U jednom istraživanju od prije nekoliko godina hrvatski građani su morali izreći u koju državnu instituciju najviše vjeruju. S ogromnim postotkom pobijedila je vojska, odnosno Oružane snage. Govori to možda i o našem psihološkom profilu, vjera samo u naoružanu uniformu, ali je pokazatelj i još jedne stvari. Kad je zbilja frka, svi mi imamo nekakvu vjeru u vojsku.

Poplave u Slavoniji donijele su od početka stanje konfuzije. Da se ne lažemo danas, kad su nasipi pukli, došlo je do kaosa i situacije da se ne zna tko pije, a tko plaća. Oružane snage tih su prvih dana bile jedini svjetionik uređenosti u kaotičnoj situaciji.

Iz Zagreba i drugih dijelova Hrvatske dosta je lako izbacivati floskule, no u razgovoru s ljudima koji su to preživjeli i koji danas nastoje posušiti svoje kuće, jasno je kako najveća količina zahvalnosti ide prema Oružanim snagama. Pored njih, kao velike pozitivce izdvajaju i Gorsku službu spašavanja te vatrogasce. Ostale institucije, od Crvenog križa do policije, pogotovo policije, na terenu od žrtava nisu dobile prolaznu ocjenu. Lokalci iz Gunje i danas će kazati kako je hijerarhijska ustrojenost Oružanih snaga prva uspjela uspostaviti kakav takav red onih kritičnih dana i noći.

I onda se tu dolazi do klasičnog hrvatskog apsurda. Institucija koja je onda kad je trebalo bila efikasna, ona je najveća žrtva žestokog cijepanja proračuna. Dok drugi dolaze pred premijera i objašnjavaju da im treba još, Ministarstvu obrane se kod svakog rebalansa proračuna nagriza. A vojska, kakva već jeste, slegne ramenima i izvrši zapovijed. Reži proračun. U isto vrijeme, policajci će kukati kako nemaju dobre ljetne majice, kroz desetak godina MUP-ov sustav će nabujati za 10 tisuća novih članova, za DUZS će se i najupućeniji pitati što oni zapravo rade. Svima njima, iz godine u godinu, potrošnja proračunskih sredstava raste. Oružanim snagama opada.

Hrvatska je očigledno prokleta država. Svima je sasvim normalno da se vojsci proračun reže, jer »oni su vojska, njima se može«. Svima drugima, uključujući i agencije bizarnih naziva i upitne operativnosti, nekako se pronađu dodatna sredstva. MORH je i na posljednjem rebalansu bio žrtva s preko 200 milijuna uzetih kuna. U isto vrijeme, Ministarstvo zdravlja je pred Banske dvore došlo s zahtjevom za dodatne tri milijarde kuna. Nakon svih loših stvari u istočnoj Slavoniji, najveći dio »čišćenja« terena obavila je vojska u suradnji s vatrogascima. Manjku financijskih sredstava unatoč.

Sve je to samo još jedan pokazatelj da se u ovoj državi stvari rade stihijski. Civilna zaštita, Državna uprava za spašavanje, a bogami i veći dio policije, zapravo su nesposobni, katastrofa u Slavoniji je to pokazala. Bilo što drugo kazati bi bilo mazanje očiju. Vojska, sa svim svojim manama koje ima, u isto vrijeme je pokazala efikasnost. A već u sljedećem rezanju proračuna ponovno će biti kod »dželata«. Za ove druge, koje ne krasi efikasnost, već će se naći koja dodatna kuna.

——————————–

Original ovoga teksta objavljen je 1. srpnja 2014. godine pod naslovom “Uzimajmo od onih koji zbilja rade”, u dnevniku Novi list i na internetskoj stranici http://www.novilist.hr. Njegov je autor specijalizirani novinar Danko Radaljac, uz čije dopuštenje tekst i prenosimo.

U originalu je tekst dostupan na adresi: http://www.novilist.hr/Komentari/Blogovi/Lopta-je-okrugla-Danka-Radaljca/Uzimajmo-od-onih-koji-zbilja-rade