dmitrij Rogozin, potpredsjednik Vlade Ruske Federacije. Iako se njegov višednevni posjet Srbiji formalno vrti oko dvodnevnog zasjedanja srpsko-ruskog Međuvladinog komiteta za trgovinu, ekonomsku i naučno-tehničku suradnju, pod predsjedanjem ministra vanjskih poslova Srbije Ivice Dačića, našlo se tamo vremena za još ponešto – među ostalim, i za najave razgovora o modernizaciji Vojske Srbije na marginama programa.

Nedjeljni boravak u Srbiji Rogozin je započeo razgledom Vojnog muzeja na Kalemegdanu, da bi ga u nastavku dana domaćini prebacili u Pančevo, gdje je posjetio ondje baziranu Specijalnu brigadu Vojske Srbije (istu onu koju je krajem listopada 2013. godine posjetio i hrvatski ministar obrane Ante Kotromanović). Po razgledu tehnike, Rogozin se i osobno okušao u gađanju pištoljem na tamošnjoj streljani u okviru vojnoga poligona Ministarstva obrane RS. Drugi dan njegovog posjeta ispao je bitno ozbiljniji – ruski se gost susreo s predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem, da bi onda održao i zajedničku konferenciju za tisak s Aleksandrom Vučićem, premijerom Republike Srbije. I već tog prvog pravog radnog dana posjeta, prethodno spominjane vojne teme su s margine skočile u samu sredinu događanja.

Kod predsjednika Srbije Tomislava Nikolića Hrvatska je bila početna tema u priopćenju sa sastanka, gdje je zabilježena Nikolićeva izjava: “Srbija nеćе tražiti ustupkе, iako možе s pravom mnogo toga očеkivati od Rusijе”, kao i čuđеnjе povodom navodnih hrvatskih prеgovora s Norvеškom o nabavi rakеtnog sustava NASAMS, s obzirom na to da da nеćе biti oružanog sukoba u rеgiji. “Mi sigurno nеćеmo ratovati protiv Hrvatskе, a pogotovo bi bio bеsmislеn rat Srbijе protiv NATO. Srbija nеćе uložiti ogroman novac na rakеtе kojima bismo gađali Hrvatsku“, uz izraze zahvalnosti za brigu Rusije o sigurnosti Srbije. Na tu je temu onda itekako bilo govora i prilikom zajedničkog obraćanja javnosti Rogozina te premijera RS Vučića, gdje je komunikacija s javnošću započela na temama plina, industrijske suradnje, i turizma, da bi onda polagano stvari skliznule prema vojno-tehničkoj suradnji, obračunu premijera Vučića s domaćim analitičarima, a onda i na “slučaj Hrvatska”. Tako se od Vučića moglo čuti:

“Kao što znate, Srbija je za mir, punu stabilnost u regiji. Srbija je za najbolje moguće odnose sa svim svojim susjedima, sa svim ljudima. Srbija nikada nikoga neće napasti. Srbija jedino što radi – da uvijek, i u svakom trenutku, može zaštititi svoj teritorij, svoju zemlju i svoj narod. Dakle, mi prijetnje nekih drugih, i to što šute, i to što ne odustaju od nabavljanja veoma snažnog i ofanzivnog oružja… mi i na to šutimo. Ne radimo ništa. Gledamo da se sami snađemo, koliko možemo – a tamo gdje ne možemo, tamo ćemo učestvovati na tržištu i pokušati nabaviti ono što nam je potrebno. I to je sve. Ja mislim da je to fer odnos, da za nas mir i stabilnost u regiji su najvažniji, i očekujemo od naših ruskih kolega da nam priopće što je to što oni misle po tom pitanju. Oni će tek krenuti u ozbiljnije analize, i da vidimo kako i na koji način možemo naše probleme riješiti. U svakom slučaju, i po tom pitanju, kao i po svim drugim pitanjima, mi ćemo našu suradnju nastaviti – potpuno uvjereni da prijateljstvo Srbije i Rusije može biti unaprijeđeno još konkretnijom i ekonomskom i svakom drugom vrstom suradnje. I mislim da je Srbija pokazala da se ponaša kao neovisna, suverena zemlja, i zahvalni smo i Ruskoj Federaciji što to opredjeljenje Republike Srbije – da bude i neovisna, i suverena, i vojno neutralna zemlja – poštuje“.

Na to je Dmitrij Rogozin ipak istaknuo da njegov posjet predstavlja nastavak kontakata započetih prošlogodišnjim posjetima srpskih dužnosnika Moskvi, i da će po pitanju vojno-tehničke suradnje biti razmotrene molbe pristigle iz Srbije, iz Ministarstva obrane Republike Srbije. Tada je Aleksandru Vučiću na poklon uručena i maketa raketnog protuzračnog sustava S-300, “model sustava kojeg proizvodimo, kojeg koriste, i koji uživa veliku popularnost u Rusiji“.

“Ruska strana će napraviti sve što je neophodno da bi osigurali za našeg saveznika na Balkanu neophodnu podršku“, napomenuo je Rogozin, nastavljajući o presudnoj ulozi ruske vojno-tehničke komisije u ovoj međunarodnoj suradnji, u skladu s ekonomskom situacijom i Srbije i Rusije. Pri tome je specificirao i ulogu Rusije, napomenuvši: “Kako Srbija procjenjuje svoju sigurnosnu situaciju je njeno osobno pitanje, mi samo razmatramo tehničke detalje“.

Naglasak na tvrdnji da u današnje vrijeme ne treba toliko povijesne romantike, koliko ekonomske stvarnosti, Rogozin je potcrtao i tvrdnjom: “Kada bih slikao odnose Srbije i Rusije, naslikao bih veliko srce s, nažalost, ne tako jakim mišićima. Rusi iskreno osjećaju ljubav prema srpskom narodu, ali privredni odnosi zaostaju“. Pri tome, kombinacija međunarodnih sankcija prema Rusiji, niskih cijena nafte na međunarodnom tržištu (i do 33 USD za barel), te posebno sankcija koje je Moskva uvela prema Turskoj (nakon rušenja ruskog vojnog zrakoplova u Siriji 24. studenog 2015. godine), otvorila je velike gospodarske mogućnosti za Srbiju – koja se usprkos kandidaturi za članstvo u Europskoj uniji nije pridružila sankcijama EU. U proizvodnji dijelova za rusku auto-industriju (posebno marke KAMAZ i AUTOVAZ), gdje su poslove izgubili Turci, Rogozin je izrazio vjeru da Srbija može preuzeti poslove.

“Jedan naš interes predstavlja i uspostava helikopterskog servisnog centra na području Srbije, gdje su sada naši stručnjaci posjetili vezane proizvodne sposobnosti Srbije, i vi znate da na prostoru država istočne i središnje Europe postoji nekoliko stotina helikoptera sovjetske i ruske proizvodnje. Oni su vrlo popularni. Ja sam do sudjelovanja u Vladi bio predstavnik Rusije pri NATO-u… i među državama NATO-a je bio formiran zaseban fond za helikoptere tipa Mil… helikoptere Mi-8 pretežito… od država NATO-a s tom vrstom ruskih helikoptera. Međutim, u uvjetima kada su sankcije prema Rusiji podržale redom države centralne i istočne Europe, a Srbija te sankcije nije podržala, mi bi mogli taj servisni centar napraviti u Srbiji,  a ne u tim državama koje su podržale sankcije prema Rusiji“

– što je ideja koja je posljednjih mjeseci u samoj Srbiji bila dočekana s poprilično skepse.

Na temu naoružavanja Srbije, Aleksandar Vučić prvo se osvrnuo na domaće kapacitete, kako proizvodnje, tako i njemu politički te stručno suprotstavljene vojne analitike:

“Mi razvijamo svoje oružje, govorim o Republici Srbiji. A onima koji bi… koji toliko ne vole svoju zemlju da bi voljeli da uvijek bude najzaostalija, i da bude nesposobna da bilo što izgradi, napravi i učini, mogu samo poručiti – da su valjda autoprojekcijom, odnosno polazeći od sebe, i od onih koje su podržavali, došli do takvog zaključka – da mi nemamo nikakve mogućnosti. Da, mi imamo svojih mogućnosti, i radimo na tome, unapređujemo svakoga dana – i uskoro ću vas voditi, za manje od 6 mjeseci, vidjet ćete neke od tih sustava, uključene u vojne efektive Vojske Srbije. To su naši proizvodi“.

Nakon toga, na red je došla Hrvatska i navodne, nesuđene hrvatske “balističke rakete” i njihove “lansirne rampe” koje premijera Republike Srbije tako tište posljednjih dana…

“Što se tiče razgovora s našim ruskim prijateljima, mi imamo više drugih zahtjeva. Svaka zemlja, kako je rekao i gospodin Diković, razmišlja o sebi… ali mi imamo određena pravila, znate, i po Daytonskom sporazumu, i po sporazumu s OESS-om, i mnogim drugim sporazumima – 5.2.2 sustave, i sve drugo – koje očigledno neki ne poštuju, zato što nam kažu: ‘Pa vi ste nervozni!’. Pa kako da ne budete nervozni kad netko nabavlja balističke rakete. Ja ne mislim da sam nervozan, samo sam zabrinut. Ako netko nabavlja lansirne rampe za balističke rakete… a nemojte me tražiti da vam pričam kako te rakete imaju domet 300-350 km… i da možete, zamalo iz Zagreba, a da ne kažem i iz bilo kojeg drugog mjesta gađati bilo koje… gotovo svako mjesto na teritoriju centralne Srbije i Vojvodine. Jednostavno se onda postavlja pitanje – čemu to sve, ako su sve druge zemlje u NATO-u, u okruženju, a jedino smo mi vojno neutralni? Za koga se to netko priprema? Zato smo mi molili naše američke kolege… uputili smo, rekao bi, takve molbe i našim hrvatskim prijateljima – da to ne rade, zato što mi smatramo da su mir i stabilnost nešto što je najvažnije i najpotrebnije za cijelu ovu regiju. Ali, Srbija neće biti žrtva bilo čije agresije, to je stvar koju mogu reći. Mi – kao što je to nekada pokojni Broz govorio – živimo kao da će sto godina biti mir, a pripremamo se kao da će sutra netko nas napasti. Mi nikoga nećemo – to je sasvim sigurno“.

Pa je onda u istome tonu Aleksandar Vučić nastavio i o naznakama tih priprema Republike Srbije, “kao da će ih sutra netko napasti“…

“Što se tiče S-300… Ovo je maketa, znate. To je previše skupo za nas. Nemamo mi te novce, u ovome trenutku. Ali, želim zahvaliti gospodinu Rogozinu, jer je on osobno, i njegova vlada, i njegov predsjednik – izrazili su želju da srpskoj stranu kroz određene aranžmane pomognu. To je sve što vam mogu reći u ovome trenutku. Dakle, Srbija nikome, i ni za koga, nikada više neće biti laka meta“.

“To mi najviše ulažemo u vlastitu proizvodnju, i to ćemo i nastaviti. To financiramo iz izvora koje naše kompanije imaju. Dakle, prije svega Yugoimport SDPR, i druge naše kompanije. Yugoimport je napravio tvornicu u Plani, u kojoj se sklapaju složeni borbeni sustavi – onamo sam vas već vodio dva ili tri puta. Vodit ću vas uskoro ponovno, jer ja mislim da ondje uskoro počinje serijska proizvodnja upravo ovih oružja o kojima smo govorili – a to su NORA-e i Lazar-i. Uskoro će dobiti MUP RS 20 novih borbenih oklopnih vozila, a Vojska će dobiti 4 nova borbena oklopna vozila. Dobit će i čamce, dobit ćemo još nešto… Od streljiva, gotovo je sve na raspolaganju, od 5.55 do 155 milimetara, apsolutno sve… Apsolutno sve što nismo imali, a nismo imali ni 12,7 – tako da ćemo sve mi proizvoditi, ovdje u Srbiji. To je iz naših sredstava, i za to su sredstva osigurana“.

“Da, postoje i značajna sredstva koja Srbija ne proizvodi – govorimo o oružju koje Srbija ne proizvodi, a koje Ruska Federacija proizvodi – i mi smo o tome razgovarali sa našim kolegama, s našim prijateljima iz Rusije. Naravno, o tome ne možemo govoriti javno, dok ni oni sami ne pogledaju, kakve su njihove mogućnosti. Mi nemamo novaca da platimo punu ili najvišu cijenu. Za neke male količine, za određene vrste oružja to možemo platiti, i to si možemo priuštiti, za nešto više ne možemo. Ali sam zahvalan ruskoj strani što su zaista bili i vrlo korektni, i konkretni – što su ponudili neusporedivo bolje uvjete no za bilo koga drugoga, pri nabavci oružja. to je sve što vam u ovom trenutku mogu reći. Pred nama su mjeseci i godine razgovora o tome. To ne ide za jedan dan“.

Za kraj, Vučić se osvrnuo i na tvrdnje koje posljednjih dana govore o hrvatskome naoružavanju kao sredstvu kojim bi se Srbiju pritiskalo u NATO ili EU, na koje je pomalo patetično odgovorio…

“Ja nisam osjetio tu vrstu pritiska. Mene nitko ne poziva telefonom. Vodim vladu koja je neovisna i suverena, a Republika Srbija je u ranijem periodu – u vrijeme nekih drugih skupštinskih većina – donijela deklaraciju o vojnoj neutralnosti… To je za nas obvezujući akt. Mi smo vojno neutralni, ne idemo ni u jedan vojni savez, čuvamo ljubomorno svoju slobodu, svoju neovisnost. Nikome ne želimo ništa loše – samo nam nemojte govoriti da je naša prijetnja to što govorimo da ćemo zaštititi svoju zemlju. Budući da, kad nekome kažete da ćete štititi svoju zemlju – to je naša ustavna obveza, a ne naša prijetnja. I to moraju svi znati. I to je velika razlika prema onima, koji iz samo njima znanih razloga žele imati lansirne rampe i balističke rakete. Jer netko nam mora objasniti – čemu to? Za što to služi? Protiv koga će to biti uporabljeno? Ne uzimate to za muzeje“.

Povijesne reference

Reklamu svojeg naprednog oružja Rogozin je uklopio i u određene povijesne okolnosti, napomenuvši: “Što se tiče ovakvih igračaka, kao što je S-300… da je takav sustav bio kod vas 1999. godine, ja na putu ovamo ne bi vidio srušene zgrade srpskog generalštaba“.

U tom svjetlu su i gledanja Dmitrija Rogozina, koji jе predsjеdnika Nikolića uvjeravao da se neće ponoviti ta 1999. godina, kada Rusija zbog svojih slabosti nijе bila u stanju pomoći Srbiji: „Mi pažljivo pratimo situaciju u rеgiji. Sada sе osjеćamo mnogo sigurnijе nеgo prijе, a to jе zato što nam jе porasla vojna moć. Mislim da jе i Srbiji potrеbna vojna snaga“. Prema Rogozinu, posebno jе to bitno po pitanju Kosova – gdje je on ustvrdio da su i pravda i Rusija na strani Srbijе, a Beograd bi se trebao naoružati strpljеnjеm, te nе priznavati njegovu nеovisnost, što navodno ni sama Rusija nikada nеćе učiniti.

Gledajući neracionalne vrhunce koje posljednjih dana dosežu nategnute priče o utrci u naoružanju Srbije i Hrvatske, i nama tek ostaje naoružati se strpljenjem, u nadi da će ova bura u čaši vode ipak prije ili kasnije prestati biti primarna zabava lokalnih političara željnih izbjegavanja onih stvarno bitnih te težih društvenih tema, i u Hrvatskoj i u Srbiji.