Svrha i ustroj državnog savjetodavnog tijela nazvanog „Vijeće za nacionalnu sigurnost“ (VNS) definirani su u Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske iz 2006. godine. Ondje je to tijelo definirano kao poveznica koja jamči suradnju Predsjednika Republike Hrvatske i Vlade RH pri usmjeravanju rada nacionalnih sigurnosno-obavještajnih agencija – SOA-e i VSOA-e. Članak 3. ovog zakona ponešto detaljnije definira opseg posla Vijeća za nacionalnu sigurnost kroz ukupno 6 točaka. Vijeće tako (1) razmatra i procjenjuje obavještajne i sigurnosne prijetnje i rizike, te donosi smjernice i zaključke o načinima zaštite i ostvarivanja nacionalne sigurnosti, (2) razmatra pitanja iz nadležnosti agencija, suradnje Predsjednika Republike i Vlade u usmjeravanju njihova rada te međunarodne obavještajne suradnje, (3) utvrđuje Godišnje smjernice za rad sigurnosno-obavještajnih agencija i druge koordinacije dokumente, (4) utvrđuje mjere koje Predsjednik RH i Vlada donose temeljem nadzora rada agencija, (5) utvrđuje opseg sredstava iz državnog proračuna za ove namjene, te (6) razmatra i druga pitanja vezana uz rad i upravljanje tijelima sigurnosno-obavještajnog sustava Republike Hrvatske. I tu je sve prilično jasno. No, nažalost, tijekom posljednjih desetak dana ponešto se tu zakompliciralo u kontekstu napada vatrenim oružjem na kompleks Vlade RH koji se dogodio 12. listopada 2020. godine.

O sazivanju sjednica vijeća Zakon govori u stavku 3 svog članka 4 i ondje definira: „Sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost zajednički sazivaju i pitanja o kojima će se raspravljati i odlučivati zajednički utvrđuju Predsjednik Republike i predsjednik Vlade. Sjednicom Vijeća za nacionalnu sigurnost predsjeda Predsjednik Republike, a odluke Vijeća za nacionalnu sigurnost supotpisuju Predsjednik Republike i predsjednik Vlade“. Doduše, kako izgleda, sredinom prošloga tjedna, nakon napada na Markovom trgu a prije odlaska premijera Plenkovića u Bruxelles na dvodnevni sastanak zakazan za 15. i 16. listopada, predsjednik Milanović i premijer Plenković zaključili su da im namjenska sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost na aktualne teme i nije potrebna. O tome su mediji samog 12. listopada prenijeli da je Milanović oko 11 sati nazvao premijera, a onda – „nakon telefonskog razgovora zaključeno je da se Vijeće za nacionalnu sigurnost neće sastajati“. Nanovo se o tome čulo u ponedjeljak 19. listopada, u okviru Milanovićevih izjava danih nakon obilaska Centra znanja Međimurske županije u Čakovcu, doduše umiješano u osobna i politička prepucavanja koja posljednjih dana obilježavaju komunikaciju Banskih dvora i Pantovčaka.

Prvo terorizam, pa politički rat

Tom je prilikom Milanović izjavio: „Na dan napada na zgradu hrvatske Vlade nazvao sam premijera, ponudio suradnju i javno rekao što mislim. Složio sam se s njim da nam ne treba sjednica VNS-a, da bi me on sljedeći dan u Bruxellesu optužio da sijem mržnju“. Na optužbe premijera kako baš on relativizira napad na zgradu Vlade Milanović je upitao: „Tko je javno rekao da zgradu vlade treba štititi, je li to relativizacija napada“, dodavši kako je i njegova supruga „prošla tamo dvije minute prije napada. To nisam rekao prije par dana“. I tu je onda došlo i do promjene gledanja prema potrebi sazivanja Vijeća za nacionalnu sigurnost, te je Milanović istaknuo – „Hoću sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost, ali kako zakon kaže, a ne kao komunikacijsku paradu na kojoj je pola HDZ-ovaca“.

Samo dan kasnije, 20. listopada, Milanović je ovu svoju želju pretočio  i u službenu formu, objavivši tog dana i tekst pisma upućenog Vladi RH i premijeru Plenkoviću, u kojem je napisao:

„Poštovani gospodine predsjedniče Vlade, uvjeren sam da ćete se složiti da je prošlotjedni napad na policajce i Vladu Republike Hrvatske zločin s mogućim elementima terorizma koji je, prema do sada dostupnim informacijama, potaknut radikalizacijom u našem društvu koja dovodi do nasilnog ekstremizma. Uvjeren sam da su nadležne službe sposobne zajamčiti sigurnost državnog vrha i stoga to ne vidim kao problem o kojem bi trebalo posebno razgovarati. Međutim, moramo voditi računa o našim sugrađanima koji su u okolnostima radikalizacije i krize koja se osjeća, ne samo u Hrvatskoj, izloženi nasilju koje u bilo kojem trenutku može eskalirati u ovakve ili slične napade.

Poštovani gospodine Plenkoviću, radikalizacija u društvu koja dovodi do ovakvih zločina predstavlja, po mom mišljenju, ugrozu nacionalne sigurnosti. U takvoj situaciji, ne samo Ustav nego i povjerenje koje su nam građani iskazali na izborima, obvezuje nas da pokušamo pronaći odgovarajuća rješenja. Postoje teme oko kojih se naši stavovi razlikuju, ali kada je u pitanju moguća ugroza nacionalne sigurnosti i dobrobit naših građana, moramo razgovarati i zajednički djelovati. Stoga Vam, i ovim putem, predlažem sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost na kojoj bismo razmotrili utjecaj radikalizacije na stanje sigurnosti i donijeli odgovarajuće odluke u okviru nadležnosti Vijeća. S obzirom na važnost teme spreman sam u najkraćem roku izdvojiti koliko god treba vremena. Smatram da se kod našeg razgovora ne trebamo baviti samo onim što se već dogodilo već se prvenstveno trebamo usmjeriti na zajedničko djelovanje kojim bi se smanjio rizik pojave nasilnog ekstremizma“.

Verbalni rat premijera Andreja Plenkovića i Predsjednika RH Zorana Milanovića tog se dana odvijao i u okvirima konferencije za medije koju su premijer Plenković i ministar rada Aladrović održali o novim gospodarskim mjerama za savladavanje krize. Tom prilikom je premijer doduše opovrgnuo glasine kako se HDZ sprema pokrenuti službeni opoziv predsjednika Milanovića s najviše državne dužnosti, ali je javnosti i otkrio jednu novost. Naime, objasnio je o pristizanju pitanja Vladi RH o sastanku koji se održao u subotu 17. listopada u Banskim dvorima – skupu na kojem je odlučeno o javnoj objavi snimke samoga napada, što je onda bilo i učinjeno na popodnevnoj konferenciji za medije Ravnateljstva policije. O spomenutom sastanku Vlade RH s DORH-om, Plenković je tada napomenuo:

„Aludira se na sastanak s DORH-om. Dakle, on je u svom… u svom međimurskom izdanju, epizodi u Međimurju, govorio i o sastanku s DORH-om. Pa budući da neki, već iz medija, slučajno imaju tu informaciju, pa pitaju gospodina Milića – a ja znam kako Predsjednik zna za tu informaciju – ja ću ju sada reći svima, pa da ovi koji ekskluzivno imaju saznanje da postave pitanje, izgube ekskluzivu odgovora, pa ću ja reći svima. Dakle, to je vrlo važna poruka, i to je za vas dobro, ostale iz medija. Jel tako? Jel to pošteno? Jer ne znate vi svi to – jel tako? Niste čak to ni registrirali – e, pa ja ću vam reći. Dakle, bio je sastanak u 9 i 30, u subotu ujutro, ovdje u Vladi, na moju inicijativu. Na sastanku je bio ministar unutarnjih poslova, na sastanku je bio šef SOA-e, bio je glavni ravnatelj policije, i bio je županijski državni odvjetnik, gospodin Ilić. Zašto? Zato što je gospodin glasnogovornik, a i predstavnici policije, od dana od kada je počinjeno teško… pokušaj teškoga ubojstva, ovdje pred Banskim dvorima, dobio nebrojen broj upita ‘Što ćemo sa snimkom?’. Da li snimku možemo objaviti, dati je u javnost?! Budući da takvu odluku nitko ovdje, od ljudi koji rade, pa niti mi kao Vlada, a niti MUP, ne možemo donijeti bez da se konzultiramo sa onima koji vode postupak – a postupak vode policija i državno odvjetništvo. Ja sam osobno htio vidjeti da li će se objavljivanjem te snimke, na bilo koji način dovesti u pitanje snimka kao dokaz u postupku. Budući da je do tada policija obavila sve što treba obaviti – i kroz očevid, i kroz analizu te snimke – i zaokružila taj dio istraživanja, i dostavila te informacije DORH-u… U tom trenutku, sa pravnog aspekta, procesnoga, moglo se pristupiti odluci da se snimka prikaže medijima. Evo, to je odgovor za ono ekskluzivno pitanje – sada u odgovoru prema svima“.

Doduše, kako se saznalo samo dan kasnije, u čitavoj ovoj situaciji problem za predsjednika Milanovića nije bila sama snimka, kao ni sazivanje takvog nekog sastanka u Banskim dvorima – već prisustvo ondje i ravnatelja SOA-e, te njegov status u odnosu prema Vladi RH, što je još jedan do sada rijetko pokretan aspekt u lepezi pitanja na temu nacionalne sigurnosti.

Dan kasnije, srijeda 21. listopada

Dakle, samo dan nakon formalnog traženja sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost, o tome su mediji pitali premijera Plenkovića, nakon što je sudjelovao u obilježavanju 29. godišnjice pokolja civila u Baćinu i otvaranja prigodne spomen-sobe. Upitan o pismu kojim predsjednik Milanović sada traži sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost, Plenković je odgovorio:

„Što se tiče pisma koje je stiglo jučer, dakle, ja sam ga vidio prije u medijima nego što su mi ga donijeli u ured. Dakle, to je prvo. Drugo. Mi smo, naravno, na razini Vlade… s obzirom da sam prošloga tjedna vrlo jasno kazao da postoje tri načina kako ćemo se boriti protiv radikalizacije u društvu – krenuli sa tri aktivnosti. (1) Prva je aktivnost konkretna, vezana za ovaj slučaj, koji… čije je razmjere javnost do kraja tek vidjela nakon što je policija, u dogovoru s državnim odvjetništvom, objavila snimku napada na Banske dvore. To je jedan dio. (2) Drugi dio, institucionalan dio bavljenja borbom protiv radikalizma, i mi ćemo nakon konzultacija koje traju proteklih dana, zadužiti na Vladi jednim zaključkom… u četvrtak, Koordinaciju za sustav domovinske sigurnosti, koja upravo… između ostaloga se treba baviti ovakvim temama… da prije svega analizira stanje po ovom pitanju. Drugo – da pojača međuresornu koordinaciju svih nadležnih tijela koja se trebaju baviti ovom temom. I, treće, da izađe sa prijedlogom mjera. Kada budemo imali takvu podlogu… Dakle, konkretnu, sadržajnu, i sa pogledom na svojevrsni akcijski plan, u budućnosti – onda možemo razmišljati i o tome da razgovaramo i u okviru Vijeća za nacionalnu sigurnost. Dakle, ne nikakav ad hoc, nepripremljeni sastanak, koji bi trebao sad trajati koliko god sati treba – nego onda kada mi ocijenimo da je za to pravi trenutak, i kada je sadržaj rasprave temeljito pripremljen. Dakle, to je odgovor… To znači upravo ovo što sam vam rekao… (3) Treća točka, još jednom ponavljam, je politička borba protiv radikalizma u društvu, protiv onih stranaka koje odobravaju ili nalaze razumijevanje za akte, po meni, terorizma, koje smo vidjeli u ponedjeljak pred zgradom Vlade. Dakle, politička borba, i podcrtat ću tezu o ‘sanitarnom kordonu’ onih koji za ovakve akte nalaze razumijevanje ili odobravanje. Dakle, to su tri piste kojima ćemo se baviti.

A što se tiče samoga Predsjednika Republike, smatram da, nakon što je on relativizirao u biti taj napad, jer je rekao da je to moglo biti na bilo kojoj drugoj pozornici – to meni izgleda kao da se piroman nastoji prerušiti u vatrogasca. Dakle, ja tako čitam tu njegovu poruku, i kada dođe vrijeme onda ćemo o tome temeljito raspraviti na što mislim“.

Na spomen poziva predsjednika Milanovića, i tvrdnji kako se ovaj solidarizirao s Vladom na sam dan napada, Plenković je kratko odmahnuo: „Ma, mi smo se vrlo kratko čuli. To je trajalo tri minute, i to je sve“. Što se tiče njihove daljnje komunikacije na temu VNS-a, Plenković je objasnio da ova izjava nije bila sve: „Ne, to je… Ja ću mu odgovorit pismeno. Prvo, vidjet ćete i vi i ostali zaključak Vlade sutra. I, kada takav sastanak bude kvalitetno pripremljen, s obzirom na institucije, i na političku odgovornost koju imamo kao institucije, onda ćemo odlučiti kada ćemo takvu sjednicu održati“. Na to su novinari postavili logično pitanje – dovodi li takva tvrda kohabitacija zapravo u pitanje onu nužnu suradnju po pitanju nacionalne sigurnosti – na što je Plenković odvratio:

„Možete vi izvući koje god hoćete zaključke. Vi jako dobro pratite… Evo, imate primjerice danas, rekord od 1.400 i nešto novozaraženih. Dakle, imate Vladu, koja ima povjerenje ne samo u početku epidemije nego i sada, nakon ovih drugih izbora – povjerenje hrvatskih građana… I koja se bori protiv te epidemije u Hrvatskoj, globalne pandemije. Vidite Sloveniju, ima policijski sat od jučer, od 9 navečer pa do 6 ujutro. Imate Vladu koja se bori za radna mjesta, koja će do kraja godine dati milijardu eura… dakle, 7 i pol milijardi kuna, praktički kada se sve zbroji, za očuvanje radnih mjesta u privatnom sektoru. Dakle, ne relativiziramo ‘koronu’ proglašavajući je nekakvim ‘kariesom’.., to je isto pitanje zdravlja. Jel to sigurnost građana? Nema većeg pitanja od zdravstvenog, sigurnosti građana. Ovih 11, koji je noćas umrlo, od jučer, sigurno nisu umrli od kariesa – da budem vrlo precizan. Ista je stvar naše borbe za građane, i za njihove plaće. Prema tome, ima tema oko kojih ćemo razgovarati, ali razgovarat ćemo u okolnostima, u trenutku, u vremenu kada sadržajno sva druga tijela – koja najvišim dužnosnicima hrvatske države trebaju pripremiti informacije, koje su pouzdane, koje su kredibilne, kojima možemo vjerovati, na temelju kojih možemo eventualno se dogovarati o nekim smjerovima djelovanja – tada ćemo sjesti za stol“.

 A na pitanje – kada bi to onda moglo biti, Plenković je odgovorio: „Vidjet ćemo. Mislim da će idući tjedan potpredsjednik Vlade… potpredsjednik Vlade, ministar Medved… idući tjedan… koji je i prva osoba Koordinacije sustava domovinske sigurnosti… sazvati tu Koordinaciju, i nakon toga, kad se pripreme, i steknu preduvjeti – možemo razgovarati o terminu susreta“. Priprema tih preduvjeta ne obuhvaća konkretnu zaštitu Markovog trga, što je po Plenkoviću policija riješila, nego:

„Mi govorimo o borbi protiv radikalizma. Dakle… Pogledajte – ako samo malo otvorimo oči, proširimo vidike i horizonte… Pogledajte primjer Francuske, praktično u isto vrijeme se dogodio ovaj stravičan zločin, gdje je jedan radikalni islamist odrubio glavu učitelju zbog prikazivanja jedne karikature. Dakle, podsjećam hrvatsku javnost – pogledajte reakciju javnosti tamo, pogledajte reakciju stranaka, pogledajte reakciju građana. Dakle, to je reakcija Republike, društva koje zna što je demokracija, što je ugroza institucija, i kako na to treba reagirati. Vi ste na hrvatskoj političkoj sceni, od drugih aktera – sad ću bit vrlo precizan – krajnje desnih aktera, imali ili razumijevanje ili odobravanje, imali ste na lijevom političkom spektru minimiziranje i relativiziranje. E, vidite, to nije zrela demokracija. Zrela demokracija je kad vidimo točno o čemu se radi. I, meni je drago da u ovom pismu koje sam jučer pročitao sad najedanput vidimo da tu ima i terorizma, vidimo da to nije moglo biti na nekoj drugoj pozornici… to su sve citati… Dakle, vi koji pratite detalje, kad govorimo o citatima sada… i vidimo da bi trebali razgovarati o tome kako rješavati taj problem u budućnosti. Dakle, ta vrsta transformacije je dobrodošla, a sastanak će bit kad mi procijenimo da je vrijeme zrelo“.

Na odgovore nije trebalo dugo čekati. Tijekom sudjelovanja na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Iloka, predsjednik Milanović se opet osvrnuo na Plenkovića – ponovo po pitanju njegovih izjava kako je 2016. posijao mržnju i agresiju, ali i o sazivanju Vijeća za nacionalnu sigurnost koje je zatražio samo dan ranije. Tu se čulo da je Milanoviću iz Banskih dvora bilo promptno odgovoreno kako će „prijedlog o sastanku dobiti kada se steknu uvjeti“, što po njemu „pokazuje da premijer Plenković izbjegava sastanak VNS-a, koje je ključno nacionalno tijelo za sigurnost“. Konkretno:

„On je odbio Hrvatsku, a ne mene. To je bio isplažen jezik Hrvatskoj, beljenje, gdje je rekao da će napraviti svašta-nešto, dakle ništa, da će sazvati nekakva tijela, da će se boriti protiv radikalizacije, vjerojatno dimnim signalima ili metlama, i da će formirati sanitarni kordon“, rekao je predsjednik Milanović, ponovno osudivši premijerove izjave o uspostavi nekakvog „sanitarnog kordona“ protiv radikalizma i ekstremizma. No, Milanović je podsjetio i da sazivanje VNS-a mora biti zajednička odluka. „To nije moguće, to mora biti zajednički. Kao što se niti ravnatelja SOA-e ne može kao zadnje tele vodati okolo bez mog znanja, pozivati na sastanke, i nuditi mu da bude na tiskovnoj konferenciji. To se zove zlouporaba položaja“, poručio je predsjednik Milanović vraćajući se opet na subotnji sastanak u Banskim dvorima o objavi snimke pucnjave na Markovu trgu. Dapače, Zoran Milanović je o tome nastavio u Iloku: „Jučer je premijer zaprijetio da on zna odakle to dolazi. Od mene dolazi. Odakle novinarima informacije da se sastao s državnim odvjetnikom? Od mene, od mojih ljudi. Znate zašto? Zato što mi je to morao po službenoj dužnosti reći ravnatelj SOA-e koji je lojalan i premijeru i meni, ali premijer to ne razumije“, dodavši kako mu se ne može raditi iza leđa.

Tom smo prilikom čuli i da je premijer Plenković na tu temu radikalizacije i ekstremizma najavio tematsko sazivanje Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti – tijela koje je 21. listopada u Iloku predsjednik Milanović nazvao „paratijelom koje je smišljeno prije par godina“. Tom je prilikom Milanović zaključio i „kako bi i on mogao sazivati generale, šefove tajnih službi na prigodne sastanke, formirati tijela“, te „donositi blesave zaključke koje u biti nikoga ne obvezuju i doprinijeti još većem kaosu u Hrvatskoj“ – umjesto da se sastanu kao odgovorni ljudi i da razgovaraju o nečemu što je Plenković nazvao „bujanjem terorizma i radikalizacije i pričao o sanitarnim kordonima prema ljudima“.

Nakon svega toga, dan je završio još i zaključkom „stručnjaka za sigurnost“ Gordana Akrapa u HRT emisiji „Otvoreno“ kako su metama napada zapravo bili premijer Plenković, koji u vrijeme napada nije bio na Trgu svetoga Marka i koji se prošloga tjedna prepoznao glavnom metom, ali još i potpredsjednik Vlade Tomo Medved, koji je ondje pristigao ubrzo nakon napada – te je na licu mjesta bio snimljen u društvu sa šefom premijerova ureda Frkom Petešićem te Damirom Krstičevićem, sada savjetnikom Vlade zaduženim za obranu – dvojcem kojeg Akrap doduše tom prilikom nije prepoznao kao mete zanimljive napadaču.

Još dan kasnije, četvrtak 22. listopada

Na 15. sjednici Vlade RH, kao druga točka dnevnoga reda, usvojen je „Prijedlog zaključka o sprječavanju radikalizacije u društvu“ koji je potvrdio navode predsjednika Zorana Milanovića o miješanju Koordinacije domovinske sigurnosti u rad Vijeća za nacionalnu sigurnost. Naime, taj je prijedlog Vlade RH glasio:

„(1) Širenje i jačanje radikalizacije u društvu dovodi do nasilnog ekstremizma i/ili terorizma te predstavlja ozbiljnu prijetnju sigurnosti države, ostvarivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda građana te vladavini prava.

(2) Zbog događaja koji ukazuju na pojačanu radikalizaciju hrvatskoga društva zadužuje se Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti da na osnovi analize postojećeg stanja predloži mjere za sveobuhvatan, sustavan i učinkovit pristup sprječavanju radikalizacije temeljen na usklađenom i koordiniranom djelovanju svih nadležnih tijela.

(3) S mjerama čiji je cilj podizanje svijesti društva o posljedicama radikalizacije, kao i bolje upravljanje sigurnosnim rizicima, Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti će izvijestiti Vladu Republike Hrvatske, a u skladu s člankom 9. stavkom 3. točkom 10. Zakona o sustavu domovinske sigurnosti (Narodne novine, broj 108/17), upoznati Vijeće za nacionalnu sigurnost“.

Ovaj kratki dokument je na Vladi RH obrazložio Tomo Medved, ministar branitelja ali i potpredsjednik Vlade RH zadužen za nacionalnu sigurnost. On je tom prilikom rekao:

„Pokušaj trostrukog ubojstva s elementima kaznenog djela terorizma, koji se 12. listopada dogodio ovdje na Trgu svetog Marka, ukazuje da je u dijelu hrvatskog društva došlo do radikalizacije. Svaka vrsta radikalizacije u pravilu dovodi do nasilnog ekstremizma i/ili terorizma, i predstavlja ozbiljnu prijetnju sigurnosti građana i države, u ostvarivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda, odnosno, ustavnih vrednota Republike Hrvatske. Prepoznavanje znakova radikalizacije, njihovo razumijevanje, te usklađen i učinkovit odgovor nadležnih institucija na događaje koji su posljedica radikalizacije predstavljaju ključ sprečavanja jednog od sigurnosnih rizika za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. S ciljem pronalaženja pravodobnih i djelotvornih odgovora na ovaj sigurnosni rizik, ovim zaključkom Vlade zadužuje se Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti da na osnovu analize postojećeg stanja predloži mjere za sveobuhvatan i učinkovit pristup sprječavanju radikalizacije, koji treba biti utemeljen na usklađenom i koordiniranom djelovanju svih nadležnih tijela. Koordinacija će o predloženim mjerama izvijestiti Vladu Republike Hrvatske, te o istome upoznati Vijeće za nacionalnu sigurnost“.

Tim temeljem je onda sastavljen i pisani odgovor za predsjednika Milanovića. Sadržaj ovog dopisa, kojim je 22. listopada odgovoreno na Milanovićevo traženje sazivanja Vijeća za nacionalnu sigurnost od 20. listopada, Ured predsjednika promptno je objavio u izvornom obliku – „u cilju informiranja javnosti“ – prekinuvši time dosadašnju praksu da se postupak ugovaranja sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost odvija mimo očiju javnosti. Vlada RH je tu Predsjednika RH obavijestila:

„Poštovani predsjedniče Republike Hrvatske, nastavno na Vaš dopis od 20. listopada 2020. godine, obavještavam Vas da je Vlada Republike Hrvatske na 15. sjednici donijela Zaključak o sprečavanju radikalizacije u društvu (u prilogu).

Zaključkom se obvezuje Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti da na osnovi analize postojećeg stanja predloži mjere za sveobuhvatan, sustavan i učinkovit pristup sprječavanju radikalizacije temeljen na usklađenom i koordiniranom djelovanju svih nadležnih tijela. Kada Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti, na osnovi analize postojećeg stanja, predloži odgovarajuće mjere obavijestit ću Vas o mogućem terminu sazivanja Vijeća za nacionalnu sigurnost“.

Medved o radikalizmu i terorizmu

No, na tu se temu dva puta oglasio ministar Tomo Medved, osoba zadužena da na čelu Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti proučava radikalizaciju. Prvo je Medved pred Banskim dvorima izjavio: „Jučer smo mogli čuti kako se ovo tijelo, odnosno Koordinacija za sustav domovinske sigurnost, naziva ‘paratijelom’. Još jednom konstatiram da je ovo tijelo, kao i sva druga tijela, jasno i precizno utemeljeno u zakonu“, dodavši – „Zakon o sustavu domovinske sigurnosti stupio je na snagu 2017. godine. Želim jasno naglasiti da je član savjeta za Koordinaciju sigurnosno-obavještajnih službi i Koordinacije sustava domovinske sigurnosti savjetnik Predsjednika Republike. Prošli tjedan smo imali konstituirajuću sjednicu Koordinacije sustava domovinske sigurnost na kojoj je nazočio savjetnik predsjednika“. Uz to, Medved se osvrnuo i na ritam obavljanja predstojećeg posla: „Govorimo o aktivnostima i mjerama koje zahtijevaju određeno vrijeme, stoga je nezahvalno govoriti o danima. U najkraćem mogućem roku“ – kao da se tu radi o jednostavnom i rutinskom poslu, a ne o poduhvatu bez presedana u novijoj Hrvatskoj.

Na iste ili barem vrlo slične teme Medved je vrlo teško i umjetno govorio i kasnije, za Dnevnik televizije NOVA TV. Osim što je od riječi do riječi citirao pojedine formulacije premijera Plenkovića i službenog odgovora Vlade RH predsjedniku Milanoviću, on je objasnio što se misli raditi: „Dakle, ovdje, kad govorimo o ovom fenomenu radikalizacije u hrvatskome društvu, moramo uzet u obzir čitav spektar utjecaja, uslijed kojih je došlo do ovog čina, koji je uzrok širenja i jačanja radikalizacije“. O konkretnom izgledu mogućih mjera nije htio konkretnije, napomenuvši tek: „O tome ćemo nakon što Koordinacija sustava domovinske sigurnosti provede sa svim sudionicima, i sa svim sastavnicama…“ dok je na pitanje o postojanju ikakve vizije o tome što se radi kazao „Dakako da imamo, ali ćemo sačekati da se sve sastavnice sustava domovinske sigurnosti očituju, na osnovu zaključka Vlade, i u skladu sa time dostave preporuku Vladi RH i Vijeću za nacionalnu sigurnost, koje će donijeti konačno zaključke i odluke, koje će biti primijenjene u praksi“. O ocjeni što je to „radikalno“ i kako će se to mjeriti – Medved je zaključio: „Obzirom na složenost tematike, obzirom na sve uzroke uslijed kojih danas u društvu imamo taj fenomen radikalizacije hrvatskoga društva, upravo i jest zadaća cjelokupnog sustava domovinske sigurnosti provesti cjelovitu analizu, uključujući čitav spektar osoba iz različitih segmenata i nadležnosti, i preporučiti mjere, kako bi se sustavno mogli kao društvo pozabaviti sa sprječavanjem radikalizacije“. Dakle, time će se baviti MUP, obrana vanjski poslovi, civilna zaštita, zaštita okoliša, zdravstvo, financije i pravosuđe te obavještajne službe, ali i Hrvatska vatrogasna zajednica, Hrvatski crveni križ, HGSS, udruge proizašle iz Domovinskoga rata, te razne druge udruge građana – koje sa svim tim ili nemaju veze, ili su možda i same sudjelovale u radikalizaciji RH tijekom proteklih desetljeća. Na pitanje kako se misli ušutkati pojedine političare – koje je premijer višekratno bio voljan nabrajati – Medved se koprcavo ogradio: „Dakle, ovdje ni u kom slučaju ne možemo govoriti o nekakvoj zabrani govora u javnosti, slobodi govora. Ovdje govorimo o fenomenu koji se može okarakterizirati kao radikalizacija društva i govor mržnje… i u skladu s tim, upravo i jesmo, kao Koordinacijs sustava domovinske sigurnosti dobili, na osnovu ovog zaključka zadaću – da provedemo cjelovitu analizu stanja“, odbivši ujedno odgovoriti na višestruko ponovljeno pitanje je li  radikala ima i u redovima HDZ-a.

No, Medved je uspio opovrgnuti da je i sam širio radikalizam u šatoru u Savskoj: „Ne. Upravo suprotno. Svo vrijeme sam bio zagovornik odgovarajućeg dijaloga i iznalaženja rješenja za tada goruća pitanja i goruće probleme, koji su dugo vremena bili nametani prema hrvatskim braniteljima, bilo kroz retoriku koje nije nedostajalo u javnom prostoru, koja je bila ponižavajuća prema hrvatskim braniteljima, bilo kroz mjere koje je tadašnja Vlada donosila protivno interesima hrvatskih branitelja“. Budući da se Medved tog jutra pred Banskim dvorima već obrecnuo na generala Miljavca za kojeg je braniteljsko iznošenje plinskih boca na Savsku 2015. bilo djelo terorizma zaključivši: „Plinske boce su vrlo brzo uklonjene. Taj čin, kao i prosvjed branitelja, bio je posljedica apsolutno neprihvatljivog i neodgovarajućeg odnosa tadašnje Vlade prema braniteljima. Što se tiče retorike generala Miljavca, ovo nije prvi puta da on na svoj način i svojom optikom vidi stvari koje nisu baš takve. Ne mogu prihvatiti njegovu konstataciju. Taj čin prosvjeda ni na koji način ne može se povezivati s onim što danas imamo“ – u večernjem razgovoru za NOVA TV je dodao: „Svi hrvatski branitelji, već tada, tog trenutka su osudili taj čin. I danas, dakako, da taj čin je bio bespotreban. (…) Ono što moramo, uz osudu samog čina, plinskih boca, moramo se osvrnuti na uzroke prosvjeda hrvatskih branitelja, koji su bili motivirani činjenicom da su tražili dijalog sa svojim resornim ministarstvom, a nisu ga dobili. To je bio uzrok“.

Doduše, tom verbalnom akrobacijom ministar Medved je završio objašnjavajući situaciju u Savskoj 28. svibnja 2015. godine točno na isti način kako je Ivan Penava opravdavao napad na Markovom trgu 12. listopada 2020. – samo što je Penava naišao na kompletnu osudu Vlade RH i premijera Andreja Plenkovića. No, kad je baš o takvom istom opravdavanju bio upitan tog jutra pred Banskim dvorima, Medved je zaključio: „Ne mogu se složiti s time. Govorimo o potpuno različitim stvarima. Prosvjed branitelja nije imao za cilj nikoga ugrožavati, branitelji su tražili dijalog, i participiranje u partnerstvu u cilju rješavanja nagomilanih problema. Molim da prosvjed branitelja ne dovodimo u kontekst nečega što smo mogli vidjet ovdje 12. listopada na Markovu trgu. To su potpuno različite stvari“. Isto, ali potpuno različito.

Problemi, problemi…

Iako sam tekst Vladinog obrazloženja zvuči jasno i nesporno, njegovih je minutu i pol iznošenja pred Vladom RH (a onda i kasnije tematske izjave Tome Medveda) – usprkos ozbiljnome tonu – ostavljaju dojam dubinskog političkog cinizma i sarkazma. Naime, kao prvo je tu pitanje osobe izlagača – ministra koji je sam u fokus javnosti upao sudjelovanjem u braniteljskim protestima od 2014. do 2016 godine, koji su uvelike radikalizirali političku scenu novije Hrvatske, na što se nadovezalo i njegovo prominentno pojavljivanje u dvorani Vatroslav Lisinski, kada se komemoriralo samoubojstvo Slobodana Praljka nakon njegove osude za ratne zločine pred međunarodnim sudom u Haagu. Kao drugo, tu su nekakvi poslovi dani Koordinaciji za domovinsku sigurnost, iako je u tom trenutku već itekako bilo jasno da se Predsjednik Republike suštinski protivi ikakvoj suradnji s tim tijelom. Dapače, sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost je direktno povezano s radom tog tijela, iako Zakon o sigurnosno-obavještajnome sustavu iz 2006. itekako implicira radnu samostalnost VNS-a, jednako kao i Zakon o sustavu domovinske sigurnosti, usvojen u Saboru 27. listopada 2017. godine (NN 108/17 od 8. studenog 2017. godine) iz 2017. godine. Uz to, čitav izbor termina za sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost time je izrijekom uvjetovan ishodom rada Koordinacije za domovinsku sigurnost – očekujući valjda da službeni Pantovčak to jednostavno mora prihvatiti kao nešto dano i nezaobilazno. Imajući u vidu ionako dubinski narušene odnose Banskih dvora i Pantovčaka, tim je potezom nažalost vrlo vjerojatno i do daljnjega osigurano da Vijeća za nacionalnu sigurnost neće biti. Dapače, imajući u vidu žestinu i učestalost verbalnih dvoboja Vlade i Predsjednika, ovo bi lako mogao biti i uvod u dublja sukobljavanja te širi zastoj niza formalnih radnih postupaka, posebno na polju zakonodavstva, obrane, nacionalne sigurnosti i vanjskih poslova.

Uz sve to, posve je otvoreno ostalo i pitanje na koju to točno „Koordinaciju za sustav domovinske sigurnosti“ misli Andrej Plenković kada zadaje poslove i zadatke posljednjih dana. Naime, sve ovo o tome tijelu, što je proteklih dana premijer govorio, bilo je sasvim razumno do prije nekoliko mjeseci. Tada je odlukom s kraja listopada 2016. postojala vladina „Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti i hrvatske branitelje“, koju je do svog podnošenja ostavke na dužnosti vodio Damir Krstičević, kao ministar obrane i potpredsjednik Vlade zadužen za nacionalnu sigurnost. To je tijelo obuhvaćalo i predstavnike resora unutarnjih poslova i bilo je dovoljno široko za pripremu materijala koje si je premijer Plenković zaželio ovih dana – a ono je dodatno formalizirano i uvrštanjem u Zakon o sustavu domovinske sigurnosti iz 2017. godine. No, na 2. sjednici aktualne Vlade RH održanoj 30. srpnja ove godine, pristupilo se promjeni ovog sklopa – te je izmijenjen djelokrug tog vladinog tijela zvanog „Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti i hrvatske branitelje“, tako da je iz njega izuzet resor unutarnjih poslova i dodan u sada prošireno tijelo koje se nekad bavilo samo vanjskom i europskom politikom, a sada je zaduženo za unutarnju i vanjsku politiku. Naravno, pri tome nije ujedno mijenjan i spomenuti Zakon o sustavu domovinske sigurnosti – u kojem je ostala ta prijašnja „Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti“. Iako je na čelu oba ta slično nazvana tijela potpredsjednik Vlade RH zadužen za nacionalnu sigurnost – što je sada ministra branitelja Tomo Medved – ostalo je nejasno koje je od ta dva tijela zapravo imalo svoju konstituirajuću sjednicu 9. listopada ove godine, kao što je ostalo nejasno i od koje od tih dviju koordinacija Plenković zapravo očekuje da krenu nešto raditi po pitanju problema radikalizacije. No, koja god da je „Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti“ u pitanju, ostaje na stolu jedan te isti, već spomenuti problem – da je riječ o tijelu koje je po statusu definitivno ispod Vijeća za nacionalnu sigurnost. Zato je teško razumljivo nastojanje Vlade da svojim nižim, tehničkim tijelom, uvjetuje rad i termine sazivanja višeg tijela sustava nacionalne sigurnosti – koje je po svemu samostalno u radu i ovisi primarno o sada tako deficitarnome skladu između Predsjednika RH i Vlade RH.