Danas u 14 sati centrom Zagreba ponovno je odjeknula poznata arija “U boj, u boj”, nedvojbeno najpoznatiji dio opere “Nikola Šubić Zrinski” Ivana pl. Zajca. No, ono što je bilo posebno u otvorenoj izvedbi usred prolaza Oktogon su izvođači – niz postarijih pjevača iz Japana. Riječ je tu o veteranima (alumni) zborskog pjevanja s japanskog sveučilišta Kwansei Gaikun, privatne kršćanske obrazovne institucije koja ove godine slavi 125. godišnjicu svoga osnutka.
U tih 125 godina, od osnivanja u Kobeu 1889. godine pa sve do danas, ovo je sveučilište preraslo u ozbiljnu visokoškolsku ustanovu koja danas za preko 20 tisuća polaznika pruža dodiplomsku te postdiplomsku naobrazbu u gotovo 40 studijskih smjerova. U svemu tome, za Hrvatsku je zanimljiva 1924. – godina kada je spomenuto sveučilište za himnu svoje obrazovne institucije odabralo upravo ariju “U boj, u boj”. Od tada, pa tijekom proteklih 90 godina, ta se melodija ondje učestalo izvodi – zajedno s njenim originalnim hrvatskim tekstom.
Ako se tko pita otkud ova arija u Japanu – navodno je u pitanju “kulturalna razmjena” s kraja 1918. godine, kada je na obalama Japana nastradao jedan od brodova kojim su u Europu bili prebacivani vojnici “Češke legije” – velik protu-sovjetske postrojbe što je kraj Prvog svjetskog rata dočekala u Sibiru. Za izvođenje popravaka je brod SS “Heffron” morao biti otegljen u Kobe, u brodogradilište Mitsubishi. Legenda kaže da je tijekom dužih popravaka spomenuta češka vojska ondje došla u kontakte s odabranim mladima iz obližnjeg kršćanskog sveučilišta (koji su govorili engleski radi metodističkih misionara iz Kanade, koji su tu instituciju i osnovali).
Među ostalim, tu je došlo i do upoznavanja zborova (češkog vojnog i japanskog studentskog), a Česi su Japance naučili ukupno četiri pjesme – od koji je baš arija “U boj, u boj” ostavila poseban dojam. I tu priči nije bio kraj, budući je muški zbor sveučilišta Kwansei Gaikun (poznatog i po skraćenome nazivu Kangaku) ovom pjesmom četiri puta osvojio i japansko Nacionalno natjecanje muških zborova. Ta je činjenica melodiji (za koju su mnogi u Japanu dugo mislili da je po podrijetlu češka) praktično pa zagarantirala popularnost, a onda i učestalo izvođenje u mnogo nadolazećih godina.
Od osamostaljenja Hrvatske 1991. godine Japan je u više navrata otkrivao Hrvatsku, pa i na ovoj muzičkoj razini. Upravo je zato zanimljivo čuti kako je ovo gostovanje japanskih pjevača u Zagrebu organizirao niz privatnih sponzora te kulturnih društava, dok se ipak za glavninu troška i napora moglo čuti da su ih snosili sami pjevači – koji su navodno posebno poželjeli izvesti svoju uvježbanu skladbu u njenoj originalnoj domovini.
—————————-
—————————-
