Odluka o povlačenju hrvatskih vojnika iz mirovne misije na Golanu, koju je predsjednik Republike Ivo Josipović donio 01. ožujka, protekla je dva dana razmatrana na dva saborska radna tijela – Odboru za zakonodavstvo (u utorak, 12. ožujka) i Odboru za obranu (u srijedu, 13. ožujka). Kako je ranije najavio, predsjednik Josipović Odluku o povlačenju donio je samostalno, temeljem ovlasti iz čl. 100. st. 1. Ustava RH i čl. 11. st. 3. Zakona sudjelovanju pripadnika OS RH, policije, civilne zaštite, te državnih službenika i namještenika u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, te ju je samo proslijedio na potvrdu Hrvatskom Saboru.
Posljednji dogovor pred početak posla – ministar Kotromanović i voditelj sjednice, dopredsjednik Odbora Ronko
Na jučerašnjoj sjednici Odbora za obranu Odluku je ukratko obrazložio od Predsjednika za to zadužen ministar obrane Ante Kotromanović. Prisutne članove Odbora Kotromanović je obavijestio da su u tijeku pripreme za izvlačenje hrvatskih snaga s Golana, ali iz sigurnosnih razloga nije želio reći kada će se to zaista i dogoditi:
„Mi smo obavili razgovore sa svim našim partnerima – jučer (u utorak, 12. ožujka, op.a.) je bio načelnik Glavnog stožera u Austriji, prije smo obavili razgovore s ministrom obrane i načelnikom GS-a (ja osobno), i s kancelarom, austrijskim premijerom… Razgovarali smo u UN-u, informirali smo sve naše partnere – oni potpuno razumiju i podupiru našu odluku o samom izvlačenju, tako da je to napravljeno temeljito i dobro.“
O smislu hrvatskog sudjelovanja u UN-ovoj misiji na Golanu, kazao je Kotromanović, razgovaralo se već i ranije, u sklopu redefiniranja hrvatskog sudjelovanja u UN-ovim misijama uopće. Već je tada zaključeno da Hrvatska nema velike koristi od UNDOF-a, zbog čega je čak bilo dogovoreno da se hrvatsko sudjelovanje u UN-ovoj misiji na granici Sirije i Izraela prepolovi – sa saborskom odlukom dozvoljenih 110 vojnika u 2013. godini na vjerojatno maksimalno 55, no razbuktavanje krize u Siriji i širenje na Golan tu je odluku stavilo po strani. Razbuktavanje krize vjerojatno će utjecati i na trasu izvlačenja hrvatskih snaga s Golana. Dosadašnje redovite rotacije vršile su se preko međunarodnog aerodroma u Damasku, no kako je novinarima naknadno objasnio Kotromanović:
„S obzirom da se komplicira situacija u okruženju, s obzirom da, koliko je meni poznato, u Siriji one zrakoplovne luke koje su bile da sada nominirane i koje su se koristile za logistiku i za dolazak i odlazak snaga nisu više toliko sigurne, tako da će se vjerojatno to morati učiniti preko neke druge države, ili stvoriti situaciju – sigurnu situaciju – da se oni mogu bez ikakvih problema izvući. To nisu jednostavne operacije, pogotovo u sadašnjoj situaciji koja se dodatno komplicira.“
Vlatku Cvrtili je na Odboru za obranu prošao već drugi bitan proceduralni prijedlog
Članovi Odbora za obranu ovoj se odluci o povlačenju nisu usprotivili, štoviše – jednoglasno ju je prihvatila i pozicija i opozicija – ishodom glasovanja od 7 “za” , nitko “protiv” i nitko “suzdržan” od saborskih zastupnika kojih se okupilo taman za kvorum. Pri tome, nije bilo ni ozbiljne diskusije na temu, dok se u čitavoj toj tišini po pitanju i Golana i Sirije uopće istaknuo jedino vanjski član Odbora Vlatko Cvrtila. On je predložio da ubuduće Ministarstvo obrane češće obavještava saborski resorni Odbor o stanju i položaju hrvatskih snaga u mirovnim misijama – što je praksa koja je i u prošlome sazivu Sabora bila prisutna, doduše, tada na zahtjev pokojnog Borisa Šprema, ondašnjeg predsjednika Odbora.
„Ja bih predložio da u nekakvim razumnim vremenskim razmacima Ministarstvo obrane i Glavni stožer informiraju ovaj Odbor o stanju u određenim mirovnim operacijama – da li će to biti jednom u dva mjeseca, jednom u tri mjeseca…ali da na neki način i mi budemo svjesni situacije i da znamo zapravo što se događa na terenu. Jer na kraju, odluku o odlasku i o povlačenju donosi Hrvatski sabor, kroz raspravu ovog Odbora, i to je konačna odluka. Mislim da bi onda bilo dobro i da ovo tijelo bude informirano o tim stvarima češće.“
Podsjećajući da je dosadašnja obveza Ministarstva obrane bila da dva puta godišnje Saboru podnosi izvješće o sudjelovanju u mirovnim operacijama, obrambeni ministar Kotromanović objeručke je prihvatio ovu Cvrtilinu ideju, predlažući čak i sazivanje posebne, tematske sjednice o mirovnim misijama.
„Ja mogu doći bilo kada, u bilo koje vrijeme, mjesečno, kvartalno, po potrebi – to nije problem, i mi možemo pripremiti jedno kratko izvješće o stanju, o broju ljudi, o… Najviše se to, recimo, vjerojatno vas tiče ISAF-a – što nakon 2014., 2015. Mi možemo zakazati i tematsku sjednicu Odbora za obranu, gdje ćemo mi izvijestiti – to ćemo Lovrić i ja, izvijestit ćemo o našim planovima, i to je ono što mi nemamo što kriti od vas. Naravno, dobro je da ste upoznati sa svim stvarima i mi ćemo vas informirati o svemu onome što vi trebate znati i hoćete znati, i to je naša obveza.“
Članovi Odbora za obranu izglasali su da ih MORH ubuduće svaka dva mjeseca obavještava o stanju i sudjelovanje u međunarodnim mirovnim misijama. No pritom su zaboravili i da im je MORH obećao izvijestiti ih o stanju misije UNSMIS u Siriji. Misija je odavno okončana, dva hrvatska vojnika još su se krajem prošloga ljeta vratila iz Sirije, a izvješća do danas – nema na vidiku.
