Rezanjem limova jučer ujutro u brodogradilištu Brodosplit obilježen je nastavak izgradnje serije obalno-ophodnih brodova za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske. Riječ je o poslu temeljem ugovora od 2. prosinca 2014. godine, prema kojem je kobilica prototipa ove klase brodova (OOB-31) bila položena 17. rujna 2015. godine, da bi on sam bio porinut 3. lipnja 2017. godine i predan Hrvatskoj ratnoj mornarici 7. prosinca 2018. godine. Riječ je o brodovima načelne dužine 43,16 metara i širine 8 metara, koji će biti naoružani automatskim topom kalibra 30mm, kao i još dvije ručne strojnice kalibra 12,7 mm, te 4 ručna raketna PZO sustava.

Kako dodatno napominju iz Brodosplita, trup i preostalih obalno-ophodnih brodova bit će izgrađen od čelika povišene čvrstoće AH36, a nadgrađe od aluminijske slitine. Brodovima je osigurana nepotopivost u slučaju naplavljivanja svaka dva susjedna odjeljka u trupu, a plovila su opremljena i zaštitom od NBK djelovanja posebnim sustavom za filtroventilaciju i hermetizaciju brodskih radnih i stambenih prostora dimenzioniranih za posadu od 16 ljudi. Autonomiju plovidbe od 10 dana te maksimalnu brzinu do 29 čvorova osiguravaju dva glavna brodska motora snage od po 2.525 kW. Iako se ustrajno čuje o nestabilnosti ovih plovila pri nižim brzinama plovidbe, Brodosplit ističe ugradnju aktivnog sustava za stabilizaciju ljuljanja koji omogućuje brodu punu operativnost na stanju mora 4 te udovoljavanje NATO kriterijima za pomorstvenost (STANAG 4154). Uz to, prototip OOB-31 “Omiš” kao i preostali OOB-ovi biti će opremljeni krmenom rampom i diverzantskom brodicom krutog trupa dužine 7.7 metara za 6 članova posade s propulzijskim dizel motorom koji omogućuje brzine do 40 čvorova i autonomiju plovidbe od 60 NM.

Napomenimo i kako je od vremena natječaja, koji je bio raspisan 25. travnja 2013. i kroz dva kruga eliminacije okončan potpisivanjem ugovora 2. prosinca 2014. godine, po pitanju opreme spomenutih Obalnih ophodnih brodova došlo do masivnih promjena – od kompaktnijeg broda s njemačkim pogonom, američkim radarom i izraelskim automatskim topom dobili smo mjerama produženi brod s krmenom rampom, američkim pogonom, japanskim radarom i turskim topom (za kojeg je HRM ujedno bila prvi europski kupac). No, kako je jučer rekao komodor Damir Dojkić, načelnik stožera/zamjenik zapovjednika HRM-a:

“(…) Hrvatskoj ratnoj mornarici, pa i Ministarstvu obrane, naravno, ovaj dan je od velike važnosti – jer isporukom još četiri broda iz serije Hrvatska ratna mornarica će značajno unaprijediti svoje operativne sposobnosti, i u svakom trenutku biti sposobna zaštititi nacionalne interese Republike Hrvatske na moru. (…) Ovakav brod, sa svim svojim sposobnostima, zadovoljava sve potrebe Hrvatske ratne mornarice, za zadaće nadzora ZERP-a, i po potrebi, teritorijalnog mora. (…) Prvenstvena namjena broda je provedba zadaća iz domene Obalne straže. Za provedbu borbenih zadaća brod ima određene sposobnosti, ali to su prije svega zadaće u potpori Flote Hrvatske ratne mornarice”.

Zanimljivo je napomenuti i kako se nekad davno iz službenih izvora spominjalo kako je projekt gradnje svih 5 brodova zadan za period od 2013. do 2018. godine – od čega je došlo tek do isporuke prototipa krajem 2018. godine (umjesto, kako je to bilo definirano ugovorom, do ožujka 2016. godine). No, dok se čitavu prvu polovicu 2019. pričalo tek o ispitivanjima prototipa u rukama HRM-a, da bi se krajem svibnja 2019. godine još čulo i kako MORH od Brodosplita naplaćuje oko 2 milijuna HRK penala temeljem kašnjenja izgradnje, u drugoj polovici prošle godine došlo je do promjena. U kontekstu kompletnog zastoja vojnih modernizacijskih projekata OOB je prošao testove, postao je super-uspješan, a početkom 2020. odlučeno je i o nastavku do tada zaustavljene gradnje preostala 4 broda iz te klase. Dok se svojedobno iz MORH-a spominjalo potrebu određenih promjena u proizvodnom procesu kao uvjetu za nastavak proizvodnje, sada se od Ante Žižića-Guše, tehničkog direktora Brodosplit-Brodogradilišta specijalnih objekata čuje tek: “Naravno, rokovi će se ispoštovati. Što se nas tiče, nema problema. Evo, i unatoč ovoj korona-krizi mi sada dobro stojimo sa rokovima. Znači, u zadanom tempu smo, tako da… Nadam se da neće biti nikakvih problema. (…) S obzirom da smo sad ovaj model prototipa ‘ispeglali’ do kraja, nema razloga da ne krenemo u… doslovno, serijsku proizvodnju, kao na traci. I to je naš plan – da tako se brodovi odrade“.

Kakav god bio ritam buduće proizvodnje, posao započinje prvim idućim brodom (ukupno drugim u seriji) – čije je rokove dovršenja komodor Dojkić opisao riječima “Rok je 580 dana od početka gradnje, a nakon toga ćemo definirati ostatak“. Dakle, iako se najavljivalo da će prvi od preostala četiri OOB biti isporučen u rujnu 2021. godine, sada tu govorimo o ožujku 2022. godine, dok će se dovršetak čitavog posla izgradnje (prije projiciran na rujan 2023. godine) očigledno otegnuti do daljnjega – ovisno o financijskim mogućnostima i budućim dogovorima. No taj tempo bi se navodno mogao i ubrzati budući da je Brodosplit još lanjskoga ljeta izradio i dodatnu kolijevku za izgradnju trupa, pa može graditi i po dva ovakva broda istovremeno. Pri tome, ti budući brodovi trebali bi biti bolji od dosadašnjeg prototipa, kojeg se jako hvalilo jučer u Brodosplitu – što je tehnički direktor Ante Žižić Gušo opisao riječima: “S tim da prototip… i u odnosu na seriju, imat će sigurno neka poboljšanja. A poboljšanja se odnose, u vidu… da, u odnosu, kada se prototip radio, došla je nova oprema. Neka oprema se više ne proizvodi, tako da će ova serija bit sigurno puno bolja nego šta je prototip, koji je bio fenomenalan“. Komodor Dojkić, kao predstavnik HRM-a, na ovu istu temu bio je bitno suzdržaniji: “Naravno, prototip – kao svaki prototip – ima određenih nedostataka, koji bitno ne utječu na njegove operativne sposobnosti, i mi smo više nego uvjereni da će sve… ti sitni nedostaci, biti otklonjeni, i da će brod zadovoljiti sve naše zahtjeve“.

Prethodne probleme projekta OOB i s njima vezana kašnjenja krenuo je novinarima objašnjavati Leonardo Martinović, direktor projekta obalnog ophodnog broda, kratkim izlaganjem:

“Pa, to je jedna duga priča, već više puta ispričana. Čimbenici su raznorazni, i od graditelja, i od projektanata, i od bazenskih ispitivanja, i problema u koje smo bili zapali tijekom bazenskih ispitivanja modela… I sa, sa… teškoćama u radu samih tih ljudi u Institutu. Prototip, kao što mu ime samo kaže, bi značilo nešto šta napraviš, ispitaš, pa baciš. Mi prototip nismo bacili. Prototip je super-uspješan. Pa, inače – izraz prototip znači… probaj i napravi nešto, vidi je li dobro. Nama je prototip izvanredan. Znači, zato je trajalo duže, Inače, u svjetskim okvirima, u svjetskoj brodogradnji, projektiranje i izgradnja jednoga prototipa, pogotovo vojnog broda – traje po sedam, osam godina. Znači, ono šta smo mi, nazovimo, kasnili… Možda smo mi malo i zaletili se, ne i skroz… nekako možda, neiskustvo, dugi period godina je ipak prošao iza nas, od kad  smo radili zadnje vojne brodove u našim pogonima, u Brodogradilištu specijalnih objekata. Tako da… Ne znam, što da vam kažem – ima svega po malo. Sve je skupa učestvovalo. Brod je na kraju super-uspješan, to je najvažnije. Najvažnije da smo mi došli do ovoga trenutka – kad je taj prototip, i od strane krajnjeg korisnika, prototipno ispitan… I to dobro ispitan, pri teškim stanjima mora… Da bismo došli do ovoga trenutka, da gradimo dalje brodove. A, to nam je pokazatelj, i dokaz, da su brodovi uspješni – zato što idemo dalje s njima“.

No, sada kada je sve super-uspješno, tehnički direktor Ante Žižić-Gušo tu vidi i prostora za skore izvozne uspjehe: “Pa naravno, interesi uvijek postoje, s obzirom da je prototip sam po sebi dokazao da je ispao vrhunski proizvod, i Hrvatska mornarica ga je odabrala, da nastavi tu seriju brodova. Sigurno da ima i upita sa strane, ali o tome ćemo ono… malo kasnije. Nadam se da će i to biti, nešto, uskoro realizirano, za van“.

Za to vrijeme, novinare je zanimalo kako HRM gleda na potrebu izgradnje i većih brodova, s posebnim naglaskom na projekt Euro-korvete o kojem smo pisali i na portalu Obris.org. O tome je komodor Damir Dojkić, načelnik stožera/zamjenik zapovjednika HRM-a zaključio:

“Jedan od prioriteta Hrvatske ratne mornarice u budućem periodu je svakako izgradnja većeg broda. Poznat nam je projekt Euro-korvete, i Republika Hrvatska… Hrvatska ratna mornarica je, naravno, nositelj te aktivnosti… se već uključila kao promatrač, u taj projekt. A, isto tako i Brodosplit, koji jedan dio svojih kapaciteta angažira da se izvide mogućnosti za izgradnju takvog broda, jer nam je svakako cilj takve brodove… Odnosno, sve ono što možemo, raditi u Republici Hrvatskoj“.

Dakle, nema problema što se sklapanje prototipa suštinski jednostavnijeg obalnog ophodnog broda oteglo više od dvije godine, dok će se o gradnji daljnjih brodova tek postupno odlučivati ubuduće. Dok bi laik očekivao da taj veći i kompleksniji posao bude predmetom nekog budućeg natječaja u okvirima javne nabave za MORH i HRM – pa da posao dobije najsposobniji i najjeftiniji ponuđači – tu se mirne duše već prihvaća Brodosplit kao potencijalnog izvođača, baš kao i za OOB, gdje se najava njihovoga rada mogla čuti godinama prije raspisivanja natječaja za posao. Naime, još je u veljači 2011. bila zabilježena izjava premijerke Jadranke Kosor “Želimo da Brodosplit gradi brodove Obalne straže, jedan plus četiri broda, vjerujem da se i taj projekt može ostvariti“, izrečena tijekom službene posjete Brodosplitu, kojeg se tada tek spremao preuzeti samoborski DIV Tomislava Debeljaka.