Na današnjoj sjednici saborskog Odbora za obranu, na kojoj se raspravljalo o Izvješću o sudjelovanju pripadnika OS RH u mirovnim misijama UN-a, ministar Ante Kotromanović neočekivano je saborske zastupnike upoznao sa zahtjevom UN-a za sudjelovanjem u mirovnoj misiji u Siriji. Glavni tajnik UN-a Ban Ki Moon osobno je zatražio od Hrvatske da sa dva časnika doprinese UN-ovoj misiji u Siriji. Od moguća dva, Ban Ki Moon je, na opće zaprepaštenje i potpuno neuobičajeno, imenom i prezimenom zatražio određenog hrvatskog časnika, koji je trenutno u mirovnoj misiji na Golanu, pa se pretpostavlja da je dotični kod UN-a zapažen po svojim kvalitetama i znanju.
„Hrvatska je, kao jedina zemlja EU (ili barem pred vratima EU) i kao članica NATO-a, očito prihvatljiva i Ujedinjenim narodima i Siriji, pa je i sigurnosna i politička procjena da takvu priliku treba iskoristiti“, objasnio je Kotromanović hrvatski stav. Prihvati li Hrvatska otprve ovaj UN-ov zahtjev, puno su veće mogućnosti da se zaštite i Inina naftna polja, oko čijeg napuštanja hrvatska javnost ima prilično podijeljene stavove. Što se sigurnosti tiče, Kotromanović ne očekuje probleme, tim više što su prvi UN-ovi promatrači u Siriji iznimno dobro primljeni i kod pobunjenika i kod vlasti. Zahtjev za slanje dvojice promatrača u Siriju ići će redovnom procedurom – najprije na Vladu, pa predsjedniku države, i konačno u Sabor. Sredstva za misiju su osigurana, pa Kotromanović očekuje da dvojica hrvatskih časnika vrlo brzo započnu svoje 4-mjesečno djelovanje u Siriji. Inače, upravo danas, navečer po hrvatskome vremenu, glavni tajnik UN-a Ban Ki Moon imenovao je norveškog generala Roberta Mooda za šefa nove promatračke misije UNSMIS u Siriji.
Prvi UN-ovi promatrači na ulicama Damaska
Sudjelovanje u mirovnim misijama UN-a – čista idila!
O sudjelovanju pripadnika OS RH u mirovnim misijama UN-a teško se bilo što može reći, osim sažetka – nema problema, sve je odrađeno kao po špagi, a naši pripadnici na glasu su kao iznimno požrtvovni i hrabri.
Hrvati na Golanu - primjer drugima
U danas prezentiranom Izvješću stoji da je 2011. Hrvatska sudjelovala u 7 mirovnih misija UN-a, s ukupno 120 pripadnika. Najveća je misija UNDOF (na Golanskoj visoravni), koja broji 93 pripadnika i 2 stožerna časnika. Osim što je najveća, to je i najznačajnija misija, smatra general Slavko Barić, zamjenik načelnika GS OSRH, koja trenutno radi u prilično otežanim okolnostima. Iako se radi o misiji koja održava mir između Sirije i Izraela, 2011. nekih većih incidenata nije bilo – osim jednom kada su naši pripadnici krenuli na određenu radnu točku, a Izraelci su otvorili vatru. No ni tada, tvrdi Barić, naše snage nisu bile ugrožene.
Druga po veličini je misija UNMOGIP, između Indije i Pakistana, u kojoj Hrvatska sudjeluje s 9 pripadnika. 7 hrvatskih promatrača sudjeluje u misiji MINURSO u Zapadnoj Sahari, 2 stožerna časnika u misiji UNMIL u Liberiji, 2 u misiji UNICYP na Cipru, 1 u misiji UNIFIL u Libanonu, i 4 u misiji UNMIS u Sudanu.
Hrvatska izgleda voli sudjelovati u UN-ovim misijama, budući je u jednom trenutku sudjelovala u čak njih 17. U međuvremenu su se neke misije ugasile, iz nekih je Hrvatska sama izašla, a jedna će se okončati tijekom ove godine. General Barić posebno je istaknuo Središte za međunarodnu obuku pri GS OSRH, koje je međunarodno certificirano, i kao takvo služi za pripremu i obuku promatrača, kako iz Hrvatske, tako i iz zemalja regije, ali i drugih država Europe, Afrike i Azije.
ISAF – strategija izvlačenja iz Afganistana
Iako su glavna tema bile mirovne misije UN-a, ministar Kotromanović i general Barić nisu se mogli ne dotaći hrvatske najznačajnije, ali i najkontroverznije misije – ISAF u Afganistanu, koja traje pod mandatom UN i zapovjedništvom NATO saveza.
Ante Kotromanović na ispraćaju 19. kontingenta HV u Afganistan
“Unatoč pojačanim sukobima i učestalim teškim napadima u posljednje vrijeme diljem Afganistana, hrvatski vojnici nisu imali problema s ugrozom“, posebno je napomenuo ministar Kotromanović. Neki ih neće ni imati, budući se, u skladu s izlaznom strategijom NATO-a, i Hrvatska priprema na postepeno smanjivanje broja pripadnika – već 20. kontingent, koji je trenutno u pripremi, imat će 5 do 6 ljudi manje od uobičajenog. Idući, 21. kontingent, smanjit će se najmanje za jedan vod, i tako sve do kraja 2014. NATO, naime, trenutno planira da će kraj 2014., odnosno početak 2015. dočekati s oko 20 tisuća vojnika na terenu oko Hindukuša.
O tome koliko će među njima biti hrvatskih pripadnika, znat će se više nakon NATO-summita u Chicagu, no procjena MORH-a je da neće ostati baš puno ljudi, a i oni koji ostanu bit će časnici i dočasnici sposobni za mentoriranje. Obrambeno-vojni vrh najviše bi želio da hrvatski vojnici ostanu u školi Vojne policije u Kabulu, gdje je Lijepa naša nositelj aktivnosti, ali je uključila i zemlje-regije, pa se trenutno tamo nalaze i pripadnici oružanih snaga BiH, Makedonije i Crne Gore. “Nakon Chicaga“, dodao je general Barić, “očekuje se donošenje odluke o tome da ISAF prestane biti borbena misija, i da postane misija za osposobljavanje i obuku. Tada će u Afganistanu biti potrebniji časnici, instruktori i nastavnici, a prilično je sigurno da će se, dozvoli li sigurnosna situacija, tražiti i sudjelovanje civilnih stručnjaka – od inženjera građevine i agronomije do stručnjaka za lokalnu samoupravu i upravu“.
Po svemu sudeći, Hrvatska će morati participirati u financiranju afganistanskih sigurnosnih snaga, s otprilike 500 tisuća dolara (slično najavama i iz susjedne nam Slovenije), no s time, tvrdi Kotromanović, neće biti problema, budući će se smanjivanjem broja vojnika uštedjeti na ukupnim troškovima misije koja trenutno broji 339 ljudi.
