Temeljem ugovora o uspostavi hitne helikopterske medicinske službe u dvije baze, kojeg su ministri obrane i zdravlja potpisali 30. ožujka, od prvog dana svibnja jedan helikopter HRZ-a stacioniran je na otoku Krku. Tako se na riječkom aerodromu, koji se igrom slučaja nalazi baš na Krku, u 24-satnom dežurstvu nalazi posada helikoptera i pripadajući medicinski tim, koji sve do kraja godine pokrivaju Primorsko-goransku, Istarsku, Ličko-senjsku i dio Zadarske županije.

U prva 4 mjeseca 2016. godine HRZ je prevezao ukupno 139 pacijenata, od čega je njih 128 prevezao helikopter za hitan zračni medicinski prijevoz stacioniran u Divuljama. Otvaranje još jedne baze, one na Krku, dio je izmjene mreže i reforme hitne medicine, koje proteklih tjedana diljem Hrvatske objašnjava i promovira ministar zdravlja Dario Nakić. No za razliku od baze u Splitu, baza na Krku ima i nekih posebnosti.

Prva je ta da su letjelica i osoblje stacionirani na civilnom aerodromu koji je tijekom godine često zatvoren zbog lošeg vremena, koji je s gradom Rijekom povezan Krčkim mostom (koji je i sam često zatvoren zbog vjetrova), dok same bolnice u Rijeci nemaju vlastito pogodno sletište. Druga je razlika ta da na Krku, u tom civilnom kompleksu, ukupne resurse potrebne za uspostavu i djelovanje hitne helikopterske medicinske službe osigurava Ministarstvo obrane. To znači da MORH-ova, odnosno HRZ-ova, nije samo letjelica, već i medicinski timovi, što je Hini početkom travnja potvrdila i pročelnica županijskog Upravnog odjela za zdravstvo Đulija Malatestinić. Nadajmo se da ovakav sastav tima nije utvrđen samo zbog veće razine rizika pri djelovanjima sa Zračne luke Krk izvan sezone, kada krenu jaki vjetrovi. Za razliku od Krka, u Splitsko-dalmatinskoj županiji letjelicu osigurava MORH, a medicinske timove – županijski Zavod za hitnu medicinu.

Od 01. lipnja u pogonu bi trebala biti i treća baza – ona na području Dubrovačko-neretvanske županije. Na njoj bi za potrebe zračnog medicinskog prijevoza trebao dežurati helikopter MUP-a, ali samo tijekom 4 ljetna mjeseca – od 1. lipnja do 1. listopada. MUP je svoj helikopter (model EC 135) nabavio za potrebe medicinskih letova i traganja i spašavanja, a sami su se nedavno požalili kako ih do sada „nitko nije zvao“ za hitni medicinski prijevoz.

Sudionici okruglog stola o HHMS-u

Inače, pročelnica Malatestinić je nedavno branila kontroverzni pilot-projekt HHMS-a (Hitna helikopterska medicinska služba). Na tribini u organizaciji Koalicije udruga u zdravstvu, održanoj 24. ožujka u Zagrebu, Malatestinić je naglasila kako su u Primorsko-goranskoj županiji imali dobra iskustva s pilot-projektom „jer se vidjelo što znači imati zračni most i dobiti brzu medicinsku pomoć za naše stanovnika. No tu su i turisti na otocima, poglavito stariji, koji nas često pitaju imamo li helikoptersku službu i na temelju toga odlučuju hoće li doći na ljetovanje“. Za pilot-projekt zalagao se na tribini i Dubravko Šmigmator iz udruge Sigurnost u prometu, tvrdeći kako vojne letjelice ne zadovoljavaju osnovne preduvjete za zračni medicinski prijevoz – nisu certificirane za prijevoz civila, niti su medicinski opremljene te, tvrdio je Šmigmator…

„ne mogu zadovoljiti kriterij zlatnog sata, jer im od dojave o nesreći do odobrenja za polijetanje treba 40 do 60 minuta, a sat njihova leta stoji 52.800 kuna, što je znatno više nego sat leta civilnog helikoptera“.

Prema Šmigmatoru, prijevoz 512 pacijenata, koliko je prošle godine prevezao helikopter HRZ-a, koštao je 9,8 milijuna eura. „Za tu cijenu, civilni HHMS mogao je prevesti 2805 pacijenata“.

U friškom “Godišnjem izvješću o obrani za 2015. godinu”, dokumentu koji će se sutra naći pred Vladom RH, piše da je prošle godine bilo ukupno 484 zahtjeva za hitnim medicinskim prijevozom, od čega su realizirana 464 zahtjeva, dok je 20 zahtjeva otkazano prije same intervencije (zbog smrti pacijenta, prijevremenog poroda, i sl.). Pri tome:

„Prevezeno je 510 pacijenata i 1069 pratitelja. U izvršenju ove zadaće ostvareno je 1366 letova u trajanju od 544:45 sati. Troškovi 464 potpore hitnog medicinskog prevoženja oboljelih i/ili ozlijeđenih iznose ukupno 10.895.000,00 kuna“,

piše u netom objavljenom Godišnjem izvješću. Dakle, ne 9,8 milijuna eura – već  1,45 milijuna eura (prema tečaju od 7,502 kuna za euro). Usporedbe radi, prošlogodišnji pilot-projekt talijanskih tvrtki Eli-Friulia i Air Green, u trajanju od 4 mjeseca, i samo tijekom dana, temeljem ugovora s Ministarstvom zdravlja, koštao je oko 9 milijuna kuna (znači, tek neznatno manje od cjelogodišnje 24/7 usluge HRZ-a).

Medicinska oprema za helikopter HRZ-a

To znači da je spomenuti Šmigmator na javnoj tribini prikazao lažne podatke o troškovima HRZ-ovih usluga, uvećavši ih za oko 7 puta u odnosu na stvarnu cijenu. Jedina istinita činjenica koju je iznio bila je ona o cijeni sata leta od 52.000 kuna. To je, naime, cijena prikazana prilikom pokušaja izrade prijedloga za uspostavu višenamjenske helikopterske službe, koja je neuspješno startala 2012. godine i još neuspješnije završila godinu dana kasnije. Povjerenstvo koje je tada trebalo pripremiti prijedlog za uspostavu takve službe dobilo je od predstavnika MORH-a izračun cijene sata leta za Mi-171Sh, Mi-8 MTV-1, Mi-17 1-VA, Mi-8 T i An-32B. Mi-171Sh bio je najjeftiniji, s cijenom sata leta od 48.960,24 kune, dok je let An-32B bio najskuplji – 68.247,38 kuna po satu. Cijena sata leta za ostale letjelice te 2012. godine iznosila je 52.825,60 kuna. Ministarstvo unutarnjih poslova prikazalo je komercijalne cijene medicinskih letova, koje su ispale višestruko jeftinije: za helikopter Bell 206 – 6.000,00 kuna, a za Bell 212 – 12.000,00 kuna. Cijena se ponešto uvećavala za „složene helikopterske letove“, npr. za let iznad mora, ali i tada je cijena MUP-ovog medicinskog prijevoza bila 5 puta manje nego cijena sata medicinskog leta Mi-8 ili Mi-17.

Iskustva iz susjedne Slovenije

Helikopter MUP-a RS na heliodromu UKC Ljubljana

U Sloveniji je praksa ponešto drugačija. Medicinskim prijevozom načelno se ne bavi vojska – načelno, jer od prosinca prošle godine helikopteri Bell 412 i Eurocopter AS532 Cougar iz sastava Slovenske vojske ipak vrše i medicinski prijevoz. Razlog je prilično prozaičan – policijski helikopteri su prizemljeni zbog neispravnosti, pa dok se kvarovi ne otklone – privremeno je uskočila vojska. U prva tri mjeseca ove godine, helikopteri Slovenske vojske zabilježili su 79 letova, od čega je njih 70 bilo u svrhu medicinskog prijevoza, 8 za spašavanje u planinama, te 1 za traženje osobe nestale u moru. U istom razdoblju prošle godine, imali su tek 29 intervencija. Krajem ovog mjeseca, ili početkom lipnja, sva tri policijska helikoptera (AB-212, AB-412 i A-109E) trebala bi ponovno biti u punom pogonu za medicinske letove i traganje i spašavanje.

Jednako privremeno, u funkciji je i heliodrom koji je Slovenska vojska uredila u Vojarni “Edvarda Peperka” u Ljubljani. Za potrebe hitnog medicinskog prijevoza u posljednje 3 godine korišten je heliodrom UKC Ljubljana (Univerzitetni klinični center Ljubljana), no zbog izgradnje nove hitne službe UKC-a Slovenska vojska prepustila je u tu svrhu svoj heliodrom u glavnoj ljubljanskoj vojarni. On se počeo koristiti 23. prosinca prošle godine, i bit će u upotrebi do kraja ljeta, kada bi se ponovno trebao otvoriti heliodrom UKC-a Ljubljana. Nažalost, ako ništa drugo, a ono se takvi civilno-vojni odnošaji po pitanju medicinskog prijevoza uopće ne sviđaju Europskoj komisiji – koja je krenula i istraživati tu praksu u Sloveniji, kojoj prijete sankcije radi kršenja direktive EC 965/12.