Tijekom ovoga tjedna (od ponedjeljka 17. pa do srijede 19. rujna) u Rakitju se moglo saznati ponešto o radu Organizacije za europsku sigurnost i suradnju – OESS (ili u originalu – “Organization for Security and Co-operation in Europe“, OSCE) – a posebice o utjecaju njenog dokumenta “Code of Conduct on Politico-Military Aspects of Security” na sigurnosne sustave zemalja-članica OESS općenito, i Jugoistočne Europe posebice. Budući da malo ljudi na prvi pogled ima neposredan dojam o opsegu učinaka spomenutog dokumenta iz 1994. godine, regionalno obrazovno te stručno središte RACVIAC – Centre for Security Cooperation – napravilo je tu dobar posao u pojašnjavanju aktualnoga stanja stvari.
Sam dokument o kojem se pričalo, poznat i pod skraćenim nazivom “Code of Conduct“, vrlo je kratak komad međunarodne legislative. Donesen je 3. prosinca 1994. godine, da bi na snagu stupio 1. siječnja 1995. godine. Iako svojim dugim te općenitim naslovom ne budi neposredne asocijacije o svome sadržaju, radi se gotovo o popisu dužnosti i prava kojih bi se pop itanju sigurnosne politike države europskoga kruga trebale pridržavati. On je usuglašen i vrijedi među svim članicama OESS (sada govorimo o klubu od 56 država), no bez mnogo naprezanja njegove odredbe obuhvaćaju i opće vrijednosti na kojima počivaju i EU te NATO, sve na području vojno-civilnih, diplomatskih i političkih odnosa.
Konkretno, to je okvir kojim se definiralo nužnost sigurnosno-političke suradnje među članicama OESS, izbjegavanje potpore terorizma i njegovo suzbijanje, izbjegavanje uporabe sile u međudržavnim odnosima (osim u samoobrani), određeno ograničavanje oružanih snaga (u skladu sa sigurnosnim okruženjem i bez težnje za dominaciju nad susjedima), te suradnju u sprečavanju sigurnosnih napetosti među državama-članicama OESS. Time je postavljen jedan opsežan okvir za prevenciju međudržavnih oružanih sukoba. Dodatno na ovo nastojanje, reguliran je niz unutarnjih principa postupanja među državama-članicama OESS – od prvenstva politike nad sigurnosnim strukturama (sva tijela kojima država ostvaruje svoj monopol sile u društvu – vojska, policija, milicije i sigurnosne službe) i njihovog demokratskog nadzora, pa do definiranja mjera kojima se to nastojanje provodi u praksi. Iako pretežito načelne, mjere koje se tu ustanovljavaju ispadaju prilično dalekosežne, recimo -ustanovljenje prava na alternativne načine odsluženja vojnoga roka, podvrgavanje vojnoga proračuna odobravanju od parlamenta, te inzistiranje na punoj i detaljnoj primjeni međunarodnog humanitarnoga prava. Sam se dokument sastoji od preambule i 10 članaka, koji imaju i zasebno numerirane stavke (dakle, ukupno – preambula i 42 stavka odredbi). Od toga se članci 1-6 bave odnosima među državama, 7-8 reguliraju sigurnosno-političke odnose unutar država, dok odredbe članaka 9 i 10 reguliraju primjenu samog dokumenta, njegovo tumačenje i distribuciju.
Dok čitav režim djelovanja OESS-a po pitanju dokumenta Code of Conduct nema pridružene konkretne sankcije, već se više oslanja na ustanovljavanju kršenja prihvaćenih standarda (koje onda sankcioniraju neke druge instance – EU, NATO, MMF…) – on svoje konkretno djelovanje zasniva na podnošenju redovitih nacionalnih izvješća o reguliranim tematskim točkama Centru za prevenciju sukoba (Conflict Prevention Centre) OESS-a u Beču. Konkretno, na temelju zajedničkoga upitnika pojedine zemlje OESS stvaraju svojevrsna godišnja nacionalna izvješća, koje se onda međusobno distribuira svim sudionicama procesa (i objavljuje online). Time se daje osnova za uspoređivanje praksi i dosega na područjima reguliranim dokumentom Code of Conduct. Dok je čitav ovaj mehanizam dogovoren 1994. godine, države se ni tada, a niti do danas, nisu uspjele dogovoriti i o ozbiljnoj centraliziranoj analizi podnesenih odgovora – što uz provođenje tek rudimentarne statističke analize odgovora u Beču ostavlja itekako prostora za daljnje usavršavanje čitavog sustava.
O ovim su temama u Rakitju općenitije govorili Fabian Grass, iz Conflict Prevention Centera OESS, prof. Heinz Vetschera s Bečkog sveučilišta, te prof. Beno Arnejčič iz Kopra i prof. Emir Vajzović iz Sarajeva. Nakon prezentacije poljskih iskustava s izvještavanjem po dokumentu Code of Conduct, riječ je bila i o praksi zemalja jugoistočne Europe u ovome izvještavanju – o čemu se moglo čuti iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije i Slovenije.
Posebno je zanimljivo vidjeti i ovaj nastavak aktivnosti OESS na našim prostorima – ovoga puta posredno, sudjelovanjem na zanimljivome skupu – imajući u vidu činjenicu da je krajem prošle godine odlučeno, a početkom ove godine i provedeno zatvaranje zasebnog ureda OESS u Zagrebu. Riječ je o odluci donesenoj sredinom prosinca prošle godine – kojom je odlučeno da se 31. prosinca 2011. godine, zajedno sa istekom određenoga mandata, krene i u zatvaranje spomenutoga ureda misije. Iako je zatvaranje službeno bilo obilježeno već 17. siječnja ove godine, za kraj procesa zatvaranja bio je zadan rok do 31. ožujka 2012. godine. Dok se od tada djelovanje OESS u regiji koncentrira više jugoistočno (posebice Bosna i Hercegovina), i prošlotjedna aktivnost u centru RACVIAC bila je vrlo dobrodošla i zanimljiva.
