Kako nacrt Strateškog pregleda obrane (nadalje: Nacrt SPO) čeka najesen usklađenje s novim Zakonom o obrani i Zakonom o oružanim snagama, dobra je prigoda osvrnuti se na pojedine njegove stavke, pogotovo one čudnije.
Naime, dok u medijima traje žustra diskusija o novim višenamjenskim borbenim avionima za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo (u daljnjem tekstu: HRZ), transportni kapaciteti HRZ-a na putu su tiho umrijeti. Naime, prema javnosti predstavljenom Nacrtu SPO, postojeća dva transportna aviona Antonov An-32 bit će povučena iz operativne uporabe, a nove transportne avione Hrvatska neće nabavljati do 2020. godine. Za razliku od sličnih rezova na drugim stranama, nema riječi jesu li ti avioni dotrajali, jesu li neadekvatni za hrvatske potrebe, niti išta slično. S druge strane, Nacrt SPO predviđa kako će se izgraditi “sposobnost za obuku padobranaca i laki zračni prijevoz nabavom odgovarajućeg tipa aviona“.
Prije svega, ukoliko su postojeći transportni avioni An-32 u takvom materijalnom stanju da su zreli za otpis, onda to treba otvoreno reći, kao što je u istom tom Nacrtu SPO-a učinjeno u slučaju protubrodskih projektila RBS-15, odnosno (uz neke ograde) obalnih radara Peregrine. Time bi se mogla otkloniti svaka daljnja diskusija. Drugo, nije jasno kakav bi to “odgovarajući tip aviona” služio za obuku padobranaca, odnosno “laki zračni prijevoz“. Hoće li to biti jednomotorni ili višemotorni avion, kakav bi mu bio kapacitet prijevoza osoblja ili tereta – sve to ostaju nepoznanice, barem što se tiče Nacrta SPO-a. No, umjesto spekuliranja o novom avionu, radije razmotrimo moguće sudbine postojećih transportnih letjelica An-32.
Prvo, uvijek postoji mogućnost jednostavno zadržati postojeće transportne avione i ništa ne mijenjati, odnosno s postojeće dvije letjelice, uz potrebno održavanje, premostiti najavljeni osmogodišnji jaz.
Drugo, nastaviti prema Nacrtu SPO-a i ove dvije letjelice jednostavno parkirati na nekoj pokrajnjoj stajanci neke zračne baze, te ih ondje pustiti neka polako istrunu. Ova mogućnost nažalost djeluje najizglednijom. Jasno, ne treba isključiti pokušaje da se avioni prodaju, barem za dijelove. Prodaju li se Antonovi, hoće li novac biti namjenski uporabljen za kupnju novog (predmnijevano manjeg i na dugi rok jeftinijeg za održavanje) aviona za obuku padobranaca i barem nekakav zračni transport? Malo vjerojatno.
Treće, razmislimo o prenamjeni postojeća dva An-32. Naime, u situaciji kad je funkcionalnost namjenskih obalnih radara Peregrine pod upitnikom, a sekundarni sustavi se sastoje od komercijalne opreme, možda bi vrijedilo razmotriti prenamjenu aviona An-32 u mornaričke ophodne zrakoplove. Takvi avioni mogli bi djelotvorno nadzirati ZERP, sudjelovati u operacijama pretraživanja i spašavanja, odnosno uopće pružati potporu Obalnoj straži na suvisliji način u odnosu na postojeće – i u tu svrhu alocirane – školske avione Pilatus PC-9.
Meksička pregradnja An-32B (originalno Aeroflot CCCP-48069)
Zapravo, presedan za preinaku An-32 u mornaričke ophodne avione postoji: meksička ratna mornarica je za svoja četiri An-32 (ili šest, podaci se razilaze) nabavila godine 1997. najmanje dva modularna sustava MAPSS (Modular Airborne Patrol Surveilance System) američke kompanije Hely-Dine. Ovi modularni sustavi sastoje se (prema nepotvrđenim informacijama) od radara sa skeniranjem u punom krugu, infracrvenog motrilačkog sustava, GPS sustava, žirokompasa te dvije konzole i postaje za operatora. Čini se kako je to bio jedini takav pothvat kompanije Hely-Dine (inače specijalizirane za potporu operatora helikoptera), a trenutačni status iste nije baš jasan, kao što nam nisu poznata ni konkretna meksička iskustva.
S druge, strane, svojedobno je sam proizvođač, ukrajinska kompanija Antonov, nudio inačicu An-32MP s nešto opsežnijim mogućnostima u odnosu na američki modularni sustav, kao što su povećani tankovi za gorivo, snažni reflektor, dodatne sanitarije za posadu, izbacive spasilačke splavi i drugo, no ova varijanta nije našla kupaca i više se ne nudi.
Razmotrimo i rizike ovakve preinake, naravno – pod ranom hipotezom da su sami avioni zdravi i da u njima još ima života. Ponajprije, dva ophodna aviona je malo: ukoliko bi jedan bio svakodobno operativan, i onda bi samo dopunjavao postojeće sustave obalnog motrenja (iako, primjerice, Irska izlazi na kraj upravo s dvije letjelice). Nadalje, čini se kako An-32 predstavlja preveliki avion za motrilački radar i optoelektronički sustav, te jednog ili dva dodatna člana posade, pa ovdje leži rizik neekonomičnosti u eksploataciji. Naposljetku, Hrvatska bi se mogla naći s unikatnim sustavom za koji će biti teško naći rezervne dijelove, odnosno koji bi općenito mogao biti težak za održavanje. Stoga se nužno nameće pomoćna teza da bi ovakvu preinaku trebalo povjeriti kompaniji koja ima renome na tržištu opremanja aviona dodatnom elektroničkom opremom i koja će (predvidivo) ostati u poslu barem dok avioni ne dotraju.
Zaključno, otpiše li HRZ svoje Antonove, vjerojatno će izgubiti zauvijek sposobnost zračnog transporta. Tko će se 2020. godine gnjaviti s novim transportnim avionima, ne bi li se iznova uspostavila već zaboravljena sposobnost!? (Uzgred, sjeća li se itko da je Hrvatska imala podmornicu?) Ukoliko ovi avioni ipak opstanu u svojoj transportnoj konfiguraciji, leteći unutar Hrvatske te šire po regiji, vjerojatno će kad-tad dobiti zamjenu. Ne zaboravimo da je niz zemalja NATO-saveza svježe nabavio avione upravo usporedive s An-32, pri čemu ćemo se ograničiti samo na države koliko-toliko prispodobive Hrvatskoj. Avion C-27J, zajednički američko-talijanski proizvod, nabavile su Bugarska (pet primjeraka), Litva (tri aviona) i Rumunjska (sedam mašina), dok Češka nabavlja EADS-ove avione C-295. Sve ove zemlje, naime, imaju pretek “starije braće” hrvatskih Antonova (An-24 i An-26), a koji su zbilja pri kraju radnog vijeka. Na kraju, neovisno o nabavama u drugim NATO zemljama, odnosno neovisno o sudbini dva hrvatska An-32, nije li vrijeme da hrvatski obrambeni sustav počne razmišljati o mornaričkim ophodnim avionima?
Gost autor:
Boris Švel, pravnik, dugogodišnji stručni autor u časopisu Hrvatski vojnik
